Pratite nas

Kolumne

Hodak: ‘Ovoga nije bilo ni u komunizmu’

Objavljeno

na

Mržnja komunjara je najjača i najrigidnija prema Katoličkoj crkvi. Spremni su na saveze i kompromise s Hitlerom (sporazum Molotov-Ribbentrop, Moskva 1939. g.) s fašistima, nacistima, kapitalistima, peronistima, islamistima, kalvinistima, budistima, mormonima, Koptima, anglikancima. Dakle, na saveze sa svima osim s kato(ličkim) “talibanima”.

Između ostalog komunisti, jugovići i orjunaši (zajedno: komunjare) drže jedan lijep i hvale vrijedan rekord s kojim se i danas posebno ponose. Nakon povratka iz šume i ozdravljenja od tifusa pobili su oko 660 katoličkih svećenika.

Ni u jednoj zemlji koja je silom ili milom surađivala s ljevičarom Hitlerom nije nastradalo ni približno toliko svećenika kao u Hrvatskoj.

Po Dujmoviću u Poljskoj, koja je tada imala 40 milijuna ljudi, ubijeno je 240 “popova” tj. svećenika. Komunisti su u Slovačkoj ubili 14 svećenika. Zašto je onda u Hrvatskoj bilo toliko drugačije? Crkva u Hrvata uvijek je disala sa svojim narodom u vjeri i podržavala narodni cilj – neovisnu državu. Tako je bilo kroz sve vrijeme, od Stepinca do pape Franje.

To je, naravno, uvijek izazivalo najtvrđu boljševičku mržnju na Crkvu. Zato se ne treba čuditi kad jedan notorni Matija Babić nazove javno Isusa “židovskim zombijem”, a Sveti Križ “nekim ku*cem”. I to na Veliku subotu u državi u kojoj živi 86 % katolika koji slave Uskrs. Osobno me boli ona stvar za njegov “progresivni” portal. Ali, recimo, novinarku Živanu Živković koja se htjela ugurati u crkvu i mobitelom snimiti održavanje mise u Splitu ništa ne boli (ponajmanje pričepljena ruka), ali zato ona voli Matiju. Ona je Matijina “žena rebro…čiju je on pojeo jabuku”. Razglašujući na svom portalu Živanine pretrpljene strahote podigao je takvu medijsku hajku kakvu nisu znali prirediti ni Joža Manolić ni drugovi u kožnatim kaputima još tamo u “demokratskom socijalizmu”.

Atipična situacija za zemlju koja se obračunala s komunizmom

Situacija je krajnje atipična za jednu zemlju koja se na bojnom polju “obračunala s komunizmom”. Na jednoj strani dobili smo same pravovjerne partizane, biskupa, Stožer civilne zaštite, masone, Slobodnu Dalmaciju, Jutarnji, Večernji, HINA-u, a na drugoj neposlušnog župnika don Jozu i rijetke, ali ratoborne vjernike.

Čitajući Jutarnji od 14. travnja ugledah naslov: “Napadačima prijeti pet godina zatvora, a župnika štiti Kanonski zakonik”. Autor teksta je Saša Ljubičić. U musaku je umiješan i “sociolog religije”, notorna komunjara, Ivica Maštruko.

Kad sam ugledao članak pomislih kako je Živana u frci jer joj prijeti pet godina zatvora. Međutim, čitajući članak uvidjeh o čemu se tu radi. K’o iz filma Stanlio i Olio na slici se jasno vidi pet do šest osoba kako pokušavaju silom prodrijeti u crkvu. Svi pedantno drže “socijalnu distancu” od dva milimetra. Živana je spriječila da “napadači” zatvore vrata crkve tako da je gurnula svoju desnu nogu između dvaju krila vrata, a ostali “progresivci”, k’o u grupnom seksu,  jurišaju na vrata. “Napadači” iznutra drže kvaku i ne daju “napadnutima” da silom uđu na misu.

Povijesna transformacija i neočekivani obrat

Sad vidite povijesnu transformaciju na djelu. Komunjare silom žele na misu don Joze Delaša, a vjernici im ne daju. Jedna vrsta neočekivanog obrata. Iz foto arhive “napadnutih” vidi se da je u crkvi poštovana “socijalna distanca” i to je s pravnog aspekta zakonito, pa i odgovorno ponašanje vjernika.

Ono što je Nacionalni stožer tražio, to su vjernici za vrijeme mise i poštivali. Međutim, to što su ultra lijevi “intelektualni proleteri” željeli doći do “dobre medijske robe”, a što im nije uspjelo, to je njihov problem. “Dobra medijska roba” je i svaka sjednica užeg kabineta Vlade RH, ali ni Živani ni drugim medijskim ekipama ne pada ni na pamet da se silom probiju na tu sjednici jer to od njih traže njihovi, u pravilu, ljevičarski urednici.

Netko će reći da se kod mene radi o laganoj paranoji. Vladaju ljevičari, urednici su ljevičari, golubovi su ljevičari, nevladine udruge su uglavnom lijeve itd. No, analizirajte činjenice pa možda produžite svoju kratku pamet.

Recimo, urednik Otvorenog na HRT-u Denis Latin, ultra je ljevičar; urednik Obzora u Večernjaku Goran Gerovac, ultra ljevičar; glavni urednici Večernjeg, Jutarnjeg, Slobodne, Novog Lista, RTL-a, Nove TV, N1, svi su prononsirani lijevo orijentirani medijski djelatnici. Treba li još nabrajati? I sad, kad naša Živana krene razvaljivati “klerofašiste” onda samo Generalićevi hlebinci mogu očekivati objektivno prezentiranje onoga što se zaista dogodilo.

Napokon su hrvatski pravoslavci odlučili demaskirati hrvatske katolike koji su se drznuli jedan sat posvetiti na misi Isusu Kristu. U taj sat vremena lijevi talibani, iako socijalno distancirani, izvrgnuli su se “općoj opasnosti”. Otvrdnuli su oni bježeći četiri godine po šumama i gorama od “nadmoćnog neprijatelja”.

‘Ovoga nije bilo ni u komunizmu’

Reprizu smo imali na sam Uskrs. Policajci u civilu su sprečavali ulazak vjernika u crkvu na Sirobuju… “Zatucani klerosi” skandirali su: “Ovoga nije bilo ni u komunizmu”. Da, mnoge stvari su u komunizmu bile logičnije. Recimo, u doba Mike Špiljka i Broza nikome nije padalo na pamet da sjeverni toranj katedrale sruši dinamitom. A danas? Još se narod i napredna “omladina” skupila pred katedralom te plješće. Srećom da nije bilo rezanja kravata od strane Beljaka, Bauka, Stazića, Vedrane Rudan, Pofuka, Ante Tomića, Denisa Latina…

Gledam na TV-u pričest pred pravoslavni Uskrs. Dugačak red vjernika, sve se odvija u miru i disciplini. Svećenik dijeli pričest vjernicima tako da istom žlicom hrani svakog vjernika u usta. Pazite, jedna žlica, dugačak red vjernika, a svako dobije u usta istu žlicu.

Napeto sam čekao da se pojavi Živana i da se zadere “smrt fašizmu”. Čitam drugi dan napredni tisak. Ali, ništa, ni čmrk! Nije ovo Sirobuje. Ovdje je pristojan svijet. Ako se netko i zarazi, naš je, nema veze! U tome je možda i problem. Mi desni, sirovi Hrvati, znate, oni s kockastim glavama, bili bi vam zahvalni da malo manje pazite na nas… U znak zahvalnosti što smo vam stvorili ovu državu, boreći se četiri godine protiv vas.

Prije 30 godina propala je Jugoslavija. Ovih je dana propala u Rijeci i njezina kultura. Ali jugo-kulturnjaci još drže nos iznad vode. Tu su HAVC, Nina, Pofuk…Tito-fest je riknuo, ali kulturnjaci su k’o lišaj. Protiv njih nema lijeka. Tu su Kerempuh, Fažana, “Breoni”, HNK… Posla koliko ti srce želi. Treba skupiti lovu za Galeb. Svi “socijalno distancirani” uredno stoje u redu za ustaške kune.

Čitam na fejsu da Panda jede u prosjeku 12 sati na dan. Toliko otprilike jedem i ja u karanteni. I to se zove “pandemija”.

Povijest se polako ponavlja

Neki dan ulazim u apoteku. Ispred mene jedan stariji gospodin. Sa socijalne distance jasno čujem kako pita: “Dobar dan! Dajte mi neki lijek za smirenje”. “Imate li recept?”, upita apotekarica. “Ne, ali može li vjenčani list?” Eto, kako bi rekli naši Zagorci “teške je…” Čovjek bi već htio otići malo i u kino, kazalište, pa premda Frljić režirao po scenariju Ante Tomića. Daj što daš. Djeca mole Boga da idu u školu jer se roditelji svađaju i reže jedan na drugoga… Čak je i Sabor postao “kuća ljubavi” u odnosu na neke obitelji, one u “zoni sumraka”. Povijest se polako ponavlja. Od 1945. godine agenti UDB-e bilježili su tko izlazi iz crkve. Danas novinari lijevih medija bilježe tko ulazi u crkvu.

Jedino što daje nadu je legendarna najava: “Iduća dva tjedna bit će ključna”. Moj prijatelj Zdenko šalje mi rezigniranu poruku: “Usisao sam stan, obrisao prašinu, oprao veš, opeglao. Sjeo sam sad uz pivo i razmišljam kako mi još samo treba da dobijem mengu…” Ali u svakom zlu ima i nekog dobra. Samo treba malo mašte…

Što je s našim influencericama?

Svejedno je jesi li optimist ili loše informiran pesimist. Ideju je razradio Marcel Holjevac. Najbolji među nama. Što je s našim influencericama? Ni slova…fali ta silna pamet s Instagrama. O Severininim ljubavima ništa. Ni Greta više ne pali i žari. Posljednjeg koga je obasjao tračak slave bio je naš ministar Ćorić koji je dvostruko profitirao. Slikao se s Gretom u času kad je ona zbrisala iz popravnog doma, a zamukla je i afera s Nellom iz HDZ-a i HNS-a koja je, uz blagoslov Ćore, postala ravnateljica NP Krka uz reference koje nisu bile ni do koljena dr. Ljiljani Zmijanović. Doktorica znanosti je imala samo jedan feler. Bila je oko 500 dana na ratištu u Domovinskom ratu – na krivoj strani odnosno u HOS-u. Doktorica je do sada dobila sve sudske postupke, ali ministar ima svoje adute. Najjači je slika s nepočešljanom Gretom.

Propao je Tito-fest u crvenoj Rijeci. Od 70 stamenih kulturnjaka s bujnom maštom 59 je dobilo “šimecki”. Nema love. Nema love ni za Titanik tj. Galeb koji se “zbiksan” trebao otisnutu u nesvrstana “topla mora” pun naših antifa. Zamislite na istoj palubi Radu i familiju, Frlju, Antu Tomića i Rajka Grlića, Nenada Stazića i sobaricu Vedranu Rudan, ustavnog stručnjaka Arsena Bauka… Ovaj zadnji je popi*dio na ideju da Hrvati u dijaspori glasuju on-line. To bi, misli Arsenije, znatno ojačalo utjecaj Hrvata iz svijeta na rezultate izbora. Inače našem pravniku iz “tog vrlog novog svijeta” je potpuno jasno da je biračko pravo dijaspore ustavna kategorija. I da Ustav RH ne poznaje kategoriju “bacanja klipova” pod noge dijaspori kako bi im se otežalo njihovo ustavno biračko pravo.

Marcel još tepa Ivanu Pernaru te za kraj i sam ulazim u zoološku polemiku sa Suzanom Lepan Štefančić koja je u Večernjaku objavila jednu znanstvenu nebulozu. Suzy je ustvrdila da su Branko i Roko jedine dvije hijene u Hrvatskoj. A što je sa stotinama i tisućama hijena koje bauljaju Lijepom njihovom, koje svake godine isisaju milijarde iz Vlade i proračuna da bi onda denuncirali tu istu Vladu europskim ljevičarima, masonima i onima koji ne mogu zaboraviti Jugu, Miloševića, Merona i zadnji čavao koji nije zabijen u lijes Tuđmanove države? I sad Suzana tvrdi da u RH žive samo dvije hijene.

Nismo više ‘rajska vrata’ na putu prema Sloveniji

Virus je malo zdrmao i imigrante. Nismo više “rajska vrata” na putu prema Sloveniji. Već sam s “divljenjem” pisao o geniju Matije Babića, neporočnog i popularnog, koji je u katoličkoj državi Isusa proglasio “zombijem”, a Leopolda Mandića “putujućom lešinom”. Za njega Suzana, pišući svoju knjigu, nije imala relevantnih podataka. Možda u drugom proširenom izdanju. Matija je u tifusarskom okruženju “narodni heroj”, njegovo otkriće o Isusu “zombiju” oduševilo je Jelenu Veljaču, Petra Štefanića, djelatnike HAZU-a Sandija Blagonića, osnivača “Crnog jajeta” Hrvoja Bujasa, dubrovačku odvjetnicu i predsjednicu udruge Prospectus Viktoriju Knežević, SDP-ovca Marka Melčića. Uglavnom naše vrle ljevičare. Sve kandidati za drugo prošireno izdanje naše Suzane.

Što reći o docentu dr.sc. Dariju Čepi, predavaču na katedri sociologije na Pravnom faksu u Zagrebu? Daroviti Dario nema dobro mišljenje o prof. Ljilji Vokić, bivšoj ministrici prosvjete i športa te dugogodišnjoj ravnateljici VII. gimnazije. Svoju opservaciju o ženi koja je odgajala generacije gimnazijalaca Dario je iznio na iznimno suptilan i akademski rafiniran način.

Ukratko, nazvao je Ljilju glupačom koja, da je pravde, “nikada ne bi smjela proći ulicom u kojoj je škola, a kamoli biti ministricom obrazovanja”. Ljilju je za ministricu izabrao dr. Franjo Tuđman. Da je na njegovom mjestu nekim slučajem bio naš sociolog, ministar bi vjerojatno postao Matija Babić ili možda Neno Stazić koji je uputio “dubinsku” poruku don Jozi. Ta poruka nas košta oko 20.000 kn mjesečno. Evo te mudrosti: “Svećenik neka ide u Kongo jer tamo pripada”. Kamo pripada Nenad Stazić, to znamo. Za sedam kuna dnevno na “Breone”. U Kongo sigurno ne pripada jer tamo nema “šlampavo” odrađenih poslova. Takvi smo mi “gregorijanci”, oni koji slave…

Što slave pojedini hrvatski biskupi?

Dolazi uskoro Oluja. Čestitat ćemo je samo “onima koji je slave”. Što slave pojedini hrvatski biskupi? Upadom novinara u crkveni prostor ukinuta je nepovredivost crkvenog prostora. Umjesto da biskupi stanu uz svog svećenika, hitro su se ispričali Živani i drugovima.

Biskup Uzinić nije komentirao Matiju Babića i njegovu “zombijadu“, ali spremno, brzo i efikasno je opalio “šamar“ don Jozi i pastoralno ga upozorio da je pun stol daleko važniji od mise. Don Jozo se s tim ne slaže. Ali se Živana i Matija Babić slažu s biskupom Uzinićem.

I za kraj, od korone je dosad na žalost umrlo oko 40 ljudi. Svaki mjesec se zbog pobačaja u Hrvatskoj ubije oko 2000 djece. Možda čak i Uzinić ima o tome svoj stav.

Statistika kaže da se četvorici od pet muškaraca sviđaju žene s velikim grudima. Onom petom se sviđaju ova četvorica.

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Fra Mario Knezović: Kažu da je župnik kršio javni red i mir. Molim, što to ja čujem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari