Pratite nas

Komentar

Hoće li zahtjevi za kažnjavanjem ratnih zločina ‘poremetiti međunacionalne odnose’ u Vukovaru?

Objavljeno

na

Dožupan Vukovarsko-srijemske županije iz redova SDSS-a, Đorđe Ćurčić dao je (18. rujna o.g.) za hrvatske medije vrlo zanimljivu izjavu.

Govoreći o predstojećem mirnom prosvjedu u Vukovaru, izrazio je sumnju da će on “doprinijeti poboljšanju međunacionalnih odnosa” i rekao kako to sad ovom gradu “ne treba”, te nas sve skupa poučio kako je kažnjavanje ratnih zločina posao države i da to moraju “rješavati institucije”.

Na pitanje novinara, je li istina da je u vrijeme ubijanja naših ranjenika, branitelja i civila bio na Ovčari, kratko je odgovorio kako je on o tomu “već dao izjavu” – tako da je javnost ostala uskraćena za tu informaciju.

Ja bih doista, jako želio znati je li današnji dožupan Vukovarsko-srijemske županije bio na mjestu masovnog zločina te 1991. godine, ili nije (i ako je bio što je tamo radio), dok me njegovo mišljenje o prosvjedu baš i ne zanima previše, jer stavovi Milorada Pupovca i SDSS-a su prilično jasni, a i predvidljivi.

Da sam na njegovom mjestu, a nisam tog 20 studenoga 1991. godine bio na Ovčari, ja bih bez ikakve dvojbe to potvrdio na svakom mjestu, pa i pred novinarima. Ali, da sam bio…ne znam, vjerojatno bih se ponašao slično kao Čurčić (ništa ne prejudiciram, samo glasno razmišljam).

Dakle, stav spomenutog dožupana je da će zahtjevi za kažnjavanjem ratnih zločina dovesti do poremećaja međunacionalnih odnosa, iz čega se analogijom može izvući zaključak kako je po međunacionalne odnose najbolje da sve ostane kako je bilo do sada – odnosno, što više nekažnjenih zločinaca, to bolje za međunacionalne odnose!

Vrlo zanimljivo i reklo bi se, znakovito razmišljanje.

Ne znam zašto njega, Zorana Pusića i njihove istomišljenike “žulja” to što se od institucija hrvatske države traži da konačno poslije gotovo 27 godina započnu s odrađivanjem onoga što su odavno trebale riješiti, pogotovu ako je istina to što je Pusić izjavio jučer (17. rujna 2018.) u emisiji Studio 4 (HTV 4. Program). On je, naime, ustvrdio kako su u Vukovaru Hrvati ubijali Srbe već u lipnju 1991. godine, “dok još nije bilo rata”. Drugim riječima, da nisu Hrvati (iz čistog mira) ubijali Srbe, rata možda ne bi ni bilo – zaključujem ja, opet čistom analogijom.

To je poruka koja se može iščitati iz ovakvih tvrdnji.
Na Internetu se može pročitati (na raznim mjestima), kako je u Vukovaru “do kolovoza 1991. godine ubijeno 50-80 Srba”.

E, pa lijepo, neka istina konačno izađe na sunce! Hrvati to upravo i traže. I zato će se okupiti na mirnom prosvjedu.
Mi smo već navikli na selektivnu memoriju naših “boraca za prava srpske manjine”, pri čemu su “zaboravili” sve što se događalo u vrijeme njihovih velikosrpskih mitinga u Hrvatskoj (već od veljače 1989. godine – kad još nigdje nije bilo HDZ-a!), pa u vrijeme “balvanijade”, uključujući i naoružavanje Srba diljem Slavonije, Banovine, Korduna, Like, sjeverne Dalmacije – već od ljeta 1990. godine (što su u brojnim slučajevima pred sudovima potvrdili sami akteri događanja).

“Zaboravili” su i ubacivanje četnika i “dobrovoljaca” iz Srbije i BiH, sva ona ubojstva iz zasjeda i s leđa (hrvatskih redarstvenika, civila, novinara), čak i to da su prisvojili tadašnju “JNA” i pod dirigentskom palicom Miloševića i Beograda krenuli u uništavanje svega što je hrvatsko. “Ne sjećaju” se ni Borova Sela i tamošnjeg pokolja, ni masovnih zločina četnika, “JNA” i njihovih “dobrovoljaca” diljem Hrvatske, naročito na vukovarsko-borovskom području. Da ne spominjemo sve što se događalo nakon pada Vukovara i počinjenja najvećeg zločina genocida i urbicida u poratnoj Europi.

Oni “ne znaju” kako žrtve zločina (pa i silovane žene) na tim područjima i danas sreću svoje mučitelje (Zoran Pusić, primjerice, “ne zna”), iako je ta stvar općepoznata, a neke od žrtava silovanja su podnosile i kaznene prijave vezano za to.

Oni, uostalom ni danas “ne znaju” točno tko je razorio Vukovar i počinio sve te strašne, masovne, neljudske zločine, pa to jednostavno prešućuju, kao da se nikad nije dogodilo! Ali zato znaju da su tamo “Hrvati započeli rat”. Takve perverzije i izvrtanja istine normalan ljudski razum ne može prihvatiti. To je podlo, prljavo, monstruozno.

Naravno, danas je jako teško dokazati mnoge stvari koje su se događale prije 27 i više godina, pa i počinjeni zločini (svjedoka je sve manje, arhivi bivše “JNA” nisu otvoreni, Srbija krije podatke o nestalima i štiti ratne zločince, pitanje je koliko je preživjelim žrtvama ostalo snage za sudske procese i dokazivanje istine), ali tragično je to što je najveći broj zločinaca ostao neoptužen i nekažnjen i s time se Vukovarci pomiriti ne mogu!

Vukovarci se pomiriti ne mogu i s mnogim drugim stvarima. S lažnim popisom stanovništva na temelju kojega se Vukovarcima nasilno nameće ćirilica.
Dragi građani Hrvatske, znate li ijednu zemlju koja dopušta da u državnim službama – čak u policiji i Državnom odvjetništvu rade oni koji radno vrijeme provode u jednoj, a žive u drugoj zemlji?

Ako ne znate, dođite u Vukovar. Mirna reintegracija iskorištena je kako bi Srbi u istočnoj Slavoniji zadržali svoj privilegirani položaj. A jedna od fatalnih pogrješki hrvatske države je ta što je srljajući u “mirnu reintegraciju” prihvatila nametnuti Erdutski sporazum – takav kakav jeste.

Dožupanu Ćurčiću treba zahvaliti na njegovoj “mudroj” opasci vezano za rad državnih institucija i podsjetiti ga kako se mirni prosvjed u Vukovaru i organizira upravo zato što institucije ništa ili gotovo ništa nisu poduzele u proteklih 27 godina.

Ja vjerujem i znam da bi njemu, Zoranu Pusiću, Miloradu Pupovcu, Radu Leskovcu, Vojislavu Stanimiroviću, Čedomiru Višnjiću, Ratku Gajici i mnogim drugima itekako odgovaralo da te institucije “rade” kao i do sada, ali eto, žrtvama ratnih zločina to ne odgovara.

Čitam tu i tamo, kako se SDSS javno pita (ljudi su u dilemi – a možda i “uplašeni”, opet “ugroženi”, tko zna!?), hoće li to biti zahtjevi za kažnjavanjem svih zločina ili će se ići po nekom nacionalnom ključu, pa ih treba umiriti i ponoviti po stoti put ono što već jako dobro znaju (ali se kao i obično prave nevješti):
Mirnim prosvjedom u Vukovaru traži se ubrzani rad na procesuiranju svih ratnih zločina, neovisno kojoj naciji, vjeri ili svjetonazoru pripadali počinitelji ili žrtve.
Ako će to izazvati poremećaj nacionalnih odnosa, neka izazove!

I ovako nisu bili bogzna kakvi. Na trulim temeljima se kuća ne gradi. Bez istine i pravde nema skladnog života nigdje, pa ni u Vukovaru, gradu mučeniku i heroju koji je prošao krvavu golgotu kao ni jedan drugi grad u Europi u posljednje 72 godine.

U SDSS-u bi konačno trebali shvatiti jednu prostu istinu: nije krivnja na onima koji traže kažnjavanje zločina, nego na zločincima koji su ih činili!

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Božinović: Unatoč pokušaju destabilizacije nacionalna sigurnost nije ugrožena

Objavljeno

na

Objavio

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio je u utorak kako je Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) utvrdila da su fotografije potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića objavljene u Nacionalu fotomontaža te da unatoč pokušaju “destabilizacije pojedinca i institucije koju predstavlja” nacionalna sigurnost nije ugrožena.

“Što se tiče načina kako SOA radi mislim da ni jedna obavještajna služba u svijetu o tome previše ne govori”, rekao je Božinović novinarima nakon sastanka s ministrima unutarnjih poslova Albanije Sanderom Lleshajem i Crne Gore Mevludinom Nuhodžićem. Dodao je da policija radi u uskoj koordinaciji sa SOA-om i Državnim odvjetništvom te da će ta koordinacija u budućnosti biti sve intenzivnija zbog suočavanja s raznim vrstama “podmetanja”.

“Jednostavno sve sigurnosne službe u Hrvatskoj će u buduće morati intenzivirati svoju suradnju na razotkrivanju svih mogućih podmetanja koja imaju za krajnji cilj destabilizaciju političkog života pa ako hoćete i Vlade, ali neće uspjeti u tome”, poručio je Božinović.

Kazao je da će istraga pokazati tko stoji iza Tolušićeve fotomontaž, a na pitanje radi li se, možda, o unutarstranačkom obračunu kazao je da ne zna o čemu je riječ jer su dobili tek preliminarnu informaciju.

“Kao što sam rekao, zajedničkim radom Sigurnosno obavještajne agencije, MUP-a i Državnog odvjetništva poduzet će se sve potrebe radnje da bi se razotkrilo počinitelja”, kazao je Božinović.

Ministar je novinarima odgovorio da nacionalna sigurnost nije ugrožena jer sve službe koje o tome brinu svoj posao rade vrlo profesionalno.

Upitan zašto se u Vladinom priopćenju kaže da se radi o pokušaju destabilizacije, ministar je rekao kako je očito da je to pokušaj destabilizacije ne samo pojedinca već institucije koju predstavlja. “To hrvatske institucije dopustiti neće”, poručio je Božinović.

Tjednik Nacional objavio je sporne fotografije i članak pod naslovom “Kurva i kokain u vrhunskoj montaži za kompromitaciju Tomislava Tolušića”. Time se, pišu, htjelo politički uništiti potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede.

Vlada je u utorak objavljene fotografije osudila kao perfidne i protuzakonite krivotvorine, ustvrdivši da za cilj imaju kompromitirati najviše državne dužnosnike, a od policije, DORH-a i svih nadležnih službi očekuju da se taj slučaj istraži i pronađu počinitelji “još jednog krajnje podmuklog pokušaja destabilizacije vlasti i pravnog poretka”.

(Hina)

 

Vlada RH najoštrije osudila perfidnu i protuzakonitu krivotvorinu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Povratak Željka Komšića sa zasluženog godišnjeg odmora

Objavljeno

na

Objavio

isječak/ilustracija

Tri dana prije nove 2019. godine, Željko Komšić obratio se svim građanima (nipošto kolektivima) čestitajući im – novu godinu. A onda je ranim jutrom tog 28.12.2018. otišao na zasluženi godišnji odmor. Ipak je već dva mjeseca na zahtjevnoj funkciji, piše novinar i kolumnist Tvrtko Milović na svojoj facebook stranici.

Nije se Komšić javljao narednih deset dana. Da nije navratio Dan Preda, ne bi se Komšić do danas pojavio na poslu.

Svjež i odmoran, u novoj godini odredio je sebi nove grandiozne političke ciljeve od kojih će koristi imati svi građani (nipošto kolektiviteti) – odlučio je popraviti imidž u regiji!  Što se tiče BiH, nema više kome prodati priču. Svi ga znaju, tu je već 20 godina, nije promijenio retoriku ni za milimetar. Kakav je bio kao načelnik Novog Sarajeva takav je i danas.

U cilju promocije u Hrvatskoj prihvatio je poziv Aleksandra Stankovića. Emisija Nu2 je gledana, novinar na istoj ideološkoj liniji…
Hrvati iz BiH su počeli negodovanja otkud uopće Komšića kao gosta. A ako Hrvati iz BiH nešto ne vole onda se to ne smije propustiti.

No, emisija nije bila onakva kakvom se Komšić nadao. Da je očekivao agresivna Stankovićeva pitanja sigurno ne bi bio gost. Komšić ima dugu tradiciju izbjegavanja njemu nenaklonjenih novinara. Tako je krajem 2008. zvao u Washington mog urednika Omera Vatrića tražeći da ja ne budem novinar na intervjuu koji sam dogovorio za Glas Amerike. Vatrić se pokazao kao profesionalac pa je čitav intervju otkazan, piše Milović.

Do danas nije zabilježeno da Komšić bude izložen oštrijim pitanjima. Osim kad ga novinar iznenadi. Kao Stanković.

Željko se naravno nije snašao. Pošteno se izblamirao. Prodaja magle čak ni kronično neupućenoj i naivnoj hrvatskoj javnosti nije uspjela.

Ogorčeni na intelektualnu inferiornost naspram Stankovića, nekolicina novinara žalila se na novinarska pitanja (!?). Smeta im što Stanković jednostavno nije pustio Komšića da priča što god želi. Jer kao što tvrdi Dženana Karup Druško, Komšić je otišao da objasni neke stvari a ne da ga se tu ispituje. Još bolji je Drago Pilsel kojem smeta što se postavljaju pitanja nekom tko je ratovao protiv Ratka Mladića! Stvarno je Stanković gad… čuj postavljat pitanja nekom tko je ratovao protiv Ratka Mladića.

Pilsel i Duhaček zbog Komšića šire govor mržnje protiv hrvatskih medija u BiH

No, Komšiću ne treba televizija da priča gluposti. Sutra dan je produžio do Ljubljane na IFEMES (bošnjački) institut. Tamo je izvalio da “Europska unija treba štititi prava građana a ne kolektiviteta”.

Na ovo bih se osvrnuo jer ovu besmislicu Komšić ponavlja zadnjih godina ko pokvarena ploča.

Europska unija, kao i sve zemlje članice UN-a (A to su valjda svi osim Abhazije, Južne Osetije i Nagorno Karabaha) obavezne su po potpisanim rezolucijama štititi i prava kolektiviteta.

Kolektivi mogu biti razni. Recimo, djeca su kolektiv. Njih štiti UNICEF. Migranti su kolektiv. Žene su kolektiv. Nezaposleni su kolektiv. Bolesni su kolektiv. Homoseksualci su kolektiv. Jezične i nacionalne manjine su kolektiv. Astrolozi su kolektiv. Svi ljudi na svijetu (građani, ako želite) su dio nekakvog kolektiva, odnosno kolektiviteta.

IFIMES

izvor: IFIMES

Svi ljudi na svijetu imaju zagarantirano pravo biti dio kolektiva, i to njihovo pravo na kolektivitet jeste građansko pravo!
Dakle, nisu prava kolektiviteta u sukobu sa pravima građana. Naprotiv, prava kolektiviteta su njihov osnovni dio.

Svaka skupina ljudi, a mi u BiH najčešće govorimo o etničkim skupinama, imaju pravo biti kolektiv i biti suvereno političko tijelo. I država BiH, a time i njen nesretni član Predsjedništva, su dužni to pravo garantirati.

A ne hodati po regiji i mlatiti kako prava kolektiviteta ne postoje, ili još gore – da ih se ne smije uvažavati.

Dakle predsjedniče, uhvati se malo knjige a manje godišnjeg odmora, upozorio je Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari