Pratite nas

BiH

HNS je jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH

Objavljeno

na

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam hrvatskoga naroda u BiH je Hrvatski narodni sabor. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS.

Hrvatski narodni sabor BiH postao je u posljednjih nekoliko godina jedna od glavnih brana potpunom poništavanju konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. HNS BiH je upravo i nastao kao odgovor na procese koji su vodili ka svođenju Hrvata na razinu nacionalne manjine u BiH, a njegov je rad obnovljen kao odgovor na formiranje notorne platformaške Vlade FBiH 2011. godine, piše Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Iako se o (ne)uspjesima rada ove institucije može raspravljati, činjenica je da od tad pa do danas HNS djeluje u kontinuitetu i da iz godine u godinu postaje sve jača i važnija institucija.

Koliko će pak HNS biti relevantan ovisi isključivo o hrvatskom narodu i hrvatskim političarima. Koliko ga ozbiljno budu shvaćali Hrvati, toliko ozbiljno će ga shvaćati i drugi.

HNS je zamišljen kao nadstranačka institucija koja okuplja sve one političke snage koje imaju izborni legitimitet hrvatskoga naroda. Dakle, sve one stranke za koje je glasovao hrvatski narod imaju svoje mjesto u HNS-u.

Stranke unutar HNS-a ne moraju se u svemu slagati, ali sam HNS kao instituciju moraju poštivati. Ako HNS izglasa neku odluku, a jedna od stranaka se s tom odlukom ne slaže, ona ju i dalje mora prihvatiti. Svatko tko se ne slaže s bilo kojom od odluka ima pravo na svoje „izdvojeno mišljenje“, ima pravo lobirati u javnosti da se neka odluka promijeni, ali ni u kojem slučaju nema pravo zbog svoga neslaganja rušiti cijelu instituciju.

Bh. Hrvati danas se na svaki način izbacuju iz institucija kako Bosne i Hercegovine tako i Federacije BiH. O Republici Srpskoj ne treba ni pričati. Stoga je HNS danas jedino mjesto gdje hrvatski narod u BiH može nesmetano artikulirati svoju političku volju. HNS nije samo produžena ruka HDZ-a BiH kako to maliciozno vole reći političari i analitičari iz Sarajeva. Ne! HNS BiH je danas na putu da postane pravi parlament bh. Hrvata a Glavno vijeće da postane prava hrvatska narodna vlada.

Međutim, da bi HNS uistinu i bio prava nadstranačka institucija koja okuplja sve hrvatske političke snage u BiH, stranke članice moraju se prema njemu odnositi s poštovanjem.

Nije ispravno napuštati HNS zato što smatrate da on još uvijek nije ono što bi trebao biti.

Gašenje proizvodnje u Aluminiju d.d. Mostar bio je izravan povod da nekoliko stranaka izađe iz HNS, a među njima i Hrvatska republikanska stranka Slavena Raguža. Pored HRS-a, HNS je napustilo i nekoliko pravaških opcija od kojih su neke bile izravni sudionici notorne Platforme koji su jedva čekali bilo kakav povod pa da krenu s razvaljivanjem HNS-a.

No, s HRS-om je priča potpuno drugačija. HRS nema nikakvih repova iz prošlosti. Riječ je o mladoj stranci s mladim liderom koji nema nikakvu aferu iza sebe. Kao takvi, Republikanci su bili kakva-takva oporba unutar samog HNS-a. A to je nešto što je prijeko potrebno hrvatskom narodu u BiH.

Danas su Hrvati silom prilika, preciznije zbog manjkavosti Izbornog zakona koji omogućuje pojavljivanje fenomena Komšić i projekata poput alijanse i platforme, natjeran na političko jedinstvo. Dok god postoji mogućnost da netko drugi Hrvatima nameće političke predstavnike ne može doći do pravog hrvatskog političkog pluralizma u BiH.

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam je upravo HNS. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS. U suprotnom, postat će nelojalna politička stranka koja zapravo, možda i nehotice, podriva političku poziciju naroda za čija se prava gorljivo bori.

Jedan od najvećih političkih protivnika HDZ-a BiH je HDZ 1990 Ilije Cvitanovića, koji je nebrojeno puta kritizirao i HDZ BiH i rad HNS-a. No, nije ga nikad napuštao jer je svjestan da bi to bio izravan udar na same temelje HNS-a.

Raguž je pak status HRS-a u HNS-u zamrznuo, tj. formalno ga nisu napustili. I to je dobro, jer to ostavlja mogućnost odmrzavanja statusa i povratak u okvir HNS-a.

HRS to treba napraviti što je prije moguće.

Samo zamrzavanje se dogodilo kao reakcija na gašenje proizvodnje u Aluminiju, no svega nekoliko tjedana kasnije postalo je potpuno jasno da izvan HNS-a HRS nikako ni ne može pomoći radnicima Aluminija. Svoj doprinos jedino mogu dati upravo kroz HNS.

Dok god imamo postojeći Izborni zakon, odnosno dok god ne bude zajamčeno da Hrvati sami sebi mogu izabrati političke predstavnike, postojat će potreba za egzistiranjem HNS-a.

A kakvi će biti dosezi te institucije ovisi samo o Hrvatima. Ako Hrvati, kako politika tako i narod, odluče da je to vrhovno mjesto donošenja političkih odluka koje se tiču Hrvata, onda će i HNS biti na pravom putu da postane pravi hrvatski parlament u BiH.

U budućnosti će važnost HNS-a samo rasti, jer se političko Sarajevo gotovo sigurno u dogledno vrijeme neće svojevoljno odreći luksuza da Hrvatima nameću kojekakve Komšiće i platforme.

HNS je već danas, a u budućnosti će to sve više dolaziti do izražaja, jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Odgovorni stranački lideri to moraju prepoznati i u skladu s tim se ponašati.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Obilježena 26. obljetnica likvidacije gvardijana i vikara u Fojnici koje su pobili pripadnici bošnjačke Armije BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pozivom na praštanje i ostanak na rodnoj grudi u srijedu je u Fojnici u središnjoj Bosni obilježena 26. godišnjica likvidacije gvardijana Franjevačkog samostana fra Nikice Miličevića i vikara fra Leona Migića koje su 1993. pobili pripadnici bošnjačke Armije BiH koje su bošnjačke civilne vlasti nakon presude suda vrlo brzo pomilovale za ovaj ratni zločin.

Današnji gvardijan Samostana u Fojnici fra Mirko Majdandžić rekao je u propovijedi na misi kako je potrebno praštati, smatrajući kako je pogrešno držati se riječi: “opraštamo, ali ne zaboravljamo”.

“To se ne smije događati, moramo opraštati radi nas samih, radi toga da bi nama bilo lakše i moramo učiniti pomake radi mira među svima nama u cijelom svijetu”, rekao je fra Mirko. On je dodao kako su se fra Nikica Miličević i fra Leon Migić žrtvovali zbog naše budućnosti.

Pozvao je na misi Hrvate katolike na vjernost domu i podneblju otkuda su potekli, te da im životi franjevačkih svećenika koji su ubijeni budu primjer.
“Trebamo voljeti ovaj prostor, živjeti na njemu i stvarati bolje životne uvjete. Nije mnogo potrebno, samo malo žrtve koju su mnogi prije nas dali prenoseći odgovornost u naše ruke“, rekao je fra Mirko.

Svetoj misi nazočio je i predsjednik federacije BiH Marinko Čavara.
Gvardijana Franjevačkog samostana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića ubio je u jeku bošnjačko-hrvatskog sukoba 13. studenog 1993. pripadnik Armije BiH Miralem Čengić koji je kasnije osuđen na 15 godina zatvora, dok su njegovi pomagači Nedim Zerda, Samin Mušinbegović i Vahid Begić dobili po šest mjeseci zatvora.

No, sud pod nadzorom bošnjačkih vlasti u Sarajevu je taj zločin okarakterizirao kao obično ubojstvo.
Svjedok toga zločina dr. fra Vitomir Slugić izjavio je ranije da se zločin koji je bio očito osmišljen, na Sudu u Sarajevu pretvorio u nešto slično običnom ubojstvu u restoranu, dok predstavnici crkve smatraju kako se radilo o kaznenome djelu “ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava”.

Nekoliko mjeseci nakon pravomoćne presude za ovaj zločin 1995. tadašnji bošnjački predsjednik BiH Alija Izetbegović je ubojici dao čak tri pomilovanja, da bi nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika F BiH Ejupa Ganića, ubojica Miralem Čengić već bio na slobodi.

“Sve ovo ukazuje na opravdanu sumnju da je procesuiranje ubojice i ostalih sudionika bila samo dobro izrežirana predstava kako bi se zapravo javnosti skrenula pozornost s prave istine i kako bi se prikrili pravi zločinci, tj. oni koji su ovaj zločin planirali i naredili”, smatraju u Franjevačkom samostanu u Fojnici. U nekoliko navrata predstavnici crkve su tražili da se proces za ovaj zločin obnovi, no do toga za sada nije došlo. (Hina)

 

Bitka za Bašino Brdo – Jedna od najbrilijantnijih bitaka u Domovinskom ratu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Bitka za Bašino Brdo – Jedna od najbrilijantnijih bitaka u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na planini Jasikovica iznad Fojnice jučer je obilježena 26. obljetnica Bitke za Bašino Brdo, jednu od strateških kota obrane Lepeničke doline u proteklom Domovinskom ratu.

Uspomeni na poginule hrvatske branitelje, njih više od 30, koji su živote na oltar Domovine položili 12. studenog 1993. godine, uz suborce i članove Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Županije Središnja Bosna te krovnih Udruga HVO Herceg- Bosne, poklonilo se i izaslanstvo dužnosnika HDZ BiH predvođeno Brankom Stanić, predsjednikom OO HDZ BiH Fojnice i ratnim zapovjednikom HVO-a u Fojnici, priopćeno je iz HDZ-a BiH.

Bitka za Bašino Brdo bila je jedna od najbrilijantnijih u Domovinskom ratu. „Nažalost o ovoj bitci malo se zna, jer mi Hrvati u BiH imamo najmanje medija. Zato je ovo prilika da kažemo kako hrvatski narod središnje Bosne može biti ponosan na Bitku za Bašino Brdo, a naša je trajna zadaća sjećati se naših poginulih i odavati im dužnu počast ali i učiti buduće našu djecu što je ova Bitka značila za Fojnicu i središnju Bosnu“, kazao je ovom prilikom Stanić.

„Snagom zajedništva koju su naši hrvatski branitelji pokazali u bitkama za Bašino Brdo, Meoršje, Zavrtaljku i mnoge druge, izborimo se za naš ostanak u Lepeničkoj dolini“, istaknuo je Nikica Tomić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Herceg – Bosne.

Nakon polaganja vijenaca pred Spomen križem na Bašinom Brdu, misu zadušnicu pred Spomen kapelicom spredvodio je fra Mirko Majdanžić, gvardijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici. Fra Mirko se zahvalio okupljenima na dolasku i njegovanju uspomene na žrtvu poginulih hrvatskih branitelja naglasivši kako nema veće ljubavi od one kada položite život za prijatelja.

„Naši su hrvatski branitelji živote dali za naš opstanak i ostanak u Fojnici i cijelom ovom kraju. Nisu ginuli ni za Austriju, ni za Njemački ni za Australiju. Nemojmo to nikad zaboraviti, izdignimo se iz magle naših života u kojoj smo se našli jer nas svakodnevno zatrpavaju informacijama koje šire beznađe o nemogućnosti života i suživota na ovim prostorima.

Ne napuštajmo olako kilometre prostora jer za svaki metar četvorni ginuli su naši branitelji“, poručio je okupljenima na Bašinom Brdu fojnički gvardijan. Mnogi su mišljena da su u znak osvete samo dan nakon osvajanja Bašinog Brda na pragu Franjevačkog samostana u Fojnici ubijeni tadašnji gvardijan i vikar fra Nikica Miličević i fra Leon Migić.

Nalogodavci ovog kao i brojnih drugih zločina nad Hrvatima Fojnice, uljučujući i masovan progon hrvatskog stanovništva početkom srpnja 1993. iz tadašnje „sanitetske zone“ nikad nisu procesuirani te su i motivi zločina, uključujući i okrutno ubojstvo gvardijana i vikara ostali zamagljeni, baš poput pogleda s Bašinog Brda na Fojnicu danas, na 26. godišnju Bitke za ovu kotu na planini Jasikovica.

Fra Mirko Majdandžić – ‘Svjedok zla’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari