Pratite nas

Razgovor

Hitrec: Perspektiva postoji i ja sam skupa sa Starčevićem uvjeren u sretniju hrvatsku budućnost

Objavljeno

na

Razgovor s književnikom Hrvojem Hitrecom povodom izlaska njegove knjige „Hrvatske kronike“

[ad id=”93788″]

Poštovani gosp. Hitrec, u ponedjeljak, 1. veljače u 19 sati, u Histrionskom domu, bit će održano predstavljanje Vaše knjige „Hrvatske kronike“, koja obuhvaća izbor Vaših kolumni koje ste posljednjih devet godina objavljivali na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao bez dvojbe najčitaniji kolumnist Portala. Kako u retrospektivi gledate na tih devet godina?

Knjigu još nisam pročitao, pa mi je teško o njoj govoriti. Nadam se i uvjeren sam da je izbornik tekstova i nakladnik „Hrvatskih kronika“, književnik Nikola Đuretić, odabrao the best of the best (što bi rekao Orešković). Da je tiskano sve što sam na Portalu HKV-a godinama pisao, knjiga bi bila debela kao stari telefonski imenici. Ja sam se u životu puno bavio novinarstvom i publicistikom, ispisivao kolumne pod svojim imenom ili pseudonimima, ali u neko doba rekoh sebi da više nikada ne ću upasti u zamku stalne rubrike, jer je to obveza koja se pretvara u tlaku. Kad li, pod stare dane upadoh iz posve domoljubnih razloga u mrežu, to jest međumrežje, isprva tu i tamo, a poslije jednom u tjednu sve dok mi nije prešlo u naviku.

Ne znam baš je li Internet Božji dar, kako veli papa Franjo, ali je vraški dobro što postoji, inače bi se u ovih petnaest sumračnih godina – s tiskom i televizijama kakvi već jesu – Hrvatska glede medija pretvorila u Sjevernu Koreju s južnim, dotično jugoslavenskim štihom. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća (kao i Vijeće u cjelini) bio je i jest dio pokreta otpora protiv dekroatizacije i detuđmanizacije, a mi smo se tukli u najtežim mogućim uvjetima, kada je intelektualnoj sceni bilo oduzeto oružje općenarodne obrane.

Inače, „Hrvatske kronike“su moja četvrta publicistička knjiga, nakon „Vanjkuša zagrebačkog“, memoara „Lijepa moja“ i „Velike knjige zaborava“. Pretpostavljam da će predstavljanje „Kronika“ u Histrionskom domu biti zabavno. Možemo se malo opustiti – imamo predsjednicu, imamo predsjednika Hrvatskoga državnog sabora i pristojnu većinu u Saboru koja će se podebljavati, imamo hrvatsku Vladu. Valjda ćemo imati i normalnu Hrvatsku.

Proteklih dana dobili smo novu Vladu. Kako ocjenjujete imenovane ministre i potencijale Vlade za vođenje Hrvatske?

Nova vladaSudeći po neukim divljacima iz nenarodnih klupa, dobili smo Vladu opasnih namjera, masonsku, ustašku, zavičajnu i očajnu vlast… Ni jedna predložena Vlada od početka nove hrvatske samostalnosti nije doživjela tako primitivne napade u Saboru. Ako netko u Hrvatskoj četiri godine nije shvatio kakva je to blesava i opaka družba vladala Hrvatskom, onda mu se u tom trenutku objasnilo.

Ja mislim da smo dobili vrlo dobru Vladu desnoga centra, puno ljudi koji znaju struku i vole domovinu. A ta je ljubav temelj svega. U usporedbi s prošlom protuhrvatskom Vladom, ova budi nadu da nije sve izgubljeno. Neke ministre poznajem i otprilike znam što se od njih može očekivati, neke ne poznajem, ali očekujem da me ugodno iznenade.

Na udaru medija i tzv. nevladnih udruga najprije se je našao novi ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Kako komentirate napade na dr. sc. Hasanbegovića? Što se iza tih napada prema Vašem mišljenju krije?

Mediji su više-manje podivljali jer su njihovi ljubimci i nalogodavci izgubili izbore i vlast. Vladine udruge koje su se predstavljale kao nevladine, u stanju su šoka koji ima elemente histerije. Potpuno ih razumijem, jer dobro pretpostavljaju da više nitko ne će moći lagodno živjeti od sijanja mržnje prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu, mržnje financirane iz državnog proračuna i inozemnih agentura.

Nije, znači, neočekivano da su se svi rečeni okomili na ministra kulture, dr. Zlatka Hasanbegovića. Da bude jasno: ja sam navijao za Anju Šovagović, a kada je neočekivano ispala već u polufinalu i pojavila se imena dr. Čuture i dr. Hasanbegovića – stavio sam karte na Dinka Čuturu s kojim sam u devedesetima prošao sito i rešeto u događajima poznatim i nepoznatim. Hasanbegovića nisam poznavao, i moram priznati da sam se isprva lecnuo. No kada sam saznao da je iz Instituta „Ivo Pilar“, već mi je bilo lakše, a još lakše kada su mediji i spomenute histerične udruge otkrile njegova stajališta koja i nisu drugo do povijesna istina, ona koju nasuprot i nadalje pretežitoj jugoslavenskoj i komunističkoj historiografiji zastupaju hrvatski povjesničari, ali ih se drži u dobro čuvanim zabranima.

Na kraju krajeva, sve to možete naći i u mojim kolumnama na Portalu HKV-a, sada i u knjizi „Hrvatske kronike“. Naime, da je komunistički antifašizam – za razliku od demokratskog antifašizma – drska prijevara, budući da je omogućio zamjenu jednoga totalitarizma drugim, da ne možeš biti antifašist ako nisi i antikomunist, i tako dalje. U Drugome svjetskom ratu postojala je samo jedna hrvatska vojska pod tim imenom, a druga se zvala svakako pa na kraju jugoslavenska i s tim imenom poubijala stotine tisuća razoružanih Hrvata, civila, žene i djecu.

U ratnom vremenu iskreni hrvatski antifašisti među kojima je bilo i dosta članova HSS-a, vrlo su brzo pali u ralje onih kojima je na umu bila jedino komunistička revolucija, a kada su se četnici preobukli u partizanske odore i stavili crvenu zvijezdu na čelo – eh, tada je sve bilo gotovo i jugoslavenski su komunistički „antifašisti“ definitivno dobili srpsku i velikosrpsku legitimaciju… U Domovinskom je ratu hrvatska vojska pobijedila srbiziranu jugoslavensku vojsku i njezine četničke pomoćne postrojbe. Znači, devedesetih smo se borili protiv istih protivnika, s tom razlikom što smo ovaj put pobijedili… To je odgovor na pitanje što se krije iza napada na hrvatskoga povjesničara.

Pobjeda Hrvata, hrvatskih branitelja, omogućila je život modernoj, demokratskoj državi Hrvatskoj – koja je, točno rečeno, nastala nasuprot fiktivnoj „socijalističkoj RH“. Suvremena, suverena hrvatska država država je trn u oku svim tim „nevladinim“ bukačima i izdajnicima, platformašima, smušenjacima i krivotvoriteljima povijesti. A krivotvorenje je kazneno djelo. Nacionalna država hrvatskoga naroda, zapisana u Ustavu, nastala je na (citiram Ustav)“ prekretnici odbacivanja komunističkog poretka.“ Nikakav se antifašizam ne spominje u Ustavu, tek ZAVNOH, zaslužan, veli se, za „uspostavu temelja državne suverenosti u Drugom svjetskom ratu, izraženog nasuprot proglašenju NDH u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, 1943.“. Taj je tekst preambule važećega Ustava donesen u poznato čupavo vrijeme kada je trebalo hodati po jajima da komunisti (koji su netom izgubili izbore) ne odu šumu, da ne dođe do građanskoga rata. Imao je, velim, tada rezona, ali nije posve prihvatljiv jer nikakvu državnu suverenost (preživjeli) Hrvati nisu dočekali, nego tek formalnu, papirnatu, a u stvari jednu i jedinu jugoslavensku naddržavu koja je uvela strašan staljinistički teror nad hrvatskim narodom obje vjeroispovijesti, dakle i muslimanima.

Hrvatska država, hrvatska državnost i suverenost bile su riječi koje su vodile u jugoslavenske kazamate, u patnje, u smrt… No ipak, makar u licemjernoj formi i s jasnim komunističkim „opredelenjem“ da hrvatska država nikada de facto ne može i ne smije postojati – ta je zavnohovska lakrdija sa svoje strane na stanovit način potvrdila kontinuitet hrvatske državnosti, ali ne nasuprot nego usporedo s NDH koja je također značila ne samo papirnati kontinuitet nego je doista već bila država i to dosta široko međunarodno priznata. Režim u NDH druga je priča i na nju ne trebamo biti ponosni, štoviše.

Zašto nacionalna opcija prema Vašem mišljenju od 1990. do danas nije uspjela izgraditi jak civilni sektor koji bi bio korekcija monopolu koji u tom području ima anacionalna ljevica?

Devedestih se godina pogrješno mislilo da nam domovinski, nazovimo ga tako, civilni sektor nije potreban. U drugoj polovici devedesetih počele su bujati protuhrvatske udruge financirane novcem koji smo blagonaklono ostavili bivšoj komunističkoj partiji, tada već preimenovanoj u socijaldemokratsku (pa zatim opet u partiju), i novcem poznatog i nepoznatog porijekla iz inozemstva. Kada su se „bivši“ komunisti vratili na vlast početkom 21. stoljeća, u teškim se uvjetima slabašno počeo organizirati domovinski civilni sektor, a ni potom, u povratku navodno desne opcije nije bilo ništa bolje – mazohistički su podržavane i financirane protuhrvatske civilne udruge koje na kraju i nisu trebale vanjsku pomoć jer su se gotovo posve prebacile na jasle državnoga proračuna. I sada imamo što imamo.

Potrebno je razborito, mirno i argumentirano analizirati rad, programe i dosadašnje djelovanje svih udruga, pa one kojima se dokaže protuhrvatski karakter i izdajničko djelovanje – skinuti s proračunskog popisa i staviti u registar kojemu pripadaju.

Je li imenovanje dr. sc. Hasanbegovića za ministra kulture znak da se je tom resornom ministarstvu napokon u krugovima Domoljubne koalicije počela davati potrebna pozornost?

Pratio sam što se događalo u vrijeme presporog oblikovanja Vlade i na ovim stranicama upozoravao da se o kulturi govori malo ili nimalo. Rekao sam također u jednoj „disidentskoj“ televizijskoj emisiji da je Ministarstvo kulture najvažnije ministarstvo jer (citiram sebe) „hrvatska država za dvije tisuće godina možda ne će postojati, ali će hrvatska kultura ostati“. No, na kraju bi sve moglo dobro završiti, ne samo zato što se najavljuje znatniji postotak „izdvajanja“ za kulturu koji je sada čudovišno malen, nego i zato što će iz najvišeg tijela mjerodavnog za kulturu strujati domoljubni duh pa se ja, nadam se, ne ću morati obraćati saborskom Odboru za ljudska prava i nacionalne manjine, kao do sada, niti će, kao do sada, Ministarstvo kulture biti bankomat za mediokritete ideološki poznate provenijencije.

Tema usko povezana s prethodnim pitanjem jest stanje u hrvatskim medijima, od kojih je nesumnjivo najbitniji HRT. Kako HRT-u vratiti povjerenje kod gledateljstva i transformirati iz ideološkog propagandnog instrumenta jedne političke opcije u neovisni i profesionalni servis građana?

Vidite, ljudi su već zaboravili da mediji spadaju u resor kulture. A zaboravili su i mediji, pa ih treba podsjetiti. Posebno se to odnosi na državne medije, a Hrvatska radiotelevizija je državna televizija, odgovorna Hrvatskom saboru i Ministarstvu kulture. Stanje na HRT-u je već dugo – i prije ovoga četverogodišnjeg terora lažnih socijaldemokrata na vlasti u Hrvatskoj – izrazito loše, posebno u političko-informativnim emisijama. Već dugo to nije hrvatska radiotelevizija koja diše s hrvatskim narodom, nego u mnogome svjesno suprotstavljena stajalištima i osjećajima većine svoga gledateljstva i slušateljstva, što je neprihvatljivo i neprirodno…

A glede komercijalnih televizija, za početak ih treba upitati A jesu li već slijedili, pa jesu, zaboga, u srpskoj agresiji na Hrvatsku devedesetih.za vlasničku strukturu koja mora biti navedena u njihovu impressumu. Ako pokušaju lagati, a hoće, zna se… Laž je široko rasprostranjena. Sve televizije s nacionalnom koncesijom ponašaju se na isti, perfidni način, taj njihov ideološki, svjetonazorski „glajhšaltung“ je upravo dirljiv i dokazuje da se svima njima u stvari upravlja iz istoga središta.

Ilustracija: unisoni napad na do jučer disidentsku emisiju Markov trg i novinara Juriča, pri čemu se potpuno prešućuje emitirana snimka Porfirija i ostalih pjevača koja je bila povod Juričevu satiričnom odjavnom komentaru. Znači, ako vrh SPC-a u Hrvatskoj (premda ni dalje ne znam što SPC uopće radi u Hrvatskoj) pjeva „Što se ono na Dinari sjaji“, a sjaji se njihov sjajni pop Đujić koji je u partnerstvu s talijanskim fašistima poubijao svu silu Hrvata – onda se ne samo na satirički način može pretpostaviti da bi i današnji četnici u povoljnim okolnostima mogli slijediti njegov sjajan primjer.A jesu li već slijedili, pa jesu, zaboga, u srpskoj agresiji na Hrvatsku devedesetih.

Iz Domoljubne koalicije najavljena je mogućnost osnivanja Ministarstva obitelji, useljeništva i demografije. Treba li Hrvatskoj takvo Ministarstvo?

Nema nikakve dvojbe da je potrebno. Na što to one spomenute protuhrvatske udruge i mediji skaču kao opareni? Na obitelj koja je temelj društva, pa obitelj treba razoriti raznim smicalicama i valjda joj oduzeti odgoj pa ga prebaciti jovanovićima (kao što se pokušalo), na povratak naših iseljenika koji donose znanje i iskustva iz zrelih demokracija te ujedno jačaju hrvatski korpus, na demografsku situaciju koja je rečenim udrugama vrlo prihvatljiva jer računaju da će im se ostvariti san o Hrvatskoj bez Hrvata, pa zatim i sama biti izbrisana sa zemljovida. Hrvatska država napokon mora postati majka, a ne maćeha svojoj djeci, svoj djeci, da ne odlaze u tuđinu. S tim u svezi podsjetio bih na ono pitanje zašto su tri praščića pobjegla od kuće. Odgovor je: zato što su im roditelji bili svinje.

Može li činjenica da je novi predsjednik Vlade povratnik iz dijaspore dovesti do ojačavanja veza s hrvatskom dijasporom i iseljeništvom?

Eto, Tim Orešković je vrlo dobar primjer povratnika koji može pomoći Hrvatskoj. Toplo se nadam da će naši iseljenici – kako sam već negdje rekao – poskočiti i reći: „K vragu, ako je jedan od nas postao hrvatskim premijerom, onda se stvari doista mijenjaju, i to radikalno. Do sada su nas samo bojkotirali i usput proglašavali ustašama .“ Timu Tihomiru nema se za sada što predbaciti, junački je podmetnuo leđa. Još neka ipak malo bolje svlada hrvatski jezik jerbo smo na to jako osjetljivi.

Treba li nam – u kontekstu tzv. migrantske krize i sve većeg broja kriznih žarišta u Europi i na Bliskom istoku – i Ministarstvo domovinske sigurnosti?

Može se i tako, nemam ništa protiv. Štoviše. No prvo treba spoznati što bi sve uključivalo, što bi se od sadašnjih tijela u nj inkorporiralo. Da ne dobijemo nešto nepregledno, komplicirano i zato po prirodi stvari tromo i nefunkcionalno. Tek toliko… razmišljam.

Potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko nekoliko je puta prije izbora najavio lustraciju. Može li se lustracija provesti i što bi ona trebala obuhvatiti? I može li se ona uopće provesti s obzirom na to da se MOST protivi toj najavi?

Lustracija je neophodna. Mnogo toga što nam se u lošem smislu događa upravo je „odgođena lustracija“, odgađana u nedogled. Država koja drži do sebe, pa i iole pametna država, ne će dopustiti da u svom organizmu zadržava otrovne tvari. Lustraciju smo trebali obaviti svršetkom 1995., prije nismo mogli iz poznatih razloga. U međuvremenu su lustraciju nad nama koji smo stvarali hrvatsku državu – proveli oni koji ju nisu htjeli. Mogu vam tu lustraciju i ilustrirati, recimo na svom primjeru.

Hrvatskoj bi svakako trebala i lustracija u smislu distanciranja od prostora tzv. Zapadnog Balkana na koji nas političari od 2000. do danas konstantno guraju. Može li predsjedničina inicijativa Jadran-Baltik biti lijekovita u tom smislu?

U mojim „Hrvatskim kronikama“ bit će čitatelju sljedećih naraštaja vrlo zanimljivo vidjeti kako se i na koje načine početkom 21. stoljeća i nadalje vodila teška i u pojedinim trenutcima neizvjesna bitka između jugoslavenskih nacionalista i hrvatskih snaga. U samostalnoj hrvatskoj državi! Na svim područjima, političkom, društvenom i posebno kulturnom. Ta je bitka, više nego što neupućen čovjek misli, iscrpljivala i iscrpljuje hrvatski život, ona odvlači od stvari koje bi trebale biti bitnije, troši hrvatsku energiju. Ne postoji nikakav zapadni Balkan, ne postoji ni Balkan jer je taj pojam francusko-srpska izmišljotina, postoji samo besmrtna velikosrpska ideja o povratku bilo kojeg oblika Jugoslavije.

Inicijativa Jadran – Crno more – Baltik dobar je odgovor na trostruku opasnost – opasnost od zlosutnog regionalnog „zapadnobalkanskog“ povezivanja, opasnost od probuđenog ruskog imperijalizma na koji su zemlje povezane Inicijativom i te kako osjetljive (a i mi moramo biti jer je poznato tko je predviđen za ruskoga žandara u ovim predjelima, to jest Srbija), ali i opasnost od onih tendencija u „staroj“ Europskoj uniji koje teže uspostavi naddržave i pretvaranju nacionalnih država u krpe bruxelleskih činovnika. Zemlje „nove Europe“ nikako ne žele jednoga gazdu zamijeniti drugim.

Kako gledate na perspektive Hrvatske nakon smjene na Pantovčaku i u Banskim dvorima?

Infantilnu, nesposobnu i zlonamjernu vlast napokon smo smijenili, Bogu budi hvala, i to je u ovom trenutku najvažnije. Nema toga tko ne može bolje od bedaka i intriganata koji su zadnju svoju fašničku predstavu odigrali prošloga petka u sabornici. Znači, perspektiva postoji i ja sam skupa sa Starčevićem uvjeren u sretniju hrvatsku budućnost. Malo je takvih naroda, ako ih i ima, koji bi uspjeli ostati u povijesti nakon svega što im se događalo. Mi smo neslomljivi.

Možemo li od Vas uskoro očekivati neko novo književno ostvarenje?

Ima toga, ima. Bacio sam se opasno na pisanje povijesnih romana. Jedan je već trebao biti tiskan, ali je došlo do nesporazuma s nakladnikom koji misli da literati ne trebaju ništa zaraditi nego krepati iza plota po starom hrvatskom običaju. Sada radim na sljedeća dva romana, i to usporedo. Dnevno popušim četiri kutije cigareta, što odgovara količini od četiri do pet klasičnih autorskih kartica.

Davor Dijanović/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Miroslav Tuđman: Srbija se još uvijek nije oslobodila percepcije da je regionalna sila

Objavljeno

na

Objavio

U Podcast Velebitu je gostovao saborski zastupnik Miroslav Tuđman, autor brojnih vrlo kvalitetnih znanstvenih djela poput ‘Informacijsko ratište i informacijska znanost’, ‘Programiranje istine’, ‘Programirane hereze i hrvatski otpori’, ‘Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije’, ‘Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj’, ‘Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salvet’, ‘Vrijeme krivokletnika’ i druge.

♦ Zbog čega je svaki novi saziv Sabora lošiji od prethodnog?
♦ Kako su tehnologija i društvene mreže neke saborske zastupnike pretvorile u političke egzibicioniste?

♦ Kako globalizacija, fragmentacija i partikularne istine mijenjaju političke procese?
♦ Zašto hrvatska intelektualna elita od HAZU-a pa na dalje izbjegavaju važne društvene teme?

♦ Zašto Hrvatska nema nacionalnu strategiju?
♦ Jesu li danas mediji utjecajniji u oblikovanju državne politike?

♦ Zašto zastupnici u Saboru, dok su upaljene kamere, bacaju drvlje i kamenje jedni na druge, a kad se ugase onda razgovaraju kao dobri prijatelji?
♦ Što znači kampanja borbe protiv nasilja u obitelji, vodi li ona u konačnici prema ukidanju obitelji jer se njome obitelj prikazuje kao naslino okružje?
♦ Što znače prosvjedi u Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji, BiH?

♦ Jesu li prosvjedi u Srbiji djelo vanjskog pritiska protiv vlasti Aleksandra Vučića?
♦ Vodi li situacija u BiH sukobima ili raspadu te države?
♦ Je li Turska započela ‘brakorazvodnu parnicu’ za izlazak iz NATO-a?

♦ Je li zapadna civilizacija prošla vrhunac svojeg razvoja i počela proces propadanja?
♦ Je li dobra usporedba današnjega trenutka i onog s kraja Rimskoga carstva?
♦ Tko su ‘Oni’?

♦ Tko je Ivo Goldstein i koji su njegovi ciljevi?
♦ Je li današnja Hrvatska okupirana od onih koji nisu htjeli samostalnu Hrvatsku?
♦ Je li i u Hrvatskoj ‘duboka država’ jača od Vlade i politike?

♦ Što će prelazak Kreše Beljaka na stranu ljevice značiti za HSS?
♦ Zašto je HDZ u koaliciji s čovjekom koji ih je nazvao ‘neiživljenim pederima’?
♦ Zašto hrvatska vlast dozvoljava ljudima poput Milorada Pupovca da obezvrijeđuje vrijednosti identiteta hrvatskog naroda?

♦ Jesu li oni koji nisu htjeli Hrvatsku, danas na pozicijama vlasti i moći pa je danas svojataju u punom smislu te riječi?
♦ Kako bi Franjo Tuđman komentirao današnju Hrvatsku? – Ima li hrvatski narod sposobnost apsorbiranja stranaca?

Odgovore na ova i druga pitanja, potražite na Podcastu Velebit.

 

Miroslav Tuđman: Paradoksalno je da se sotoniziraju oni koji govore o federalizmu u FBiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Plenković: Pupovac i ja još se nismo čuli, tu sam i čekam njegov poziv

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

‘Predsjednica ima našu potporu za novu kandidaturu, ali ne slažem se s njom da se lošije živi nego prije dvije godine’

Predsjednik vlade i HDZ-a Andrej Plenković rekao je u nedjelju kako mu je želja da u Jasenovcu bude jedinstvena komemoracija i kako je stav vlade – otići u Jasenovac i pokloniti se jasno i nedvojbeno žrtvama ustaškog režima kao i da u Bleiburg neće ići jer u “ovom trenutku zna da taj dan ima drugu veliku obvezu”, a ponovio je i kako Gabrijela Žalac ostaje ministrica u njegovoj vladi do kraja mandata.

“Razgovarali smo sa Savezom antifašista, gospodinom Habulinom, na njegov zahtjev. On je bio po toj i po drugim temama. Izrazili smo ponovno našu želju da se organizira jedinstvena komemoracija i smatramo da bi to bilo dobro.

Razgovarali smo i s predsjednikom Židovske općine i njemu smo prenijeli istu poruku. Oni će imati sigurno konzultacije i na njima je da procijene što će napraviti. Naš je stav vrlo jasan: otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama ustaškog režima, sasvim jasno i nedvojbeno kao što smo na toj temi napravili primjerice kroz novousvojeni kurikulum povijesti”, rekao je Plenković u intervjuu RTL-u.

U Bleiburg ni ove godine, kaže, neće ići. “Ja ću imati tada neke druge stvari na dnevnom redu koje već sada znam ali nisu još da ih objavim za javnost”, pojasnio je premijer Plenković.

Na pitanje kako u Bleiburgu na komemoraciji nije bio niti prethodne dvije godine premijer je naveo kako je tamo bio predsjednik Sabora, ministri, njegovi izaslanici. “Ja u ovom trenutku znam da taj dan imam drugu veliku obvezu”, rekao je.

Bleiburg: Komemoracija se treba održati

Opetovano je komentrao i odluku Katoličke crkve Koruške da odbije molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanjem mise na Lojbaškom polju pored Bleiburga.

“To je prije svega pitanje dijaloga između Hrvatske biskupske konferencije, Biskupije u Koruškoj, Austrijske biskupske konferencije. Ukoliko mi možemo na bilo koji način pomoći u tom dijalogu tu smo, spremni smo putem veleposlanstva ili drugih kontakata”, rekao je.

Hrvatski sabor, podsjetio je, pokrovitelj je komemoracije.

“Naš je stav da se komemoracija treba održati. O tome da li će se ili ne služiti misa to ovisi o odnosima između HBK i Austrijske biskupske konferencije. Ja smatram da bi to bilo dobro i vjerujem da će oni kroz dijalog pronaći najbolje rješenje. Ono što je ključno je da svi koji idu ne politiziraju komemoraciju, da nema obilježja koja nisu dopuštena i da nema pokušaja zlorabljenja komemoracije”, poručio je.

Govoreći o predstojeći europarlamentarnim izborima Plenković je kazao kako će oni biti 26. svibnja, izrazio je uvjerenje kako će predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović 26. ožujka raspisati izbore te poručio kako se HDZ za njih priprema.

“Siguran sam, a to govore i brojne ankete, da će se potvrditi dominantna snaga HDZ-a kada je riječ o proeuropskim ozbiljnim strankama na hrvatskoj političkoj sceni”, poručio je premijer.

Na pitanje koliko je spreman čekati predsjednicu da se izjasni hoće li u utrku za Pantovčak kazao je kako su u stalnom kontaktu te kada ona formalno donese tu odluku HDZ će na svojim tijelima donijeti odluku. U ovom trenutku nemamo nikakav razlog da je ne podržimo, nego dapače smatramo da ima najveće šanse”, poručio je.

Na pitanje ima li HDZ i ‘rezervnu opciju’ kazao je da nema rezervne opcije.

Upitan ima li mjesta na listi  za europarlamentarne izbore i za aktualnu ministricu regionalnog razvoja Gabrijelu Žalac s obzirom na prometnu nesreću u kojoj je sudjelovala s isteklom vozačkom dozvolom, a u kojoj je ozlijeđena 10-godišnja djevojčica, rekao je kako Žalac nastavlja svoj posao te kako još nije primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije.

Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata

“Ministrica Žalac će nastaviti svoj posao. Ja u ovom trenutku još nisam primio nikakve konkretne prijedloge Vukovarsko-srijemske županije. O tome ćemo razgovarati ovaj tjedan”, rekao je Plenković. Na hipotetsko pitanje, što bi napravio kada bi primio takav prijedlog te ne bi li mu u tom bilo nešto sporno Plenković je uzvratio: “Ministrica Žalac će biti ministrica u vladi do kraja mandata”.

Ponovio je i kako je Žalac napravila prekršaj, kaznu je platila na licu mjesta te kako od nje zna i da danas ima važeću vozačku dozvolu.

Upitan hoće li ostati ministrica i ako DORH podigne kaznenu prijavu, Plenković je uzvratio da “ne spekulira o tome” te kako “ne zna što će DORH napraviti i da nema hipotetskih odgovora na hipotetska pitanja”.

Na pitanje je li se čuo sa SDSS-ovim Miloradom Pupovcem koji se nije prošlog tjedna nije pojavio na koalicijskom sastanku, a ranije je najavljivao i kako bi SDSS mogao izići iz koalicije Plenković je uzvratio kako se nije čuo.

I dalje čekam Pupovčev poziv

“Ja sam i dalje tu i čekam poziv”, rekao je kratko Plenković, a na pitanje što je sporno uzvratio je kako to treba pitati Pupovca.

Upitan je li mu sporno paljenje lutke s Pupovčevim likom na karnevalu u Kaštelima Plenković je rekao: “I da hoću ne mogu izračunati koliko je na karnevalu spaljeno lutaka sa mojim likom pa se ne uzrujavam sa satirom”.

Dodao je i kako “gledati koga se gdje pali na karnevalima” nije sport s kojim će se on baviti.

“Ja u svakom slučaju želim da svi manjinski zastupnici budu dio parlamentarne većine, da budu dio koalicije i zajedničkih napora i iskoraka u ovoj vladi u pogledu projekata, plana i niza aktivnosti gdje su manjinski zastupnici dali brojne korisne sugestije. Želim da se u Hrvatskoj 2019. svaki Srbin, Bošnjak, Albanac, Slovak, Mađar, Rom dobro osjeća i želi živjeti ovdje”, poručio je Plenković.

Dodao je međutim i kako postoje određene političke snage koje kontinuirano žele polarizirati društvo ali ih nije htio imenovati jer im, kaže, ne želi raditi marketing.

Oko Uljanika odluka na temelju provjerenih i točnih informacija 

Plenković nije konkretno odgovorio zalaže li se za stečaj ili restrukturiranje Uljanika, s obzirom da oko tog pitanja nema suglasja između dva ministra u njegovoj vladi – ministra financija Zdravka Marića i gospodarstva Darka Horvata.

“Vlada je jedna jedinstvena, a odluka koja će se donositi, donosit će se na temelju provjerenih, točnih informacija, scenarija i restrukturiranja i eventualnog scenarija stečaja”, rekao je.

Na pitanje kojem je rješenju on bliži rekao je kako se “ne radi o bliskosti već o tome što se može učiniti za hrvatsku brodogradnju”.

O brojkama koje je tražio od svojih ministra vezanih za Uljanik nije govorio tek je rekao da “brojeva ima” ali ne želi o njima razgovarati jer ih je jako puno te je najavio niz sastanaka tijekom ovog tjedna na tu temu. “Izračunat ćemo točno što je bolje”, poručio je.

(Hina)

 

Milorad Pupovac – majstor medijske manipulacije

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari