Connect with us

Politički rentgen

Hoće li Hrvatska imati ‘premijerku-čedomorku’?

Objavljeno

-

„Koliko mi je poznato u Hrvatskoj nitko ne zna raditi feticid. Mislim da će gospođa Čavajda biti upućena u Sloveniju, što će platiti HZZO. Feticid je postupak u kojem je cilj ubojstvo ploda. To je brutalan postupak kad se iglom ulazi u maternicu i gađa se srce fetusa. Radi se o ubojstvu, nakon čega se plod komada i vadi. Nimalo ugodno“ rekao je dr. Ante Ćorušić kao prvi govornik u emisiji „Otvoreno“ HRT-a.

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Potom je riječ dobila Sandra Benčić, kojoj lijevo-liberalna politička scena predviđa sjajnu političku karijeru, a s obzirom na količinu njenog medijskog iskakanja u mainstreamu kao iz paštete, glavna je kandidatkinja za premijerku Republike Hrvatske.

„Prvo, pitanje dostupnosti i legalnosti pobačaja je jedno od rijetkih pitanja oko kojih nismo podijeljeni. Većina misli da je to pitanje prava žene. Samo 6 posto misli da treba zabraniti. To nije pitanje koje dijeli javnost. Drugo, naš zakon kaže da je svaka zdravstvena ustanova koja ima ginekologiju dužna osigurati pobačaj. To se do 10. tjedna radi na zahtjev, a kasnije se radi u samo tri slučaja od kojih je jedan ovakav slučaj kao kod Mirele Čavajde kad je plod teško oštećen. Ne navodi se nikakva gornja granica.

 

U tim slučajevima povjerenstvo treba odlučiti, a ostalo je na ženi. Sve četiri bolnice osim Sv. Duha su propustile utvrditi da se radi o teškom oštećenju. Sv. Duh je to rekao, ali i dodao da nemaju ljude za provesti taj postupak. U Sloveniji su odmah rekli da se doista radi o takvim oštećenjima da plod neće preživjeti. Drugostupanjski je sve potvrđeno, no prije toga je bilo maltretiranja ove hrabre žene kojoj svi imamo biti zahvalni, rekla je Benčić.

Nagledali smo notornih političkih profitera i njihovog pabirčenja političkih bodova na teškim ljudskim tragedijama izazvanim potresima i pandemijom covid-a 19! Nagledali smo se i naslušali zajapurenih antivaksera koji su svojim političkim djelovanjem u smrt poslali nekoliko tisuća Hrvatica i Hrvata, mahom starijih osoba, „nagovorivši“ ih da se ne cijepe! Nagledali smo se svakojakih čuda i Juda, ali da će netko ovako morbidno medijski lešinariti nad ljudskom tragedijom jedne nesretne trudnice i majke nerođenog djeteta, nitko normalan nije se nadao.

 

Budućoj „premijerki-čedomorki“ Sandri Benčić, iz njenih raskolačenih očiju i nabreklih žila na vratu vrišti HDZ kao jedini krivac za život ili smrt, ubojstvo ili samilost prema  nerođenom djetetu, dok su ona i njeni jataci poduzeli baš sve, da ova teška moralna i etička tema jedne majke koja se našla u središtu užasnih dilema pred ljudima i pred svojom vlastitom savješću, danima vrišti na naslovnicama mainstreama. Rušenje jednog ljudskog života za njih je irelevantno, ako tom smrću mogu politički profitirati i dograbiti se Banskih dvora!?

Tko je nesretnu majku Čavajdu izmanipulirao i nemilosrdno skinuo do gola pred hrvatskom javnošću, ako ne klasična politička profiterka koja tako sladostrasno lešinari nad već izvjesnom smrću nerođenog djeteta, teško bolesnog u majčinoj utrobi? Ne bi li bilo daleko humanije i ljudskije za majku, kao i za još uvijek njeno živo nerođeno  dijete, ne bi li bilo zdravije za čitavu hrvatsku javnost, da se ovaj slučaj riješio dostojanstveno, decentno, daleko od zajapurene rulje koja kliče ubij ga, ubij, eutanaziraj, raskomadaj. Ali što očekivati od ljudskog roda, od istog onog roda koji je ostrašćeno klicao raspni ga, raspni!?

Što očekivati od ljudskog roda kada danas jedan ukrajinski život vrijedi manje od čokanjčića votke? Umjesto da se zaštiti dostojanstvo nesretne majke koja tragično gubi svoje čedo, Sandra Benčić i ostala bagra razapeli su je na raspelu javnosti urličući „Sada je dosta“ i to baš na dan kada gradovima Hrvatske kreću povorke „Hoda za život“! Zastava koja slavi život u našoj je metropoli zabranjena, a zastava lešinara smrti visoko vijori na slavu i čast gradonačelniku Tomaševiću i njegovom kućnom ljubimcu Bošku Buhi!

Zbog čega buduća „premijerka-čedomorka“ ne želi vidjeti razliku između legalnog pobačaja koji je u Hrvatskoj zakonom  dozvoljen do 10 tjedna trudnoće i feticida, ili klasičnog umorstva živog djeteta u majčinoj utrobi u 24. tjednu trudnoće?  Feticid nije pobačaj, niti je pobačaj feticid. Feticid je najbrutalnije ubojstvo nerođenog čovjeka kada okrutni čovjek koji si uzima Božje ovlasti odluči da je potrebno ubiti bez bilo kakvog pokušaja medicinskog liječenja nerođenog  ljudskog života. Treba ubiti, kasapiti  zbog navodne neizlječive bolesti. A što ćemo s onom poslovicom, liječnik te lijeći, a Bog te izlijeći?

Feticid je klasična eutanazija bez privole živog bića koje je netko odlučio eutanazirati. Feticid s klasičnim, legalnim pobačajem nema baš nikakve sveze, osim da se u jednom i drugom  slučaju svjesno ubija nerođeno dijete. Ubija se nerođeno, bolesno dijete koje ima pravo na život, liječenje i nadu, makar se radilo o jednom promilu šansi. Umjesto toga, ginekološko koplje već je upereno u nevino srce koje još uvijek kuca i žudi za životom. Ne bili bilo humanije carskim rezom poroditi to dijete i učiniti baš sve da ga se izliječi? Hoće li gospođa Čavajda moći samoj sebi ikada u životu odgovoriti na pitanje, jesam li učinila sve da moje čedo ostane živo? Misli li ona da je manja ona bol koju će djetetu nanijeti ginekološko koplje u srce i hladni metal koji komada dijelove tijela, od kirurškog noža pod anestezijom, ili bezbolne kemoterapije?

Kako se Benčićka i ostale „ičke“ nisu sjetile sugerirati majci da se bori do kraja za život svog djeteta dok god postoji i najmanja šansa za ozdravljenje? Besplodno je atakirati na njihovu savijest, jer priziv savjesti ne mogu i ne žele razumjeti oni koji savjesti nemaju! Njima nije bitna ni savjest ni život, bitna im je smrt i politikantski vrisak s naslovnica mainstream medija s ciljem da sruše ovu vlast i „oslobode“ Banske dvore kao što su „oslobodili“ Zagreb ’45. i ’22. Nesretna majka Čavajda postala im je prvorazredno profitersko oruđe i oružje!

Zbog čega bliski politički partner „premijerke-čedomorke“ Arsen Bauk predlaže zakon u kojemu će šesnaestogodišnje djevojke bez privole roditelja moći nesmetano obaviti abortus? Je li to njihov nacionalni i zakonski doprinos demografiji, ili je to doprinos nestanku Hrvatske u teškoj sramoti moralnog i etičkog kraha? Nismo daleko od toga da ubojice nerođene djece dobiju nagradu i ordenje za hrabrost!? Njihova politička legitimacija je eutanazija, abortus i Tito, ubojica Širokobrijeških fratara!

„Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“! (Mt 25, 45). Ako probodete srce djeteta ginekološkim kopljem, još jednom ćete probosti srce raspetog Krista.

 

Ništa i nitko ne može dati za pravo da se ubije nedužno ljudsko biće, bilo embrij ili fetus, dijete ili odrasla osoba, stara osoba, smrtno bolesna ili umiruća. Nijedna vlast nema pravo to prisiliti ili dopustiti“, napisao je Sveti Ivan Pavao II. U svojoj se enciklici obratio ženama koje su abortirale te rekao: „Želim obratiti posebnu pozornost na vas, žene koje su prekinule trudnoću. Crkva zna koliko je čimbenika moglo utjecati na vašu odluku i ne sumnja da je u mnogim slučajevima to bila bolna, možda čak i dramatična odluka.

Vjerojatno rana u vašim srcima još nije zacijelila. Jer ono što se dogodilo bilo je i jest duboko zlo. Ipak, nemojte se obeshrabriti i ne gubite nadu. Radije pokušajte razumjeti iskustvo i protumačiti ga istinito. S poniznošću i povjerenjem otvorite se – ako to već niste učinili – pokajanju: Otac svakoga milosrđa čeka vas da vam ponudi svoj oprost i mir u sakramentu pomirenja. Otkrit ćete da još ništa nije izgubljeno, a možete zamoliti i svoje dijete za oproštenje: ono sada živi u Bogu.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari