Pratite nas

Život

Hoće li Nova godina biti sretna?

Objavljeno

na

Na samom početku Nove godine, pred tobom se otvaraju prve stranice jedne nove, još neispisane knjige.

[ad id=”93788″]

Ova knjiga – jedna nova godina tvog života – sad je još prazna; ipak, i sati i dani brzo prolaze, a stranica za stranicom, kao i do sada, polako će se ispisivati ​​sadržajima koje si sam, ili su drugi upisali u tvoj život – taj neizbrisivi i jedinstveni letopis o postojanju jednog bića – tvoj život.

Što će pisati na tim stranama? I tko odlučuje o scenariju tvoje 2016. godine?

Horoskop? Političari? Tvoj bračni drug, roditelj ili dijete? Ili ti? Da, i ti, ponajviše ti jer tvoj život neće živjeti nitko drugi, ali – hoće li strane tvoje knjige ispisivati ​​samo strasti i osjećaje, prohtjeve i reakcije na trenutne događaje – ili će ih ispuniti mudro provođenje razumnih odluka i planova? Hoće li već sada, na prvi dan Nove godine, dok mnoge druge ljude još čvrsto drži magla mamurluka da ne mogu iskoračiti u svjetlost novog dana i nove godine, razmišljaš li o svemu što bi mogao učiniti u godini koja ti se otvorila kao nezaslužen, a veliki poklon, o svemu dobru kojim bi htio ispuniti svoje vrijeme i svoje postojanje, o onome što valja da se promijeni, da se popravi – o boljem životu?

Ili si očajan i uplašen prognozama koje si čuo na dnevniku ili pročitao u novinama – da će Nova godina biti ispisana crnom tintom sve gorih i gorih vijesti? Hoćeš li se stoga prepustiti sasvim okolnostima, i dozvoliti da svatko drugi osim tebe piše dnevnik TVOG života? Ili u danima koji su pred tobom prepoznaješ SVOJ DIO i želiš dati svoj doprinos? Svoj nezamjenjivi i jedinstveni zadatak koji cijelom tvom životu daje smisao?

Prijatelju, dani će svakako proći, s nama ili bez nas … Vrijeme teče, kao rijeka. Ipak, prvu branu na rijeci je osmislio i načinio čovjek koji je uvidio da ta vodena sila može postati i njegova sila, da može raditi za njega – i umjesto da samo promatra, na obali rijeke, kako voda juri ka svom moru, bez njega i mimo njega, on je tu bujicu dijelom zajazio da njezina sila njemu donese dobro …

Bez obzira na prognoze i postupke političara, i u ratu i u miru, čovjek ima svoj udio u vlastitom životu i od njega ponajviše ovisi da li će godina pred njim biti SRETNA nova godina. Hoće li ON biti sretan.

Jedan čovjek bio je samo rob u Rimskom carstvu, i to upravo na dvoru cara-monstruma Nerona. Bio je to Seneka, rob, ali mudrac. Promatrajući život i svijet oko sebe, Seneka je zapisao: “Ako brod ne zna kud plovi, nijedan vjetar nije mu povoljan.” Kao što kormilar broda ne odlučuje o vjetrovima, već je njegovo da usmjeri brod tako da ga svaki vjetar povede ka željenoj luci – tako i ti drži čvrsto kormilo svog broda (nitko drugi to neće moći ni smjeti) i ne boj se vjetra, i ne opravdavaj vjetrovima svoje lutanje. Ali, za početak, sjedi u tišini i, na početku ove nove plovidbe, dobro razmisli kuda plovi tvoj brod i kuda bi ti želio doploviše na kraju.

Jednoga dana, na završetku svih putovanja i lutanja, kada ljetopis tvog života bude ispunjen do posljednje stranice, i kada se i posljednja bilježnica dnevnika tvog života zatvori, što će moći da se kaže o tebi, o životu koji si prebrodio? Da su te vjetrovi na širokom moru nosili kako su htjeli jer nisi ih umio niti smio ukrotiti nijednim jedrom? Kako nisi znao osmisliti svoju plovidbu? Da nisi razumnim odlukama i postupcima ispunio strane svog ljetopisa?

Prijatelju dragi, jedna nova godina veliki je dar – ona je sastavljena od vremena, nenadoknadivog blaga našeg kratkog života. Zlato i srebro mogu se naknade, ali vrijeme nikada. Sjedi i razmisli – i pažljivo ispisuj svoju NOVU GODINU.

Neka ti je mudra, hrabra i sretna – TVOJA nova godina!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Prof Matko Marušić: Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Objavljeno

na

Objavio

„Slobodna Dalmacija donijela je 7. ožujka 2019. izvješće o istraživanju koje su 2018. proveli Zaklada “Friedrich Ebert” u Zagrebu i Institut za društvena istraživanja o vrijednostima i stavovima hrvatske mladeži u dobi od 14 do 29 godina. Da ne ponavljam sve objavljene nalaze, sažet ću ih u naslov članka: „Najviše vjeruju Crkvi, policiji i vojsci, a čak četvrtina ih želi da im je partner prije braka nevin“…

Nalaze su namršteno, ali bez zgražanja komentirali Mirjana Nazor i Sven Marcelić, ali se voditeljica istraživanja Vlasta Ilišin u tonu i dva navoda nespretno istrčala. Pisao sam „Slobodnoj Dalmaciji ovaj komentar ali zbog nekog nejasnog razloga nisu ga objavili. To nije dobro, jer je istraživanje ekipe gđe Ilišin donijelo sjajne rezultate koje moramo dobro zapamtiti, njima se ponositi i na osnovi njih pojačati vjeru u sjajnu budućnost hrvatskoga naroda i njegove države.

  1. Biti konzervativan znači biti pametan i promišljen

Prvo je gđa Ilišin, bez navođenja kriterija svojih ocjenjivanja, ocijenilada je to što je otkrila u hrvatske mladeži „neokonzervativizam“! Kao da je biti konzervativan nešto loše. Iako to kao sveučilišna profesorica u društvenim znanostima ne bi smjela ni misliti, a kamo li reći, moram je upozoriti na to da je ono što ona naziva „konzervativnost“dokazano vrlo primjeren opći životni stav jer poziva na razum, oprez, procjenu činjenica i poštovanje blistavih postignuća cjelokupnoga čovječanstva. To je suprotno od „progresivnosti“ kojoj ne valja ništa što je staro i tradicionalno, a pozitivno je sve što je novo makar bilo i suprotno zdravom razumu ili znanstvenim dokazima.

  1. Vjeronauk djecu uči ispravno, plemenito i poželjno

Drugo što je gđa Ilišin neoprostivo ružno rekla je da je konzervativnost mladeži pripisala „vjeronauku i nekim udrugama“. Ta izjava u sebi nosi nekoliko nelogičnosti, zapravo apsurda. Prvi je da nitko, a napose netko učen i plaćen od države da radi svoj posao, ne bi smjeo sumnjičavo govoriti o vjeronauku, jer je vjeronauk demokratski izbor i onaj tko je protiv vjeronauka dira u tuđu privatnost i pokazuje nedostatak „toleriranja različitosti“. Drugo, gđa Ilišinje izgovorila i sljedeću ružnu kvalifikaciju svojih ispitanika: (nalaz) „jednim dijelom proizlazi iz socijalizacije preko vjeronauka u školi, a vidimo i da posljednjih godina jača desni val konzervativizma… angažman pojedinih udruga“. Gle ti nje – smeta joj da vjeronauk djeluje na mladež!

Pa to smo mi vjernici (96% stanovnika Republike Hrvatske) i htjeli, jer mi u vjeronauk vjerujemo i cijenimo ga i poštujemo! Zašto bi nju smetalo to što mi radimo i kako odgajamo svoju djecu, navlastito ako su ta djeca u prosjeku toliko zadovoljna odgojem koji su primila od roditelja da i ona tako žele odgajati svoju djecu?! Zar to nije pokazatelj velikog uspjeha strategije tih roditelja u odgoju svoje djece?

  1. Gđa Ilišin očito diskriminira neke civilne udruge

Gđa Ilišinnije zadovoljna ni „utjecajem nekih udruga“ na stavove mladeži, a onda u sljedećim rečenicama zastupa uvođenje Građanskoga odgoja u škole – u kojemu upravo civilne udruge vode glavnu riječ! Kako to da su jednoj učenoj profesorici i u demokratskoj zemlji jedne udruge loše a druge dobre? Upravo ona bi morala na sve udruge, kao i na sve ljude i svjetonazore, gledati jednako i tretirati ih jednako.

  1. Prekrasne vijesti o stavovima i moralu hrvatske mladeži

Gđa Ilišin, kao da je pametnija, učenija i moralnija od nas, kaže da su stavovi hrvatske mladeži, koji joj se ne sviđaju, zapravo „desni val konzervativizma“! Ma, što je to taj njezin „desni val konzervativizma“, da nije neka kuga koja jača?Usprkos tome što je izraz skovala (preuzela od Marasa i Beljaka?) da bude derogativan, „desni val konzervativizma“ u stvarnosti je prekrasna činjenica da hrvatska mladež vjeruje u Boga, vjeruje u pristojnost, čistoću i moral i voli svoju domovinu čiji su glavni simboli vojska, policija i Crkva.

Pa simboli hrvatske države, slobodne, demokratske, svete i vječne Republike Hrvatske i jesu upravo vojska, policija i Crkva? I što bi moglo biti bolje i pozitivnije od toga?

Hrvatska mladeži i roditelji te lijepe mladeži, dopustite mi da vam čestitam: mladeži što je pametna i sretna, a roditeljima da su tako dobro odgojili svoju djecu! Gojili su ih toliko dobro da i ta djeca svoju djecu žele tako gojiti! „Slobodna Dalmacija“ nam nije mogla donijeti bolju vijest. Hvala joj.

Matko Marušić, profesor emeritus/Braniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Ženska mreža zahtjeva

Objavljeno

na

Objavio

Opet po ulicama Zagreba povorka otužnih, neshvaćenih, neprihvaćenih žena, majki, djevojaka, udatih, neudatih, rastavljenih , jednom riječju, žena.

S parolama, transparentima, molbama, zahtjevima, željama, imperativima cijeloj državi, na prvom mjestu muškarcima svih uzrasta, svih zanimanja, a ponajviše onima koji su u vlasti, jer se od njih najviše očekuje. A što zapravo žele, traže te naše žene, one koje žive s nama, oko nas, s kojima svakodnevno pričamo, radimo, živimo, pa čak u istoj zajedničkoj obitelji?
Zapravo ništa posebno. Samo ono na što svatko ima pravo. A to je sloboda. Sloboda čega. Ako pogledamo što su napisale na transparentima i što su izgovarale vidimo da ima opravdanih razloga kao što su slabija uposlenost žena u javnim , i ne samo javnim službama i rizik gubitka posla kad ostanu trudne želeći roditi.

Veća uposlenost u politici je razumljivo potrebna jer sadašnje strukture vlasti u kojima su pretežno samo muškarci nisu opravdale djelotvornost unutar države. Međutim, ipak su najviše naglašeni zahtjevi koji su potpuno drugačiji od navedenih i koji su većem dijelu stanovništva strani. Kao prvo, što to znači ženska mreža, udruga koja ujedinjuje više organizacija žena. Je li taj naziv prema ukupnom broju žena u Hrvatskoj opravdan, realan?

Imaju li te skupine žena pravo na taj naziv obzirom na svoje izrečene, izražene zahtjeve. Što to znače zahtjevi za slobodom na svoje tijelo, slobodom za svoje jajnike i maternice, slobodom za svoje vagine.

Zar tijela, jajnici, maternice i vagine žena u Hrvatskoj nisu slobodne, zar ih žene ne nosu uvijek sobom ili ih netko, valjda muškarci zarobljavaju, otimaju, zatvaraju, šivaju. Od koga uvijek iste žene na čelu s nekoliko kao što je crvenkasta Rada i slične traže slobodu. Kakvu slobodu, slobodu raspolaganja, davanja, darivanja, uskraćivanja, zaštićivanja?

Tko ih ugrožava, nasilnici, stranci, možda muževi, crkva, vatikanski ugovori, tko? Pa sve što su nabrojile je njihovo, dio njih, one same. One određuju čije će to još biti ili ne će. Ili možda iza svega stoji najveći broj zahtjeva, a to je zahtjev za slobodnim pobačajem. Uvijek, i sada. Kad one to požele. Svim djevojkama, ženama, bakama. U svom bolnicama, od strane svih ginekologa, koliko god puta iste ili ista poželi. Nakon svakog tuluma, nakon svake neobuzdane zabave, pijanke, nakon svakog druženja s poznatim ili nepoznatim muškarcem, jer je to tijelu u tom-tim trenutcima želja, zajamčen je ako zatreba siguran pobačaj u bolnici.

A ono što se obavlja u bolnici to je liječenje. Pa, za našu žensku mrežu, trudnoća je bolest koju treba liječiti u bolnici. I izliječiti. Bez obzira što će se u većini slučajeva, tek kratko vrijeme nakon razbolijevanja, na taj način liječenja, izliječiti i jedno malo srce koje već kuca u toj neslobodnoj, bolesnoj maternici, i ne će više nikad kucati. Pa što, jedno malo srce manje-više ne znači ništa na ovom svijetu.

U odnosu na zadovoljstvo koje je prethodilo toj bolesti je uistinu ništavno. Tijelo je sve. Za tu mrežu osim tijela ne postoji bilo što drugo. Duša, duh’. Ma dajte molim Vas, pa to su gluposti, maštarije konzervativnih nazadnjaka. Također i tako zvani glupi priziv savjesti. Što je to.

Onaj ginekolog koji se poziva na priziv savjesti treba dobiti otkaz i gotovo.
Ima li ženska mreža koja istupa na taj za njih herojski način bez straha i srama uvid u to koliko žena i muškaraca sa žalošću i žaljenjem gleda njih i njihove parole, kolikima je, a to je većina, mučno razmišljati o tome kako to sve zapravo sramoti Hrvatsku pred drugim svijetom koji će to isto vidjeti. Jer takve proste parole ne vjerujem da se vide u drugim državama.

dr. Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari