Pratite nas

Komentar

Ured bez svrhe: Hoće li Mesića sad konačno netko pitati gdje su čekovi?

Objavljeno

na

Socijalno osjetljiv po cijelom tijelu, kakav se već rodio, Stjepan Mesić nije baš oduševljen idejom da 600.000 kuna od sredstava za njegov ured ode civilnim invalidima Domovinskog rata. To smanjenje sredstava je korak u pravom smjeru, ali premalen: nitko i dalje, pa ni nova vlast, ne čini baš ništa kako bi se počelo raspletati beskrajne afere koje se vuku iza dvadesetpetogodišnjeg djelovanja Stipe Mesića u hrvatskoj politici.

[ad id=”93788″]

Stipe Mesić može biti zadovoljan – njegov ured neće biti ukinut, iako svrha postojanja tog ureda i njegova funkcija nigdje nije jasno definirana. Zapravo, jedina svrha tog ureda je da bi Stjepan Mesić imao doživotni izvor visokih prihoda, i nekakvu funkciju i fotelju, odnosno da ne bi bio tek  građanin Mesić. Fotelja vas, kakva god bila, ipak na neki način štiti, službena ste osoba, sa svim što ide uz to – od službenog auta s vozačem, do odlaska na razna primanja i preseravanja gdje se ždere, loče, i dogovaraju se unosni poslovi. Fotelja, sinekura, je i izvor kakvog takvog društvenog utjecaja.

I dok je prethodna vlast htjela ukinuti čak i Ustavni sud, koji im je narušavao komunističku doktrinu po kojoj je Partija, kao predstavnik radnika, seljaka, i poštene inteligencije, jedini ovlašteni tumač Ustava, a da pritom “demokratskoj javnosti” oličenoj u NGO-ima i dijelu medija taj pokušaj uvođenja otvorene diktature i de facto ukidanja Ustava i vladavine prava nije uopće smetao, diranje u sinekure, od one Rakićkine do Mesićeve, je očito težak udar na ljudska prava. I pritom se priziva taj isti sud, jer je po Mesiću, ukidanje njegovog ureda, koji se u Ustavu nigdje ne spominje, neustavno. Mesića su odmah opovrgnuli stručnjaci za ustavno pravo. Zanimljivo je pritom da su Documenta i Bojan Glavašević – onaj.koji.ne.mrzi – svojevremeno inzistirali upravo na pravima i financiranju civilnih invalida Domovinskog rata, naravno na uštrb vojnih, a ne Mesića. A sad je najednom financiranje tih prava, makar i minornim iznosom, sporno. Mesiću je to, naravno, napad na antifašizam jer antifašizam, to je on. Jest da je devedesetih bio malo ustašan, ali svejedno.

Tko smije ukinuti Mesića?

Od svega što je Mesić naveo točno je da vlada ni Sabor ne mogu ukinuti njega osobno, za to će se morati pobrinuti biologija, a i ona teško izlazi na kraj sa starim antifašistima, kako se vidi iz primjer Manolića. Ali, naravno, mogu ukinuti njegov ured, iako to nisu uradili. Priče Stjepana Mesića kako ga ni Sabor ni Vlada ne mogu ukinuti budući da taj amandman “ima savršeno proziran pokušaj ukidanja toga ureda, a da se to formalno ipak ne učini” su šuplje priče, da je vlada htjela ukinuti taj posve suvišan ured, to bi svakako i uradila. A možda bi i trebala. Mesić uporno tupi kako se on kao “bivši” sastao s brojnim stranim državnicima, i šalabajzao svijetom o trošku poreznih obveznika, ali nikad nije naveo kakva je korist Hrvatskoj bila od toga. Od tih putovanja mogao je koristi eventualno imati jedino Stjepan Mesić osobno. Formalno, njegov ured nema nikakvu konkretnu funkciju, pa se zapravo radi o rasipanju proračunskog novca. On inzistira i na tom da je on “posljednji aktivni pripadnik iz samoga vrha one generacije koja je otvarala vrata demokraciji u Hrvatskoj”, no on je ujedno i posljednji aktivni pripadnik one generacije koja je davne 1967. osudila potpisnike Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika, što je kao posljedicu imalo brojna uhićenja i slanje brojnih pripadnika samog vrha hrvatske inteligencije na robiju. I prvi pripadnik “generacije koja je otvorala vrata demokraciji” koji je otvorio vrata Tuđmanovih arhiva stranim špijunima i novinarima, i prvi koji je svjedočio protiv Tuđmana u Haagu.

Naravno, i tu je ulovljen u laži – kleo se u jednom novinskom intervjuu kako nikad nije bio svjedok u Haagu, da bi kasnije isplivali transkripti njegovog svjedočenja u kojima tereti Hrvatsku za etničko čišćenje. A tako se kleo i da nikad nije pjevao ustaške pjesme, ali ako laže Mesić, ne laže snimka na Youtubeu. No izašle su i neke druge snimke – one na kojima prima pozamašne čekove od australskih Hrvata, a za koje se manje-više ne zna gdje su završili. Navodno je jedan predan Domljanu, s godinu dana zakašnjenja, a najmanje jedan je – netragom nestao, iako nije sporno da ga je preuzeo Stjepan Mesić.

Antifašistima ne pakovati

I tu dolazimo do osnovnog problema: kad god se spomene da bi neke stvari DORH i pravosuđe trebali ispitati, Mesić se poziva na antifašizam: “Ja sam antifašist, i ne smijete me dirati”. Hrvatska je inače Ustavom uređena kao država u kojoj su svi jednaki pred zakonom, no u praksi su antifašisti malo jednakiji. Pa se tako Mesić nikad nije našao u prilici da sudu objasni gdje je nestao ček. Njegovo objašnjenje je da se “negdje zagubio u gužvi”, što je na razini nepismenih sirijskih izbjeglica koji su redom negdje izgubili dokumente, kako Nijemci ne bi znali gdje ih trebaju deportirati i kako ne bi mogli provjeriti jesu li na popisu terorista, ali ne i mobitel, svežanj novčanica, i karticu za bankomat.

Uglavnom, donatori i dan danas žele znati gdje je nestalo 150.000 dolara koje su dali na ruke Stjepanu Mesiću. Kad je u javnost izašla snimka na kojoj Mesić prima čekove, Mesić je, kao i uvijek, imao spremne odgovore na sve. Iako vrlo neuvjerljive. Ali kad imate medije na svojoj strani, uvijek možete prodavati antifašistička muda pod demokratske bubrege. “Kamo je otišao ček za hrvatski fond i obnovu Hrvatske, to treba pitati onoga tko je procesuirao taj ček. Drugi ček od 30.000 australskih dolara bio je za bolnicu u Gospiću. Taj ček ja nisam donio, on se zagubio u gužvi koja je bila na ispraćaju”, rekao je Mesić. Znate, ono, bude gužva na aerodromu pa vam se izgubi slučajno ček od 30.000 dolara! Ako vjerujete u takva objašnjenja, onda ste idiot. Ako pravosuđe vjeruje u takva objašnjenja, onda je korumpirano.

Mesić je čak ustvrdio kako je bio poslan upozoriti australske Hrvate da ne smiju nikom davati novac u torbe. “Ja sam bio predsjednik izvršnog odbora HDZ-a, bio sam u posjetu Australiji da bih spriječio torbarenje”, rekao je Mesić. Pa je kako bi spriječio torbarenje uzeo tri čeka i stavio u torbu. Pa je zagubio. Vrhunski! Kako je u međuvremenu izglasano da ratno profiterstvo ne zastarijeva, možda bi ipak trebalo malo pogledati činjenice. U javnost je svojevremeno procurila snimka iz 1992. koja bilježi kako Mesić prima, a potom u džep sprema ček. Postoje brojni svjedoci koji tvrde da je snimka autentična. Već nakon godinu dana, 1993. godine, utvrđeno je da čekovi australskih iseljenika na ukupan iznos od 150.000 australskih dolara nikada nisu stigli do banke. Mesić se branio time kako on nikad nije unovčio taj ček, pa prema tome ništa nije ukrao! “Neka mi netko dokaže da sam ja taj ček unovčio”, govorio je. Mesić je pravnik, pa jako dobro zna da je krađa krađa, unovčili vi ukradenu imovinu ili ne. Ako ukradete auto ili umjetničku sliku, ne možete se braniti time da je niste prodali, pa to nije krađa. A po zakonu RH, ček je gotovina, upravo kao i novčanica i mjenica, pa i nema potrebe unovčiti, on je novac sam po sebi. Usto, banke dugo čuvaju svoje arhive, desetljećima, po zakonu, i nije nikakav problem ustanoviti gdje je i kad koji ček unovčen: to do sad nije urađeno. A moglo se. Mesić je bio predsjednik, i mogao je utjecati na to, govorio je da će istražiti, nikad nije. Dakle, sama činjenica da je uzeo ček, i da ga nije predao gdje je trebalo, bi trebala biti posve dovoljna da se podigne optužnica. Jedino mjesto na kom Mesić treba uvjeravati nekog da je ček izgubio “u gužvi na ispraćaju” je sud, ne mediji. Jer ako ste preuzeli neku vrijednost uz obavezu da je predate nekom drugom, a niste je predali, iz bilo kog razloga, morate se po logici pravde i zakona naći pred sudom. Vi ste odgovorni za tu imovinu. Nesporno je da je Mesić preuzeo čekove, nesporno je da ih nije predao, ili bar ne sve. Je li ih izgubio, jesu li mu ih ukrali, je li mu ih žena oprala s hlačama, jesu li mu se muvali po kući godinu dana pa negdje nestali kako je on tvrdio, u biti nije od neke važnosti. Od važnosti je samo da oni nisu stigli na odredište, a prethodno su stigli u njegov džep. I naravno, od važnosti je da ratno profiterstvo ne zastarijeva.

Porazna bilanca 

Nadalje, dok je obnašao dužnost Predsjednika Republike Hrvatske, Stjepan Mesić je u više navrata izjavio kako su sredstva koja su Hrvatskoj donirali iseljenici prebačen na tajne fondove u inozemstvu te kako će istražiti tok tog novca, no usprkos učestalim obećanjima, kako tvrdi gospođa Ina Vukić, nikada to nije uradio. U razgovoru za Večernji list ona je izjavila kako je 8.600.000 dolara iz računa Hrvatskog nacionalnog fonda položeno na bankovni račun u Londonu u svrhu bankovne garancije za međunarodni zajam od 500 milijuna dolara te da je taj iznos do prosinca 1999. godine narastao na čak 11.000.000 dolara zbog kamata. Nakon smrti Franje Tuđmana, gospođa Vukić osobno se išla raspitivati je li novoizabrani predsjednik, Stjepan Mesić, vratio ta sredstva u državni proračun. Odgovor nikad nije dobila.

Dakle, ukidanje dijela novca za Mesićev beskorisni ured je dobar potez, ali nije dovoljno dobar potez. Pravi potez bi bio ustanoviti što se desilo s čekovima iseljenika, i ustanoviti postoji li kanzena odgovornost Stjepana Mesića za krađu. Usto, trebalo bi svakako ispitati i gdje je tajanstveni prijatelj koji je Mesiću posudio dva milijuna kuna za kupovinu kuće: kad bi građanin koji nije antifašist došao bilo gdje s dva milijuna kuna kojima se ne zna porijeklo, odnosno koji nisu prošli kroz bankovni račun, našao bi se automatizmom na udaru Ureda za pranje novca. I porijeklo novca bi se moralo ispitati. Nemoguće je po zakonu u Hrvatskoj doći bilo gdje s više od 105.000 kuna – odnosno 15.000 eura – gotovine i pokušati izvršiti plaćanje, jer zakon propisuje da bankovni službenik, ili javni bilježnik kod kojeg se sklapa ugovor, ne pozove policiju. Na to ga obvezuje zakon o sprječavanju pranja novca. Mesić je platio vilu s dva milijuna kuna nepoznatog porijekla, što je oko dvadeset puta veći iznos od zakonom propisanog za koji se mora znati porijeklo.

Ukratko, umjesto natezanja s Mesićem po medijima, vlada bi trebala konačno uraditi nešto s brojnim aferama koje se vuku iza Mesića, a od kojih, začudo, niti jedna nikad nije rezultirala krivičnom prijavom od strane DORH-a. Posljednja takva je bila afera Patria: suđeno je managerima Patrie u Finskoj (na prvostupanjskom sudu su osuđeni, drugostupanjski ih je oslobodio), suđeno je bivšem premijeru Janši u Sloveniji (osuđen), Slovenija traži posrednika Wolfa koji je uhićen u Kanadi, ali u Hrvatskoj optužen nije – nitko, sve je završilo time da Mesić daje časnu pionirsku da on s tim nema ništa, a kao dokaz svoje nevinosti ističe kako Finci nisu na sudu dokazali da je on primio mito i da on u Finskoj nije optužen! Naravno da nisu, jer to nisu ni dokazivali, jer ih se ne tiče! Jer on nije njihov državljanin, djelo nije počinjeno u Finskoj, pa nije bio niti optužen u Finskoj! Ali je po logici stvari trebao biti optužen u Hrvatskoj, jer ako se nekom sudilo za davanje mita, jasno da se treba suditi i onom tko se u toj istoj optužnici spominje kao primatelj mita.

[ad id=”93788″]

Dakle, Mesićeva bilanca uključuje to da je 1967. tražio da se uhite potpisnici Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika, optužbe na račun generala Gotovine da je loše vodio akciju Maslenica, i da je akcija povezivanja sjevera i juga Hrvatske bila nepotrebna, prijedlog da se ukine počasni plotun na ispraćajima branitelja kako bi se uštedjelo na mecima, članstvo u IFIMES institutu koji je kritizirao Meronovu oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču, i koji je predlagao Brametza za Nobelovu nagradu za mir, izbacivanje iz HV 12 najzaslužnijih generala iz Domovinskog rata kad su se zauzeli da se zaustavi govor mržnje usmjeren spram branitelja u medijima i da ih se prestane proganjati, dijeljenje transkripata Englezima, gubljenje čekova, optuživanje Hrvata za etničko čišćenje, pomaganje prijatelju Srđanu Mladiniću da dobije kredit od državne Podravke, i dosta toga drugog, lista je jednostavno preduga. Dosta toga je na rubu zakona, a možda i preko ruba, a nikad niti jedna optužnica nije podignuta. A mi tu diskutiramo o tome koliko novca treba dati njegovom uredu! Nije li vrijeme da se počne razgovarati o nečem konkretnom?

Marcel Holjevac/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zekanović: Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!

Objavljeno

na

Objavio

Treći entitet za Hrvatski narod u BiH jedina je šansa za opstanak!!!
Dosta je bilo preglasavanja, dominacije i obespravljivanja od strane bošnjačke većine unutar Federacije BiH, kazao je Zekanović. Pogledajte video!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor raspravlja o prijedlogu Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH, među vladajućima i oporbom nema suglasnosti. Saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović govorio je o tome kako se Izborni zakon u BiH može riješiti.

Prenosimo govor u cijelosti:

“Poštovani,

Ovih dana slušamo savjete s raznih strana kako bi se Hrvatski sabor trebao distancirati od svake rasprave o Bosni i Hercegovini i položaju njezinih Hrvata, kao da je riječ o Lihtenštajnu, a ne i hrvatskoj domovini te i ustavom definiranom, među ostalim, i hrvatskom državom.

Nije pitanje zašto Hrvatski sabor i hrvatska državna politika raspravljaju i odlučuju o Bosni Hercegovini, već pravo pitanje glasi i 1991. 1993.., kao i danas 2018., što i kako se raspravlja i odlučuje, čini li to ispravno i u interesu hrvatskoga naroda i države ili krivo i nasuprot autentičnim interesima hrvatske države i Hrvata u Bosni i Hercegovini. O tome su se lomila nacionalna koplja i devedesetih i u trećejanuarskoj eri nakon 2000.-te, o tome se lome koplja i danas lomit će se i sutra.

Ne radi se ovdje ni o ustavnoj obvezi, niti o dejtonsko-pariškom sporazumu dio kojega je i Ustav Bosne i Hercegovine, kao izvor svih problema, a koji je potpisala kao jedna od tri ugovorne strane i Republika Hrvatska. Ne radi se ni o tome da Hrvatski sabor ima pravo raspravljati o Bosni i Hercegovini barem jednako kao i američki Kongres ili britanski Dom lordova ili bilo koji od trećerazrednih briselskih činovnika, diplomata i ćata, a što čine svakodnevno bez da im je bilo tko ikada išta prigovorio.

Stotinu i pedeset godina Bosna i Hercegovina je stožerna točka hrvatskoga nacionalnog pitanja, stoljeće i po Hrvati se u njoj bore i krvare za opstanak i za svoja temeljna narodna prava, i svaki pogled na zemljovid iznova nam govori: sve dok će postojati hrvatska država i sve dok će Hrvati postojati kao narod, hrvatska će sudbina biti povezana i uvelike ovisna o prilikama i sudbini Bosne i Hercegovine te ostvarenju autentičnih hrvatskih interesa na cjelokupnom njezinu području.

Nisu ni Visoki predstavnici, ni Bruxelles, ni Tadić, jučer, ni Vučić danas, Karadžić jučer, a brat Dodik danas mjera hrvatskih interesa. Hrvatske narodne i državne interese ne smiju niti mogu određivati srpske težnje i potrebe srpske države i prekodrinske kvazidržave, niti samoubilačko protuhrvatsko sektaštvo i kratkovidnost bilo koje bošnjačke politike.
Ali te hrvatske interese ne mogu definirati ni bilo koja uska perspektiva, koja gubi iz vida općehrvatsku sliku, a još manje kojekakovi udbaški poslovno-kriminalni lobiji, povezani s Beogradom i Banja Lukom, stranim središtima moći i kombinacijama velesila.

To se ne postiže neobvezujućim papirnatim kamilica deklaracijama, ispraznim verbalnim nadmetanjem koje će uskoro nastupiti u sabornici, a još manje praznim junačenjem koje nikoga ni na što ne obvezuje. To se postiže promišljanjem naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti: postiže se razboritom državničkom politikom koje u ovom trenutku u Zagrebu kojim vlada hrvatsko-srpska koalicija nema niti u tragovima. Hrvatski narodni i državni interes je kristalno jasan. Osiguranje potpune političke, pravne i državne jednakopravnosti, narodne opstojnosti i života Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini koja i radi sebe i radi nas treba biti mirna, stabilna i pravedno uređena, da bi kao takva bila jamac opstanka i jednakopravnosti Hrvata, ujedno saveznik i prijatelj hrvatske države.

Ta jednakopravnost mora se zrcaliti u svakom dijelu narodnoga života, od izbornoga zakonodavstva do stvarnog položaja Hrvata u svakoj grani vlasti na svim razinama.

Budimo jasni i konkretni krenimo od temelja.

Izvor hrvatskog drugorazrednog položaja u Bosni i Hercegovini predstavlja njezin ustavno-pravni temelj rođenog u Daytonu, a izborni zakon je tek derivat te činjenice. Dvoentitetska podjela zemlje na entitet zvan Republika Srpska, nastao na genocidu i biološkom uništenju Hrvata i Bošnjaka i Federaciju kao takav je sistemski okvir hrvatskog drugorazrednog položaja koji se u svojoj biti ne može iz temelja izmijeniti kozmetičkim izmjenama izbornoga zakonodavstva. Zato je dirljivo vidjeti, koliko se truda ulaže kako bi se ignoriralo i previdjelo i u ovoj deklaraciji biološko ratno istrebljenje Hrvata s područja entiteta RS, od Bosanske Posavine, preko Prijedora do Banja Luke.

Ono što jest ostvarivo danas i što je u ovom trenutku minimum minimuma hrvatskih političkih zahtjeva u Bosni i Hercegovini iza kojih treba stajati i hrvatska država jest korjenita reforma izbornog zakonodavstva na svim razinama i otklanjanje svih nedostataka i ograničenja koja krše načelo jednakopravnosti i legitimnog hrvatskog političkog predstavljanja, a ne samo nekih o kojima se selektivno i dnevno-politički govori u deklaraciji.

Kada je riječ o izborima za članove predsjedništva na kojima je po treći put izborom Željka Komšića, titoističkog mahalskog uličnog demagoga, prodavača magle, uzurpatora i rušitelja Bosne i Hercegovine, pogažena politička volja hrvatskoga naroda, mogućnost takve izborne manipulacije izravno proizlazi iz odredbi dejtonskoga ustava koje su potom pretočene i u izborni zakon, uz prešutnu suglasnost hrvatske politike, točnije sestrinskog HDZ-a, potvrđenoj i pristajanjem na sudjelovanje u svim izbornim procesima od poraća do danas.

Naime, ustavnom odredbom da predsjedništvo, kao državno tijelo, za razliku od parlamenta par exellence nacionalnog, a ne građanskog predstavništva, što god o tome mislili titoistički tzv. antinacionalistički nacionalisti i antifašistički fašisti u Bosni i Hercegovini, čine tri člana, jedan Srbin, ali isključivo biran u Republici Srpskoj, te po jedan Bošnjak i Hrvat, ali isključivo birani i kandidirani u Federaciji, o čemu nema niti slova u ovoj deklaraciji, iz prava na legitimno nacionalno predstavništvo te ustavnoj diskriminaciji i segregaciji podvrgnuti su svi Hrvati i Bošnjaci u republici Srpskoj te svi Srbi u Federaciji koji nemaju pravo biti birani i birati članove predsjedništva iz naroda kojima pripadaju.

Ono što je ključno, ovu vrstu prešućene diskriminacije i Hrvata, potvrdio je tj. osporio i europski sud za ljudska prava, (Pilav protiv Bosne i Hercegovine), ali zanimljivo gospodine Ljubiću, ni o tome u deklaraciji niti slova. Primjerice, kada bi ste Vi gospodine Ljubiću odlučili preseliti u Derventu, koja je dio Bosne i Hercegovine, a ne Srbije, bilo bi Vam zabranjeno istaknuti kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva.

U vezi s izbornim zakonom, posebice izborom članova državnog predsjedništva, diskriminatorske odredbe moguće je cjelovito, a ne parcijalno ukloniti samo na sljedeći način i to je meritum rasprave o kojoj u ovom saboru kompetentno, konkretno i na temelju činjenica, a bez jeftinog parolaštva, može govoriti manji broj zastupnika nego što ima prstiju na jednoj ili dvije ruke.

Prvo, potrebno je promijeniti diskriminatorsku odredbu Ustava Bosne i Hercegovine koja treba glasiti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čine Hrvat, Bošnjak i Srbin bez navođenja entiteta.

Ovu odredbu treba pretočiti u izborni zakon na jedan od dva moguća načina. Prvi, da se članovi državnog predsjedništva biraju neposredno u jednoj izbornoj jedinici koju čini cijela država, a ne entiteti, te uz odredbu koja bi onemogućila i u tom slučaju moguću pojavu gaženja hrvatske političke volje i političkog štetočinstva a la Komšić, da srpskog člana predsjedništva biraju birači u biračkom popisu izjašnjeni kao Srbi, bošnjačkog kao Bošnjaci te hrvatskog kao Hrvati.

Drugi mogući način koji bi onemogućio svaki budući slučaj Komšić jest izbor članova predsjedništva u parlamentarnoj skupštini uz potvrdu doma naroda, a što je još 2006. jamčio tzv. travanjski paket ustavnih promjena iza kojih je stajala tadašnja američka administracija i koji je trebao biti tek početak daljnje ustavne nadogradnje.

Umjesto da se hrvatski državnički odgovorno prihvate ove ustavne promjene, pristupilo se političkom avanturizmu i stranačkom spletkarenju. Na ustavne promjene je tada pristao i notorni tzv. hrvatski prijatelj Milorad Dodik, ali i HDZ Bosne i Hercegovine i akademik Čović, te SDA, pa i kvazigrađanski SDP, iz kojeg je kasnije pobačen Komšić, ali ih je u parlamentu srušila neprincpijelna koalicija između Harisa Silajdžića te tadašnjeg HDZ-a gospodina Ljubića, utemeljenog na poticaj i uz blagoslov Ive Sanadera.

Neprincipijelna koalicija, motivirana, kako stoji na wikileaksu objavljenoj depeši tadašnjeg američkog veleposlanika, cit. „neutaživom glađu za vlašću Harisa Silajdžića i osvetom Bože Ljubića autokratu Draganu Čoviću koji jed godinu dana ranije na saboru HDZ-e pobijedio Ljubića cit. „najvjerojatnije zahvaljujući izbornim manipulacijama“.

Neodgovorno odbijanje travanjskog paketa 2006. ključan je trenutak, s dalekosežnim katastrofalnim posljedicama kojim je začet tekući sunovrat Bosne i Hercegovine te omogućeno gaženje političke volje hrvatskoga naroda što je jedini stvarni i uzrok i povod ovoj današnjoj saborskoj raspravi.

Zašto na ovo podsjećam? Zato što hrvatska javnosti te Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju znati da su njihovom sustavnom poratnom urušavanju političkog položaja u Federaciji uz bošnjačko samoubilačko političko sektaštvo i zloporabe nedostataka izbornog sustava pridonosili i oni hrvatski politički predstavnici danas svoju političku odgovornost žele podijeliti, među ostalim, i s onima koji u takvoj neodgovornoj i protuhrvatskoj politici nikada nisu niti će ikada sudjelovati.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari