Connect with us

Geopolitika

Hoće li Crna Gora izdržati nalet velikosrpskog imperijalizma?

Objavljeno

on

Dok se u Hrvatskoj zabavljamo rukoljubom notornog iluzioniste iz Pervanove „Večernje škole“ i dok u Goldsteinovoj glavi bruje „ustaške drobilice“, u susjedstvu je užarena politička situacija usred sezone kiselih krastavaca. Netko sprema obilnu zimnicu i to, uglavnom, prolazi ispod radara u hrvatskom javnom životu, kao da nas se ne tiče novo geostrateško preslagivanje u „regionu“!

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 „Patriotsko komitski savez“, koji se protivi ustoličenju izabranog mitropolita Joanikija, zatražio je od predsjednika Crne Gore Mila Ðukanovića da hitno sazove Savjet za obranu i sigurnost, povodom, kako navode, alarmantne situacije u koju je državu dovela vlada Zdravka Krivokapića. Traži se obavijestiti NATO partnere  da njihovom državom, kako tvrde, “šetaju obučeni i naoružani pripadnici” Vojske Republike Srbije.

Crnogorske komite tvrde da je vlada prozvala, kako navode, “policijske i oružane snage države Srbije, da vršljaju po suverenoj državi, članici NATO-a i da rade procjene na osnovu kojih će donositi odluke, značajne po mir i sigurnost svih građana Crne Gore”. Praktički, Crna Gora je okupirana od strane Srbije vojnim i obavještajnim sustavom.

Pozivajući se na Ustav Crne Gore savjet za obranu i sigurnost “analizira i ocjenjuje sigurnosnu situaciju u Crnoj Gori i donosi odluke za preuzimanje odgovarajućih mjera”.

-„Smatramo da aktualni trenutak u državi zahtijeva da Savjet za obranu i sigurnost ne samo da mora  zasjedati, nego i da predsjednik države, kao vrhovni komandant Vojske, iako je u tom tijelu u manjini, mora obavijestiti NATO partnere da državom vršljaju obučeni i naoružani pripadnici Vojske države koja nije članica NATO-a, kao i zbog ozbiljne sumnje da svojim djelovanjem, mogu proizvesti neželjene sukobe na način da će ih sami provocirati ili sudjelovati u istima“, navodi se u priopćenju Patriotskog komitskog saveza objavljenom na FB-u.

Navode i da nemaju nikakvog razloga vjerovati  potpredsjedniku vlade Dritanu Abazoviću, koji, kako su kazali, stranim medijima, servira drugu priču da su “državni organi apsolutno spremni garantirati ustavna prava svim građanima Crne Gore”, a još manje da “Uprava policije u potpunosti ima kontrolu nad svim što se događa”.

Posebno kad informacije s terena govore o vrlo aktivnoj i agilnoj aktivnosti pripadnika stranih služba sigurnosti, o grupiranju obavještajno interesantnih osoba i grupa, o umiješanosti određenih svećenika SPC-a, sve u cilju ustoličenja mitropolita te crkve na Cetinju, koji ne priznaje ni crnogorski narod, jezik i crkvu, nego je čisti eksponent velikosrpske ideologije kojoj je posrbljivanje Crne Gore prvi i najveći cilj! – navode iz PSCG.

Podgorička Pobjeda objavila je, da je crnogorska tajna služba pozvala u pomoć srpske sigurnosne  snage da zajednički izvrše obavještajnu procjenu sigurnosne situacije na osnovu koje će biti odlučeno hoće li će ustoličenje Joanikija biti održano na Cetinju ili nekom drugom mjestu.

Ocjenjujući to kao priznanje nemoći da vlast u Crnoj Gori ne može sama kontrolirati situaciju, list tvrdi da su stručnjaci srpskih sigurnosnih snaga iz “Kobri”, odreda vojne policije Vojske Srbije, stigli u Crnu Goru da bi uvidom na terenu, zajedno sa agentima BIA i vrhom ANB-a, dali konačnu procjenu sigurnosnog rizika.

Kako to obično biva, svaka velikosrpska ekspanzionistička operacija ili okupacija tuđih teritorija uvijek započinje u SPC-u, pa se ispred skrivenih pravih srpskih strategija potenciraju osjetljiva vjerska pitanja koja postaju  okidač za agresiju u kojoj Srbija dolazi pomagati Srbima u Crnoj Gori, kao što su pomagali Srbima u Hrvatskoj ili Srbima na Kosovu? Znamo kako je ta pomoć izgledala? Isprobani je to modus operandi kojega bi mogli nazvati i Putinovim „krimskim sindromom“, a ova gore opisana situacija u Crnoj Gori tipično je bure baruta čiji fitilj samo što nije dogorio do kraja. Nezamisliv je novi „Srpski svet“ bez Crne Gore, nezamisliv je taj geostrateški teritorij bez izlaska Srbije i Rusije na Jadransko more, pa je u ovom kontekstu, ustoličenje velikosrpskog  mitropolita Joanikija samo uvertira i Vučićeva predstava za hlebinsku javnost.

Usred sezone kiselih krastavaca sprema se obilna zimnica! Crna Gora je već danas okupirana država od strane elitnih specijalaca iz Srbije koji umjesto snimanja sigurnosnog stanja prije ustoličenja mitropolita, zapravo snimaju najslabije točke gdje Crnu Goru treba napasti, okupirati i posrbiti do kraja. Širenje Srbije na Crnu Goru s jedne strane znači bijeg s Beogradskog pašaluka gdje su Srbi stiješnjeni gubitkom Kosova, a s druge strane Crna Gora im je važna zbog dominacije u planiranom ustrojstvu neke nove, treće mini Jugoslavije, ili pod europske unije o kojoj se sve glasnije šapće u kuloarima, ali i javno. Da bi Srbija u toj priči bila dominantna, a dominacija nad drugima genetska je odrednica Srbije kroz povijest, Crna Gora mora pasti kao „drugo oko u glavi“ i pri tom Srbija računa na sve slabosti NATO saveza koje su isplivale nakon recentne, velike sramote u Afganistanu. Okupacija Crne Gore može kratkoročno spasiti glavu Aleksandra Vučića i na tu očajničku kartu Miloševićev izdanak, bacio je sav svoj politički kapital.

Prva na udaru srpskog osvajačkog pohoda zavijenog u vjersku diplomaciju je Crna Gora, a zatim slijedi BiH, s ciljem da se i BiH gurne u neku novu „treću Jugoslaviju“, što bi za Hrvate u BiH značio kraj konstitutivnosti, a možda i kraj postojanja na čemu se zdušno radi. Baš danas se očekuje posjet Erdogana BiH, a Dodik je naglo prekinuo svoj bojkot Sarajevu i hrli vidjeti Erdogana koji je postao svojevrsna srpski as u rukavu u igri „srpskog sveta“, a garancija za tu igru je prijateljstvo Putina i Erdogana. Činjenica je da su vrhovi sva tri entiteta u BiH isprepleteni jugoslavenskim kosovsko-udbaškim strukturama, osobito vrh hrvatskog entiteta, s nalogodavcima u Beogradu i samo se čeka zeleno svjetlo Putina i Erdogana, koji pored zbunjenog zapada, Amerike i EU, s Afganistanskom sramotom na obrazu,  mogu s Crnom Gorom i  BiH raditi što god im je volja! A i jedni i drugi žele izlazak na Jadran i geostratešku kontrolu zaleđa cijelog Jadranskog mora, zbog čega su i pokrenuti zadnji ratovi i agresija na Hrvatsku i BiH.

Bez obzira na državnički posjet Andreja Plenkovića Ukrajini i bez obzira na sve ovacije koje je tamo zasluženo dobio, hrvatski prioritet nije ni Ukrajina, ni Krim, ni ruski nezajažljivi teritorijalni apetiti u tom dijelu svijeta. Hrvatski prioritet bi trebala biti složena politička situacija na tlu raspadnute Jugoslavije i ono što je na puškomet od Zagreba, dok puška još nije zapucala. A kada zapuca, znamo što nas čeka!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR