Pratite nas

Komentar

HODAK: Dejana Jovića se odrekao čak i Josipović, ali ne i Hrvatsko vojno učilište!

Objavljeno

na

I tako je moderni simbol ženskih, a tako i ljudskih prava postao Istanbul. Ako EU činovnici to požele, a Angela Merkel se složi, evo nama balkanskim domorodcima još poneki simbol napretka i progresa. Nije loš kao progres, recimo, Rijad – glavni grad Saudijske Arabije. Na arapskom “Vrtovi“ je vrtna oaza progresa i slobode, naročito za žene. Eto, nedavno je u Saudijskoj Arabiji ženama napokon dopušteno da sjednu za volan auta, ako ga imaju. O kamenovanju žena zbog preljuba ne bih ovaj put.

Tema je Istanbul i njegovi kroz povijest opjevani haremi u kojima su turske Sanje, Rade, Vesne, Anke i druge naše sufražetkinje kroz mrak vodile svoje bitke. I nije bilo lako. Još od cara Šahrijara kojem je iznenada omrznuo ženski rod. I nije to neka posebno rijetka pojava. Uglavnom, našem caru Šahrijaru dovodili su svaku večer novu djevicu. On ju je noću iskoristio i ujutro dao pogubiti. I to je sve tako išlo dok mu ne dovedoše Šeherezadu koja mu je predložila da mu, umjesto “onih stvari“, ispriča priču. Priča se Šahrijaru toliko svidjela, skoro kao našoj vladajućoj eliti i Angeli Merkel Istanbulska konvencija. I tako, umjesto da Šeherezadu pogubi, car je čekao svaki puta slijedeću večer kako bi čuo nastavak priče.

Eto, tako su nastale već famozne “Priče iz tisuću i jedne noći“. Šeherezada je svoj raskošni pripovjedački talent upotrijebila kako bi spasila sve djevice u carstvu od cara ženomrzca. No, tko će nas spasiti od carice iz Berlina i vezira iz Bruxellesa? Kako pomalo kužim pravo, znam da je zaštita žena od nasilja u obitelji već davno uključena u brojne hrvatske zakone i Ustav RH. Kao i svaka međunarodna konvencija, i Istanbulska konvencija će biti iznad svih zakona i Ustava naše države. Čitam loše obaviještene pesimiste koji puni optimizma najavljuju: “Premijer će se izjavom ograditi od pitanja roda i rodne ideologije“. Preslatko! Čime? Možda žilet žicom… Takve rezerve na ovu Konvenciju nisu predviđene pa ih nijedna država koja želi ratificirati Konvenciju ni ne može uložiti.

Biskupu Vladi Košiću je sve jasno: “Rodna ideologija želi se uvući u naše zakone Istanbulskom konvencijom. Time će se Hrvatsku dovesti u sustav samouništenja“. Upravo tako! Što reći o izmjenama zakona RH uvođenjem dodatnih kaznena djela iz Konvencije. Ili odredba da država nadoknađuje štetu žrtvi ako počinitelj to ne želi? Čl.78. Konvencije izričito kaže: “Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije…” Sada neka netko priča o ogradama koje će staviti HDZ i Plenković kako bi izbjegao odredbe o rodnoj ideologiji. To je samo smokvin list za sve one poltrone u HDZ-u koji će i mimo svog uvjerenja glasovati za ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Vlastitim izborom pristajemo na kolonijalni status glede ideoloških pitanja koja nam nameću neke histerične skupine novih seksualnih puritanaca. Zgodno. Što je sa samostalnošću države, što s pravom naroda da sam odlučuje o svojim vrijednostima… Bojim se da se radi već o izlizanim floskulama.

Što nam u takvom slučaju preostaje osim izravne demokracije, a to je referendum? Neka svi građani Lijepe naše jasno iskažu što misle o toj Konvenciji. Nema egzaktnih izračuna koliko će nas Konvencija godišnje koštati. Po nekim izračunima aproksimativno godišnje oko milijardu i 50 milijuna kuna. Uz uobičajene financijske transakcije i korekcije računajte na dvije milijarde kunića. Dobro, pošto smo “puni kao brod“, silno bogati, to našim vladajućim i neće biti neki problem. Osim što će biti problem iscijeđenom narodu.

Gledam na TV-u protest učitelja na Markovom trgu. Bijedne plaće, bez kolektivnog ugovora, a milijarde za Radu, Sanju Sanasvraku, Vesnu Teršelič… i bezbroj gladnih nevladinih udruga koje će po Istanbulskoj konvenciji država biti dužna i dodatno financirati kad ju ratificiramo. Eldorado za nevladine udruge, eto njima kruha bez motike! Od te predviđene dvije milijarde godišnje neka se, recimo, samo učiteljima u Lici da 50 milijuna kuna i koje smo dobro učinili za naše nerazvijene. Potpisali smo Konvenciju, a ako je ratificiramo tada smo zaista pokazali da smo poltroni i kmetovi prve kategorije. Kako to znamo već davno barem nas taj poltronski kod neće previše iznenaditi.

Pita tipičan Hrvat pita drugoga: “Što si završio ?“ “Tehnološki fakultet..“ odgovori ovaj. “Radiš negdje?“ “Ne, sad sam tehnološki višak…“ Boli te k….“, bar si u struci…“

Hrvatsko vojno učilište “Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu vodi zapovjednik, general-bojnik Mate Pađen. General Života Panić je zadnji načelnik Generalštaba Oružanih snaga SFRJ. Zapovijedao je zadnjim napadom na Vukovar. Kakve veze ima čovjek koji je optužen za zločine koji su se desili u Vukovaru s Hrvatskim vojnim učilištem? Nema direktne osim što njegov sin Nenad predaje na Hrvatskom vojnom učilištu. Progresivci će odmah zaroktati: pa što ćemo sad i djecu proganjati? Jaki argument samo kad bi, recimo, sin Ante Gotovine bez problema predavao na Vojnoj akademiji u Beogradu.

Međutim, to nisu svi biseri s učilišta na kojem studenti moraju učiti, između ostalog, i najnoviju vojnu povijest RH. Među predavačima nalazimo i Dejana Jovića i Tvrtka Jakovinu. Zabrinulo me malo što je s Hrvojem Klasićem i Draganom Markovinom? Nitko ne diže glas da i njima treba tamo naći uhljebljenje kako bi među studente širili svoje projugloslavenske stavove..

Kako Jakovina i Jović mogu predavati na Hrvatskom vojnom učilištu ‘dr. Franjo Tuđman’

Uprava Vojnog učilišta je stvarno skromna kad je tek pustila da tamo predaje sin njihovog kolege iz JNA koji je nekad razarao Vukovar. Bože, pa i drugi gradovi su razarani u “građanskom“ ratu. Ne bune se ni braniteljske udruge… ni desne ni lijeve stranke. Možda ništa o tome ne znaju! Zlobnici na fejsu pišu da je ovaj skandal još jedan dokaz da je u Domovinskom ratu 30% Hrvata dobilo hrvatsku državu, a 70% Hrvata je izgubilo Jugoslaviju. Ono što je izvjesno je da će polaznici Hrvatskog vojnog učilišta naučiti sve, baš sve o Maršalu Titu, Sutjeskoj, Neretvi i ostalim epopejama i herojskoj bježaniji po “šumama i gorama.“

Mene zanima kriterij vodstva tog faksa na čelu s Matom Pađenom. Na učilištu se predaje recimo i matematika. Je li se ikada netko sjetio recimo akademika Josipa Pećarića, našeg najpoznatijeg matematičara u svijetu? Je li general Pađen pomislio na prof. Josipa Jurčevića, eksperta za Domovinski rat u kome je sudjelovao aktivno te napisao nekoliko knjiga o tome. Dobro, prof. Jurčević nikada nije došao do tako briljantnih znanstvenih sinteza kao naš Dejan. Prva je jugo-sinteza, a druga je izmišljotina da je za odcjepljenje od Jugoslavije bilo svega 11,5% Hrvata.

Usprkos referendumu od 19. svibnja 1991.g. na koji je izašlo 83,56 posto birača te se njih 94,17 posto izjasnilo, jednostavno rečeno, za raskid sa Dejanovom Jugoslavijom. Dejana se morao odreći čak i Ivo Josipović jer se Dejan navodno zaprepastio kad je čuo trač da je u Srebrenici počinjen genocid. Odrekao ga se kao svog analitičara Josipović, ali ga se ne odriče Hrvatsko vojno učilište.

Puni pogodak je i povjesničar Tvrtko Jakovina. Uža specijalnost mu je “titoizam“. Svi partizanski zločini u prvih pet godina nakon “oslobođenja“ po njemu su bili samo pravedna osveta ogorčenih partizana… pa se može samo pretpostaviti što su sve polaznici Hrvatskog vojnog učilišta čuli i naučili od predavača s ovakvim sjetno-nostalgičarskim pogledom preko Drine. A pok. Života mora da je ponosan što je njegov sin Nenad uspio u onom o čemu je on sanjao u jesen tamo davne 1991.g.

Ne znam da li su se prof.dr. Jurčević i akademik Pećarić kandidirali za neku katedru na Hrvatskom vojnom učilištu, ali ako jesu onda su imali izglede recimo kao onih 6% koji su se 19. svibnja 1991.g. izjasnili za ostanak u SFRJ. Oni preživjeli između tih Dejanovih 6% danas ipak uživaju u činjenici da su baš oni ipak na kraju pobjednici. Ponekad je i 6% dovoljno. Naravno, pod uvjetom da imaš sreću pa se rodiš ili živiš u Hrvatskoj. I da ti još jugonostagičari predaju budućim časnicima HV-a.

Izgleda da je Friedrich Nietzsche bio u pravu kad je napisao ”Ne postoje činjenice nego samo interpretacija“.

Hrvatski ljevičari i dalje žive u dosadnoj zabludi o svojoj tobožnjoj superiornosti nad kockastoglavim ognjištarima, desničarima i klerofašistima… bez obzira na akademsku razinu. Jedna od omiljenijih hajki su tzv. plagijati. Ako ne ide drugačije onda ćemo našu akademsku superiornost dokazati razotkrivajući desničarske plagijatore. Neka me netko upozori na jedan jedini primjer kad je desnica upozorila ili počela histerizirati zbog nekog plagijata u redovima naše progresivne i istinoljubive ljevice.

Zato su na udaru ostataka kos-udbaške intelektualne “elite“ uglavnom “klasni“ neprijatelji tipa Pave Barišića, Milijana Brkića te Gotovine i Vukojevića iz drugih prizemnih razloga. Tako se profesionalni izumitelj lijekova protiv raka Ivan Đikić i “ljubitelj“ Donlanda Trumpa okomio na profesora Barišića optuživši ga za znanstveni plagijat. Naravno, Đikićevo “otkriće“ je lijeva medijska falanga prihvatila vrlo zdušno i sa zluradošću. Kao uostalom i “silovanje“ Vice Vukojevića “mlade muslimanke“ u Hercegovini za vrijeme rata. Treba se samo prisjetiti kako se saborska ljevica s veseljem okomila na ministra Barišića tako da se na saborskoj govornici izredalo 45 briljantnih ljevičarskih umova tražeći odlazak “plagijatora“.

Kako Plenković nije podržao tu primitivnu histeriju, uz dodatak da oporba ima savjetnika preko Antlantika – mislim na Đikića, isti je “rastužio“ naciju odlukom da odlazi iz Hrvatske zbog “branitelja“ plagijata Plenkovića. Da ne duljim, mislim da znate kako je Đikić “napustio“ Hrvatsku. Jeftini ljevičarski blef i ništa više. I kad je iz Njemačke napokon stigla potvrda da plagijata u radu Pave Barišića nema, nastao je muk. Ni riječi isprike. Kao ni Vukojeviću i Gotovini koji je tobože pljačkao po Parizu. Jedno je kristalno jasno. Oni koji su izmišljali i zlurado pokušali kompromitirati druge, pokazali su samo jedno – etika je za njih samo pojam u rječniku. O stvarnom i pravom značenju te riječi nemaju pojma.

Što se tiče naše lijeve falange, kao što bi rekli Latini: ”Nihil novi sub sole“ ili ništa novoga pod suncem.

Beograđanka se slikala gola u crkvi u Dubrovniku. Sad zamislite da se kojim slučajem ista “dama“ uslikala gola u nekoj džamiji u RH, BiH ili u Srpskoj Pravoslanoj Crkvi. Ne morate ni zamišljati. To bi bio skandal bez presedana o kojem bi naši ljevičarski mediji i pseudoelita urlali na sav glas! Dubrovački biskup Mate Uzanić bio je brutalno oštar: “Oprosti im Bože, ne znaju što čine!“ Sad se sjetite i Irineja, Porfirija, Vulina, Đačića… i sve je jasno. Crkva, HV, HAZU, nekad JAZU, pa danas više JAZU nego HAZU.

Sve su to institucije u koje Hrvati uvijek gledaju s nadom. I neka i dalje gledaju. Kardinal prima Vučića. SPC minira kanonizaciju Stepinca. Kardinal kao da ne vjeruje u to pa pita Vučića je li to možda istina. HAZU i nadalje ima akademika Josipa Broza Tita, a njezin predsjednik smatra da je ZDS protuustavan, ali zvijezda je ok! Sama njemačko-britanska sumnja da je Tito odgovoran za 570.000 tisuća likvidiranih u zločinačkom poraću trebala bi biti dovoljna HAZU čelnicima da se netko u tamo barem malo zabrine. Za tobože “ isključivo“ ustaški pozdrav ZDS su spremni odmah donijeti osudu. Njih ne zanima što je to bio poklič u Domovinskom ratu i prave se da nemaju poima o tome da su u Vojno-povijesnom muzeju u Beču izložene kacige hrvatskih postrojbi iz Prvog svjetskog rata s na njima ugraviranim natpisom “Za dom“. To se zbilo još davne 1914.g. Možda su u Silobrčić, Rudan i ekipa iz HAZU uvjereni da je 10. travnja te godine nastao NDH.

Neka još pogledaju ispred zgrade Muzičke akademije spomenik Đuri Deželiću iz vremena SHS-a na kojem je upisano “Za dom“. Bilo bi zgodno da predsjednik Akademije dr. Kusić odvede i svoje i Brozove akademike na vikend u Beč. Ako je preskupo onda bar na šetnju do Muzičke akademije. I neka pripaze da im ona famozna Beograđanka ne uleti jednog dana u HAZU s kamerama. Misleći da je to još uvijek Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. I možda žena ne bi bila tako daleko od istine. Sjetite se samo koliko se pok. Franjo Tuđman ljutio na ljevičarenje naše slavne HAZU! Dok SANU u Francuskoj 1. dovršava novi -Memorandum 2, naša Akademija se drži stare zagorske mudrosti: ne bi se šteli mešati! Međutim, da nismo 5. kolovoza 1995.g. dobili rat još kako bi se u “mešali“ u borbi protiv hrvatskog nacionalizma. O Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji HAZU će jasno i odgovorno iznijeti svoj stav krajem 2099. ili nešto kasnije. Ako bude ranije, siguran sam da će ovi akademici s Kusićem na čelu svesrdno podržati uvođenje rodne ideologije.

Ili kako je rekao Ciceron: “Tempus rerum imperator“ ili vrijeme je vladar svega.

Dinamo izgubio od Lokomotive s istim rezultatom kao i protiv Rijeke. I lijevi bek je podnio ostavku. On je svoje napravio. Od daleko najtalentiranijeg mladog igrača u klubu Ante Čorića napravio je frustriranog i neambicioznog promatrača sa klupe. Počelo je prošle godine na utakmici protiv Hajduka u Maksimiru. Mladi Olmo ušao je u igru s klupe i odmah postigao gol.

Od tada je postao standardi prvotimac. Danas je, igrajući kontinuirano uz Alžirca, najbolji igrač. No, prvi je gol na toj utakmici dao Ante Čorić. Valjda je zato bio odmah zamijenjen. Lijevi bek mu je u ovoj sezoni jednom velikodušno dao priliku: 7 sekundi prije kraja uveo ga je u igru. Naravno da ga ponizi. Projekt uništenja Ante Čorića je tako završen. Ako je itko čuo da je negdje lijevi bek bio dobar trener, neka mi javi. No, neću u to povjerovati…

Zvonimir Hodak / 7Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Lucović: Javnost u Republici Hrvatskoj se napokon mogla uvjeriti tko je Željko Komšić

Objavljeno

na

Objavio

Marko Lucović
Marko Lucović

”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Gostovanje člana Predsjedništva BiH Željka Komšića u posljednjoj emisiji Nedjeljom u 2, kako se i očekivalo, izazvalo je dosta polemike u Bosni i Hercegovini i susjednoj Republici Hrvatskoj.

”Agonija utjelovljena u osobi zvanoj Željko Komšić dobila je svoj novi epilog nakon što je tzv. hrvatski član predsjedništva jučer gostovao na HRT-u u emisiji Nedjeljom u 2 koju uređuje i vodi Aleksandar Stanković”, smatra politolog Marko Lucović uz napomenu kako je u najmanju ruku frapantno to što se takvoj osobi daje medijski prostor od strane hrvatske državne televizije koja bi zajedno sa službenom politikom Zagreba trebala po svojoj ustavnoj obvezi štititi prava Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u

Lucović ističe kako mediji kao poluge demokratskog društva igraju jednu od najvažnijih uloga u političkim procesima, što i ljudi na HRT-u vrlo dobro znaju, pa je, kako napominje, ugošćavanje čovjeka koji je bošnjačkim glasovima uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH zapravo nož u leđa Hrvatima i Hrvaticama u BiH.

”Međutim, ako se takav nezreo potez već, iz nekog meni neshvatljivog razloga dogodio, onda treba pustiti da se čovjek, „Hrvat“, „izabran glasovima hrvatskog naroda“, po imenu Željko Komšić, sam demaskira, dekonstruira i uguši u svojim lažima i manipulacijama. I to se upravo dogodilo. Nije trebalo biti neki poseban stručnjak za političku komunikaciju kako bi se primijetilo kako se Željko Komšić ne snalazi u svojoj prevrtljivosti. Bilo je jasno kako se gubio u svojim stavovima, neartikulirano ih iznoseći”, ističe Lucović.

Prema njegovim riječima svi koji su barem iole pratili Komšićevo djelovanje i koji barem donekle poznaju političku situaciju u BiH znali su o kakvoj se osobi radi i kakav politički inženjering iza njega stoji.

”Jedina svijetla točka njegovog nastupa na HRT-u jest da je javnost u Republici Hrvatskoj, barem ona koja misli svojom glavom, mogla do kraja zaključiti što je i tko je Željko Komšić, odnosno kolika je diskrepancija između njegovih stavova te putem kojih se manevara našao tamo gdje mu nije mjesto”.

Komšić sa svojim političkim istomišljenicima ukopava BiH

U Bosni i Hercegovini već više od tri mjeseca vlada svojevrsni prijezir od strane hrvatskog naroda prema neustavnom izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Takva vrsta internalizirajućeg neraspoloženja, prema riječima ovog mladog politologa, logična je i korespondira s borbom protiv dominacije jednog naroda nad drugim i sa zalaganjem za ravnopravnost.

”Smiješno je kada Komšić decidirano izjavljuje kako među običnim ljudima nema prijezira prema vlasti, misleći pri tome kako samo oni s članskom iskaznicom HDZ-a imaju prijezir, jer njihov kandidat nije izabran na tu funkciju. To je i plitko i prozirno. Gospodin Komšić i platforma koja iza njega stoji zajedno s istomišljenicima morala bi shvatiti kako se ovdje ne radi o tome je li nečiji kandidat izabran ili nije, nego o tome je li taj netko izabran većinskom voljom hrvatskog naroda”, napominje Lucović.

Uporno odbijajući vidjeti pored zdravih očiju, a skrivajući se pod krinkom pseudograđanske opcije, Željko Komšić i njegovi politički istomišljenici ukopavaju BiH baš onako kako su Srbi ukopavali Jugoslaviju i na kraju ju ukopali.

”Željko Komšić nije i ne može biti predstavnik Hrvata u BiH, odnosno njihov član Predsjedništva BiH. On je ništa više doli poklonik jedne propale kvaziideologije propale kvazidržave i zločinca s čijom se slikom diči u svome uredu. A ne bi trebao. Trebao bi se stidjeti. I slike i svojih djela. Zajedno sa svima onima koji ga podržavaju”, zaključio je Lucović.

NU2 – Željko Komšić se zapleo u lažima

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Damir Kajin: Tako se to radi u Istri

Objavljeno

na

Objavio

Tisuće Uljanikovaca i Riječana napustilo je Istru i Rijeku. Nad 3. majom otvoren je stečaj. Državi na naplatu u ovoj godini dospijeva 2.5 mlrd kn jamstava. Važno da je istarska lokalna politika kastrirala slobodu govora izmišljenim sudskim procesima protiv oponenata i koja javnim novcem kontrolira medije na način kako nije činjeno ni 20-tih, ni 50-tih godina prošlog stoljeća. Mons. Milanović mogao je, pod zaštitom crkve, slobodno govoriti i pisati u Trstu i Istri, a danas to više nije moguće kad gro medija u Istri ovise o IDS-u i tajkunima, kao i svjetskim špekulantima, piše Damir Kajin.

Prvo me tužila HRT 2009. i potraživala 120 000 kn zbog rečenice izgovorene za saborskom govornicom koja je otprilike glasila: “Kako se gotovo svaka emisija može kupiti…”. No to je prošlost. Problem je ovo što rade Miletićevi stranački drugovi kao i IDS-ovi poslovni partneri pred istarskim sudovima.

1. tužba- Tužio me čovjek koji je u vrijeme Jakovčića dobio koncesije na nekim plažama pa je iste “preprodao” za 400 000-500 000 € jer sam rekao da to spada u top 10 pogodovanja. Ne unesete tako reći ništa, a dođete do spomenutog novca. Sjajno. I sada netko tko nije ni luk jeo, a ni mirisao od mene zbog “duševnih boli” traži 35 000 kn.

2. tužba- Tužio me đek koji je od jedne starice kupio 3 hektara poljoprivrednog zemljišta za 21 000 kn, da bi si nakon toga tu zemlju urbanizirao i sam si je tu promjenu procijenio na preko 2 milijuna kuna.

3. tužba- Tužio me bivši talijanski ministar koji je u Italiji osuđen na 5 god. zatvora, odležao skoro 3 god.u kućnom zatvoru, usput je morao državi vratiti 2.8 mil. €, a Jakovčić mu je uručio najviše istarsko priznanje, Grb Istarske županije”.

4. tužba- Tuži me i Danko Končar jer sam rekao da sam ne može pomoći Uljaniku te da je suvlasnik Glasa Istre, za čiji je 33% udio svojedobno iskeširao 1.8 mil. € kupujući dionice od samih novinara. Končar, koji je Jakovčića izabrao za šefa NO Afaraka potražuje 50 000 kn zbog te rečenice, zbog duševnih boli, (povrede prava osobnosti).

Tako se to radi u Istri. To je nešto između bizarnog i morbidnog. Zanimljivo da su svi ti pojedinci bliski Jakovčiću i Miletiću. Stranački ili poslovno. Interesno ili duhovno. Prisutan je sumrak slobode govora, medijskih sloboda, neovisnog sudstva, nepristranog državnog odvjetništva. Gospodo iz vrha IDS-a, nigdje medijske slobode nisu niže nego u Istri. Dio medija je doslovce zakupljen. Dođite na pripremno ročište 8.02.2019. u Pazin, (Končar-Kajin), pa će biti jasnije kako mediji u Istri funkcioniraju i koliko ih plaćate. Čovjek pomisli da se niže ne može, ali uvijek je moguće potonuti još dublje. Ali zato oprostit ćemo se od Uljanika.

Povremeno po potrebi IDS spominje desnicu i ustašluk. Nigdje rigidnije “desnice” nema na vlasti nego u Istri. Metafora to vašeg desničarenja je Uljanik, a da vam nisam oteo iz ruku bila bi, vjerojatno i rovinjska Mirna i pazinski Puris. Oko Mirne i Purisa bili ste u sve upućeni pa ne mogu vjerovati da niste bili jednako tako upućeni i u Uljanikovu zbilju. Uostalom, gradska palača je udaljena 20 koraka od Uljanika. Zar nije „desničarenje“ kada 50 vodećih IDS-ovaca može se pohvaliti imovinom većom od 2-3-4 mil. €, a da ulaskom u politiku nisu imali ništa. Sada, ti isti drže kvorum HDZ-u u Saboru.
Antifašizam nije pljačka. Antifašizam nije pretvaranje javnog u privatno. Antifašizam ne živi u regiji gdje IDS kontrolira medije. Koliko je Županija izdvojila za medije 2011., 2012. i 2013. godine? Gotovo 9 mil. kn. Ako tome pridodamo i općine, gradove, javna poduzeća itd. riječ je možda i o 25 i više milijuna kuna. Antifašizam nisu ni sudski progoni svakoga koji se usudi prstom pokazati da je car gol.

I za kraj, za što me tuže? Za povredu prava osobnosti, točnije za duševne boli. Tim najbogatijim Istrijanima i najbogatijim Hrvatima nikada nije dosta, a Miletić i Jakovčić šute. Gdje je kraj toj bahatosti i objesti? Možda u Uljaniku za kojeg su istarski gradovi i Županija izdvojili otprilike onoliko novaca koliko se u 3-4 mjeseci samo u Županiji, (ne i gradovima, općinama…), potroši na reprezentaciju tj. domjenke, napisao je Damir Kajin.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari