Pratite nas

Kolumne

HODAK: Čovjek s pjesničkim prezimenom koje podsjeća na epsku pjesmu ‘Što se ono na Dinari sjaji’ srami se predsjednice

Objavljeno

na

Iz učeničke zadaće u Borovom selu: ”Nikola Tesla je Srbin rođen u Hrvatskoj, a izmislio je naizmjeničnu srpsko-hrvatsku struju.

Jednom prilikom sam nešto ne baš pohvalno napisao o bošnjačkom lobisti i antifašističkoj udarnoj igli Stipi Mesiću. Par dežurnih antifa odmah je reagirao poučivši me da jadan ne shvaćam kako se tu radi o instituciji predsjednika države. Kao nije bitan Stipe Mesić nego institucija koja se izdigla iz ustašoidne magluštine u RH.

Zbog tog sjaja s vrha Pantovčaka antife su Stipi i oprostile i “Juru i Bobana“, i čekove, i pobjedničku Hrvatsku iz 1941.g. Sad je ta “uzvišena institucija“ izgubila sjaj zadobiven za vrijeme Mesića i Josipovića.

Orkestrirani medijski napadi, bivši komunisti, priučeni kolumnisti, blogeri i lijeva kulturna “elita“ vode bespoštednu hajku protiv Kolinde. Dobro, moram priznati da su ljevičari nešto kulturniji ili kako se to u narodu kaže… finiji. Za razliku od desničara kao što je to Marko Jurič, ljevičari ne idu đonom na osobu ili kako to oni fino kažu “ad hominem“ tj. prema osobi.

Marko je stvarno zgrozio rafinirane ljevičarske dušice. Renata Rašović, Večernjakova ljevoruka novinarka, napravila je sjajnu medijsku simetriju između Vladimira Božovića i nesretnog Juriča. Naime, Jurič je u srcu Zagreba na pravoslavni Badnjak s “malobrojnom i šarolikom družinom“ došao provocirati tražeći Hrvatsku pravoslavnu crkvu za tobožnjih 16.700 pravoslavnih Hrvateka koji bi željeli svoju crkvu. Tu je, uz “posrnulog“ Marka, bio i moj klijent Mijo Crnoja.

Njega se sjećate zbog teške “pljačke“ RH koja je u tri godine stajala državu 1.460 ustaških kuna. Pošto su “posrnulog“ Marka “pravi“ pravoslavci dočekali izuzetno “srdačno“ i poslali ga u p. m., dotični je izgubio živce i grubo im odgovorio s “gospodo, odj……“ Senzibilna Romina sa TV Nove i naša Renata ostale su tim ispadom zabezeknute. Kakav diskurs, rekla bi Jelena Lovrić. Neprimjereni odgovor crnog Marka pripadnicima pravoslavne crkve “na ceo svet“ bio je dovoljan našoj Renati da ga usporedi s Vladimirom Božovićem koji je došao “braniti Srbe u RH svim raspoloživim sredstvima“.

Ona je odmah skužila, zajedno sa Darkom Pavičićem, da “baš briga hrvatske i srpske radikale za Božićni mir“. Darko je nešto ranije skužio što se iza brda valja. HPC vuče ogromnu hipoteku iz prošlosti. Pogodite koje prošlosti? Naravno iz NDH. HPC bila je osnovana 1942.g. Tko bi normalan crkvi osnovanoj te godine mogao priznati autokefalnost. Sukladno tome tko bi normalan valuti uvedenoj po prvi put baš u NDH, našoj dragoj kuni, mogao priznati financijsku legalnost? To, naravno Renati i Darku nikada nije palo na pamet. O tome neka se brine HNB i guverner.

Malo me “zelo“ kako to kažu Zagorci pa sam se udaljio od osnovne teme. A to je talent naših ljevičara koji svoju “dijalektičku“ svijest mogu izraziti finim jezičnim figurama i parabolama za razliku od sirovih desničara koji odmah za reže “gospodo, odj…….“ Recimo, SDP-ov zastupnik u Hrvatskom saboru Saša Đujić, čovjek s pjesničkim prezimenom koje podsjeća na epsku pjesmu jednog episkopa “Što se ono na Dinari sjaji…“. Saša je na facebook profilu objavio svoju sliku i napisao što misli da je Kolinda treba reći nakon gostovanja na HRT-u. ”Yes! Opet sam ispala glupa k’o kurac!” Saborski zastupnik vodi računa o dignitetu Predsjednice RH. Njega je sram k’o Miru Furlan kad je rekla: “Gledam isječak iz Kolindinog gostovanja kod Dujmovića u Dnevniku HTV-a i mogu samo zaključiti sram me je da mi je ovo Predsjednica!!!“ Nije ga bilo sram Stipe Mesića.

Sram ga je pristalo izgledajuće žene koja se zna ponašati i komunicirati, koja je bila ministrica vanjskih poslova RH, veleposlanica u UN, zamjenica glavnog zapovjednika NATO-a i na kraju Predsjednica naše države. Međutim, Sašu nije sram prostačiti jer zna da će razne Renate, Pofuci, Perice…iz Večernjaka i raznih drugih medija na to zažmiriti na jedno, a ako treba, i na oba oka.

Dobro Večernjak se trudi, ali trud nije uvijek dovoljan. Jutarnji je perjanica finog salonskog novinarstva. Razgovor sa patrijarhom Irinejom, onim koji vjeruje da se trebaju gajiti dobri odnosi sa Hrvatskom, Dalmacijom, Slavonijom, Likom, Kordunom i Banijom, vodio je Dragec Carlos Zvonimir Pilsel. Čovjek je poznat po gospodskom izražaju i izuzetnoj toleranciji. Nešto prije ovog dugo priželjkivanog razgovora s omiljenim patrijarhom Dragec se obrušio na Kolindu kao japanski avioni u vrijeme napada na Pearl Harbor.

Izgledalo je kao da sjedi u kljunu Mitsubishi A6M Zero-Sen i šara po Kolindi i mrskim Amerima. Dagec si je trasirao balkansku kaldrmu za ulaz u Jutarnji nazivajući Kolindu “Čokolinda grabež, plitka, nebulozna, parazit” i na kraju šećer “bezosjećajna gadura.“ S PIlselom je Jutarnji napokon kompletirao briljantno sklepanu ekipu. Jači su čak i od nekadašnje čuvene orijunaške Slobodne Dalmacije na čelu sa Borisom Dežulovićem i Šećom Senjanovićem. Sve Titovi pioniri odgojeni pod dirigentskom palicom Miljenka Smoje. Pogledajte samo ta imena sa samog vrha hrvatske medijske scene.

Ante Tomić poznati humanist koji se istakao izjavom da sve desničare treba iskrcati na stadion Dinama u Maksimiru i onda onako iz zabave išarati ih mitraljezom. E, di mu je bio mitraljez kad se pojavio onaj ognjištar s mitskom kantom govana? Zlobnici šire laž da je od rođenja uspješno operiran od bolesti koja se zove humor!

Potom Miljenko Jergović koji stoji iza sjajne svakodnevne tvorevine “Imaginarni prijatelj“ koja ima nesaglediv edukativni značaj. I zbog toga mu svaka čast. I točka. Sve drugo je “bratstvo i jedinstvo“. Kao i Tomić srcem u Beogradu, a trbuhom u Zagrebu. Vrativši se iz bivše “prestolnice“ nije mogao sakriti oduševljenje “trodimenzionalnim“ Dražom Mihajlovićem, recikliranim srpskim herojem a u stvari autohtonim ratnim zločincem. Tuđmana je onako usput nazvao “lešinom sa Mirogoja“. Zbog toga se razišao s istomišljenikom Velimirom Viskovićem. Ne zbog Tuđmana nego zbog Draže. Velju su čitav život drilali po špranci: heroj Tito, zločinci Pavelić i Draža Mihajlović. Zato on sada ne može izaći iz svog mentalnog sklopa sve i da hoće.

U tome je sličan stotinama tisuća drugih mentalnih jugovića koji nakon 5. kolovoza 1995.g., ne znaju koga bi više mrzili: Tuđmana ili svoje čireve na želudcu koje su zbog njega dobili. Naš Abu Miljenko borce ISL-a smatra borcima za nešto imaginarno, protiv trulog zapada, kapitalizma. U tome je nekako nedorečen. Ne bi se štel’ do kraja demaskirati. Ali ako jednog dana Abu Bakr al Bagdadi dođe do vrha svijeta neće naš Miljenko morati više pisati o Popaju, Trnoružici ili Baš Čeliku.

Jurica Pavičić je čvrsti splitski jugo-kadar. Talentiran je za vrijeđanje onih kojima nije ni do koljena. O njemu mi je smireno i opušteno pričao moj pokojni klijent Slobodan Novak. Književnik iz radionice Jagne Pogačnik. Pokojni klasik Novak jednom je prilikom napisao nešto pozitivno o dr. Franji Tuđmanu. Slažem se da je to bilo ludo hrabro.

Hvaliti čovjeka koji je stvorio ovu državu u nemogućim uvjetima. Kakva bila da bila. Okružen Manolićem, Mesićem, Boljkovcem, Matom Granićem s jedne strane te s druge strane s takozvanim kulturnjacima tipa Slavenke Drakulić, Velimira Viskovića, Jurice Pavičića, Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Branimira Pofuka i sličnih likova. Neoprezni Slobodan Novak u poznim godinama bio je javno proglašen u Jutarnjem listu kretenom!! Znate li od koga? Od Jurice Pavičića.

Mislim da vam je sad malo jasnije da je ovoj sjajno sinkroniziranoj ekipi falio samo još jedan mali kotačić da postane stroj koji melje sve pred sobom. Kao nekad Honved ili danas Barcelona i Real. Taj kotačić je naravno Dragec Carlos Zvonimir Pilsel koji će uskoro Aci Stankoviću objasniti najnovije pikanterije o “bezosjećajnoj gaduri“. Bit će to Nedjeljom ne u dva već sve u šesnaest. I rezervni igrači Jutarnjeg su također klasni.

Sve Klasić do Klasića i uvijek spremna Jelena Lovrić. Dobri duh Ive Pukanića Robi Bajruši, borbeni Boris Vlašić, Dražen Krušelj koji se istaknuo idejom o antifašističkom nogometnom klubu Zagreb. Kod tih likova nema mržnje, osim što iz dna svoje ljevičarske duše mrze sve što je desno. I nikako ne mogu svojim ideološkim sklopom shvatiti da je ”desno” ustavna kategorija kao uostalom i ”lijevo”. Svugdje u civiliziranom svijetu..

Evo, nedavno se javila kao “seks-simbol bivše države“ glumica Mira Furlan. Mira nas podučava k’o novo otkrivene domorodce: “Hrvatska i svijet dave se u mržnji.“ Analogno tome svijet i Hrvatsku treba spašavati od davljenja. Ako malo oslobodim ognjištarsku maštu i zamislim bivši seks-simbol kako u bikiniju skače u vodu da nas spasi od utapanja… to još može proći.

Ali što ako za njom počnu skakati i Vesna Teršelič, Rada, Martina Dalić, Sanja Sanasvraka ili tako nekako, Mirjana Mirt, Vedrana Rudan, Nina Obuljen, Slavenka Drakulić, Silvana Perica, Renata Rašović, Petra Maretić Žonja… Mislim da tada i utapanje nije solucija za odbaciti.

Čitam na fejsu kako reagira prosječni muškarac kad ga žena ostavlja. Ateist: Ne vjerujem! Katolik: Ja sam kriv! Pravoslavac: Samo da je naš! Musliman: Jedna manje! Budist: Samo da si ti sretna! Filozof: Zašto baš danas! Skeptik: Jesi li sigurna! Naivac: Kada se vraćaš! Pesimist: Znao sam! Optimist: Uzmi ključ za svaki slučaj! Bankar: To će me puno koštati! Zeleni: Idi biciklom! Slovenac: Samo da nije Hrvat! Hrvat: Samo da nije Slovenac! Albanac: Samo da nije Srbin. Bosanac: M’rš u p.m….!

Čitam da nam Premijer osniva “Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću“. Hvale vrijedna inicijativa. Sjetih se što je jednom rekao Winston Churchill: “ Ako ne želim da se neki problem riješi, osnujem povjerenstvo“. Što se članova povjerenstva tiče stvar je donekle jasna.

Hrvatska je mala bara s puno krokodila. Prevladavat će povjesničari i sociolozi. Naivni su sigurni da odnos prema totalitarizmu treba riješiti na znanstveni način te oko toga postići konsenzus. Prije će konsenzus postići Abu Bakr el Bagdadi i Donald Trump nego Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Drakan Markovina i Vjekoslav Perica sa Josipom Jurčevićem i Ivanom Lučićem. Meni se osobno sviđa mudar stav Tihomira Cipeka s elitnog fakulteta političkih znanosti. On je analitičan k’o stari tip ruskih kompjutora iz Varšavskog pakta.

Čak je i vidovit. Kad je Tiho vidio kuda puše vjetar oko Kolinde dao se pozvati na TV-Novu i lijepo objasnio neukom i zatucanom puku: ”Predsjednica se malo turistički slikala ispred ograda, a onda je to pokušala pretvoriti u državnički posjet“. Još da nam je objasnio o kojem se tipu ograda radi ja bi mu povisio honorar.

Ako pak ovakve analize radi pro bono onda ga ipak za takve uratke treba platiti. Samo neka više ne dolazi na TV. Uz “oko sokolovo“ Matea Beusana to je drugi lik u kojeg treba malo investirati da kad je gusto u politici i nogometu, ostane doma. Mislim da povjerenstvo treba voditi Hrvoje Klasić. Ljudi ga vole. Mlad je i zatucan. Još je uvjeren da je u NDH ubijeno u četiri godine deset puta više nevinih ljudi nego u komunizmu “s ljudskim likom“ u četrdeset i pet godina.

Titovo visoko mjesto na engleskim i njemačkim tablicama najvećih zločinaca XX stoljeća smatra “štamparskom“ greškom. Godinama promovira novu granu ratnog prava koju s oduševljenjem prihvaća svaki homo balcanius: pravo osvete pobjednika nad razoružanim poraženim. Stav.1. toč 2. glasi: “Važno je da su razoružani“.

Naoružani bi mogli učiniti nove ratne zločine prilikom pokušaja da ih se zazida u napuštene rudnike. I Hrvojica će sigurno lako postići konsenzus s istomišljenicima Jakovinom, Markovinom i Pericom. Jurčević i Lučić se neće složiti i konsenzus će biti utvrđen sa 4:2 u korist progresivaca. Ima u Lijepoj našoj eminentnih povjesničara kao što je to npr.: bio pok. Dule Bilandžić koji je uz akademiju JNA završio i ekonomiju.

Tako je postao akademik u povijesnom razredu JAZU. Još je poznatiji povjesničar bio Slavko Goldstein koji je završio srednju trgovačku školu. Valjda samo zbog toga nije postao akademik. Ali može uskočiti u ”last minute show” ako progresivcima zatreba ne-daj-bože pomoć za društveno poželjni konsenzus. Uglavnom, ako se to povjerenstvo ikada i osnuje bit će podijeljeno na progresivne i nazadne drugove.

Đake Milana Kangrge i Mladena Zvonarevića i licemjerne tipove koji, kako smatra Klasić, kad treba osuditi ustaške zločine, oni odmah sve relativiziraju osudom komunizma. I što raditi sa tipom koji Hudu jamu smatra velikim građevinskim pothvatom mladih Udbinih i Ozninih inženjera koji su pronašli kvalitetno rješenje za 3.000 narodnih neprijatelja.

Zato sam neizmjerno sretan i s radošću iščekujem da u jednom budućem Otvorenom Novokmet objavi konačni konsenzus o suočavanju s prošlošću. S čime će se nakon toga suočit Prof. Jurčević i prof. Lučić možda će trebati zapitati Državnog odvjetnika.

Iz učeničke zadaće u Borovom selu: ”Nikola Tesla je Srbin rođen u Hrvatskoj, a izmislio je naizmjeničnu srpsko-hrvatsku struju.

Autor: Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Dica su to Malešna, al’ znadu komu su sviće palili – Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Objavljeno

na

Objavio

Školu moreš
Al’ ne moraš imat
Ae
Komu se uči, neka uči
Neka buba, čita, zbraja i dili
Na volju mu je

Al’
Kuvat u nas moraš znat
Ono zeru, mrvočak
On’liko k’liko se kuvalo u našemu sirotinjskomu kraju na golu kamenu
Na kominu su šamot ciglon
U bronzinin što su se mrčavi
Cunali
O komaštrin

Moja baba nije znala pravit sto i jedan kolač
Ni čut
Kakvi kolači, kakvi bakarači
Kašnje je to došlo
Su markan iz Njemačke
Uskupa su flajdan i hauban za kosu
Su prvin merđanin i bagerin
Uskupa su petardan
Njemačkin štekan Ma’lbora i Zipašin

Nisu naše kuvarice
Ravne onin iz
Slavonije
Ni govora
Jerbo naše
Valja pravo reć’
Nisu imale nit’ mat’rijala za toga

Pravit svo ono bogatstvo nisu imale sučin al’ zato
Su naše pekle
Privrte vrile
Ušćipke meke
I padišpanj u koji bi viju rukan vridnin zadivale

Bile vrlo stručne
Za rašćike i koštradine
Za kruva ispod sača
Raka su metvicon i puron
Stručne za pečenice, divenice i toća

Još k’o dite
Učilo me naškoj kuvariji
Metnili bi mi zdilu, bilu.. su jajima na tolu
Ispod niske odrne
A ja na stočiću propeta
Unde di gleda priko Bejine kuće
U Osoje
Metnili bi mi
Šaku brašna, soli navr’ prsta
Kap varenike, zeru mlake vode
Pa bi unda sama zamišala privrte
Gledajuć satrat sve one gljize

Izlivala bi i’ kacijolon
U zagrijanu, crnu tavu na šporetu
Pa bi začvrčalo na kapi ulja

Čekala bi da zeru skori
Ujti su donju stranu
Pa unda privrnila
Unda bi jopet
Pričekala
Minut, dva
Pa
Iskrenila na pijat
Oni na sitne, crljene ruže

Amerikanski pijat
Oni što je doša’ brodon u jednoj od oni’ puni’ skrinja moje babe
Što su njojzi slala braća iz svita

Najlišpe na svitu meni je bilo na vrilu privrtu
Posut rukon zeru cukra
Onako iz zdraka
Samo da zabili sridica
Pa pljesnit rukama i gledat
Kako cukar krabi vrućina koja ugusto iz privrte
Dimi

Doklen ideš
Musavin rukan privrćeš listove one dvi materine knjige zvane – Kuvarica
One su tvrdin korican
Su šarevitin slikan, kojima smrti nema

To ti je najdraža zabava bila
Ist i privrćat slike
Oni knjiga što i’ je mater kupila u vakat kad se udala prikomlada
T’liko mlada da ni kuvat nije znala

Kuvarice ob’e znadeš napamet
Od
Do
Svako slovo i svaku sliku
I znadeš šta bi iz nje najradije pojio
I ti
I ćaća ti
I brajo
Jerbo si i nji’ uvik pita šta bi oni za se’
Probrali
I silijo bi i nji’
Sve redon
Da ti upru prston u najlišpu sliku
Ae
Jerbo glavno je bilo izabrat šta ‘oćeš
Izabrat na sliki
U mašti
To ti je unda isto k’o da si kupijo i mat’rijal
I kuva i peka
I pojio zaprave

Kraj studenoga je i oni je vakat
Kad se po selu uzvire gudini po kućarin

Dobranalo se iznenada to jedno jutro kad ti se mrzle ruke lipu za volan
A iz usta ti dimi od leda doklen govoriš
Pa puneš u caklo
Da dica rukan
Mogu mećat srca
Dok se vozu

Pa se ne voziš više u običnomu autu kroza mrzle dane
Nego u malešnoj galeriji
Njijovi imena
I srca

U te studene dane
Uvati gudine skrika po kućarin
A u zdraku se izmiša mirluš brenera
Svinjski dlaka
I vrile vode
Postanu tražena roba u selu one lole što znadu utvrdo gudinu držat nogu

Vrime je to oštra mirluša
I vrime oštri’ noža
Zvona za bikarenja
I sindžira za okrićanja

Nije lako bit gudin
Priko godine
Ni čut
Krajen godine
Apose je gadno bit gudin
Milo ti ji dođe

Ae
Meni milo gudina
Oduvik
Šta mu je život
Ništa!
Ide, pije, tovi se
Ne misli se o ničemu
Svaki dan mu jednak
Nečisti podase
A dalje svoga kućara niti ne zna
Loče iz korita mekinje i spirine
Pa čeka
Da ga se su prvin ledon prikolje
Posoli krupnon soli
I na lisi ga se razviša

Studeni je
Mrznu cakla
Dobranalo se ono jutro kad se ruke mrzle za volan lipu

Vratili mi se sokolići moji
Oni moji stariji
Iz našega Vukovara
I već danima govoru
Šta su sve vidili
Okon i srcon
Di su i šta ili
Di sviće palili
A di se do tlea
Poklonili

Donili u rukan malešni Vodotoranj
I malešnu Golubicu
Donili sasebon Vukovar na naš jug
U dnu malešnoga Vodotornja
Upisana ona časna godina
Tisućudevestodevestprva
Ona za koju moraš znat di si bijo
I ti
I svi koliki

Vidili moji sokolići gorikar
Sve naše barjake na vrpi
Sve
I one crne koji su u nemilosti
Poradi
Pozdrava
Za Dom spremni
Dica su to
Malešna
Al’ znadu komu su sviće palili

Dica su al’ znadu kako Domovinski rat nije bijo građanski rat

Neka nemaju velike škole
Znadu
Više se volu igrat nego sidit nada knjigon
Uču se išton privrte zamišat
Al’ o ratu sve ono prikovažno
Već znadu

Jerbo
Nije njima cili svit
Kućar i puno korito
Nisu godine proveli samo ločuć spirine
I gledajuć u prazno
Dica su al’
Mislu glavon i srcon
I volu svoje

Tak’ima mista
Nikad’ neće bit’ ni na hateveu
A ni na državnon koritu

Taki poda rukon cili život nosu one dvi Kuvarice tvrdi korica
Iz koji’
Znadu šta ‘oće

Znadu izabrat

Znadu kako je srce i mašta
Prišnije
Od onoga zaprave

Kako je prišnije crtat onin praznin, promrzlin rukan srca po caklu
Nego živit k’o gudin koji ne vidi baš ništa dok ide sve redon
I zaprave

Znadu kako se more i mora volit sve svoje redon
I upaljenon svićon
I pismon
I molitvon

More se volit sve svoje su onin što šalješ u modernin, šarevitin skrinjan
Koje i danas dolazu na naš kamen sirotinjski

Tisnin putin
Odsvaklen

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari