Pratite nas

Religija i Vjera

Hoće li Europska unija pomoći Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Svjetska banka objavila je u petak 11. srpnja projekciju stanja BDP-a (bruto društvenoga proizvoda) za 11 novih članica Europske unije, odnosno bivših komunističkih država, po kojoj bi Hrvatska bila jedina zemlja od tih članica EU-a koja će u 2014. imati pad BDP-a. Time Hrvatska šestu godinu ostaje u recesiji, što je nesumnjivo rezultat ili nedjelo sadašnje Vlade koja je već duboko u trećoj godini svoga mandata.  

9f4d6f423e3bc01a7334f96ee0c16e53_view_articleIzvješće Svjetske banke govori i o prvim znakovima oporavka, i to u rastu izvoza te u malom padu nezaposlenosti na godišnjoj razini, no to nije dovoljno da Hrvatsku ne bi očekivalo zaostajanje u odnosu na spomenute članice EU-a. Stanje koje osjeća većina hrvatskih građana, kao i prognoza Svjetske banke, raskrinkava lažna obećanja vladajućih političara, kao i političara koji su ulazak Hrvatske u Europsku uniju nametali kao glavni strateški cilj očekujući da će formalno članstvo odraditi ono što političke garniture, osobito vladajuće, ne znaju, ne žele ili ne smiju.

Bez spremnosti da preuzmu svoju veliku odgovornost za takvo stanje u gospodarstvu u Hrvatskoj, vladajući političari, počevši od predsjednika Vlade, često ponavljaju da se promjenama i reformskim procesima Vlade protive razne interesne skupine koje žele održati postojeće stanje. To opravdanje u sebi nije posve netočno: sasvim je pouzdano da postoje razne interesne skupine, kako one koje imaju samo relativnu moć tako postoji i vjerojatno neformalna skupina koja, čini se, ima gotovo apsolutnu moć i koja sve do sada uspješno sve državne funkcije pretvara u marionetske predstave. Interesne skupine s relativnom moći postoje i djeluju u svim društvima i one su normalna pojava te nisu baš nikakva opasnost vlastima koje imaju na raspolaganju djelotvorne instrumente, koje znaju što treba učiniti s obzirom na potrebne reforme i koje imaju političku volju te reforme i provesti. U hrvatskim okolnostima određena zaprjeka općemu dobru čak su i interesne skupine s relativnom moći jer nositelji državne vlasti svjesno ili nesvjesno, hotimice ili primorani često zloporabe potencijale državnih instrumenata, a ne pokazuju ni da znaju niti da stvarno namjeravaju provesti ozbiljne i nužne reforme u korist općega dobra. Još veći problem je djelovanje interesne skupine koju je teško cjelovito definirati, a kojoj je jedna od bitnih oznaka da suptilno, ali sustavno razgrađuje Hrvatsku i kao državu, gotovo sve hrvatske institucije i čak sve one temelje na kojima bi mogla izrasti gospodarski prosperitetna država, a koja djeluje iza scene, dok na scenu postavlja »svoje igrače« koji ostvaruju, valja reći otvoreno, antihrvatske ciljeve i interese i još im za takvo djelovanje hrvatski građani plaćaju.

Dok navedeno izvješće Svjetske banke ističe da su »nove« članice Europske unije ostvarile brz ekonomski napredak, i to usprkos svjetskoj financijskoj krizi, te da je njihovo članstvo u EU-u donijelo pozitivne učinke na financijskim tržištima i međunarodnoj trgovini, a u tim zemljama došlo je i do važnoga napretka u funkcioniranju institucija, Hrvatska se iskustvom prve godine članstva u EU-u u tom smislu baš ničim ne može pohvaliti jer je činjenica da je prva godina članstva u EU-u ostala neiskorištena. Ta neiskorištena godina članstva u EU-u ne ide toliko na dušu EU-a koliko gospodarima Hrvatske koji i dalje bezočno gaze i ustavnopravni poredak, legalnost i legitimnost hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa, koji nemilosrdno manipuliraju vrhuškama nekih važnih političkih stranaka i ključnim društvenim i državnim funkcijama i koji u suvremenom hrvatskom društvu toleriraju samo privide demokracije i zakonitosti. Isključivo iz takve ocjene aktualnoga stanja u hrvatskom društvu moguće je donekle razumjeti npr. otvoreno kršenje zabrane zapošljavanja u državnoj upravi. Prema podatcima iz medija, Ministarstvo socijalne politike i mladih povećalo je broj zaposlenih za čak 58 posto; Ministarstvo poduzetništva i obrta povećalo je broj novozaposlenih za 45 posto; rastao je broj zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, Ministarstvu branitelja… Dakle usprkos zabrani ministarstva imaju danas 600 zaposlenih više nego 1. siječnja 2012., a da od toga baš nikakve veće koristi nije bilo. Premda je to tek jedan od primjera nepoštivanja prava koje mora biti temelj države koja želi opstati, sličnih primjera mora biti mnogo jer rashodi u budžetu iz godine u godinu bujaju umjesto da se racionaliziraju, kao da se želi poručiti Hrvatima: željeli ste imati svoju državu pa je sad plaćajte tako skupo da požalite što ste je uopće željeli.

Usprkos svemu tomu valja njegovati i učvršćivati nadu da će članstvo Hrvatske u EU-u ipak donijeti očekivan nuždan pozitivan pritisak da u Hrvatskoj stvarno zaživi demokracija, vladavina prava i pravde i da se demontiraju skrivene snage koje manipuliraju mnogim hrvatskim državnim i društvenim institucijama, zadržavajući Hrvatsku u lancima siromaštva, nerazvijenosti i besperspektivnosti, jer su baš to okolnosti koje te snage koriste za svoje različite, uključujući i ekonomske interese. Ako je EU-u stvarno stalo do demokracije u Europi, onda će svojim legitimnim načinima poduprijeti zahtjeve za promjenu izbornoga zakonodavstva i za ukidanje nedemokratskoga upravljanja zemljom. No protagonisti tih važnih i stvarnih promjena moraju biti hrvatski građani, demokratski profilirani i udruženi, a EU bi morao pomoći da građanske inicijative koje stvarno djeluju za opće dobro ne budu brutalno gažene. Dok se u Hrvatskoj ne riješi pitanje većega stupnja demokracije i vladavine prava, sva obećanja o boljitku ekonomije, gospodarstva i BDP-a obična su prašina u oči.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Blanka Vlašić: Znala sam na Podbrdo ići po noći kad nema nikoga

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska atletičarka i dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis bila je gošća tribine u Ljubuškom u crkvi sv. Ante na Humcu gdje je još jednom progovorila o velikoj ulozi koju je vjera imala u njezinom životu, osobito nakon teške ozljede.

Sve je počelo s ozljedom. Sigurna sam da mi je  Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem.

U jednom trenutku sam, iz svoje sadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, postala sam depresivna.

Imala sam osjećaj da ja više nisam Blanka ako ne skačem, ako ne treniram. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe – ispričala je Blanka u svom svjedočanstvu

Dodala je kako je to bio novi početak njenog života i kako je postala i pomalo dosadni preobraćenik jer je svima htjela prenijeti svoje iskustvo i pomoći im da otkriju vjeru. Na kraju je rekla kako je svoju sudbinu prepustila u ruke Gospodinu i da i dalje ima strah od nepoznatog.

Postoji strah od nepoznatoga, a to je moj život u kojem se ja neću više ostvarivati kao sportašica i neću raditi ono što radim cijeli svoj život. To će biti golema promjena, ali ja sve to prepuštam Gospodinu i znam da će On učiniti ono što je najbolje za mene.

Blanka Vlašić: Bog je uvijek na prvom mjestu jer sam svjesna da je sve ovo što imam upravo Božji dar

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari