Pratite nas

Kolumne

Hitrec: Očekujem i zajednički bilten SNV-a i HDZ-a

Objavljeno

na

Temperature iznadprosječne, ljeto se pomaknulo najmanje mjesec dana unatrag, što klimatolozi još nisu opazili, teške sparine istanjuju živce i zato treba biti blagonaklon prema svađama u državnom vrhu kojima je uzrok djelomice klimatski, pa su sporove doveli do klimaksa. Usput, klima utječe i na klimavce. Tako se, klimatizirani ili neklimatizirani (socijalne razlike) svi zajedno klimamo prema neizvjesnoj budućnosti s jedinom utjehom da je Hrvatska vječna i ne bu se rastopila. Klimatske promjene spasit će i Slavoniju koju za dvadesetak godina vidim mirisnu od stabala naranča i limuna, maslina i drača, a lavande ima već i sada, dobro se prodaje. Bit će i nasada indijske konoplje, pjevat će bećari pjesme Ivana Kozarca, a snaše govoriti hrvatski s irskim naglaskom. Djece će biti toliko da ne ćemo znati kamo s njima, morat ćemo ih izvoziti, što uostalom činimo već danas ali tek kada završe škole, što nas puno košta a zapadne zemlje dobivaju gotove proizvode. Zato višak djece treba izvoziti dok su malena.

Nakon ovog podmuklog uvoda, vraćam se zbivanjima prošloga tjedna. Narod je odlučio da se ide na referendum, o čemu ne će on odlučiti nego Hrvatski sabor koji je narod izabrao da provodi narodnu volju, što znači da referenduma možda ne će biti jer je narod neodgovoran a birani političari odgovorni, vjerodostojni i uopće veličanstveno brižni. Referendum bi, kažu veličanstveni, narušio stabilnost sustava i države u cjelini, vječna bi Hrvatska otišla doslovno u vječnost. Jaki su to argumenti, sav se tresem, što bi rekao jedan sjevernohrvatski političar.

Od tri brijega, samo je jedan (Pantovčak) razumio da narod traži promjene, drugi je brijeg s obje svoje strane stao na zadnje noge u obranu sadašnjih zaleđenih izbornih regula, a kaptolonski mudro odšutio, s iznimkom biskupa izmještenog u Sisak, to jest Košića. Lijevi i desni zajedno nastupaju upravo drugarski, u kolektivnom cmizdrenju poglavito nad navodnim kresanjem prava ionako ugroženih manjina, koje plaču i ucjenjuju kao malena djeca kada im roditelji ne žele kupiti sladoled, sjednu na pod, lupaju nogama i vrište, znajući da će mami i tati postati neugodno, umiješat će se možda i stranci prolaznici pa ih prozvati zbog nasilja nad djecom. I tako će dijete dobiti sladoled.

->https://kamenjar.com/predsjednica-sastanak-sa-zeljkom-markic-nije-bio-tajan/

Prebrojavat će se glasovi odlučnog naroda sve do jeseni i čekati da se Ustavni sud vrati s kupanja te presudi do Božića, a dotle će Hrvati već zaboraviti što su to potpisali. Iznad Sabora više nije samo Bog, kako je obećavano, nije čak ni Borg, nego Ustavni sud u poznatom sastavu s jednim vokalom. Prilježni mediji i njihovi politički patroni ionako su već pomalo izvrnuli stvari naglavačke, pa inicijativu Narod odlučuje u napadima sveli na potiranje prava manjina, nastojeći da se zaboravi bitan dio, baš kao što se trudili da protivnike Istanbulske svedu na pristaše nasilja nad ženama. A riječ narod pišu sve češće u navodnicima, pa umjesto slučajne države dobivamo navodni hrvatski narod.

Manjine na pijedestalu RH, manjine u Ustavu RH, zajamčena mjesta u Saboru, bolećiv odnos prema njima nije ništa drugo do ostatak Jugoslavije i njezine komunističke prakse na podlozi ideje da su Hrvati opak narod napasnih namjera i zato među njima stalno moraju biti pripadnici drugih naroda, to jest nad njima, u izvršnoj i svakoj drugoj vlasti, u vojsci pretežito, kao i u policiji. Premda je Hrvatska sada samostalna, imamo hrvatsku vojsku i hrvatsku policiju, u hrvatskoj politici ostao je Pavlovljev refleks koji zaudara po prošlim vremenima, a narod hrvatski to osjeća i samo želi svratiti pozornost veličanstvenih elita s genima bivšeg ju-sustava da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda i da on druge države nema, da nema ništa protiv manjina koje su integrirane u hrvatsko društvo, ništa protiv da se nazivaju kako se već zovu, da njeguju svoju kulturu, običaje, jezik i pismo, ali je odlučno protiv da bilo koja manjina može zatresti vlast i državu kad god joj je prohtije, da vrijeđa zemlju u kojoj i od koje živi, da bude iznad zakona koji vrijede za većinu. Opisana bolećivost nije pozitivna diskriminacija manjina, ne, ta lijepa zamišljotina pretvorila se u diskriminaciju većine. Vratimo se Ustavu: svi su građani RH jednaki, kaže on, to jest „svi su građani slobodni i ravnopravni“. I tu treba stati. U izborima, u izbornom sustavu, u svim područjima života.

No jest, vuku se jugoslavenski repovi, i ne samo na rečenim poljima. Jedno od polja je bleiburško, sa svim potonjim putovima i strahotama. Da su komunistički zločini, zločini jugoslavenske, Titove vojske koja je u genocidnom zanosu likvidirala hrvatsku vojsku i obitelji vojnika – pa i civile koji s vojskom nisu imali dodira – da su ti zločini, velim, i danas „prihvatljivi“, da su duboko usađeni u umove mnogih koji danas žive i iz čijih se krugova regrutiraju čak (ha!) poneki zastupnici u Hrvatskom saboru, dokaz je taj Stazić koji je otvorio dušu i rekao što mu je na srcu, ali i na umu. Riječ je o zločinačkim umovima čiji je rečeni jurišnik reprezent na neopreznoj verbalnoj razini pod kojom vrije nepomućena želja za tvarnom akcijom, prigušena vremenom u kojemu živimo i u kojemu je zločin počinjen danas podložan kaznenom progonu, pa se potencijalni zločinci ustručavaju djelovati kako im bolesni mozak nalaže i moraju se preko volje zadovoljiti uživanjem u zločinima svojih umobolnih predšasnika iz četrdeset pete prošloga stoljeća.

A da bi užitak pojačali, prigovaraju zločincima što posao nisu obavili do kraja, prigovaraju im na šlamperaju, hoteći reći da bi oni, današnji potencijalni, u nekim za njih pogodnim prilikama sve uradili bolje i temeljitije. Ne sumnjam. Tu je i poveznica s Domovinskim ratom, odnosno srpskom agresijom od koje su zločinački umovi očekivali da popravi šlamperaj s kraja Drugoga svjetskog rata, ali ostadoše razočarani što su se Hrvati ne samo obranili nego napokon i pobijedili. Stalna haranga jugocrvenih protiv hrvatskih branitelja, ta otvorena ili zaplotnjačka mržnja prema onim koji su stvarali i obranili Hrvatsku, tek je srdžba zbog izgubljenoga drugog poluvremena u kojemu je trebao biti nastavljen masovni pokolj Hrvata. I nastavljen je, ali i zaustavljen hrabrošću onih – u velikom broju onih – iz čijih su obitelji mnogi stradali u Bleiburgu i još više na križnim putovima. Vrlo je zanimljivo bilo pratiti Dnevnik HTV-a toga dana kada se saznalo o šlamperaju – gledatelj koji ništa nije znao, mogao je vidjeti i čuti kako predsjednik Sabora galami na Stazića i spominje sramotu, ali mu nije bilo jasno o čemu je riječ, jer se izjava o šlamperaju negdje zametnula, da se narod ne rasrdi.

Još jednu aferu bilježim u kronici, za potomstvo. U emisiji HTV-a nastupio je Igor Vukić, pa su ljudi već pomislili da se s HTV-om nešto događa, kadli zdrave snage napisaše priopćenje u kojemu stoji da je HRT protiv svih zločina i da nije odgovoran. Pa naravno da jest protiv zločina. I gost emisije je protiv zločina, on nije rekao da je u Jasenovcu trebalo biti više zločina nego što ih je bilo, nije rekao da su ondje bili šlampavi, nego je inzistirao na znanstvenom utvrđivanju istine o dimenzijama strahota od 1941. do 1948., a ne na proizvoljnim“ istinama“ koje su servirane desetljećima iz jugoslavenskih komunističkih radionica, što su – nota bene – odmah poslije rata bile znatno„blaže“, sve dok velikosrpski majstori nisu zapazili da bi ti nalazi bili kontraproduktivni i tada je počela viša matematika. Baš kao što je Ranković poručio da nije ubijeno dosta Zagrepčana, tako su krojači poručili da je izbrojano premalo žrtava u Jasenovcu… HTV se našao u nelagodnoj situaciji, nakon što je prije nepunih mjesec dana ili koliko, voditelj Dnevnika ustanovio da je u Jasenovcu poubijano 20.000 djece, i to još ponovio, podcrtao, a sada, eto, ugošćuje Vukića koji negira da su djeca ubijana, i još u tolikom broju.

Afera nije legla dok ovo pišem. Na kraju će presuditi Stazić, stručnjak za zločine. I kad sam već pri HTV-u: umjesto da je Stanković odletio nakon onoga poganog razgovora s „glumcem“ Trifunovićem, Aca kojemu leđa čuva Pupovac ugostio je ni više ni manje nego ministra unutarnjih poslova, istoga onog koji je istoga časa trebao protjerati Trifunovića iz Hrvatske, uz policijski pratnju, a Aca se više nije smio pojaviti u studiju HTV-a, „servisa“ koji je barem u Dnevniku mogao objaviti priopćenje da se „ne slaže s iznesenim“. Nije to učinio. Premda je arogantni srbijanski prostak nazvao hadezeovce gadovima, a HDZ je navodno na vlasti. Je li? Ma Pupovac i njegova stranka su trenutno u Hrvatskoj na vlasti, a Hrvati mogu samo larmati, kao i Srbi koji nisu u stranci SDSS.

Pupovac može, a mediji zdušno prenose, optuživati predsjednicu za raspirivanje najnižih strasti, jer je Pupavac glede referenduma u potpunom suglasju s Plenkovićem, pa očekujem i zajednički bilten SNV-a i HDZ-a. Baza HDZ-a bit će oduševljena. E, moj Franjo… A glede izjave srpskoga vožda u Hrvatskoj da su Srbi bili motivacija za referendum, i to je laž kao i sve što govori, a ako bi izrečeno i bila istina, razloge treba tražiti ne u Srbima u cjelini, nego u voždu koji im radi veliku štetu.

Hrvatska danas, na iznadprosječnim temperaturama, pokazuje iznadprosječnu odlučnost da sama sebi naškodi gdje god može, ali koliko god se trudi, ipak ju i izvana prozivaju da je netolerantna. Ja tvrdim, na temelju dokaza, da nema na svijetu tako tolerantne zemlje, da je Hrvatska dotjerala toleranciju do ruba stupidnosti, do one točke gdje počinje suicid. Tko zna povijest, znade i kako su umirala kraljevstva.

Nogomet spašava

Sve rečeno brzo će se zaboraviti, kao i obično, a ovaj put i brže jer uskoro počinje nogometno prvenstvo cijeloga svijeta koji se uspio kvalificirati za Rusiju, točit će se pivo u ogromnim količinama i navijati uz domoljubne refrene koji su dopušteni samo u športskim prilikama. Znaju to i ponuđači svakovrsnih proizvoda i jedva čekaju nastupe hrvatske nogometne reprezentacije, budući da tada mogu pokraj budnih cenzora prošvercati nešto nacionalnog naboja. Mladim ljudima je danas posve normalno da igra hrvatska reprezentacija, oni stariji i danas se malo lecnu na pridjev „hrvatski“ koji je vodio u zatvore i smrt, lecnu se i sami sebe preziru što su se lecnuli, pa im je i smiješno, ali ostao je u njima strah i toga su bolno svjesni. Osobito u dijelovima Hrvatske gdje je Jugoslavija ostala nedirnutom, komunisti na vlasti kao u Rijeci gdje su na Tijelovo vjernici prvi put nakon sedamdeset tri godine plaho izvirili iz crkve i pošli u procesiji.

U predvorju riječkoga Sjemeništa Ivana Pavla II. može se vidjeti (na zidovima) što su sve komunisti u punoj svojoj snazi radili sjemeništima, i vjernicima naravno…Malo sam se udaljio od nogometa, pa se vraćam – dnevne su novine posegnule za športskim feljtonima i podsjetile da su sjajni nogometaši poput Ice Hitreca i Živkovića odbili igrati za jugoslavensku reprezentaciju 1930., na svjetskom prvenstvu u Urugvaju, ako se ne varam.A i tada je bila diktatura. U komunističkoj Jugoslaviji njihovi nasljednici nisu mogli ni pomisliti da odbiju igrati za „jugose“, jer bi nekoliko godina igrali mali nogomet s miševima u Lepoglavi.

O jeziku još jednom (i uvijek

Te nedjelje kada smo izgubili u prijateljskoj utakmici s brazilskim neimarima, slučajno sam navečer prolazio pokraj televizora i vidio kadrove dokumentarne emisije o vješticama. To jest prvo sam vidio „titlove“ (podslova) i pomislio da se radi o stranoj proizvodnji, a onda sam čuo hrvatski jezik i postalo mi je vrlo čudnim što se događa. Dijelove emisije u kojoj kazivači i ne samo kazivači govore hrvatskim kajkavskim, autori su preveli na hrvatski standardni. Znači, hrvatski su preveli na hrvatski. Pa se pitam kako su to gledatelji iz svih dijelova Hrvatske, ali i šire, svojedobno bez problema pratili „Gruntovčane“, a prate i danas u reprizama? I hoće li sljedeća repriza „Gruntovčana“ biti „titlana“? Možda i „Malo misto“.A i „Smogovci“ su sporni, posebno Kumpić.

U BiH imaju i veće probleme s jezikom koji se više ne naziva bošnjačkim, nego muslimani inzistiraju da se zove bosanskim, računajući na cijelu Bosnu jednoga dana kada se riješe prvo Hrvata, a zatim i Srba. Hrvatima su zapovjedili da u ustavima triju hrvatskih županija umjesto bošnjački stave bosanski. Sljedeća će zapovijed iz pašaluka biti da umjesto hrvatskog također stave bosanski.

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Iseljenička zastava nije ‘ustaška’ ni zabranjena

Objavljeno

na

Objavio

Opet se pojavljuju interpretacije prema kojima su hrvatski iseljenici za svoju zastavu izabrali “ustaški grb”, čiju je verziju Austrija zabranila.

Nakon što su hrvatski iseljenici u Clevelandu (SAD) u nedjelju odlučili da će zastava hrvatske dijaspore za razliku od službene imati povijesni hrvatski grb u obliku štita s prvim bijelim od 25 bijelih i crvenih polja i vitičastim završetkom, a i nakon medijskih interpretacija austrijske odluke o zabrani ustaških zastava, ponovno je aktualizirano pitanje o grbu s prvim bijelim poljem.

Službena i zastava dijaspore

I za iseljenike nema dvojbi koja je službena zastava RH. Stoga su dali na znanje svima u iseljeništvu kako i oni, poput svake županije u Hrvatskoj, imaju svoju zastavu i grb, te su pozvali crkve, škole, klubove… da je istaknu uz službenu zastavu RH. O tome su izvijestili i institucije RH, piše Marinko Jurasić / Večernji list

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan.

Izgled grba ovako je opisan: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”. I tu ne bi trebalo ništa biti sporno. Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu.

Međutim, opet su osvježene priče o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje “ustaška”, poput one koju je 2016. u Kanadi držala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kad se fotografirala s iseljenicima. Iako je vlasnik zastave na Facebooku objasnio kako ju je kupio 1990. u zagrebačkoj Nami.

Uistinu, 25. srpnja 1990. takva se zastava zavijorila i ispred zgrade Hrvatskog sabora, te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Na HRT-ovim snimkama vide se takve zastave kao i policajci s kapama na kojima su “ustaški” grbovi, koje su s ushićenjem uz dr. Franju Tuđmana gledali poznate “ustaše” Josip Manolić, Josip Boljkovac, Slavko Degoricija, pa i Stjepan Mesić. To su bili hrvatski službeni simboli do 21. prosinca 1990. kad je donesen Zakon o grbu u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Naime, tada su još bila svježa sjećanja na bivša vremena kada je grb s prvim bijelim poljem tretiran kao ustaški, s jedne strane, a upravo se na takvim pričama istodobno među iseljenicima zbog zabranjivanja “prvog bijelog polja” uz njega vezivalo hrvatstvo.

Premda u komunizmu svojedobno prvo bijelo polje nije bilo sporno pa se i danas kolekcionarima nude značke s grbom socijalističke Hrvatske s petokrakom i “prvim bijelim poljem” (primjer iz Sombora) ili su zastave s takvim grbom snimljene na smotrama, ili se na faksimilu stranice s ćiriličnim tekstom uz zastave nađe i hrvatska s petokrakom i “ustaškim” grbom.

Zastava NDH sadrži i slovo U

Službena zastava NDH na trobojnici (zašto i ona nije sporna!?) ima prvo bijelo polje u grbu, ali i slovo U.

I Austrija je zabranila takvu ustašku simboliku koja sadrži slovo U, a ne kako je Index, poznat po ustašizaciji i prve službene zastave u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, napisao da je šahovnica s prvim bijelim poljem “ustaški simbol”. Taj se simbol nalazi i na austrijskim i mađarskim spomenicima iz vremena kad ustaša još nije bilo, piše Marinko Jurasić / Večernji list

 

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari