Connect with us

Gost Kolumne

Hloverka Novak Srzić: Vučić preuzeo Mesićeve kriterije

Published

on

Ministar obrane Damir Krstičević obnavlja ceremoniju dodjele crvene beretke 4. gardijske brigade koju je Stjepan Mesić ukinuo dok je bio predsjednik. I to je za Hrvatsku svakako važnija vijest od one da je postao persona non grata u Srbiji.

Naime, u subotu će se na 27. obljetnici slavne četvrte gardijske, kojoj je i sam bio zapovjednik, vratiti običaj dodjele crvene beretke u kapeli sv. Križa, bivše vojarne Dračevca  u Splitu.

Tradiciju  da “Pauci” dobivaju crvenu beretku pred uklesanim imenima poginulih branitelja naprasno je ukinuo 2000. godine tadašnji predsjednik Mesić. Iste je godine umirovio dvanaest generala, a među njima i Damira Krstičevića. Sve ih proglasivši pučistima i to samo zbog otvorenog pisma kojim su pozvali tadašnje vlasti, od kojih je najglasniji bio upravo Mesić,  da prestanu blatiti Domovinski rat. Mesićevim se kriterijima sigurno rukovodio i današnji državni vrh Srbije na čelu s nekadašnjim najbližim suradnikom četničkog vojvode Šešelja, Aleksandrom Vučićem, kada je upravo generala Krstičevića proglasio nepoželjnom osobom u Republici Srbiji. Srpska je vlada takvu odluku donijela kao odgovor na notu hrvatskog MVEP-a o zabrani ulaska u Hrvatsku srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina, inače bliskog suradnika Miloševićeve supruge Mire Marković.

Uz tu dvojicu, najvažniji je srpski dužnosnik nekadašnji bliski suradnik Slobodana Miloševića, a sadašnji ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Stoga nikoga u Hrvatskoj nije posebno začudilo da su upravo generala Krstičevića proglasili nepoželjnom osobom. Primjenjujući Mesićeve kriterije ni oni mu ne mogu oprostiti što je u Domovinskom ratu dao nemjerljiv doprinos u vojnoj pobjedi i slamanju velikosrpske agresije koju su predvodili upravo njihovi tadašnji šefovi i mentori Vojislav Šešelj, Mira Marković i Slobodan Milošević.  Upravo je zato ona kratka Krstičevićeva rečenica: odluka srpske vlade najviše govori o njima, mi smo dva različita svijeta – pogodila ‘u sridu’.

Novi čovjek zarobljena uma

Posljednjih dana društvenim mrežama kola pitalica – znate li kako se zovu oni koji ipak ostaju u Hrvatskoj? Zovu se Ostaše. Duhovita  reakcija izazvana je pokušajima  političke  instumentalizacije  u dnevno-političke svrhe  obilježavanja  tamnih  mjesta iz hrvatske povijesti, od odavanja pijeteta žrtvama  Jasenovca do komemoracije na Bleiburgu. U tu se svrhu  sve učestalije otvaraju medijske harange o   navodnoj ustašizaciji i fašizaciji  Hrvatske.

Umjesto da se stari ideološki prijepori u demokratskoj i europskoj Hrvatskoj smiruju, oni se dodatno raspiruju. Upravo proporcionalno interesima prokazivača. I usprkos činjenici da od prvih demokratskih izbora, čija se povijesna dimenzija i značaj ovih dana tek stidljivo  zabilježila samo  u TV kalendaru, radikalne  desne opcije nisu nikada   prolazile na hrvatskim  biralištima. Unatoč dobrim namjerama, čini se kako je Plenkovićeva komisija za suoćavanje s prošlošću samo dodatno podigla tenzije, amnestirajući crvenu petokraku od njezina totalitarnog sadržaja.  Tako se u Zagrebu 8. svibnja sprema mimohod prema  ideji nastaloj u Rusiji o “Besmrtnom partizanskom odredu”.  Ondje će Savez antifašističkih boraca proslaviti Dan oslobođenja Zagreba, ali, kako su najavili i  50. obljetnicu prijateljstva s Lenjingradom.

Istodobno će  splitski SDP i Nova ljevica Dragana Markovine pokušati Prvi maj ponovno obojati u crveno i to ne samo  kroz karanfile. Pisac Czeslaw Milosz  govoreći svojedobno  o svojoj knjizi  “Zarobljeni um” ustvrdio je  da je najveće zlo totalitarističkog  komunističkog sistema u porobljavanju umova u strašnom ideološkom pritisku vlasti da bi stvorile “novog čovjeka”.  Parafrazirajući poljskog nobelovca, lako je ustvrditi kako je današnja  zarobljenost u prošlosti hrvatskog društva samo posljedica skrivanja povijesnih istina, nad kojom ideološki komesari  još budno bdiju. Zato se desetljećima i ne dira u jasenovački mit ili pak bleiburšku tragediju.

Zato se do kraja i ne otkrivaju povijesni arhivi, unatoč svim apelima povjesničara i povijesne znanosti. Kažu da istina oslobađa, a upravo Hrvatskoj najviše treba povijesna  istina, kako bi se oslobodila krivotvorina  i doista suočila sa svim svojim grijehovima iz prošlosti. I nije slučajno kao povjesničar Franjo Tuđman uložio gotovo cijeli svoj  znanstveni vijek u istraživanje tragedije Jasenovca, upravo ga je to kasnije i činilo velikim državnikom. Stoga je ideja Predsjednice Republike o iniciranju međunarodnog povjerenstva, u prvom redu između Hrvatske i Srbije, u koje bi bili uključeni i međunarodni forenzičari i ostali stručnjaci, promašena, prigodničarska i nedržavnička. Jer joj namjera nije povijesna istina, nego kratkoročna dnevnopolitička krivotvorina.

SDP kao superhik ovrhama kamatario sirotinju, a tajkunima brisao dugove

Ako sit gladnom ne vjeruje, kao što tvrdi stara narodna mudrost, posve je razumljivo oklijevanje hrvatske upravljačke klase oko donošenja novog Ovršnog zakona. Razmjeri njegova dosadašnjeg pustošenja po Hrvatskoj nalaze se u redovitim statističkim evidencijama. Krajem ožujka ove godine bilo je 325 254 tisuća blokiranih građana s ukupnim dugovanjem od gotovo 43,4 milijarde kuna. Uz 24 tisuće poslovnih subjekata s dugovanjem u iznosu od 12,8 milijardi kuna. Stotinama tisuća blokiranih pridružilo se u ožujku novih 539 nesretnika s dugom koji je narastao za dodatnih 240 milijuna kuna i koji svakim danom sve više raste.

„Ovo što političari na vlasti i u opoziciji rade narodu slobodno ću okarakterizirati kao teroristički čin”, bila je prva reakcija Marija Strinavića, glavnog tajnika Udruge Blokirani na ovotjedne podatke Fine o stanju blokiranih i njihovom dugu. Da nije bilo Udruge i njezinog agilnog vodstva te pritisaka javnosti, Ministarstvo pravosuđa na čelu s ministrom Draženom Bošnjakovićem ne bi ni ove godine mijenjalo zloćudni, protunarodni Ovršni zakon i još bi ga javno branili, kao što je to u siječnju u nastupu na HTV-u činio ministar. A da apsurd bude još i veći, politički otac nakaradnog hrvatskog ovršnog zakona kojeg ne poznaje europska pravosudna praksa, Dražen Bošnjaković sada bi trebao napisati i potpuno novi. Jer ovaj stari sa svim svojim razornim posljedicama očito se više ne da popraviti. Pogotovo što se od 2010. popravljao dvadeset puta, posljednji put prošle godine s poraznim rezultatima dodatnog povećanja dugova i dužnika.

No, da se s kamatarenjem i lihvarenjem u hrvatskom ovršnom sustavu ne misli do kraja stati potvrđuje i sam Bošnjaković izjavama o preinakama Ovršnog zakona u duhu austrijskog i slovenskog modela, koji ujedno slove i kao najbolji primjeri ovršne sudske prakse. Ali, kad bi se doista građane željelo izvući iz dužničkog ropstva i otkloniti sumnje u spregu struktura unutar državne administracije i za ovrhe zainteresiranih financijskih institucija, onda bi se jednostavno prepisao, usvojio i primijenio jedan ili drugi model. Uostalom, za ministrovo petljanje oko promjene zakona vremena je sve manje, a dugova prema državi sve više. I k tomu, ne radi se više o osobnim sudbinama pojedinaca, već prvorazrednom ekonomskom, demografskom, socijalnom i političkom problemu zemlje.

Primjer Splićanina Joška Mikruta koji je pet godina blokiran zbog tuđeg stambenog kredita za glavnicu od 342 tisuće kuna i čak 767 tisuća kamata, s ukupnim dugom od 1,1 milijun kuna samo pojačava tvrdnju Blokiranih da se iza Ovršnog zakona krije neviđena i dobro osmišljena pljačka građana Republike Hrvatske. Odgovornost za današnje stanje snose podjednako vlade i SDP-a i HDZ-a. Upravo je problem ovrha blokiranih građana eksplodirao u vrijeme vlade Zorana Milanovića kada su, prema tvrdnjama Blokiranih, Orsat Miljenić i Slavko Linić proveli legalni financijski inženjering blokadama već tada više od dvjesto tisuća obitelji. Što je bila direktna posljedica blokada obrta, tvrtki i trgovačkih radnji i osiromašenja građana koji kroz predstečajne nagodbe gube posao i ne naplaćuju ni plaće ni potraživanja.

Dok je istodobno tada SDP kao Superhik, dugove izbrisao tajkunima, kako tvrde Blokirani, čak 119,5 milijardi kuna, a iskamatario kućanstva,  eliminirao zastaru i otvorio prostor bankama da prodaju dugove agencijama za utjerivanje dugova. Grijeh struktura danas se pokušava iskupiti posve marginalnim i populističkim mjerama. Tako je na prijedlog vladajućeg HDZ-a o otpisu dugova do dvadeset tisuća kuna i godinu dana kušnje i onda brisanja, socijaldemokratska oporba odgovorila svojim protumjerom. Otpisom dugova samo do deset tisuća kuna i dvije godine pokušaja naplate i potom brisanja. Ozbiljnost mjera i političku oporbenu pamet SDP-a duhovito je, u svom stilu prokomentirao Zoran Šprajc –  da je ovakvim udvaranjem blokiranima SDP uvrstio Hrvatsku na ljestvicu osam svjetskih čuda. A da doista Hrvatska jest čudo od zemlje govori podatak da sve države imaju Ovršni zakon, ali samo Hrvatska ima 325 254 blokiranih i u svijetu najjači ovršni lobi. Da nismo sami birali ovakve vlasti, čovjek bi pomislio da Hrvatskom vladaju naši neprijatelji.

Hloverka Novak Srzić/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari