Pratite nas

Komentar

HLOVERKA: Komunistička ideologija nije ni razriješena, niti lustrirana, a dogodila nam se i nova – rodna!

Objavljeno

na

Foto: Don Damir Stojić

Od mi ili oni, od lijevih i desnih do noćne saborske rasprave o ratifikaciji Istanbulske konvencije u kojoj je predsjednik kluba HDZ-a  Branko Bačić, uz asistenciju i prijateljsku pomoć esdepeovca Željka Jovanovića, polemizirao sa stranačkim kolegom Mirom Kovačem, u hrvatskom parlamentu više ništa neće biti isto – tektonsko preslagivanje  događa  se pred našim očima u izravnim televizijskim prijenosima.

Kad je premijerov glavni medijski savjetnik javno objavio da će – Plenković njih ili oni njega, činilo se da će usvajanje Istanbulske konvencije poslužiti samo za internu hadezeovu čistku, u kojoj će se progresivni i liberalni lider s lakoćom riješiti desnog stranačkog balasta.

Međutim stvar je krenula ukrivo i opako iznenadila same pokretače te operacije. Bunt protiv ratifikacije, za razliku od onog zagrebačkog, na splitskoj rivi okrenuo se u prosvjed protiv Vlade. Ono što je promocijom Istanbulske konvencije počelo kao unutarstranački obračun, prometnulo se u narodni otpor vladinoj politici. Aktivnosti HDZ-ove Vlade upravo je HDZ-ovo biračko tijelo prepoznalo kao ugrozu – Hrvatima još uvijek itekako važnih tradicionalnih i identitetskih vrijednosti.

Komunistička ideologija nije ni razriješena, niti lustrirana, a dogodila nam se i nova – rodna. I dok parlamentarna oporba grmi o konzervativnoj revoluciji, hadezeove pristaše demonstriraju i traže od svoje političke elite da čuje  njihov glas  koji traži zaštitu ” temeljnih vrijednosti kršćanske vjere i kulture“, kako je to formulirala Hrvatska biskupska konferencija. Na nacionalnim televizijama u četvrtak predvečer vrtio se uobičajeni serijsko-zabavni program. Samo su N1 i TV Laudato u izravnim prijenosima poslali slike tisuća okupljenih na Splitskoj rivi. Nad tim bi se slikama vladajući  trebali dobro zamisliti, osim ako se nisu već pripremili za plan B, po ugledu na mamu Merkel i veliku koaliciju.

BUDUĆNOST HRVATSKE S PERNAROM I ŽIVIM ZIDOM- TREĆOJ POLITIČKOJ SNAZI U ZEMLJI

Dok se ovih dana sve hrvatske stranke očituju oko Istanbulske konvencije, Ivan Pernar, jedan od prvaka Živog zida, izjašnjava se oko Tita. Na društvenim mrežama svojom objavom u počast maršalove državničke veličine u „nadrastanju podjela među narodima“ izazvao je pravi veliki prasak . Bilo je tu i svakvih teorija zavjere o dirigiranim podjelama među južnim Slavenima od strane zapadnih okupatora i slično. „Zločesto dijete“ hrvatske politike misli kako misli ili pak uopće ne misli nego to, u ovom slučaju, radi netko drugi za njega. Ali i to je njegovo demokratsko i ljudsko pravo.

Urnebesna objava kojom je Ivan Pernar zabavljao naciju ne bi bio vrijedan spomena kada se ne bi radilo o stranci kojoj već peti mjesec zaredom, prema anketama CRO Demoskopa, raste potpora birača. U najnovijoj anketi koja obuhvaća razdoblje od 3. do 6. travnja ove godine, Živi zid s potporom od 11,2 posto zauzima značajno treće mjesto na rang ljestvici stranačkih preferencija. U zemlji nabujalog političkog populizma i stranačkog klijentelizma posve je razumljiv birački otklon od odnarođenih političkih elita. Pernarovski homo ludens mogao bi nekome biti smiješan ili simpatičan, da nije duboko zabrinjavajuć. Jer, s ove perspektive,  s Pernarom kao trećom političkom snagom u zemlji budućnost Hrvatske nije baš obećavajuća. U potrazi za spasom, razočarani tradicionalnim političkim opcijama, birači sve više traže alternativu. I nije to slučaj samo s Hrvatskom.

Na prošlim izborima u Italiji ove godine EU centristi doživjeli su dramatičan poraz od mladih antiestablišmentskih snaga. Pokret pet zvjezdica, do prije koju godinu tek marginalna opcija, postao je politička snaga u Italiji. HDZ i SDP, dvije glavne hrvatske političke stranke koje polako i olako, ali sigurno gube ne samo anketne nego i izborne potpore, otvaraju dodatni prostor novim nezavisnim listama ili pokretima. U taj alternativni prostor bunta i otpora vješto se ubacio Živi zid. Koristeći pritom i svoje osobne komunikacijske talente. Dakako, tu je za svaku egzibiciju spreman i najviše potencijala pokazao Ivan Pernar. Uz medijsko posredovanje i umijeće brzih hrvatskih biračkih zaborava, Hrvatska bi doista lako mogla ući u zonu političkog kaosa. S obzirom da svaka hrvatska stranka danas može samo sanjati orbanovsku dvotrećinsku izbornu pobjedu, nastave li se politički procesi u ovom smjeru, sve te stranke morat će se kad-tad susresti upravo sa Živim zidom i Ivanom Pernarom.

A on je svoj politički uspon svojedobno lucidno opisao: „Pitanje za sve koji misle da su oni pametni, a ja glup – zašto oni nisu u Saboru, a ja jesam?“. Dobro pitanje, Ivane.

MESIĆ O UVOĐENJU FAŠIZACIJE I USTAŠIZACIJE, A ZABORAVLJA SVOJE USTAŠOVANJE

Iz dobro nam poznatih povijesnih razloga, proljeće postaje sve opasnije godišnje doba za zdravlje nacije. Upravo nekako s proljeća, bez obzira što je današnja Hrvatska nastala padom komunističkog režima, na prvim demokratskim izborima i pobjedom u Domovinskom ratu, otvaraju se sporna mjesta burne hrvatske povijesti oko nastanka i nestanka Nezavisne Države Hrvatske.

Međutim, neovisno o izjavama onih koji zastupaju “pobjedničku” povijest ili o zagovornicima znanstvene nužnosti njezine revizije, prijepori ne posustaju. Na društvenim se mrežama ovih dana ideološke debate samo rasplamsavaju. Naravno, vatrice po običaju potpiruju oni koji se predstavljaju kao političari, a zapravo djeluju politikantski. Jer tog 10. travnja Ivo Josipović kao ugledni pravnik nije se sjetio prve godišnjice aktiviranja lex Agrokora, nego je rano ujutro uz prigodne pjesme “po šumama i gorama”, prvi krenuo u (ne)prijateljsku internetsku ofenzivu, a za njim Bojan Glavašević te im se na kraju u jurišu priključio i Krešo Beljak .

Tako je bivši predsjednik, što su prenijeli gotovo svi mediji, zaobilazeći ustaljenu političko – pravnu doktrinu razlikovanja države od režima, u svojoj ranojutarnjoj objavi na Twitteru objavio da se “Danas treba sjetiti najveće izdaje u povijesti Hrvatske. Ustaše su osnovale tzv. Nezavisnu Državu Hrvatsku, kvislinšku tvorevinu koja je služila Hitleru i Musoliniju, počinila brojne zločine i poklonila Istru i dobar dio Dalmacije Italiji.” U sličnom tonu, na tragu lovca na ustaške guje priključio se i ostatak sljedbe. Zašto im je tog ranog jutra prvo na um pala NDH? Vjerojatno zato što ova vrsta političara još u Hrvatskoj od nje vrlo dobro živi. Jer kad ne bi bilo fašista, ovakvi antifašisti bili bi nepotrebni. Otuda i velika briga za konzerviranjem povijesti, zapečaćenoj u još uvijek dobro zatvorenim državnim arhivima.

I bivši predsjednik Stjepan Mesić, autor pogovora knjizi dobro nam znanog Efraima Zuroffa  „Operacija posljednja prilika – Potjera za nacističkim zločinima”, koja je ovih dana bila predstavljena na zagrebačkom Festivalu tolerancije –  ustvrdio je da se povijest ne može promijeniti. A to je prema Mesiću posebno važno za naše društvo, jer mi, istaknuo je, “živimo u jednom vremenu uvođenja fašizacije ili ustašizacije”. Ne zna se je li pod time mislio i na svoje „ustašovanje“ po Australiji, Švicarskoj i Slavoniji, koje je zabilježeno na snimkama pa možda zbog toga Mesić ovaj put nije spominjao Franju Tuđmana u negativnom kontekstu, kao što je prije objavljivanja tih snimki često znao činiti.

No, današnji revni samoproglašeni čuvari povijesnih dogmi u strahu od pokojnog, ali još i te kako živog Tuđmana ponašaju se u skladu s onom, već izlizanom, Orwellovom izrekom da “onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira sadašnjost. Onaj tko kontrolira sadašnjost kontrolira povijest“. A upravo su u toj misiji danas i ti kontrolori na čelu s Mesićem i Josipovićem.

Hloverka Novak Srzić / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Thompson: ‘Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo koristili u Domovinskom ratu’

Objavljeno

na

Objavio

Management pjevača Marka Perkovića Thompsona na službenoj je Facebook stranici objavio post koji završava pokličem ‘Za dom spremni’.

“Pozdravljamo Vas sa starim hrvatskim pozdravom kojeg smo s ponosom koristili u Domovinskom ratu – ZA DOM SPREMNI!”, stoji u objavi na facebook profilu Marka Perkovića Thompsona uz koju je objavljen i video s koncerta gdje izvodi pjesmu ‘Bojna Čavoglave’.

Navodno je riječ o snimci snimljenoj tijekom koncerta na Dan pobjede 5. kolovoza u Kninu prije nekoliko godina

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Andrija Hebrang: Budimir Lončar i Ivica Račan najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Budimir Lončar u utorak je priopćenjem izvijestio kako niti može niti želi primiti Medalju grada Zagreba jer ne želi, kako navodi, ni na koji način sudjelovati u žalosnom igrokazu koji sramoti njegovu domovinu, Republiku Hrvatsku, nakon što je, ističe, postao predmetom “kampanje koja poprima sve odlike javnog linča” te neutemeljenih i bespredmetnih optužbi na koje institucije države “znakovito šute”. Za Andriju Hebranga, ovakav je rasplet događaja sramota hrvatske Države.

-Sramota je hrvatske države da je medalju odbio Budimir Lončar, a da dodjelu medalje prethodno nije spriječila Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i institucije koje po ustavu moraju štititi Domovinski rat. Zašto Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju, dapače samo duboku i oštru osudu – rekao je Andrija Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet

Hebrang nadalje navodi kako je nekadašnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova odgovoran za smrt 7.263 civila.

– Ulogu Budimira Lončara dobro sam istražio kad sam radio svoju knjigu ‘Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku’. Tada sam analizirao Ivicu Račana koji je predao oružje Beogradu, odnosno, KOS-u i analizirao sam Lončara koji je glasao u ime Jugoslavije za embargo. Ustvrdio sam u svojoj knjizi da su njih dvojica najodgovorniji za smrt 7.263 civila u Hrvatskoj jer čim smo se naoružali, nažalost ilegalno pa je dulje trajalo, onda se zaustavilo ubijanje civila jer smo ih mogli braniti – kaže Hebrang.

Ocijenio je kako ulogu Budimira Lončara iz 1991. godine možemo pobliže vidjeti iz knjige Carole Hodge ‘Britain and the Balkans (Routledge Advances in European Politics)’, Britanke koja je bila u službi u Ujedinjenim narodima.

Zbog embarga je pao Vukovar, zbog toga smo imali puno žrtava, jer se nismo imali čime braniti

-Kroz to što je ona napisala, čemu je tada svjedočila i ono što sam ja tada svjedočio, imamo cijelu priču o tome što se dogodilo, tvrdi ratni ministar zdravstva.

Smatra kako postoje najmanje dva razloga zbog kojih Budimir Lončar nije zaslužio nikakvu medalju već samo duboku i oštru osudu.

-Jedan razlog je što je poput Josipa Manolića 1945. godine bio načelnik OZN-e i to je nešto što će povijest jednog dana istražiti i reći svoju konačnu prosudbu i oko toga nam Lončar i njegovi istomišljenici mogu lagati koliko hoće. Ali u vremenu u kojem smo mi svjedoci, nama koji smo se borili za ovu državu, ne može lagati. Kad sam istraživao zločine nad civilima koje je počinio srpsko-crnogorski agresor onda sam osim evidencije i identifikacije svih ubijenih u svojoj knjizi opisao razloge i zašto je došlo do toga. Jedan razlog je Ivica Račan koji je predao oružje Teritorijalne obrane KOS-u između dva kruga prvih demokratskih izbora 1990. godine. Kad su u prvom krugu komunisti vidjeli da gube onda su brzo predali oružje ne dočekavši drugi krug jer bi onda hrvatski narod bio naoružan i onda bi se rezultati tih izbora mogli i obraniti. Drugi je Budimir Lončar koji je 1991. godine bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije. Prijedlog nekih zainteresiranih zemalja uključujući i službeni Beograd bio je da se proglasi embargo za kupovinu oružja bivšim zemljama Jugoslavije. Zašto? Zato da bi se razlika u naoružanju između Srbije s jedne strane, u čijim rukama je bilo upravljanje s JNA i sa svim oružjem, i ostalih zemalja, uključujući i Hrvatsku, zabetonirala. To je značilo omjer tisuće i tisuće artiljerijskih jedinica i kratkog oružja s jedne strane naprama nula, odnosno lovačkom oružju s druge strane”, rekao je Hebrang i dodao kako se jedino zabranom kupovine oružja to moglo zabetonirati i osigurati brza pobjeda Beograda.

Podsjetio je kako je Hrvatska već tada dobro lobirala u New Yorku te kako smo održavali, u tihoj diplomaciji, pregovore s Narodnom Republikom Kinom koja je kao velika sila imala pravo veta na odluke Vijeća sigurnosti.

-Kina je prihvatila uložiti veto, ali je imala jedan uvjet. Naime, rekli su, ako vaš ministar vanjskih poslova odbije embargo, onda ćemo mi uložiti veto u slučaju izglasavanja. Taj ministar je bio Budimir Lončar i isključivo o njemu je ovisilo hoće li Kina uložiti veto ili neće. Kako se Lončar jasno opredijelio za embargo, Kina nije mogla ići protiv matične države koja prihvaća taj embargo, a to je onda bila Jugoslavija – podsjetio je Hebrang.

Uvjeren je kako je upravo tu napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama.

-I tu je Budimir Lončar zabetonirao naoružavanje Hrvatske i napravio dvije stvari sa stravičnim posljedicama. Prvo, da su nam pobili 7.263 civila jer nismo imali oružja za braniti ih, zaustavili smo to ubijanje tek kad smo se ilegalno naoružali. Drugo uveli smo mladu hrvatsku državu u sustav međunarodnog šverca oružja kako bi se obranili temelji države. Dakle, natjerao nas je na protuzakonito poslovanje koje se ukorijenilo u nekim elementima države i vuklo je dugo godina tragove. To su njegovi grijesi za koje je trebao biti procesuiran da je Hrvatska bila normalna država – kaže Andrija Hebrang

Smatra kako su od kaznenog progona Lončara spasile prvo priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani, a kasnije i savjetnička fotelja predsjednicima Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću.

-Lako je demantirati priče da je predsjednik Tuđman bio na njegovoj strani jer se može pogledati izjava predsjednika Tuđmana koji je vrlo jasno rekao kako Budimir Lončar zagovara agresorsku stranu. Njega je spasio i njegov istomišljenik u svemu Stjepan Mesić koji ga je 2000. izvukao iz naftalina i dao mu prvu funkciju nakon toliko godina i stavio ga za svog savjetnika. Naravno, isto je nastavio i Ivo Josipović i tako umjesto kazne stigla ga je nagrada – smatra Hebrang.

Na koncu, ponavlja kako je ovo s medaljom grada Zagreba svojevrsna sramota.

-Ponavljam sramota je da ju je odbio on. Mislim kako su se svi odgovorni za čuvanje istine i ugleda Domovinskog rata trebali oglasiti i to osuditi – zaključio je za Direktno Andrija Hebrang, prenosi Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari