Pratite nas

Pregled

Hoće li s braćom Lijanovići otići i sustav koji ih je proizveo?

Objavljeno

na

sipa-uhapsila-bracu-lijanovic„Evo i mene uhitilo, upravo me SIPA uhićuje,“ izjava jednoga od braće Lijanovića, nije važno kojega brata, jeli ministar ili zastupnik ili direktor ili vlasnik neke od brojnih fiktivnih tvrtki, ostat će u povijesti zabilježena. Umjesto na molitveni doručak u Washington, Lijanovići danas odoše u pržun, piše Hrvatski Medijski Servis.

Od samoga početka velikoga biznisa braće Lijanovića, sve je politika i sve je šuo za javnost, a u privremenu korist Lijnovića. Samo u jednom su Stari Lijan i braća pogrješili – nisu shvatili, ako jesu a upustili se u igru, onda nisu odveć pametni, da su oni samo instrument preko kojeg drugi, veći i moćniji, ostvaruju svoje političke i svake druge interese.

A to su oni veliki diplomati i svjetski obavještajci koji su izabrali upravo Lijanoviće, te im osnovali stranku, za rušenje „monopola“ HDZ-a na predstavljanje Hrvata, a koje su svojevremeno nazovali tvrdolinijašima, nacionalistima i koje su smjenjivali s dužnosti, oduzimali im temeljna ljudska prava!

U trenutcima prerastanja “genijalne ideje” u politički projekt dekonstituiranja hrvatskoga naroda u BiH, redefiniranje Daytona i stvaranje dva entiteta u BiH, od kojih ni jedan nije ni trećinski, ni četvrtinski ni petinski hrvatski, Lijanovići dobivaju povijesnu ulogu.

I jeli li sad netko rekao: najviše će nam koristiti ako naši junaci Lijanovići budu žrtveni jarci – UHITI I PRIVEDI!

Više nećemo jesti s njima pršut na Visokoj Glavici i piti vino Stari Lijan, već će nam više koristiti kao pritvorenici. Ili, sad je netko mudriji od starnoga Lijana kazao, dosta je bilo VAS, sad smo mi instrumnet preko kojega će se modelirati BiH, a imat ćemo i mi konkretnu korist od toga. Primjerice, pokazat ćemo da smo protiv korupcije i kriminala, jer upravo takvi trebamo gospodarima koji i ne glume više da su stvarna vlast u BiH, a fokus pažnje ćemo skrenitu s našega kriminala koji nije ništa manji, samo što nije toliko politički usmjeren.

Kad su trebali, braća Lijanovići i njihova zločinačka Stranka za boljitak, onda ih nije smetalo što Lijanovići peru pare, ne plaćaju porez, prazne javne fondove, kupuju glasove od sirotinje, ucjenjuju i neplaćaju radnike, postavljaju bombe pod automobile, što su privatizirali javna poduzeća, što su opuhali austrijsku banku i sve one koji su im se dali prevariti ili nisu imali snage i znanja oduprijeti se. Lijanovići su bili koalicijski partner u vladama na svim razinama i politički glasnogovornici za ustavnu reformu Federacije BiH pa nadalje.

Lijanovići su biznis pretvorili u politiku, a politiku u vlastiti biznis. Sve uz mentorstvo i potporu velikih i moćnih. A svemu jednom dođe kraj. I Al Capone je pao zbog neplaćanja poreza, a ne zbog teških kaznenih djela.

Lijanovići se sad optužuju, za ono što su svi znali da odvano rade. Sad će i Nikšić i Lagumdžija od Lijana prati ruke, i reći, nek institucije rade svoj posao, a kad su im tebali uvukli su ih u Vladu F BiH, pritivno hrvatskoj izbornoj volji, gledali kao nezakonito rade,i zajedno s njima sklapali razne dilove, zamračivali milijune, pa i od Civilne zaštite, bijednih poljiprivrednika, razne sirotinje.

Ali, to nije moglo doći do sudskih dvorana. Važna je bila Lijanova ruka za nadglasavanje, preglasavanje, međustranačku utakmicu…. Ako je i došlo, VELIKI BRAT se pobrinuo za njih. I dalje su mogli uzimati poticaje iz proračuna za poljeprivredu za kupovinu glasova, za vraćanje kredita koje nikada neće otplatiti, kao što mora svaka sirotinja u Herceg-Bosni i u svijetu, zapošljavati zetove, kumove, stranačke jurišnike u plavom, organizirati prosvjede poljoprivrednika kojima plaćaju dnevnice protiv sebe kao ministara i vladara itd.

Ne treba navoditi više nezakonitih poslova, jer onome što bi se genijalci s Visoke glavice dosjetili, to nije mogao običan um. Jesu li ih, a upućeni kažu da jesu, savjetovali cijeli timovi za pljačku narodne imovine. Jer, su oni mulitetnička stranka, stranka sve sirotinje u BiH koja za sto, pa pedeset, pa tridest maraka, glasuje za njihove kandidate na listama, oni su za ukidanje županija, za bratsvo i jedinstvo.

– Evo i mene uhitilo, kaže Mladen Lijanović i ode sa SIPOM.

No, ode li s braćom Lijavićima, njihovim ministrima i direktorima i sustav koji ih je proizveo i omogućio im pljačku državne i narodne imovine, kojima su oni služili za demoniziranje Hrvata i pretvaranje hrvatskoga naroda u folklornu skupinu?

Je li došlo vrijeme kad su i oni koji iz sjene vladaju BiH shvatili da se na kriminalu i obespravljivanju jednoga naroda ne može graditi ni jedna država.

Ako su to shvatili Valentin Inzko, Patrick Moore, Stjepan Mesić, Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović, Živko Budimir, Zvonko Jurišić, Slavo Kukić, Željko Komšić, razne plaćeničke NGO, plenumi, itd, onda i od ove mafijaško-politike lakridije od skoro dva desetljeća pod visokim pokroviteljstvo, s teškim posljedicama po gospodarsko, duhovno i političko zdravlje BiH, i u ovom programiranom zlu ima zrno dobra.

Pošteni ljudi koji drže do sebe će i sad u to povjerovati i nastaviti se boriti za mir i dobro.

/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva Đurekovića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je bivšemu čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena 1983. godine.

Riječ je odluci koju je Županijski sud u Velikoj Gorici donio na osnovi pravomoćne njemačke presude kojom su Mustač i Josip Perković osuđeni zbog Đurekovićevog ubojstva na doživotni zatvor.

Priopćenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici donosimo u cijelosti:

“Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv-eu-1/2019. od 23. travnja 2019., u postupku preuzimanja i izvršenja presude Visokog pokrajinskog suda u Münchenu, a nakon što je utvrđeno da je osuđeni Zdravko Mustač pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz paragrafa 211., 212. i 25. st. 1 i 2 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, utvrđeno je da navedeno kazneno djelo odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1 i 4 Kaznenog zakona, te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40. godina.

Po ocijeni vijeća, kazna zatvora u trajanju od 40 godina u najvećoj mjeri odgovara kazni zatvora doživotnog zatvora, pri čemu se pazilo da osuđenik ne bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na vrstu i mjeru kazne, ali ne i u odnosu na odredbe o uvjetnom otpustu. “, priopćio je glasnogovornik suda, sudac Ante Zeljko.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari