Pratite nas

Pregled

Hod za život: To nije bio prosvjed, nego akcija za podržavanje života

Objavljeno

na

DR. NATALIJA KANAČKI, SUDIONICA POVORKE „HOD ZA ŽIVOT“ U BUJICI: „Sramota je da nema novaca za prijevoz djece od Gunje do Županje, a ima za Teršelićku i Pusića!“
U Bujici je gostovala dr. Natalija Kanački, članica predsjedništva udruge „U ime obitelji“, liječnica i samohrana majka dvoje djece, sudionica subotnje povorke „Hod za život“. „Hod za život“ događa se u cijelom svijetu pa smo željeli i u Hrvatskoj pokazati da je važan svaki život od začeća do smrti, da je važna obitelj i da je važna Domovina. Ovo nije bio prosvjed, nego akcija kojom se željelo ukazati na potrebu da se država aktivnije uključi u podržavanje života i obitelji – izjavila je Kanački na početku emsije.

[ad id=”93788″]
Na pitanje zašto se u Hrvatskoj, u političkim krugovima, izbjegava govoriti o pobačaju, Kanački je ocijenila da u „Hrvatskoj još uvijek nedostaje mogućnost dijaloga“.

Hrvatska je izašla iz totalitarnog, komunističkog režima. Tada osobe nisu smjele iznositi drugačije mišljenje, no ljude koji drukčije razmišljaju i danas se etiketira, smatra ih se nazadnima i konzervativnima. Društvo je jako polarizirano, a tema pobačaja je teška. Zakon je star 40 godina, no o svakom zakonu trebamo imati mogućnosti raspravljati te se uključiti u dijalog – naglasila je Kanački.
„Hrvatska je po broju pobačaja na dnu u svijetu što je pozitivno, no među tim ženama, oko 75 posto se odluči na taj korak iz financijskih razloga ili zbog pritiska okoline. Država mora dati svakoj ženi mogućnost da rađa i čuva djecu“, naglasila je Kanački, istaknuvši kao primjer Nizozemsku koja i bakama omogućava bolovanje za njegovanje svojih unuka.

BATARELO: NAŠI POLITIČARI SU MORALNE KUKAVICE!

U Bujici je emitiran prilog „Hod za život – 15.000 Hrvata i šačica provokatora“. Tekst priloga donosimo i cijelosti: Prvi nacionalni „Hod za život“ prošle je subote u Zagrebu okupio čak 15.000 Hrvatica i Hrvata, što je bio dovoljan razlog da glasna manjina ekstremnih kršćanofoba, doživi pravi šok. Pod geslom „Za život, obitelj i Hrvatsku“ predvođeni dr. Željkom Markić i suprugom hrvatskog premijera Sanjom Orešković, od Tomislavova trga do Jelačić placa šetale su cijele obitelji, pristojni, mladi i obrazovani ljudi, predstavnici pozitivne Hrvatske. Nasuprot Hrvatima i vjernicima, na Strossmayerovu trgu okupila se šačica čudnih ljudi, još čudnijih stavova – sa izuzetno lošim namjerama, punih negativne energije. Oni su protivnici prava na život. Tzv. mainstream mediji, potpuno su neprofesionalno veliki prostor dali dvjema antiprosvjednicama koje su na silu pokušale zaustaviti hrvatsku kolonu. Žene su vrištale i vrijeđale – cilj je bio izazvati incident i zadobiti medijsku pozornost. Plan je uspio. O tzv. antiprosvjednicima najbolje govore njihovi transparenti: „Učimo djevojčice da umjesto kuće, spremaju revolucije!“ ili „Ni državu, ni Boga blizu jajnika moga!“ Kada se u Zagrebu održava gay pride ili neki slični skup, nezamislivo je da antiprosvjednici dobiju afirmativni medijski tretman. Redovito ih se prikazuje „nazadnima“ i „glupima“. Od suprotnog mišljenja stvara se politički problem, a iz Hrvatske se šalju negativne poruke u svijet. Dvostruka mjerila i dalje su na djelu.

Novinarka Bujice Lorena Šafarić razgovarala je s predsjednikom udruge „Vigilare“ Vicom Batarelom: – Svako nerođeno dijete je važno i treba imati priliku roditi se. Mi smo u subotu izašli na ulicu s obiteljima, s djecom i slavili smo život. 15-ak tisuća ljudi hodalo je ulicama Zagreba na miran način. Bio je to jedan prekrasan dan! Fenomenalno je što su svi primjetili da se u „Hodu za život“ uspjelo okupiti jako puno mladih ljudi i obitelji s djecom. To je ta poruka da je Hrvatima život važan i da su zbog toga spremni izaći na ulicu. Na žalost, dogodio se i manji incident. Ima jedan pisac koji je jako utjecao na ljevičarske manire u svijetu. Zove se Saul Alinsky. Ovi provokatori kao da su prepisali scenarij od njega. Oni su provocirali namjerno, isto kao što su dan prije vandalizirali i pisali grafite uvredljivog sadržaja po Zrinjevcu. Mi smo to prijavili policiji. Mi živimo u civiliziranom svijetu i moramo se civilizirano ponašati, a ja mislim da je sada cijela Hrvatska imala prilike vidjeti kako se oni ponašaju! To je neprihvatljivo. Dugoročno je vrijeme na našoj strani i vjerujem da će Hrvatska na kraju izabrati život.
Batarelo je komentirao i hrvatske političare, koji pomalo sramežljivo govore o pobačaju: – To su moralne kukavice i politički su nekorektni! Boje se na jedan suvisao i ispravan način ući u temu pobačaja. Zapravo, naši su političari uglavnom intelektualne ljenčine, jer ne žele razmišljati o tome što je pobačaj, što se tu događa i zašto je život Hrvatima važan. Zato ih pozivam da dobro promisle prije nego što nešto kažu, da ne koriste fraze i etiketiraju ljude, da ne govore o nikakvom „srednjem vijeku“ ili „nazadnosti“ – jer su oni ti koji ispadaju smiješni!

DJECA SU RADOST, A NE TROŠAK!

DR. KANAČKI: – „Hod za život“ se događa svugdje u svijetu, nasuprot ideologijama koje ne slave život. Željeli smo donijeti dašak pozitive u Hrvatsku i uspjeli smo u tome. Hrvatska je uronjena u jedan pesimizam i zato nam je važan svaki život – od začeća do prirodne smrti. Na Jelačić plac su došle mlade obitelji s djecom, s kolicima, svi smo bili zajedno – bake, djedovi… U subotu je Zagrebom hodala Hrvatska koja želi živjeti ovdje i pokazati što su naše vrijednosti. Došli smo reći da smo ZA, a ne prosvjedovati! Od države tražimo da se aktivnije uključi u podržavanje života i hrvatskih obitelji, da osigura svima egzistenciju da ne moramo odlaziti negdje dalje, jer imamo svoju Domovinu. Država mora prijeći sa papira na djela, djeca su radost, a ne trošak!

DR. KANAČKI: – Mi za „nevladine“ udruge trošimo više od milijardu kuna iz državnog proračuna i do tri milijarde iz županijskih proračuna i drugih izvora. To su enormni novci, pa se s razlogom možemo zapitati: Što je ovoj državi prioritet?! Nedopustivo je da djeca iz Gunje nemaju za autobus do Županje, gdje idu u školu, a milijuni se dijele udrugama poput one Vesne Teršelić ili Zorana Pusića, poput GONG-a… Novaca ima, samo ga treba drukčije kanalizirati!

Djeca su naše najveće blago, država koja nema djecu, a ima bogatstvo je siromašna država – izjavila je dr. Kanački koja je svojedobno uzela pet dana godišnjeg odmora, kako bi pred Referendum o braku, mogla pomoći udruzi „U ime obitelji“ u skupljanju potpisa: – To je bilo jedno jako ohrabrujuće i pozitivno iskustvo. Drago mi je da sam radila taj posao. Uživala sam stajati na štandu i skupljati potpise za tako dobru stvar! Nemam puno slobodnog vremena, nemam niti vremena za godišnji, ali to mi je bilo čisto zadovoljstvo i najbolji odmor. Uvijek podržavam takve akcije.
Na neke aktiviste udruge „U ime obitelji“ tijekom prikupljanja potpisa za Referendum o braku, provokatori su čak bacali kiselinu: – Stvarno moram kritizirati medije. Nisu htjeli zaštititi naše demokratsko pravo na prikupljanje potpisa. To sa bacanjem kiseline na mlade studentice, naše aktivistice, je strahovito surov primjer netolerancije. Moglo se dogoditi veliko zlo. Imali smo više od pedeset prijava zbog nasilja i vrijeđanja naših volontera. Osobno sam bila prinuđena pozvati policiju zbog nekog divljaka koji je eto, napao ženu. Žalosno je vidjeti „muškarca“ koji nasrće na ženu, a ona je samo pristojno rekla: Dobar dan. Od svih tih prijava, policija nije ništa procesuirala. Zamislite, što bi bilo da je bila suprotna situacija…

MRŽNJA PROTIV HRVATSKE

DR. KANAČKI O PROSVJEDNICIMA PROTIV PRAVA NA ŽIVOT: – Ovo je bilo jedan čudan prosvjed protiv nas. Ja ga neću nazvati „antiprosvjedom“, jer mi nismo prosvjedovali, mi smo se veselili. Čuli smo tamo i neke strane jezike, bilo je i srpskog… „Antifašizam jednako feminizam“ – mislim o čemu oni pričaju?! Protiv čega su oni demonstrirali: protiv života, protiv obitelji, protiv Domovine?! Kakve veze ima „antifašizam“ i feminizam?! Pa, meni je više stalo do žena nego njima! Meni je stalo da žena ima istu plaću kao i muškarac, da može isto profesionalno napredovati, stalo mi je do boljih uvjeta i sati rada… Stalo mi je da žena može sa radošću odgajati svoje dijete, jer je to dio moje ženstvenosti, moga majčinstva. Mi se ne moramo sramiti biti majke. Trebamo biti ponosne!

U Bujici je pušten i spot „Želim živjeti“ u izvedbi Shortyja, Nine Badrić, sestri Husar, sestri Palić i Alena Hržice. Dr. Kanački je komentirala: – Kakvo je to stanje uma da netko bude protiv života?! Ne možeš ostati bešćutan. Iza toga se krije mržnja prema Hrvatskoj, prema Domovini i obitelji. Jedna te ista grupa ljudi kruži okolo i galami protiv naših vrijednosti – od Referenduma o braku do „Hoda za život“. Kad je ministar Hasanbegović malo preusmjerio novac – odmah galama, jedni te isti ljudi su prisutni u svim udrugama, svim platformama… To je jedna nevjerojatna mreža od dvjestotinjak njih, koji su nam uzurpirali medijski prostor.

Udruga „U ime obitelji“ je doprinjela raznolikosti civilnog društva, do naše pojave svi su bili isti, podržavali onu vladu, dobivali sredstva od nje… A mi smo istinska nevladina udruga, jer nismo nikad dobili niti kune – ustrdila je dr. Kanački u Bujici.

SLOBODAN PROSPEROV NOVAK: PETICIJU PROTIV HASANBEGOVIĆA TREBA ODMAH BACITI “U VODU”!

U emisiju se iz Splita uključio i dr. Slobodan Prosperov Novak, profesor na Akademiji dramskih umjetnosti. Osvrnuo se na otvoreno pismo francuskih „intelektualaca“ protiv hrvatskog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića, objavljeno u Liberationu. Među potpisnicima peticije kojom se traži smjena Hasanbegovića je i Antonio Negri: – Kad ste već spomenuli tu peticiju, ja mislim da bi je trebalo odmah baciti! Ako je to „uvodna“ peticija, onda bi ona odmah trebala biti bačena u vodu! Već zbog same činjenice da je jedan od znamenitijih potpisnika gospodin Toni Negri. Ja ću samo podsjetiti našu javnost koja možda ne zna: gospodin Negri je zbog ubojstva koje je priznao, ubojstva više ljudi, osuđen od talijanskih sudova na 30 godina zatvora! Nakon toga je pobjegao u Francusku, zaštitio ga je neko vrijeme Mitterand, a onda je bio isporučen Italiji i odslužio 13 godina zatvora zbog ubojstva! On je autor jedne poznate knjige „Imperium“ koju je napisao u zatvoru, koja se čita u marksističkim krugovima i zagovara oružanu borbu i ubijanje! Podsjetio bih, da nije ovo prvi puta da se Negrija koristi u hrvatskom kulturnom prostoru, što je sramota, on je bio gost Subverziv festivala prije nekoliko godina, bio je zaštitno lice tog festivala i sve to je naravno, financirao Hrvoje Hribar i njegov HAVC! Nedopustivo je da se Negri pojavljuje u našem kulturnom prostoru i da ga zagađuje. To je valjda dio neke ideologije, ali i kriminalna djelatnost i oni koji to rada, zapravo maltretiraju hrvatske građane i trebali bi odgovarati pred hrvatskim institucijama!

DR. KANAČKI: BAŠ ME BRIGA ŠTO NEKI FRANCUZI KAŽU O HASANBEGOVIĆU, ON JE ODLIČAN MINISTAR!

Peticiju protiv ministra Hasanbegovića komentirala je i dr. Kanački: – Baš me briga što kažu neki Francuzi! Mi smo suverena država, mi sami uređujemo svoju državu, imamo parlamentarne izbore i biramo. Dr. Hasanbegović je legitimno izabran za ministra, odlično radi svoj posao, ima podršku većine javnosti i hrvatskih građana. Ne smije dopustiti da se bilo tko miješa u njegovu politiku i samo neka nastavi raditi kao što je započeo!

PJEŠACI, OPREZ – STAZIĆ NA BICIKLU!

U drugom dijelu emisije objavljen je spektakularan prilog o padu s bicikla, kontroverznog saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića. Prilog je nazvan „Pješaci oprez – Neđa na biciklu!“ Saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić još je jednom šokirao javnost. Iako je biciklom vozio po nogostupu, za pad je optužio pješaka na kojeg je naletio! Na facebooku je napisao: „Jučer popodne imao sam biciklističku nesreću. Vozio sam desnom stranom kolnika u pravcu centra grada. Ispred mene u istom smjeru kolnikom se kretao pješak. Kad sam ga htio obići, on je nenadano i bez najave krenuo na desnu stranu kolnika i srušio me.“ Stazićeva nezgoda dogodila se u Hondlovoj ulici u Zagrebu, u ponedjeljak negdje oko 17 sati i 30 minuta. Hondlova je blizu maksimirskog stana bivše premijerke Jadranke Kosor s kojom je Stazić svojedobno bio u vrlo bliskim odnostima. Stazić je završio u bolnici. Slomio je kuk. Navodno je prvo išao na Rebro, no na kraju je ipak hospitaliziran u Draškovićevoj. Nije poznato je li bio podvrgnut alko-testiranju.
Rajko Horvat, profesor na Prometnom fakultetu u Zagrebu i bivši načelnik Odjela prometne policije u Ravnateljstvu MUP-a, smatra da je Stazić počinio čak nekoliko prekršaja: – Svaki vozač prije svega, mora paziti na pješake i uvažavati ih. Vozač bicikla je isto kao i vozač motornog vozila. Sva pravila koja vrijede za vozače motornog vozila vrijede i za vozače bicikla. Zakonom je propisano da se vozač bicikla mora kretati po biciklističkoj stazi ili traci, a ako nema takvih površina, onda se mora kretati kolnikom. Čim je prometna nesreća, ako netko prijavi prometnu nesreću i ako ima ozljeđenih osoba, u tom slučaju se obavezno obavlja alkotestiranje, bilo sa uređajem za mjerenje alkohola u organizmu, bilo vađenjem krvi, odnosno urina. Ako je Stazić upravljao biciklom pod utjecajem alkohola, to je prekršaj koji se kažnjava sa 500 kuna novčane kazne!

Na fotografijama koje je objavila Bujica, a snimljene su netom prije Stazićeva pada, jasno se vidi da je saborski zastupnik SDP-a vozio nogostupom i nije imao biciklističku kacigu.

Damir Novak, voditelj prometne preventive u Hrvatskom autoklubu, također je suzdržan prema Staziću i načinu na koji se uključio u promet: – Kod nesreća u kojima ima teže ozljeđenih mora se pozvati policija. Stazić je počinio prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama, jer je propisano da se biciklisti kreću kolnikom ili biciklističkom trakom ili stazom, a on se nije tako kretao!
Iako se ne zna je li Nenad Stazić bio pod utjecajem alkohola kada je biciklom naletio na pješaka, SDP ga ipak brani. Slično kao što su branili i Tomislava Sauchu koji je pijan vrijeđao policajce na Sljemenu, ali i Šibenčanina Franka Vidovića koji je pod utjecajem alkohola vozio motor i skrivio prometnu nesreću. Priče o pijanstvima u obitelji Milanović već su ušle u legendu, a bivši ministar policije Ostoja Ranković u više je navrata zataškavao afere s alkoholom Krešimira Milanovića, ali i njegova brata Zorana koji je veliki skandal imao još na početku mandata 2011.

STIV CULEJ: ZAŠTO POLICIJA NIJE ALKOTESTIRALA “META-STAZIĆA”?!

Stazićevu nezgodu, ekskluzivno za Bujicu, komentirao je njegov saborski kolega, HDZ-ovac Stiv Culej: – Nije mi jasno zbog čega hrvatska policija nije izvršila alkotestiranje nad uvaženim kolegom Nenadom Stazićem! Evo vam nekoliko sličnih primjera: „Splićanin pao s bicikla i slomio ključnu kost – mora platiti 2.500 kuna.“ Ili: „Prebrza vožnja – alkotestiran biciklist pao na makadamu i platio kaznu!“ Ili: „Nijemica pala s bicikla i morala je platiti 1.660 kuna!“ Znači, za obične građane vrijedi zakon, a za Nenada Stazića – ne! Sankcije nisu prema svima iste… Inače, ukoliko pratite redovito Hrvatski državni sabor, mogli ste primjetiti da se naš uvaženi kolega Stazić već duže vrijeme jako čudno ponaša. Je li u pitanju alkohol ili nešto drugo – ne znam, ali sam čuo da ga više nitko i ne zove Stazić, nego mu je nadimak „Meta-Stazić!“

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Pregled

HGSS i HRZ spasili češku turisticu izgubljenu na vrhu Sv. Paškal

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HGSS

Češka turistica koja se izgubila na povratku s vrha Sv. Paškal iznad Općine Gradac spašena je, a u akciji spašavanja sudjelovali su pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja i helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Na svojoj facebook stranici makarski HGSS je objavio kako je akcija počela odmah nakon što je stigla dojava zabrinutog supruga češke državljanke, u četvrtak nakon 11 sati. Supružnici su planinarili na vrh Sv. Paškal iznad Općine Gradac, međutim, zbog bolova u koljenu, on nije mogao nastaviti dalje pa je supruga odlučila krenuti sama.

“Prilikom povratka s vrha, češka državljanka izgubila je orijentaciju te više nije mogla pronaći markaciju na putu do mjesta Gradac. Izgubila je i signal na mobilnom uređaju, te je muž odlučio pozvati HGSS”, stoji u objavi.

U potragu su krenule dvije zemaljske ekipe, iz dva smjera, prema vrhu Sv. Paškal, a podignut je i helikopter HRZ-a s dežurnim letačima i spašavateljima iz Splita.

Lokacija mobilnog uređaja nije se mogla detektirati jer je mobilni uređaj unesrećene osobe bio spojen na bosansko-hrcegovačku mobilnu mrežu, no posada helikoptera HRZ-a s i pripadnici HGSS-a locirali su izgubljenu češku državljanku iz zraka oko 15 sati.

Helikoper je spušten u blizini unesrećene osobe te je u pratnji spašavatelja ukrcana i dovedena do priručnog heliodroma Osejava u Makarskoj.

U akciji je sudjelovalo 12 pripadnika makarskog HGSS-a, dvoje pripadnika dubrovačkog HGSS-a, te po jedan pripadnih HGSS stanice Novska, Split, Delnice i Koprivnica. (Hina)

Stigao prvi turistički vlak s Česima i Slovacima – unaprijed prodano 30.000 karata!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean Michel Nicolier vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1. srpnja 1966. godine rodio se Jean – Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski heroj i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

Pismo majke Jean-Michel Nicolieru: Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari