Pratite nas

Kolumne

HODAK: Ako su partizani oslobodili Hrvatsku 1945. od koga se Hrvatska oslobađala 1991.?

Objavljeno

na

Javila se na fejsu i moja tajnica gospođa Natalija, inače relativno apolitična osoba. Zgrožena je činjenicom da netko dvadeset godina čuva leš svoje sestre u frizeru, da postoji netko tko u času “ljutnje“ pobaca četvero djece s balkona na ulicu, da klinac od 14 godina nožem izbode svoju majku jer mu je navodno predbacila slab uspjeh u školi, da lik odmah nakon izlaska iz zatvora divljački prebije maloljetnu kćer…

Neki zazivaju vojnu huntu…

Život prema nekima zaista nije pošten. Zato Ristić u nastavku svoje kolumne citira što o tome misli moj ljubimac Oscar Wilde: “Život nikada nije pošten, a jer nas je većina nepoštenih – to nam odgovara“. Svjedočimo nizu crnih i depresivnih događanja. Na udaru su svi. Naročito političari. Zlatko Lukež je radikalan na fejsu kad kaže: ”Ne želim euro, ne želim funtu. Volio bih vlastitu vojnu huntu“. Možda bi hunta malo stisnula naše političare…

U ovako šizofrenim vremenima mnogima kao uvjetni refleks pada na pamet čarobna riječ – revolucija. U stara dobra vremena barem su revolucije bile rezervirane za proletere. Sjeća li se još netko čarobnih parola “Proleteri svih zemalja ujedinite se“? Pa kad su se milom ili silom ujedinili i kad se shvatilo što sve mogu, neki klerofašistički cinik lansirao je novu parolu: “Proleteri svih zemalja uozbiljite se“.

Pisanje u nekadašnjem Feralu oslobađa bilo kakve odgovornosti

Pred nekih stotinjak godina genijalni vojskovođa Oktobarske revolucije Lav Trocki proglasio je novinare “intelektualnim proleterima“. Dana 2. ožujka ove godine u Zagrebu je počela prva – intelektualna proleterska revolucija, i to u slobodarskom glavnom gradu RH. Che Guevara naših potlačenih proletera bio je Hrvoje Zovko, “komandante“ revolucionarnog vijeća DNH.

Naravno da je u masi potlačenih navodno bio viđen i Hrvoje Hribar te Hrvoje Klasić i Hrvoje Ante Tomić te Hrvojka Slavica Lukić… Dobro pripravljeni i pripremljeni revolucionari odnosno intelektualni proleteri u svom ubojitom pohodu na “propali režim“ postavili su bitan zahtjev: non pasaran tužbama protiv novinara i osuđujućim presudama sudovima! Ti omraženi ”buržujski” sudovi sustavno i pedantno nenarodnim presudama izvlače iz “intelektualnih proletera“ njima uvijek drage “ustaške kune“.

Nije naš Hrvoje Zovko snimio film o “ratnom zločincu“ Anti Gotovini da bi se sad povlačio po nenarodnim sudovima. Kad je Jurica Pavičić lirskim nadahnućem opisao lik i djelo mog klijenta Duška Mucala otišlo mu je iz džepa 50.000 kunića. Tada je navodno Jurica promucao od muke: kakva je ovo država? Ogorčen je bio što je Mucalo izabran za ravnatelja Splitskog narodnog kazališta, a nije nikada plesao balet, nikada nije napisao knjigu Split u NOB-u ili uloga Hajduka u bitci na Sutjesci. Zato je Jurica malo “puka’“ i ode mu 50 hiljada… onih omraženih, iz NDH.

Čak je i Ante Tomić shvatio da je nesretni Mucalo pravi medij za izrugivanje koje je završilo na Općinskom sudu u Splitu nepravomoćnom presudom u korist Mucala. Mene je na tom ročištu pokušao uvrijediti tvrdeći da sam – kolumnist…

Dobro, priznajem da se naše drage, objektivne i prostodušne novinare često tuži bez pravog razloga. I sam se moram posipati pepelom po ćelavoj glavi. Tako je moj klijent K.Ž., veleposlanik HR u Maleziji pročitao u Jutarnjem da je u toj zemlji pokušao silovati sirotu sobaricu, da je zbog tog nestašnog čina protiv njega dignuta optužnica i da je na kraju smijenjen s mjesta veleposlanika.

I zbog takve zanemarivo banalne pogreške čovjek je tužio nakladnika Jutarnjeg i nakon deset godina munjevitog sudovanja stigla mu i presuđena lova te na dvije strane Jutarnjeg objava pravomoćne presude. Čovjek je deset godina morao slušati duhovite opaske u stilu – kakva je mala bila…? Što te smijenilo…? I kad je iz malezijske vlade došlo službeno objašnjenje da nikakvog silovanja odnosno kaznenog postupka i optužnice nije ni bilo, da je K.Ž. iz te zemlje otišao kad mu je istekao mandat, moj je klijent, umjesto da bude sretan što se sve sretno završilo, odlučio tužiti.

Srećom da je tužio prije ovog današnjeg grandioznog protesta. Sada kad na snagu stupi lex Hrvoje (bilo koji) nema više tužbi protiv naših novinara. Čak ni HRT ne smije više tužakati svoje novinare koji su iznenada skužili da ih “katedrala duha“ cenzurira. Po tom revolucionarnom zakonu trogloditski desničari snosit će ozbiljne sankcije ako se samo usude tužakati naše intelektualne proletere. Nema više majci…

Gojko Drljača iz Jutarnjeg, koji je osjetio bilo naše demokracije, pozvao je sve potlačene, porobljene, ugnjetavane i potplaćene intelektualne proletere da zbace sa sebe okove auto cenzure i da kad god mognu pišu i demaskiraju Duška Mucala kao metaforu koja je dovela do ove kontrarevolucije. A Duško neka si svoj Ekonomski fakultet zatakne na jedno mjesto.

Skromni Duško mi je, u trenutku slabosti, samo prošaptao: ”Da sam samo u svom životopisu napisao kako sam umjesto završenog Ekonomskog faksa pisao u Feral Tribune nitko me ne bi ni spomenuo”. To je točno, ali u tom slučaju ne bi bilo ni love od Pavičića i Tomića.

Zločeste misli Oscara Wildea kažu: “Održavanje novinarstva objašnjivo je jedino genijalnom Darwinovom teorijom po kojoj – samo najprostiji prežive”.

Nakon mojih ljubimaca novinara hajmo se malo pozabaviti našim političarima. Tu ima svega i svačega. U pravilu oni ‘malo išamaraju’ svoje zakonite žene, ali ne i ljubavnice. Nakon obiteljske tragedije na Pagu političar Bernardić traži ostavku ministrice Nade Murganić. To mi se s njegovog stanovišta čini prilično uravnoteženo. Ne može se Ministrica samo šminkati oko Markova trga.

Ne znam tko je donio zakon o radu i uredio djelovanje centara za socijalnu skrb? Tim su zakonom centri za socijalnu skrb postali država u državi. Po uzoru na EU zakone koji su tako dobri. Moš’ mislit’! Tako smo nedavno mogli čitati o jednoj majci iz Norveške koja je zatražila i dobila politički azil u Poljskoj te se s djecom odselila u Poljsku. Sve to zbog maltretiranja, oduzimanja djece i zlouporabe svojih preširokih ovlaštenja centara za socijalni rad u Norveškoj.

Zanimljivo je da su gotovo sve ravnateljice centara za socijalnu skrb žene. Tu muškarci samo smetaju. Kako kaže Vesna Tićac na fejsu: “Iza svake sretne žene, stoji njena majka, kćer i prijateljice“.

No otišao sam predaleko, čak do Norveške. Može i bliže, recimo Švedska. Mladež švedske liberalne stranke je odlučila predložiti švedskom parlamentu par dražesnih zakona. Jedan od njih je Zakon o incestu i pedofiliji. Sunarodnjaci Karla Bilda predlažu da se omogući legalan odnos između braće i sestara samo ako su stariji od 15 godina.

Dobro da ta granica nije pet godina. Kod nekrofilije predlažu da se legalizira samo ako ljudi prije smrti napismeno izraze želju da se njihova tijela nakon smrti koriste za seks. I takvi napredni švedski liberali će jednog dana biti ugledni političari u EU pred kojima će se našim političkim elitama tresti gaće. Stoga ne čudi što će se gotovo 90 posto naših političara zahvaljivati dragom drugu Titu što je Dalmaciju i Istru vratio Hrvatskoj.

Međutim, pametni A. Majić se pita: “Ako je Tito vratio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj, kako to da je današnja Hrvatska manja od NDH?” Na neka pitanja političari znaju odgovor, ali ga čuvaju kao zmija noge. Ako su partizani oslobodili Hrvatsku 1945. od koga se Hrvatska oslobađala 1991.?

Učimo li mi u Hrvatskoj lažnu povijest upravo zato kako bi se ona mogla ponoviti? Problem naših političara su prioriteti. Zato je dobro s fejsa citirati brazilskog onkologa, dobitnika Nobela za medicinu, Drauzija Varellu koji kaže: “U današnje vrijeme se pet puta više investira u medikamente za mušku potenciju i silikone za žene nego za liječenje Alzheimerove bolesti. Tako ćemo za par godina imati babe s ogromnim sisama i djedice s ukrućenim penisima, ali se nitko od njih neće sjećati zašto je to dobro i čemu to zapravo služi“.

‘Ustaški’ pozdrav iz SAD-a 1936.

Franjo Koroljević je zabrinut pa se pita na fejsu: “Od ovih komunista u Hrvatskoj nećeš smjeti čestitati ni Uskrs koji počinje s prvim velikim slovom U“. Branimir Pofuk nije političar, ali politiku nosi u svom antifašističkom srcu. Proziva Brane KGK: “Predsjednice, kako su to ustaše mogli kompromitirati pozdrav koji nije postojao prije ustaške NDH?” Bravo Brane! Jedan od ljepših autogolova iz tvoje progresivne lisnice.

Uz kolumnu šaljem redakciji stranicu lista ”Hrvatski Domobran“ koji je izašao u Ohiou, St. Pittsburgh 3. kolovoza 1936. Članak “Dragi hrvatski brate“ autora Luke Gabrića završava: “Uz izraz poštovanja s domobranskim pozdravom – Za Dom Spremni!!!” Što će sad izaslanik Beogradske filharmonije u Lijepoj našoj? Možda je Pavelić osnovao državu u Kanadi i SAD-u? Možda se tamo umjesto dolarima plaćalo kunama. No znam da ovo malo otkriće neće pokolebati naše političare. Zato i evo jednog aktualnog vica o njima.

 

Zašto kretene vrijeđa usporedba s političarima?

U kafiću među praznim flašama Žuje tip se prodera: “Naši političari su svi kreteni..“ ”Ne vrijeđaj!” začu se s drugog stola. ”Što, ti si političar?” zapita prvi. ”Ne, ja sam kreten!” odgovori uvrijeđeni.

Uvijek se pitam od kuda dolazi kompleks Hrvateka prema Srbiji? Počelo je u Maksimiru. Dinamo : Partizan 5:0. Nastavilo se traktorijadom mitskog 5. kolovoza 1995. i na kraju balade ušli smo trijumfalno u EU kad je 29 posto Hrvateka s biračkim pravom iscijedilo između sebe novih 29 posto, pa se Šeksovom lucidnošću malo promijenio Ustav RH. Dovoljno za istinski trijumf. Znači 3:0 za nas Hrvateke.

U naravi to izgleda ovako: Jugovići i orjunaši dreče na sva zvona: ustašizacija Lepe njihove. Kako je moguće, pitaju se progresivne pravobraniteljice da se pjesma Čavoglave smije izvoditi? I to još pred djecom.

Naravno, pri tome imaju opću podršku od Vučića, Pupovca, Dačića, Vulina, Ace Stankovića, Borisa Vlašića, Brane Pofuka, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Miljenka Jergovića, Robija Bajrušija, Slavice Lukić i ne bih ih nabrojao sve do kraja godine. S druge strane, iskompleksirani muk svih gore navedenih na činjenicu da se u Beogradu otvara muzej đenerala Draže Mihajlovića. Dobri naš Čiča.

Malo je klao po Bosni, Dalmaciji, i Crnoj Gori zajedno s talijanskim fašistima… i na kraju ispalo da je bio antifašist jer je do kraja surađivao s fašistima. Sad će dobiti i muzej. Da je barem Muzej voštanih figura pa da uz Čiču tamo postavimo i naše antifašiste kao recimo Stipu Mesića, Josipovića, Antu Tomića, Šokru Beljaka, Marasa, Nenu Stazića, Boru Miletića… Kad bi se našlo mjesta i za Anku Taritaš Mrak, eto nam uz Muzej voštanih figura još jedan svjetski poznati muzej…

U beogradskoj Bregalničkoj 29, u kući u kojoj je prije rata živio Draža niče muzej “prvom gerilcu Evrope“, čovjeku koji će svojom karizmom smanjiti prihode na godišnjoj razini i samoj Titovoj kući cvijeća. Kamo će sada hrvatski rodoljubi kad se upute u prestolnicu? U Bregalničku ili k Maršalu? I tako, uz mutavu i sramotnu šutnju hrvatske političke elite, Draža ulazi u povijest.

Amerikanci su ga već odlikovali. Što još čeka Hrvatska? Novog Tuđmana? Načekat će se! Obzirom na poznatu ljevičarsku blagost, dobrotu i sklonost opraštanju samo je pitanje vremena kada će hrvatska politička elita oprostiti i Franji Tuđmanu što je u trenutku povijesne neopreznosti stvorio ovu iskompleksiranu državu. U ono vrijeme Isus reče svojim učenicima: “Može li slijepac slijepca voditi?“

Osim Sanadera na optuženičkoj klupi trebala je biti cijela Vlada

Pjevačica Severina hoda sa srpskim biznismenom, ali sama ne zna s kojim.

Epsko, stoljetno suđenje Ivi Sanaderu ide polako, ali sigurno prema zastari. Pa i red je kad nema dokaza. Ili možda ima? Saslušan je kao svjedok Davor Mayer, bivši član uprave INA-e. Davor, kao svjedok koji je upozoren od sutkinje Maje Štambuk da je dužan govoriti istinu jer u protivnom čini kazneno djelo, pojašnjavao je sudu razlike u ugovorima između MOL-a i RH.

Prema prvom ugovoru iz 2003. kojeg je potpisala Vlada Ivice Račana, Hrvatska je imala 75 posto upravljačkih prava u INA-i, a MOL 25 posto. Prema ugovoru iz 2003. u upravi INA-e bilo je pet hrvatskih i dva mađarska predstavnika. Izmjenama ugovora iz 2009. koje je potpisala Vlada Ive Sanadera, MOL je dobio 100 posto upravljačkih prava u INA-i. Izmjenama dioničarskog ugovora iz 2009. predsjednika uprave INA-e imenuje MOL, a potvrđuje ga nadzorni odbor INA-e većinom glasova, a Mađari u njemu imaju većinu.

Hrvatska strana nema utjecaja ni na jednu operativnu odluku u vezi s INA-om, a ni Vlada RH nema mogućnosti da dobije informacije o radu INA-e. Znači od početka lajtmotiv čitavog procesa leži u pitanju da li Davor Mayer govori istinu ili ne? Ako ne govori, već je davno trebao biti u zatvoru zbog lažnog svjedočenja.

Hrvatska kao pravno retardirana država

Ako govori istinu, onda se samo od sebe nameće pitanje zašto se sudi samo Ivi Sanaderu? Zašto i ostali članove te vlade iz 2009. ne sjede na optuženičkoj klupi? Je li sve ovo što je rekao Davor Mayer bilo poznato Ustavnom sudu RH u bivšem sazivu i Jasni Omejec?

Ako je bilo poznato, jesu li se ti suci trebali ispričati sucu Ivanu Turudiću jer su usvojili ustavnu tužbu Čede i Jadranke protiv pravomoćne osuđujuće Turudićeve presude? Kao što se vidi prilično jednostavan predmet kad Hrvatska ne bi bila pravno retardirana država. Na kraju, što da na sve ovo kaže običan čovjek?

Diogen je sa svijećom tražio čovjeka, a poslije su njega tražili vatrogasci…

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Ovako će izgledati Europljanin 21. stoljeća

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je da kada migranti stradaju u Sredozemlju kao ovih tjedana, medijski se u Europi upire prstom u ljude, poput Salvinija, koji traži samo jedno: vladavinu zakona, osim za one koji bježe od životne i bilo koje druge ugroze. No nitko ne upire prstom u one koji stvaraju kaos, u trgovce ljudima i nevladine udruge.

Ovi posljednji su po definiciji dobri dečki i cure, a oni koji traže vladavinu zakona, jer su 90 posto migranata bez dokumenata ekonomski migranti, oni su loši dečki.

Kako nevladine udruge koje se bave klimatskim promjenama već imaju svoju sveticu, djevicu i mučenicu, malu Gretu, bezočno instrumentalizirano bolesno dijete (autizam), tako su i nevladine udruge koje se bave prijevozom migranata u Europu preko leđa sve siromašnijih Talijana, također dobile svoju prvu sveticu u NGO kalendaru, kapetanicu broda i udruge Sea Watch, Carolu Rackete.

O njoj, NGO svetici koja se sva posvetila spašavanju prezrenih na svijetu, malo se zna, no nju smatram modelom Europljanina u skoroj budućnosti, koji će nastati uslijed nasilnog i protuzakonitog miješanja rasa, te ideologijom konzumerizma u koju možemo sažeti sve, tzv. “europske vrijednosti”.

No prije nego što opišemo Carolu Rackete na temelju onoga što je ona sama rekla o sebi, pogledajmo tko financira njezinu udrugu. Iako se u toj agendi stalno spominje Sorosa, ovdje to nije slučaj. Na prvom mjestu to je prebogata njemačka Evangelička crkva, potom slijede razni članovi i simpatizeri stranaka “zelenih”.

Pridružila se tome i Katolička crkva u Njemačkoj, u liku omiljenog kardinala pape Frane, münchenskog nadbiskupa Marxa. Ali, kao i kod reklame za posuđe na televiziji, uz kupovinu seta lonaca dobijete besplatno i set noževa, iznenađenje.

U ovom slučaju financiranja nevladine udruge Sea Watch iznenađenje se zove Millî Görüş. Ne, to nije ime i prezime, to je naziv turske islamističke organizacije (u prijevodu “nacionalna vizija”) koja u Europi broji oko 500 tisuća članova. Njihovo djelovanje, posebno u Njemačkoj, temelji se na financiranju džamija i islamskih centara te širenju radikalne političke vizije islama.

Jedan od njihovih glavnih ideologa i utemeljitelja je Necmettin Erbakan, koji je umro prije osam godina, no njegove programatske riječi i dalje su žive. Citiram Erbakana: “Europa je bolesna, i moramo im dati ispravan lijek – cijela će Europa postati islamska. Osvojit ćemo i Rim”. Kako? Oružjem kao u prethodne dvije invazije u povijesti?

Ne, uz pomoć korisnih idiota poput Carole i zloporabom ljudskih prava, što je sažeo u rečenicu: “Pokorit ćemo vas vašim zakonima”.

Zbog svega toga islamistička organizacija Millî Görüş prošle je godine došla u sukob s austrijskim kancelarom Sebastianom Kurzom koji je iz Austrije protjerao oko šezdeset imama i zatvorio sedam džamija koje su radikalizirale mlade muslimane, čak i one druge generacije.

Nema šale s Kurzom, no, nažalost, u drugim europskim zemljama ignoriraju ovu moćnu i brojnu organizaciju, mediji o njoj skoro pa i ne pišu. Tako smo došli do paradoksa da jedna islamistička organizacija zajedno s njemačkom Evangeličkom i Katoličkom crkvom te sve snažnijom grupacijom zelenih stranaka, financira našu Carolu Racket i njezinu organizaciju i brod.

Racketova je model rađajućeg Europljanina, bez korijena, bez ičega, bez identiteta. Evo što je govorila u intervjuima o sebi, od talijanskog Corriere della Sera do španjolskog El Paisa.

Nju, veli, grize savjest što je Europljanka jer je odrasla u blagostanju, za razliku ljudi iz tzv. trećeg svijeta, a za to je kriva Europa, pa je njezin aktivizam pranje savjesti zbog zločinačke Europe.

Iako Njemica, ne osjeća se Njemicom, tek Europljankom. Apolitična je, no želi “više Europe” jer su nacije izvori zločina. Kaže da nema fiksne kuće. Granice smatra glupošću, povijest Europe za nju je tek povijest zločina. Dakako, ona je fan Grete, ekološki osviještena.

Osim što ova svetica spašava migrante, spašava i Zemlju, pa je i članica grupe Extinction Rebellion “gdje ratujemo protiv klimatskih promjena… pa u Kinu nisam išla zrakoplovom već vlakom.

Nema korijena, stalno putuje i spašava ovo ili ono. Ljudska prava su ispred pozitivnih zakona i svatko iz islamskog svijeta i bez dokumenata ima prava, iako ne bježi od rata ili siromaštva, doći u Europu i tražiti još bolji život.

Dakako, ateistkinja je, ne voli kršćanstvo, ali uzima novac od crkava, pa i islamskih radikala. Smatra se intelektualkom i “ima mrežu prijatelja po sveučilištima diljem svijeta”.

Tko ne misli ili ne čini ili ne živi kao ona, to rješava po kratkom postupku, on je rasist, fašist, ksenofob, islamofob.

Dakako, kapitalizam je za nju zlo, iako mrskim kapitalistima doslovno dovozi roblje, jeftinu radnu snagu. Kada isti siluju zapadnjakinje, uglavnom šuti jer “to rade i Europljani”. Sve je dakle relativno, sve su kulture iste, a ljudi su braća.

U jednom, ateist, apatrid, bez ikakvog identiteta, ne želi se vezati niti imati djecu. Millî Görüş s pravom joj daje novac. Izvrsna investicija.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Kad i zašto je pozdrav ZDS zabranjen? Kojim zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

A mudrost i razboritost se probudiše iznenada i u Siniše Senjanovića i Branke Žigante Živković na Visokom prekršajnom sudu i Čavoglave odoše na tzv. “đubrište istorije“. Najprije je po proceduri odradio svoje sudac u Makarskoj Slavko Štrbac, čiji inicijali jako podsjećaju na inicijale “sudije“ iz Zadra Save Štrbca i njegovog “Veritasa“ koji je dostavio dvije tone pismenih dokaza Haagu o genocidu HV-a nad srpskim civilima nakon“ Oluje“. Zastrašujuća je zvučala činjenica da su ”ustaše” srpske civile razoružale!

Usprkos podršci HHO-a i Zvonimira Čička, Žarka Puhovskog i Feralovaca, tada mlade Slavice Lukić i Hrvoja Zovka, koji je navodno snimio film o generalu, ali nešto drugačijem od ovog od Tončija Vrdoljaka, haški birokrate oslobodiše – na opću žalost “progresivne javnosti“ – ”genocidne” generale… Ostalo je samo povijest. Naivni Hrvateki počeše hodočastiti u Međugorje, Međumurje, Lourdes, Vatikan i Fatimu, uvjereni da su oni baš oni Hrvateki koji su ratni pobjednici. Sad naše ”sudije” kazniše pjevača zbog “ustaškog pozdrava koji potiče na mržnju“. On mora platiti 765 ustaških kuna. One potiču na ljubav!

Na fejsu sve gori. Neki javljaju da je Komunistička partija službeno proglašena zločinačkom organizacijom, ali u Bugarskoj. Bugari moraju biti baš u svemu bolji od nas. Depresivno. Ali nije ipak sve tako crno, uvijek se nađe nešto što udahne dašak optimizma i radosti.

Čavoglave su ”šlus”, kako to kažu u Hercegovini, ali nam je zato za Veliku Gospu došao gost iz Srbije Miroslav Ilić da nam ”odpeva” pjesmu o generalu Draži. Naime u Novoj Rači, marijanskom svetištu, u srijedu 14. kolovoza naš Miroslav je opjevao ponosnim Hrvatekima nekoliko “hrvatskih budnica“ kao “Morem plovi jedna mala barka“, s jednim senzibilno poetskim tekstom: “Pošla majka sina da potraži, pa se javi đeneralu Draži, čiča Dražo, gde je moje dete…čuvaju ga srpske bajunete“ ili tako nekako.

E, da je Aleksandar Vučić neki lijevi liberalni političar, kao njegovi hrvatski kolege, on bi pred Pupovcem i Stanimirovićem u Krušedolu umjesto pjesme “Morem plovi jedna mala barka“ dao izvesti pjesmu koja je bila naročito popularna na Baniji i Kordunu “Od Topole pa do Ravne gore sve su straže đenerala Draže…“. Naši Siniša i Branka bi to također, u roku odmah, zabranili, ali te dvije pjesme ne bi otišle na popularno “đubrište istorije“. Zašto? Pa tamo je kao na Zlatnom ratu u kolovozu. Od mnoštva možeš ležati samo na kuku! Kod nas je sve puno “ustaških“ pjesama kao što su Čavoglave, Vila Velebita, Ustani bane, Marjane, Marjane, Lijepa li si, Moj Ivane, Sude mi, Hrvatska te zove, zove…

Javljaju se paničari na fejsu… “Ako se blagajnica u trgovini uvrijedi jer plaćam u ustaškim i zločinačkim kunama, jesam li prekršio zakon?“ Prilično komplicirano pitanje. Ne osjećam se kompetentan odgovoriti. Tek sam oko 50 godina fiškal. Predložio sam eksperte advokata Šerića, sudca Turudića, Sinišu, Branku i Slavicu. Ja sam nekonfliktan i sklon kompromisima. Iako i trulim, stoga predlažem “Sprem’te se sprem’te četnici… ZDS!?

I na kraju ove povijesne balade gdje, kad i zašto je pozdrav ZDS zabranjen? Kojim zakonom? Kakove formalno-pravne i uzročne veze ima spomenuta Brankina i Sinišina presuda s čl. 39. Ustava RH? Ako se pozdravom ZDS krši čl. 39 Ustava RH, ne kršili li ga i “ustaška“ valuta kuna? Je li himna Lijepa naša u skladu s čl. 39. Ustava jer se pjevala za čitavo vrijeme trajanja NDH? Da se ne ponavljam, u jednoj od mojih kolumni objavio sam faksimil dopisa dvojice domobrana iz SAD-a koji se na kraju pozdravljaju s “ustaškim“ ZDS. Mali problem je jedino što je ta korespondencija iz 1936. godine.

U SAD-u su već tada mudro dijalektički zaključili kakova će ustašija buknuti na brdovitom Balkanu. Naravno, moj portal posjeduje faksimil tog dopisivanja pa ako naše antife žele, on se može pojaviti…, ali nekako sumnjam da to njih zanima. Nakon što je prvi puta bio objavljen, nitko nije ni muknuo o mogućem falsifikatu, da je to fake news ili slično kukavičje jaje. Hajmo i mi danas u slobodnoj Hrvatskoj kako nas je drug Tito učio, kazneno/prekršajno goniti i pozdrav ZDS i grb s prvim bijelim poljem i hrvatske rodoljubne pjesme. Sve to treba proslijediti Slavici Lukić, Slavku Štrbcu, Siniši i Branki…pa neka oni svakog rebnu, kao po novom Zakonu o prometu na cestama, strogim kaznama od bar pet godina na više ili manje… Sve će to “naši“ suci na Ustavnom zaviti u fini plavo, bijelo i crveni celofan i potvrditi kao ustavno. Oni malobrojni će izdvojiti svoje mišljenje, ali revolucija teče dalje.

Siguran sam da su mnogi koji čitaju ovu subverzivnu kolumnu čitali i roman Marcela Prousta “U potrazi za izgubljenim vremenom“. Proust je sa simboličnih klasnih pozicija opisao društveno raslojavanje francuske aristokracije. Usporedbom možemo gledati na raslojavanje crvene komunističke elite devedesetih godina i njihov snobovski prelazak onima koji su tada došli do vrhova vlasti. Kad su se tamo primirili, snašli, stekli pozicije, poglavito medijske, krenuli su u “potragu za svojim izgubljenim vremenima“.

Glorifikacija Tita, roktanje o “divnim“ vremenima samoupravljanja i “Golih otoka“, obračun sa simbolima protiv kojih su se četiri godine borili preko njihovih medija, a često i s puškom u ruci, zauzimanje pravih pozicija u pravosuđu, na filozofskim faksevima, osobito katedrama povijesti… Danas se pojavljuju kao likovi Mesića, Manolića, Beljaka i sličnih koji s punim pravom “predaju“ svoju povijest. Oni su “povjesničari“ koji su sami ne tako davno “držali katedru iz povijesti“, ali tako da su držali katedru dok je stolar zabijao čavle u nju. Uvjereni su da je povijest njihova.

Samo likovi iz Žikine dinastije Dejan Jović, Saša Leković, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Žonja, Rade, Rada, Anka partizanka, Slavica Lukić, Ivanka Toma… nisu shvatili biti problema. ZDS se vratio iz Domovinskog rata na velika vrata jer su se s tim poklikom naši branitelji borili i uz njega ginuli za današnju slobodu i samostalnost Hrvatske. I nema tog Siniše, Branke, Slavice, Branka…koji će mu opet nabiti lance…iste one lance koji su u komunizmu bili najveći prijatelji radnih ljudi. Naime, kad je god trebalo išli su radnicima na ruku.

Da parafraziram ono što je Ennio Flaiano, scenarist kultnog filma “Slatki život“, jedanput napisao: “Politička situacija u Hrvatskoj je teška, ali nije ozbiljna“.

Delije su na nekoj utakmici izvjesili transparent “Dogodine u Kninu!“ Torcida je odgovorila: “Bez Vojvodine!“ Zašto vas zamaram ovim u biti irelevantnim prepucavanjem navijačkih skupina. Zbog poplave sociopatoloških optužnica koje nam dolaze kako s istoka tako i iz našeg pravosuđa. Ne bi se začudio da se i tu umiješaju Štrbac, Siniša i Branka. Zašto? Zato što komšije histerično pljuju po Torcidi. Evo samo jednog od blažih naslova u jednim srpskim novinama: “Torcidaši su poznati po mržnji i žele raspad Srbije“. Valjda se to odnosilo na to što je Torcida odgovorila na ofucanu parolu “dogodine u Kninu“ s kontrom “ali bez Vojvodine“.

Ovakvo športsko prepucavanje navijača odmah pada na plodno tlo naših jugovića. Plima tobožnje mržnje i zagovora raspada Srbije širi se polagano i sigurno kroz njihove smrznute glave. Već valjda vide i Pupovca kako u Saboru hoda sa žutom trakom oko ruke. Mira Nikolić, srpska gospođa ”ambasadorka” u Zagrebu, odmah će zatražiti da se ispričamo, a možda da se i ”izvinemo”.

Nedavno se Mira istakla k’o muha u čaši mlijeka izjavivši: “Oluja je bila etničko čišćenje! Nema mirenja bez isprike“. Čije, pitam ja? Evo, ta izjava je jedan od razloga zašto sam počeo s plakatima Delija i Torcide. Oni su nas okupirali, klali i ubijali četiri godine, a sada nam preko svoje veleposlanice u RH službeno i poručuju: “Nema mirenja bez isprike…“. I tko se na kraju krajeva uopće želi pomiriti? Na žalost, ratni pobjednici tj. njihovi poltronski političari.

Je li naše zrinjevačko Ministarstvo nakon ove izjave reagiralo, je li gospođu ”ambasadorku” priupitalo za što bi se mi morali ispričati? Možda zbog toga što su napali Vukovar, Maslenicu…ili zbog Bljeska i Oluje kojima smo oslobađali vlastiti teritorij. Činjenica je da se ni jedan rat s njima nije vodio na teritoriju Srbije. To je valjda dovoljan dokaz i zadnjoj političkoj budali tko je koga napadao, tko je na čije tenkove bacao ”bele lale” na ispraćaju prema Ovčari. Mlaka, mlitava, trulo kompromisna politika RH prema ”nabrijanoj” politici iz Srbije na kraju je i dovela do zabrane izvođenja Čavoglava.

Ne bih se onesvijestio da u svom poltronstvu vlast u RH jednog dana odluči disciplinirati Torcidu. Poltronima svašta pada na pamet. A kako produžiti kratku pamet? Razlog bi mogao biti legendarni transparent Torcide u znak sjećanja na Jean-Michela Nicoliera, vukovarskog dragovoljca na kome je pisalo: “Borio se i umro za Hrvatsku, bez da je požalio ni odustao! Ja moram biti tu. To je moja sudbina. Jean-Michele Nicolier”. S takvim transparentom Torcida se zauvijek svrstala na pravu stranu povijesti. Dinamo, Mamić, suci, sve su to periferni ekscesi, ali ovaj pozdrav mladom Francuzu trajno je obilježje Torcide i Splita koje nikakva svastika ne može zasjeniti. Kod njih je jedino sigurno da neće pljeskati političarima. Ni kada slučajno i zasluže.

Roman Binder na fejsu poručuje: “Pljeskati političaru zato što je izgradio bolnicu, školu ili cestu javnim novcem je kao da plješćete bankomatu jer vam je isplatio vaš novac”.

Komunjare će za obnovu Titovog “Galeba“ potrošiti oko 60 milijuna kuna. Sada im nisu bitne dječje bolnice, vrtići… Tito je zaslužio brod-muzej. Ako ništa, zbog svojih manira. Taj ”inteljektualjac”, kako je on izgovarao riječ ”intelektualac”, bio je lukav političar mada nije mogao sročiti ni tri ozbiljne rečenice. Pipkanje Sofije Loren pred kamerama, dimljenje kubanske cigare u Bijeloj kući, šepurenje u bijeloj maršalskoj uniformi, vucaranje pudlice na press konferencije, sve samo da bi izgledao kao mondeni frajer. Da nije bilo Staljinova maršala Tolbuhina još bi danas oslobađao Istru i derao se ”Trst je naš”.

Dok “obožavaoci“ voze aute na par-nepar, on je kolekcionirao rolls rojseve, brodove, Galebove, Plave vlakove, privatno otočje Brioni. Dobro, imao je i neke sposobnosti. Okupio je sve siromašne afričke zemlje u nesvrstane i sebe stavio na čelo. No, dobro, crveni u Rijeci imaju love pa neka obnavljaju Galeb. Oni su iz Trećeg maja poslali nepovratnu pozajmicu “managerima“ u Uljanik od nekih 600 milijuna kuna. Sad traže da država spasi 3. maj, a oni će obnoviti Galeb. Lova se lijepi na europski grad kulture.

Sad se čeka da Nina Obuljen javno posveti “genijalnog“ bravara – ”Santo subito”! (svetac odmah). Dekret će javno zalijepiti na fasadu HNK-a Sneška Banović iz Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba.

Vrdoljakov  “General“ maršira kroz hrvatske kino dvorane brže nego pravi general prema Kninu 5. kolovoza 1995. godine. Iako prava sezona odlazaka u kina tek dolazi na jesen, ”Generala” je dosad gledalo više od 40.000 znatiželjnika. Nenad Polimac, s JNA pedigreom, ima taktički zadatak zaustaviti “neprijateljsko dejstvovanje“. Pomogao mu je, u svrhu puštanja orjunaške magle, film “Svećenikova djeca“ u prvom vikendu prikazivanja. Kaže naš Poli: ”Slab film s trash elementima i nizom scena nekorektnih prema Srbima“. Nenad, k’o balkanski špijun, prati “Generala“ u stopu. Najprije mu se vilica istegnula do poda od sreće: “General je naprosto domoljubni spektakl s puno problema. Inače ne bi tako slabo prošao na festivalu u Puli…. U petak navečer – kad sam ga drugi put gledao – Cinestarova dvorana u Branimir centru bila je tek napola popunjena“. Ma, bravo Poli! Zamisli, sredina je ljeta, a dvorana nije puna!

Zato je u Bolu na Braču ljetno kino u dvije predstave bilo puno k’o šipak, a na kraju su svi i zapljeskali. Ovo “šipak“ je ujedno i simbolična poruka Jurici Pavičiću, Anti Tomiću i Nenadu Polimcu da mogu na dnevnoj bazi gledati i sliniti nad filmom ”Neretva” ili ”Sutjeska“ i uživati u partizanskoj propagandnoj večeri. Ako pri tome dožive neku vrstu ugode to bolje za naše kritičare opće prakse. Za mene i gledatelje u Bolu, film je prije svega iskren i povijesno utemeljen. To što slab i nabrijani lijevi kritičar misli da je film slab samo je dokaz da Sava i dalje teče uzvodno. Kao što ih je i učio njihov partijski sveti gral – Tito.

E, sad o tobožnjoj “nekorektnosti prema Srbima“. Ona se prema “stručnom“ mišljenju našeg Polija sastoji u tome što se u “traktorijadi“ nalazilo premalo traktora i civila pa je izostao “genocidni“ dojam zbog kojeg je pravi general 7-8 godina odležao u Haagu. Ispada da bi “General“ bio gledljiv film (40 i više tisuća posjetitelja je za njega samo trash…) da je sinopsis napisao Ante Tomić, režirao ga Rajko Grlić, a da je generala glumio Rade Šerbedžija. Onda bi i 4000 gledatelja u Puli navijalo za film koji demaskira genocidnu Hrvatsku vojsku. Tada bi bilo i nagrada koliko ti srce želi.

A hrvatskim režiserima Brešanu, Mataniću, Hribaru, Grliću i ostalima ostaje sada jedino nedosanjan san postići već dosadašnju gledanost ”Generala”. Film srpskog Quentina Tarantina, Slobodana Šijana iz 1980. godine “Tko to tamo peva“ po scenariju Dušana Kovačevića, hrvatska poltronsko-režiserska elita nikada neće biti u stanju snimiti pa o takvoj filmskoj umjetnosti može samo sanjati. Da ne govorim o ostalim dobrim srpskim filmovima kao “Kad budem mrtav i beo“, “Maratonci trče počasni krug“, “Zaseda“ Živojina Pavlovića, “Balkanski špijun“ i da ne nabrajam.

Ovo što nam nude hrvatski ljevičarski režiseri je pravi ideološki ”trash”, zbrčkana boza o hrvatskim desničarskim pederima koji mrze Srbe. Od toga je bolji čak i “15 minuta-Masakr u Dvoru” – izmišljena četnička priča o HV-u koja ubija srpske duševne bolesnike. Jedino što je točno je da se dobar dio njih preko HAVC-a kao lišaj infiltrirao u naš film. I možete samo zamisliti kako im je sjela ova “Generalova“ gledanost! Siguran sam da su, ako već nemaju, dobili čireve na želucu.

Arthur Schopenhauer je napisao: “Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem oni glupi okaju na ovome“.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari