Pratite nas

BiH

Hoće li početi treći svjetski rat?

Objavljeno

na

Već odavno smo navikli na ratne prizore u središnjem dnevniku nacionalne i drugih televizija. Ratovalo se diljem planeta valjda oduvijek, ali nikada do sada nismo imali tako dobar izravni prijenos. Htjeli – ne htjeli, suživljavamo se s ratom kao normalnim stanjem.

Neki omanji ratić u Africi ili Južnoj Americi nekada se uopće nije ticao prosječnog stanovnika Europe, danas to nije više tako. U televizijskim vijestima mora gledati raskomadana tijela, poremećaji na burzama izravno ga ugrožavaju ekonomski. No najpogubniji je onaj fatalistički osjećaj da se Veliko Zlo jednostavno mora ponoviti još jednom.

Iraq-War-EnablersBesmisleno ubijanje u jugoistočnoj Ukrajini nastavlja se nesmanjenom žestinom. U tom ratu ni Ukrajinci ni proruski separatisti ne mogu biti pobjednici. Ako se Rusija izravno ne umiješa u sukob, proruska će uporišta Donjeck i Lugansk vjerojatno pasti u dogledno vrijeme. Međutim, hoće li to biti ukrajinska pobjeda? Teško! Ukrajinsko stanovništvo je već i prije krize bilo na granici izdržljivosti, do majdanske pobune dijelom je došlo i zbog toga. Nakon rata zemlja će biti još siromašnija, dugovi ogromni, a regije na istoku zemlje temeljito porušene. Da i ne govorimo o ljudskim gubicima. Doduše, rat za nacionalnu stvar oslobađa golemu energiju i može donijeti pozitivne promjene. No, budimo otvoreni, Ukrajinu nisu preuzele nacionalističke snage, one služe kao topovsko meso u sukobu, a zemljom vladaju oligarsi pod američkim pokroviteljstvom. Što zapadni mentori namjeravaju su Ukrajinom, vidjet će se uskoro, no sigurno je da im na prvom mjestu neće biti ukrajinski nego njihovi interesi.

Kaos diljem arapskog svijeta izravna je posljedica zapadnog ”uvođenja demokracije”. Nema ništa ogavnije od interesa uvijenog u moralistički celofan demokratskih vrijednosti i ljudskih prava. Zahvaljujući tako Zapadu, to bi područje uskoro moglo ostati i bez ono malo preostalih kršćana. Čini se da Zapad namećući svoju sliku svijeta zemljama Trećeg svijeta ponavlja kolonijalni obrazac. I kolonijalna osvajanja imala su svoja moralistička opravdanja, kao što su širenje kršćanstva, civiliziranje primitivnih naroda i slično. Danas se, doduše, ne osvajaju daleke zemlje, nego se razaraju i onda se u njima na vlast instaliraju kompradorski upravljači. Jeftinije je, uostalom, izvlačiti čisti profit i prepustiti da se o društvenom tkivu nekog prostora brine netko drugi.

Teško je u svim tim procesima ne uočiti tzv. ”skrivenu ruku”, osobito stoga što se ona često i ne skriva previše. Ali pogrješno je, barem se meni čini, zamišljati da procesima suvereno upravlja neka opskurna šačica, ljudi koji godinama ili čak stoljećima unaprijed znaju što će i kako će biti. Iskreno, zavidim teoretičarima urote, njihov svijet je možda na rubu Apokalipse, ali je zato i prepun smisla. Ništa se u tom svijetu ne događa slučajno, u njemu ni crna mačka cestu ne prelazi bezveze. Naravno, centri moći postoje, postoje i skupine čiji su moć i utjecaj na svjetske događaje ogromni … Ali postoji i stvarnost, ravnodušna, bešćutna i kaotična stvarnost koja za ljude i njihove želje ne mari. Otuda i onaj osjećaj ”bačenosti u svijet”, vječna tema filozofa koju su velike religije davno riješile na čovjeku jedini zadovoljavajući način.

U stvarnosti uvijek nešto pođe po zlu i jedino izvjesno što znamo o budućnosti jest da stvari nikada neće odvijati onako kako smo predvidjeli. U najboljem slučaju odstupanje će biti neznatno, a u najgorem slučaju dogodit će se upravo suprotno od onoga što smo predviđali. Ostavimo li po strani neke metafizičke spekulacije, ne vidim zašto bi opskurni upravljači iz sjene po tom pitanju bili drukčiji od drugih ljudi. Tako bi se i kreatorima ideologije globalizma i izvoznicima demokracije upletanje u tuđe zemlje, kulture, poslove i živote moglo vratiti kao bumerang. Danas Europa sve više postaje jedinstvena država pod američkim patronatom, a sukobi se i podjele plasiraju u arapski svijet i u područja koja tradicionalno pripadaju ruskoj sferi utjecaja, a vjerojatno se nešto slično priprema i za Kinu. Uspjeh u izazivanju ratova na tim područjima ne mora nužno koristiti Zapadu i njegovoj prevlasti u svijetu.

Rat je otac sviju stvari, govorio je Heraklit, a jedna od dogmi liberalnog kapitalizma jest tvrdnja da konkurencija i sukob različitih interesa u konačnici vode do napretka. Nije isključena da se upravo kroz besmislene ratove na devastiranim područjima iskristalizira neka nova snaga sposobna suprotstaviti se dekadentnom Zapadu. Pogleda li se malo europska povijest, vidi se da je to povijest stalnih ratova, kroz ratove Europa je napredovala. Univerzalno kršćansko obrazovanje i moral s jedne strane i konkurencija brojnih svjetovnih vladara možda su ona formula koja je omogućila uspon Europe. Njezino ujedinjenje bez moralnog i idejnog jedinstva možda su put u propast. Bilo kako bilo, očekuju nas zanimljiva vremena. A u takvim vremenima baš i nije ugodno živjeti.

Što se tiče pitanja iz naslova, jedini pouzdan odgovor je ‘možda’. A možda je već počeo, samo toga nismo svjesni.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Zašto OESS i druge organizacije ne stanu u obranu hrvatskih medija?

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski zastupnici u Domu naroda FBiH prije i nakon zadnje sjednice nisu željeli davati izjave medijima. Takav stav bio je prosvjed protiv gašenja hrvatskih portala u BiH i njihovih stranica na Facebooku zbog vijesti o generalnu Slobodanu Praljku i ostalim optuženim dužnosnicima Herceg Bosne i HVO-a, piše Večernji list BiH.

– Polazeći od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima koja, između ostaloga, kaže da svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, Klub izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH osuđuje govor mržnje i selektivno izvještavanje dijela medija u vezi s posljednjom presudom Haaškoga suda, ali i brojnih drugih dnevnopolitičkih tema. Izražavamo punu potporu hrvatskim medijima, uglavnom portalima iz Hercegovine, središnje Bosne i Posavine, koji su, kao i njihovi novinari ili administratori društvenih mreža, već danima izloženi napadima, prijavama, gašenjima servera, profila na FB-u itd., a sve zbog korištenja prava na slobodu izražavanja i kritičkoga promišljanja – poručio je prije nekoliko dana predsjednik Kluba hrvatskih izaslanika u Domu naroda FBiH Tomislav Martinović.

Dodao je još kako je razočaran izostankom reakcije organizacija koje se bave zaštitom prava novinara i sloboda izvještavanja.

– Gdje je sada OESS i brojne druge organizacije koje se, navodno, bore za slobodu govora, neovisnost medija i druge floskule koje nam godinama ponavljaju? Nitko od njih nije reagirao na gašenje medija koji su iznijeli svoje stavove oko jedne teme. I to dovoljno govori o njihovoj stvarnoj ulozi na ovim prostorima – rekao nam je Martinović.

Dodao je da je ovotjedni “silenzio stampa” hrvatskih izaslanika bio poruka da se medije ne smiju ugnjetavati na ovakav način te je izrazio nadu kako će oni koji su ih blokirati prekršajno ili kazneno odgovarati. – Ljude koji su prouzročili blokade treba procesuirati i kazniti sukladno zakonu jer su dopustili da se mediji gase samo zato što su izražavali svoje stavove – poručili su hrvatski izaslanici.

Napominjemo kako je i facebook stranica našega portala blokirana! Stoga smo otvorili novu, koju možete podržati lajkom ovdje:

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

FUP pokušava ušutkati Zorana Čegara

Objavljeno

na

Objavio

Federalna uprava policije (FUP) je, zbog intervjua koji je dao Večernjem listu i u kojemu je istaknuo kako Hrvatska nije bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, pokrenula istragu protiv ratne legende Sarajeva Zorana Čegara koji se trenutačno nalazi na poziciji načelnika Uniformirane policije FUP-a, piše Večernji list

Kako se doznaje, ne objašnjavaju se u pozivu, koji je uputio načelnik Odjela za internu istragu glavni inspektor Vahidin Munić, razlozi zbog kojih će se Čegara ispitati, ali bi se s njim trebao skoro održati novi “intervju”. Ali s glavnim inspektorom.

U pozivu se pak navodi kako ovoga policijskog službenika zanima “provjera navoda na okolnosti objavljivanja intervjua koji je objavljen u dnevnim novinama ‘Večernji list’ 2. prosinca 2017.”.

Iako je u intervjuu za Večernji list Čegar svjedočio o svom ratnom putu, kao i osobnim iskustvima s hrvatskim dužnosnicima koji su pomagali opkoljenom Sarajevu, očito se njegovo narušavanje idile o Hrvatskoj kao agresoru i bh. Hrvatima nije svidjelo pravim šefovima Federalne uprave policije iz političkog Sarajeva.

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Dubravka Šuica upozorila Komisiju: je li ovo gušenje medija ili hibridni rat?

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari