Pratite nas

Komentar

Hoće li suđenje u Münchenu otkriti i imena suradnika Udbe u iseljeništvu?

Objavljeno

na

Odgovornost nije samo za ubojstva u emigraciji nego i za katastrofalan unutarnji razdor u RH od Oluje 1995. do danas

Prekjučer je u Njemačkoj počelo suđenje visokim dužnosnicima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koje bi na kraju moglo imati dalekosežne i pozitivne učinke za trenutno jako ugrožen opstanak samostalne hrvatske države, njezin unutrašnji demokratski razvoj i prijeko potrebno gospodarsko ozdravljenje, bez kojeg neće biti moguće zaustaviti sadašnje zastrašujuće demografsko nestajanje hrvatskog naroda.

To suđenje ima ogroman potencijal i za pokretanje dugo očekivanog i nužnog procesa otkrivanja imena osoba koje su u Hrvatskoj u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća davale suglasnost za okrutna ubojstva i likvidaciju preko šezdeset hrvatskih emigranata diljem svijeta, koji su se borili protiv velikosrpske Jugoslavije i za stvaranje samostalne hrvatske države.

Naravno taj bi proces mogao, barem djelomično, kroz usta Perkovića i Mustača, ali i dokumentaciju koja će se pojaviti tijekom suđenja, otkriti u kojim se sve političkim strankama u Hrvatskoj i danas nalaze suradnici Udbe i članovi Komunističke partije koji su, zbog pripadanja zločinačkoj organizaciji kao što je bila Komunistička partija Jugoslavije i SR Hrvatske, suodgovorni ne samo za navedena ubojstva u emigraciji nego i katastrofalan unutarnji razdor u Republici Hrvatskoj od Oluje 1995. do danas. Naime, taj planirani unutarnji razdor, pljačka države i sustavna detuđmanizacija Hrvatske doveli su na čelo države izdajnike poput Mesića, Račana, Sanadera, Josipovića i Milanovića, samo da spomenem one najvažnije. Upravo su ti ljudi najodgovorniji što je nakon oslobođenja okupiranih područja u Hrvatskoj 1995. godine, sve do danas, planski i sustavno, spriječen povratak velikog broja hrvatskih iseljenika u Hrvatsku, uz čiju bi pomoć i znanje Hrvatska danas bila uređena i gospodarski razvijena zemlja.

Međutim, ono što, kao bivši politički emigrant također očekujem i priželjkujem je da sudski proces u Münchenu bude i početak otkrivanja barem onih ključnih suradnika Udbe u hrvatskim političkim organizacijama, društvima i klubovima u iseljeništvu, koji nisu ništa manje odgovorni, izravno ili neizravno, za očuvanje Titove Jugoslavije i ubojstva hrvatskih političkih emigranata koje su pratili i o njihovim kretanjima i aktivnostima izvještavali svoje nadređene u Udbi. Nitko tko je na bilo koji način surađivao s jednim od najokrutnijim režimom u svijetu poslije Drugog svjetskog rata, koji je izvršio genocid nad hrvatskim narodom, ne bi trebao biti amnestiran. Ako neki od tih ljudi i nisu više među živima, za povijest je važno da se dozna potpuna istina.

Poznato je da je Udba bila aktivna i u Australiji i da su njezini agenti bili odgovorni za razna nedjela i planiranje terorističkih akcija u toj zemlji, za koje su onda optužili hrvatske političke aktiviste, kao što je bio slučaj s “Hrvatskom šestorkom” u Sydneyu 1979. godine. Šest australskih Hrvata bilo je osuđeno na dugogodišnju robiju zbog navodnog pokušaja podmetanja bombi na javnim mjestima. Naravno, kasnije je bilo otkriveno da su ti ljudi nevini i da je sve to bila namještaljka Udbe u kojoj je surađivala i australska obaviještajna služba. Suđenje “Hrvatskoj šestorici” imalo je veliki odjek u australskim medijima, a hrvatska zajednica u Australiji bila je izvgrnuta još jednom u nizu teških ocrnjivanja i ponižavanja.

Pismo predsjedniku Vlade Australije

Kao urednik hrvatskog mjesečnika “Hrvatska sloboda”, 3. veljače 1982. godine napisao sam pismo predsjedniku Vlade Australije Malcolmu Fraseru, u kojem sam mu također skrenuo pozornost na strah hrvatske zajednice u Australiji da u Australiji, pa i u redovima hrvatske zajednice, djeluju provokatori jugoslavenske obaviještajne službe – Udbe. Predsjednik Vlade Australije mi je na to pismo odgovorio 11. ožujka 1982. godine, u kojem je naveo da je kopiju mojeg pisma na znanje uputio ministru vanjskih poslova i ministru unutarnjih poslova. Zbog moje političke djelatnosti u hrvatskoj zajednici u Australiji bio sam prijavljen direktoru tvornice automobila Ford u kojoj sam radio kao koordinator u Kadrovskoj službi. Optužen sam da na utjecajnom radnom mjestu pokazujem diskriminirajući odnos prema Srbima. Optužba je došla preko tajnika sindikata automobilskih radnika, koji je bio povezan s utjecajnim australskim političarima koji su izravno podržavali Titovu Jugoslaviju.

Iako tada nisam bio toga dovoljno svjestan, danas mi je razvidno jasno da je Udba imala svoje prste i u pritiscima na predsjednika Tuđmana da me makne s mjesta njegovog glasnogovornika u kolovozu 1991. godine, nakon što su iz svijeta počele stizati vrlo pozitivne reakcije na moje komentare i intervjue koje sam tada davao utjecajnim svjetskim TV kućama kao što su BBC, CNN itd. U tim nastojanjima da me se makne s mjesta savjetnika predsjednika Tuđmana sudjelovale su i osobe iz hrvatske zajednice u Melbourneu, koje su preko svojih veza uspjele doći do predsjednika Tuđmana, o čemu me je on odmah osobno izvijestio. Taj ne baš previše suptilan napad simpatizera Jugoslavije i bivših članova Komunističke partije bio je posebno snažan u Ministarstvu vanjskih poslova 1994. godine kad je zbog mojih beskompromisnih državotvornih stavova i pokušaja neutraliziranja komunističkih kadrova u Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja je tada surađivala s lijevo orijentiranim strankama koje su bile protiv HDZ-a i Tuđmana, tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić na mene vršio višemjesečni pritisak da dadem ostavku i odem iz Ministarstva vanjskih poslova. O svemu ću puno više, uz prateću dokumentaciju, reći u mojoj knjizi.

Autor: Antun Babić/direktno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari