Pratite nas

Komentar

Hodak: ‘Jedino Sabor može zabraniti ZDS, ali tada mora kazniti i komunističke simbole i slogane’

Objavljeno

na

“Ni u jednom Zakonu Republike Hrvatske nije navedeno da pozdrav ‘Za dom spremni’ iz pjesme Čavoglave treba sankcionirati. Ukoliko Sabor i donese takvu odluku, onda će se trebati sankcionirati i slogani i simboli iz vremena komunizma.”, istaknuo je za Narod.hr ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak komentirajući obrazloženje tročlanog sudskog vijeća u kojoj se osuđuje upotreba ZDS tvrdeći da simbolizira mržnju.

Podsjetimo, Jutarnji je list 14. kolovoza objavio članak naslova “JUTARNJI U POSJEDU PRESEDANSKE ODLUKE KOJE BI SE TREBALI PRIDRŽAVATI SVI HRVATSKI PREKRŠAJNI SUDOVI ‘Za dom spremni’ kažnjiv i u pjesmi ‘Čavoglave’!” koji potpisuje Slavica Lukić, supruga SDSS-ovog Milorada Pupovca koalicijskog partnera Andreja Plenkovića.

U njemu tvrdi da je “napokon donesena presuda kojom je izvođač pjesme “Bojna Čavoglave” pravomoćno prekršajno kažnjen zbog javnog izvikivanja pozdrava “Za dom spremni” na njezinu početku.”

Dotični medij je poznat po brojnim napadima na najpopularnijeg hrvatskog pjevača i hrvatskog branitelja Marka Perkovića Thompsona te Domovinski rat u cjelini.

Po toj “presedanskoj” pravomoćnoj presudi koju je donio Visoki prekršajni sud, a čiju presliku Jutarnji list navodno ima, stoji da je pozdrav “Za dom” i “Za dom spremni” korišten i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta NDH koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog i etničkog identiteta. Obrazloženje presude Visokog prekršajnog suda potpisao je predsjednik tročlanog sudskog vijeća Siniša Senjanović.

Za komentar smo zamolili odvjetnika Zvonimira Hodaka koji je naglasio:

“Niti jedan zakon ne mogu donijeti sudovi, čak ni Ustavni, već isključivo i jedino Hrvatski Sabor koji nije donio takvu odluku. Ukoliko Sabor i donese takvu odluku, onda će se trebati sankcionirati i slogani i simboli iz vremena komunizma kao što je ‘Smrt fašizmu i sloboda narodu’.”

Naveo je da je potrebno razlikovati što je pozdrav značio u doba NDH i u doba Domovinskog rata. Od 1991. ZDS označava borbu za slobodu i iz tog razloga “hrvatski se dragovoljci ne mogu odreći svog pozdrava”.

Ocjenjuje da bi se zbog bitne uloge pjesme Čavoglave za vrijeme velikosrpske agresije, pjesma trebala “zaštiti kao kulturno dobro”.

Zašto je krilatica “Smrt fašizmu” neprimjerena?

“Smrt fašizmu – sloboda narodu!” moto je jugoslovenskih partizana, koji je kasnije prihvaćen kao službeni slogan čitavog Narodnooslobodilačkog pokreta, korištenog u Jugoslaviji. Tako se i na sljedećoj snimci može čuti Tito kako izgovara popularni komunistički slogan pod kojom su stradale brojne nevine žrtve.

Povjesničar Ante Nazor u intervjuu za Novi list obrazložio je neprimjerenu upotrebu pozdrava te objasnio razloge zašto je dio građana protiv Tita.

“Protiv toga da Tito ima ulicu ili trg su tisuće obitelji čiji su članovi ubijeni, odnosno na stotine tisuća ljudi koji su osjetili posljedice totalitarističkog razdoblja Titove vladavine… Protivnik sam režima koji su te pozdrave kompromitirali, ubijajući uz te pozdrave ljude zbog njihove različite rasne, vjerske ili ideološke pripadnosti, kao što sam i protiv vođa totalitarnih sustava, koje nisu imale milosti ni prema neprijateljima, ni prema neistomišljenicima.”

Isto navodi i dr. Matko Marušić koji ističe da je “krilatica “Smrt fašizmu i sloboda narodu” direktno povezana s Hudom Jamom i Ovčarom (i još 1600 masovnih grobnica Hrvata od komunističke ruke).”

Smrtne presude često su završavale upravo tim pozdravom, poput presude za znanstvenika prof. dr. Ljudevita Juraka kojeg je zloglasni komunistički jugoslavenski režim osudio na smrt.

Na priloženoj fotografiji vidljivo je da je Juraka Vojni sud Komande grada Zagreba osudio na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine te na kraju presude stoji parola “Smrt fašizmu i sloboda narodu”.

Tko je autorica članka Slavica Lukić?

U imovinskoj kartici Milorada Pupovca navodi se da ima životnu partnericu koja radi za Europa press holding d.o.o. Kako je navedeno u biografiji Milorada Pupovca na vecernji.hr s novinarkom Slavicom Lukić živi u kući u zagrebačkoj četvrti Gračani.

Slavica Lukić rođena je 18. X 1963. u Gračacu, novinarka je Jutarnjeg lista i potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva. Diplomirala je na Fakultetu za defektologiju (današnji naziv: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet) na Odsijeku za socijalnu pedagogiju, Sveučilišta u Zagrebu i stekla zvanje dipl. socijalni pedagog. U lipnju 1990. stekla je status apsolventa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Od siječnja 1991. do rujna 1992. radila je kao novinarka u informativnom programu HRT-a, a zatim od 1992. do 1997. u dopisništvu lista “Slobodna Dalmacija”. Od veljače 1997. do veljače 1998. Radila je kao novinarka u listu “Tjednik”, tjednom političkom magazinu financiranom iz fondacije Otvoreno društvo Georgea Sorosa. Od 1998. do 2010. novinarka u političkom tjedniku “Globus”. Od 2010. do danas novinarka u dnevnim novinama “Jutarnji list”. Novinarske nagrade: godišnje nagrade Hrvatskog novinarskog društva za najbolji novinski intervju objavljen u 2002. te za istraživačko novinarstvo za seriju članaka o političkim pritiscima na pravosuđe u 2008.

Tijekom inicijative prikupljanja potpisa za referendum o braku kao zajednici žene i muškarca, Slavica Lukić objavila je 8. lipnja 2013. difamirajući članak o tzv. vođama neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj. Članak je bio prepun neistina o privatnom životu osoba koje joj se ne sviđaju, a tekst je pritom pun potpuno proizvoljnih konstrukcija,te u tijeku njegova pisanja nije niti kontaktirala one o kojima je pisala.

Zanimljivo je kako nije bilo reakcije HND-a, koji je tada bio pod vodstvom Zdenka Duke, na iznošenje tvrdnji, bile one istinite ili ne, kada je Slavica Lukić pisala o privatnim životima Vice Batarela, Vuka Brigljevića, Dubravke Hrabar, Stjepana Bartulice, Željke Markić, Ladislava Iličića.

Zanimljivo je da je 2016. godine objavila tekst o tadašnjem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću pod naslovom “OVO JE SEDAM POTEZA KOJI SU OBILJEŽILI MANDAT ZLATKA HASANBEGOVIĆA Najkontroverzniji ministar Vlade je na odlasku…”. Tada smo pisali o tome predstavlja li njezin napadački tekst na ministra Hasanbegovića sukob interesa, odnosno je li moguće da je objavljen kako bi gospođa Lukić pomogla političkim interesima i pregovaračkoj poziciji svog nevjenčanog supruga – Milorada Pupovca u pregovorima s HDZ-om?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari