Pratite nas

Istaknuto

HODAK: Da je Srbija nekim slučajem dobila rat tko bi znao za Aleksandra Vulina ili Draganu Jeckov!

Objavljeno

na

Ni strašni pokolj u Odesi nije otrijeznio Hrvate koji nisu bili ni u odlučujućim povijesnim okolnostima svjesni svog nacionalnog identiteta. To je shvatio još 1843.g. Ivan Kukuljević Sakcinski kad je u Hrvatskom saboru održao na hrvatskom jeziku svoj glasoviti govor: “Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari i malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, mi smo baš ništa.“

U Lijepoj našoj i dalje “status quo… vadis“. To savršeno shvaća Milorad Pupovac kad kaže kako u Hrvatskoj “ne postoji zakonski okvir da se zabrani četnička kokarda“. Pri tome je potpuno u pravu. Nažalost. Ustavni sud će nas s visoka pogladiti po glavi i podučiti nas vlastitoj povijesti. Ne moramo shvatiti, ali se moramo složiti. Sud je sud. ZDS i 10. travanj su fašizam, nacizam, kvislinška tvorevina, a s druge strane četništvo je u Srbiji priznato i legalno. Izjednačeno s antifašizmom. Slažem se. Dokaz je 39 četničkih spomenika i RH. Sad bi ognjištari zabranili kokardu! Zabranili bi oni i zastupnici Dragani Jeckov da govori čistim srpskim jezikom. K’o da je to važno. Važno je samo da je “ceo svet razume.“ Naša Dragana je jasna poruka. Ako kokarda nije zabranjena onda evo nje uskoro u Hrvatskom Saboru. Jer ako potpredsjednik Sabora, uvaženi akademik Reiner ne zna za čl. 12 Ustava RH zašto bi jedna kokarda, kao priznati znak demokracije kod komšija, trebala uzbuditi duhove. Imamo mi Agrokor, INU, izgubljene arbitraže pa bi se sad trebali opterećivati s kokardom više ili manje.

Uskoro u Saboru RH možemo očekivati i patrijarha Irineja. Zašto uostalom ne bi posjetio “svoj“ sabor. Nedavno je on, kao svešteno lice, posjetio na beogradskom sajmu knjiga štand Vojislava Šešelja i poslao poruku mira, dobrote i tolerancije. “Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili u drugim mestima.“ Hrvatska bez obzira što spada “u druga mesta“ nije naravno izuzeta od ove pastoralne poruke. Najpoznatiji ”pevač” među pravoslavnim patrijasima očešao se, kao usput, i na “tragično ponašanje braće rimokatolika koji su ne samo najviše izazvali srpska stradanja, nego nikada nisu uputili ni reč kajanja i isprike.“ Poglavar SPC ne govori i ne pjeva neutemeljeno. Kaže Irinej: “Čini se da je srpsko stradanje nadmašilo i stradanje armenskog i židovskog naroda…“ Ni manje ni više!!! “Hrvati su jedini u Europi imali dječje logore, kroz jasenovački logor prošlo je 50.000 nevine djece čiji plač se čuo do Zagreba. Svi su ga čuli samo nije nadbiskup zagrebački…“ Ako uzmemo kao vjerodostojan podatak da je u prvom i drugom pokolju Armenaca pobijeno oko milijun i pol ljudi te da je u Drugom svjetskom ratu izginulo oko šest milijuna Židova onda vidimo kako Irinej suvereno korača matematički i logički kroz svoju “povijest.“ Njegovi su izgubili više od sedam i pol milijuna ljudi, a zagrebačkog nadbiskupa za to boli glava. I sad malo mašte pa zamislite kad Papa Franjo sjedne nasuprot Irineju i on mu makar u falšu otpjeva sve o “tragičnom ponašanju braće rimokatolika“ koji su pobili 7,5 milijuna Srba.

Ako nakon svega ovog Alojzije Stepinac ikada bude proglašen svetim to će biti ujedno i najveće čudo koje mu i inače treba u samoj kanonizaciji. A kad se Irinej, nakon ove male povijesne lekcije, ponovno ukaže Hrvatima vidjet ćete ushićene hrvatske biskupe kako ne mogu zatomiti ushit i sreću što je najmiliji brat ponovno među njima. Jedini koji se neće smješkat je biskup Košić. Neoprezan i iskren, kakav već jeste, ovih je dana radio neke simetrije između NDH i fašizma. Naravno, naivno vjerujući da ima pravo na svoje mišljenje. Kao i Irinej, na primjer. Ljevičarski portali sasjekli su ga k’o peršin. Oni malo tolerantniji traže da ga se odmah “ušutka“. Ma što god to značilo. Zgodno je za napomenuti da u tim portalima pojma nemaju “tko to tamo peva“ na sajmu knjiga u Beogradu. A kad nemaju pojma onda to i ne komentiraju. No, uskoro će u Večernjaku Branimir Pofuk dobiti tri do četiri strane kako bi patrijarh Irinej napokon otvorio svoju istinoljubivu dušu. Kako u Zagrebu žive i Srbi Irinej će dati Brani intervju kao svoj na svome. Quo vadis Hrvatska?

Latini su davno rekli: “Nije sretan onaj koji ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema“. Pretpostavljam da Irinej zna bolje latinski nego saborska zastupnica Dragana Jeckov srpski…

Kad već pišem o popularnim osobama ne mogu ne spomenuti Ivicu Todorića. S njim sam se dva ili tri puta pozdravio. Dobar dan…dobar dan. I to je sve. Nikada nisam nešto radio za Agrokor, a niti sam ga ikada tužio. Sjedim na vrhu amfiteatra i gledam vrhunsku predstavu. Fali samo Oliver Frljić. Jedne novine euforično podmeću tezu da ga terete i vlastiti sinovi. Mo’š mislit! Uglavnom, otvoreno prvenstvo Hrvatske u pljuvanju. Koliko sam, prateći sve poprilično nezainteresirano, shvatio glavni mu je krimen što je Agrokor skoro otišao u stečaj. Ameri imaju vjerojatno neke svoje stečajeve. Trump je odletio četiri puta u “američki“ stečaj pa danas ima oko četiri i pol milijardi dolara. Danas je predsjednik kojeg Marina Šerić i Šesta lička iz Večernjaka tjeraju iz dana u dan u “politički stečaj“. On je predsjednik, a Todoriću crvena potjernica. I da smo u komunizmu bila bi crvene boje… I institucije “rade svoj posao“ pa ćemo za jedno 10 do 15 godina doznati njegovu konačnu sudbinu. Ono što mene blago čudi je proleterski zanos u lijevoj medijskoj falangi. Kulmerov dvorac i otok Smokvica. Kulmerov dvorac, dok ga nije “osvojio“ Todorić, bio je “dvorac“ koliko i kavana Medulić ”kavana”. U raspadanju, zapušten. Ni Mišo Broz nije bio zainteresiran za useljenje. Koliko je Todorić uložio u tu vreću bez dna? To nitko ne zna, ali danas država dobiva reprezentativni objekt. Savršeno uređen, a Todorić vjerojatno posebnu točku u eventualnoj optužnici. Da Todorić nije preuzeo otok Smokvicu mislite li da bi taj otok ikada vidio današnji predsjednik ruske vlade Dmitrij Medvedev? Teoretski da. Ako čovjek eventualno voli šikaru, kamenje i domaće zmije. Dobro, domaćih zmija ima i na kopnu što se vidi u svehrvatskoj zluradosti. Sad bi mogao malo o Baranji, Slavoniji, stočnom fondu, o OPG-ovima… ali bolje ne. Neka pravosuđe radi svoj posao, a oni koji su mu virili iz tura neka začepe i suspregnu svoje zlurado veselje. S padom Agrokora svi gubimo, i država i Todorić. Zlobnici bi rekli: svi osim američkih “lešinarskih“ fondova.

Dana 23.listopada 1916.g. dogodio se pokolj u Odesi. O tome, vjerujem, patrijarh Irinej nema pojma. Tog crnog listopada srpska je vojska zajedno sa ruskim kozacima pobila preko 10.000 pretežno hrvatskih zarobljenika koji su prethodno odbili stupiti u jugoslavensku legiju i prisegnuti pod srpskom zastavom i krunom. To danonoćno ubijanje opisao je i Fric Krleža: “U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u “Kontaktnom zavodu“, gdje se masakriralo ”en mass” i gdje su, pokapajući mrtvace, rekli onom grobaru, da ne treba znati tko su ti ljudi jer to su Hrvati.“

U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici… “To je ujedno bio i najveći pojedinačni ratni zločin srpske vojske. Nadam se da su nam Vučić, Vulin i Irinej to oprostili. Sad malo hrvatske povijesti, onako poltronske i iskompleksirane… Masakr hrvatskih zarobljenika dogodio se 23.listopada 1916.g. a Jugoslavenski odbor, u kojem su najznačajniji članovi bili Hrvati Trumbić, Supilo i Meštrović, osnovan je 30. svibnja 1915.g. u Parizu sa Antom Trumbićem kao predsjednikom. I nakon pokolja u Odesi hrvatski članovi odbora Ante Trumbić, Frano Supilo, Ivan Meštrović, Hinko Hinković, Franko Potočnjak… prešli su preko masakra i s ostalim se guskama odgegali u maglu. Kraljevsku. Supilo je prvi shvatio, ali debelo prekasno. Još kad je s Pribičevićem 1905.g. osnivao Hrvatsko-srpsku koaliciju nije uspio shvatiti razmjere velike prijevare. Današnjim uličnim rječnikom rečeno, popušio je ideju o tzv. troplemenom narodu. Što je bio jedan jugoslavenski narod sa tri imena. Tako ni pokolj u Odesi nije otrijeznio Hrvate koji nisu bili ni u odlučujućim povijesnim okolnostima svjesni svog nacionalnog identiteta. To je shvatio još 1843.g. Ivan Kukuljević Sakcinski kad je u Hrvatskom saboru održao na hrvatskom jeziku svoj glasoviti govor: “Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Mađari i malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, mi smo baš ništa.“

A to tmurno, krvavo i surovo razdoblje zabilježio je neponovljivi Anton Gustav Matoš.

U katedrali jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara,

Sa zvonika jecahu zvona stara,

Htio sam duši molitvom pomoći

Kad tamo pri tamnom visokom odru,

Jedna žena gledaše u daljinu,

Tri su joj boje ovile haljinu,

Prepoznah crvenu, bijelu i modru.

I reče mi tiho: moli se sinko

Nad nama pletu neke čudne niti,

Hrvat je opet tako teško biti…

Kao da je danas lakše. Uz Pupovca, Irineja, Antu Tomića, Juricu Pavičića, Nenada Stazića, Jelenu Lovrić, Bajrušija, Vlašića, Pofuka, Mesića, Josipovića, ljevu medijsku falangu, gledatelje Žikine dinastije, Documentu, Radu Borić, Radu i familiju, razne nevladine udruge koje nas godišnje koštaju barem jedan Pelješki most… i tko bi ih sve nabrojao. Oni idu također u Irsku. Ali kao turisti. Na kruzerima. Ne znaju što je to nezaposlenost. Drže skoro sve medije, Ministarstvo prosvjete, okupirali su Brijune. Usprkos svemu oni su gubitnici. Referendum ”U ime obitelji” je jasno i rezolutno to pokazao. Zato “uzaludan vam trud svirači..“ Gdje su vam birači?

Jedna od veselijih tjednih vijesti je da će, po riječima Aleksandra Vulina, Srbija ustanoviti “Dan branitelja“. Vijest bi djelovala ozbiljnije da je objavljena na ”news baru”. Iako su barovci dokazano operirani od humora, tom pričom nasmijali bi mnoge. Imat ćemo srpske branitelje Vukovara, Ovčare, Dubrovnika, Knina čiji će ratni znak biti traktor. Srpski branitelji, recimo, Kosova. Centrala će biti u Prištini, u boksačkoj dvorani Boro i Ramiz. Kaže Aca Vulin: “Srbija ne smije zaboraviti heroje koji su je branili u najtežim danima. I prije nego što su bitke počele, branitelji su odmaglili u cik zore na traktorima.

Ovidije je rekao: ”Da je Troja bila sretna tko bi znao za Hektora?” Parafraziram: da je Srbija dobila rat tko bi znao za Aleksandra Vulina?

Grad Zagreb je bio pokrovitelj i financirao u Hrvatskom veleposlanstvu u Rimu knjigu Dubravke Ugrešić. Na Rai3 je Duda dala intervju u kojem je predstavljena kao “najpoznatija hrvatska književnica u svijetu“. Najpoznatiji glumac Rade Šerbedžija, najpoznatiji režiser Oliver Frljić, najpoznatiji književnik Ante Tomić… Naslov intervjua je “Književnost u egzilu“, jedna tužna priča kako je Duda bila, duboko tronuta, prisiljena zapaliti preko grane jer jadna ne bila nije mogla trpjeti “pritisak kulture laži i mržnje, nacionalizam i autoritarizam čije temelje je postavio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman“. Svrstava nas u Guinessovu knjigu rekorda po veličini svastike iscrtane na Poljudu. Koju su, usput rečeno, nacrtali “njezini“ čitatelji. Duda je inače bila članica Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu ili zloglasnog UJDI-a. UJDI je osnovan 1989.g. u Zagrebu, a pristalice su se zalagale za Jugoslaviju i žestoko se protivile stvaranju nezavisne republike Hrvatske. Predsjednici su bili Branko Horvat pa Nebojša Popov. Direktor, Večernjakov favorit, Žarko Puhovski. Članovi Milan Kangrga zloglasni unitarist, osobni prijatelj Vojislava Šešelja, Koča Popović general JNA, Nenad Zakošek.. Duda je dala intervju Novostima pod naslovom: “Dubravka Ugrešić: Hrvatska po modelu NDH“ I sad se postavlja pitanje kako grad Zagreb i kroz koje kanale pristaje financirati knjigu projugoslavenske ljevičarske osobe nakon što smo se četiri godine borili, ginuli i na kraju pobijedili njoj slične unitariste i orjunaše??? I to se sve događa u Hrvatskom veleposlanstvu! Sada glavni “grad NDH“ financira Dudu i njeno slinjene za Jugom i Maršalom.

Najboljih deset godina u životu Dude Ugrešić su njene od 30-te do 60-te…

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari