Pratite nas

Kolumne

HODAK: Kako to da Talijane nitko ne smatra fašistima, a nemaju Dan antifašizma?

Objavljeno

na

Star sam i bezosjećajni cinik, ali moram skrušeno priznati da sam duboko tronut epskim uspjehom naše diplomacije.

No nije samo Plenki zaslužan za lansiranje Marije Pejčinović Burić u orbitu euro-diplomatskih salona. Ništa manje nije zaslužan ni legendarni Ivan Jakovčić koji ima nos za nove talente, bilo u gospodarstvu odnosno Uljaniku bilo u diplomaciji. Možda je malo “falija“ s Dankom Končarom, ali nitko nije savršen.

Neno je našoj Mariji otvorio vrata Ministarstva europskih integracija i pogodio. Kao što je Mate Granić pogodio sa Sanaderom i KGK. Još da nam je Vesna Pusić postala “generalni sekretar“ UN-a gdje bi nam bio kraj! Nezgodno je jedino što je “prelazni rok“ još otvoren. Ako nam EU ”otme” još i Plenkija ili KGK, ostat ćemo na tankom ledu s političarima.

No ni našoj Mariji nije lagano. Mora zbog nekakvih pišljivih 300.000 eurića ostaviti “drugare“ u sedmici na Zrinjevcu i Matinu dječicu koja se zbunjeno okreću oko sebe pitajući se, a što ćemo mi sada bez nje? Ostat će jadničci sami kao u knjizi Jensa Sigsgaarda ”Pale sam na svijetu“.

Marija zna kolika je važnost “multilateralizma“ za standard naših djelatnika pa, uz mudru srpsku poslovicu “gvožđe se kuje dok je vruće“, ona će od sada nadalje u Strasbourgu čvrsto štititi ljudska prava i jačati demokraciju u staroj pokvarenoj Europi.

Kad smo već kod srpskih narodnih, sjetih se jedne koja je meni najbolja: “Para vrti gde burgija neće“.

Sad ću, kao nehotice, skrenuti u slatku zonu “auto plagijata“. Naime, James Watt, škotski izumitelj, izumio je 1765. “parni stroj“. Srpski “naučnici“ bili su oduševljeni otkrićem James Watta, uvjereni da im je Škot ukrao ideju onda kad je čuo njihovu poslovicu “Para vrti gde burgija neće“. Stoga Srbi od tada smatraju da je parni stroj njihov izum, a ne Wattov.

Znamo da naše istočne komšije u načelu ne vole svojatati tuđe velikane… Osim tu i tamo. Zapravo više tu nego tamo. Sjetite se samo Ive Andrića, Petra Preradovića, Dubrovnika, dubrovačke književnosti. Trebala bi čitava jedna kolumna da se nabroji sve što im se nekako čini da je njihovo. Kako sam već o tome pisao prije puno godina neću se sada ponavljati. Danas je naglasak na “pari“. Čini mi se da je tamo negdje krajem 1818. propao pokušaj da se James Watt primi u ”Srpsku  akademiju znanosti i umetnosti” pod imenom “Jovan Watajić”. Kako je taj pokušaj završio, zaključite sami.

Ipak, vratimo se mi našoj novorođenoj heroini Mariji. Na svjetskoj sceni joj je uzor Angela Merkel, a na domaćoj, balkanskoj, Savka Dapčević Kučar. Milku Planinc nije spominjala. Iz istih razloga je valjda preskočen i Mate Granić. Ipak, dobro joj je krenulo. Možda će uskoro i netko “naš“ doći na čelo neke “epski važne“ EU funkcije. Uostalom, sada se jasno vidi da smo pokazali zavidnu ustrajnost i snalažljivost u pravednoj borbi za dobro plaćene inozemne karijere.

Zbog toga iskreno zapljeskajmo našoj Mariji ili kako je napisao zlobni Nino Raspudić: “Sebi je otišla, a ne nama“. Šteta je jedino što do sada nikako nismo uspjeli ”izvesti” na EU i druge međunarodne funkcije, recimo, Stazića, Bauka, Marasa, Kušćevića, Bošnjakovića, Božinovića, Marića itd. Ipak, sposoban smo mi narod pa ćemo obrazovati i otpremiti u EU još puno takvih kadrova kao što je naša Marija.

Moj “vanjski suradnik“ Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je zgodnu “mudru izreku“ kojih se, kao što vidite, nikada ne odričem. Dakle, kineski car Kuan Tsu pet stoljeća prije Krista je  rekao svojim dvorjanima: “Ako razmišljate jednu godinu unaprijed posadite sjeme biljaka. Ako razmišljate deset godina unaprijed posadite drvo, a ako razmišljate sto godina unaprijed obrazujte ljude“. Kada smo “obrazovali“ Mariju Pejčinović Burić mislili smo ne sto nego tisuću godina unaprijed.

“Retrogradna“ Bernarda Holjevac mudruje na fejsu: “Zamislite da nije bilo Tita, antifašista, komunista i NOB-a. Rat bi završio kao što je i završio, a Hrvati bi se našli na gubitničkoj strani zajedno s Njemačkom, Austrijom, Italijom, Norveškom i Japanom…“. Zamislite taj diskurs, kako bi to napisala Jelena Lovrić koja nam, onako usput rečeno, već pomalo fali sa svojim biserima. Njezine legitimne ideološke nasljednice su Kristina Ikača Baniček i Ivana Marković, nova “kraljica“ Torcide, ali ni jedna od njih nije našoj Jeli ni do koljena u širenju “jugoslavenske sinteze“. Curke moraju još puno, puno učiti.

Skup u Bleiburgu više ne šteti monsinjoru Guggenbergu

Inače još jedna žalosna vijest. Monsinjor Engelbert Guggenberg, tajnik biskupije u Klagenfurtu, poznat po tome da je smatrao kako skup u Bleiburgu šteti ugledu Katoličke crkve i njemu “malo je preširoko shvaćao pojam svojih ovlasti“.  Sad skup u Bleiburgu “šteti“ samo Crkvi. Njemu više ne šteti jer je smijenjen.

Patrijarh Irinej, talentirani igrač preferansa, nenadmašan je u licitiranju. “Brat“ mnogih hrvatskih biskupa je početkom svibnja ove godine u Donjoj Gradini izlicitirao točan broj ustaških žrtava u Jasenovcu. Gotovo je s ”morskim” idejama Ivane Petrović da se Jasenovac otkopa, prebroje žrtve i da se na toj osnovi utvrdi broj žrtava. Sad nam je Papin “veliki patrijarh“ u Donjoj Gradini otkrio da su katolički svećenici u Jasenovcu poklali milijun Srba. Ni više ni manje. Kaže Zlatko Lukež na fejsu: “Svi Zagorci će preseliti u afričku zemlju Burundi (bu-rundi).

Koliko je tek rundi popio “veliki patrijarh“ prije ove pastoralne izjave teško je utvrditi jer nije morao puhati pred prometnom policijom. Javno ću prozvati svakog hrvatskog svećenika ako se nađe ili vidi u društvu ovog jeftinog crkvenog aktivista. Predstavnici naroda, koji je u samo tri dana pobio 8300 ljudi, koji je u Haagu apsolutni rekorder po doživotnim i drugim robijama neprekidno, uspješno žive na mitu o vlastitoj žrtvi i hrvatskom klanju u Drugom svjetskom ratu.

Dobro je napisao Hrvoje Hitrec u svojoj kolumni: “Kakav bi to ustanak bio, a da Srbi ne pobiju Hrvate, kakvo je to slavlje?“ Srpska premijerka, “europski“ orijentirana, Ana Brnabić samo bi prošaptala: ”Prosto ne mogu da verujem“. Efraim Zuroff, koji je bio prisutan tom “istorijskom otkriću“, samo je otprilike prošaptao: ”Evo, što vam ja govorim…“.

Sad jedno jednostavno pitanje: znate li da je itko od naših političara reagirao na tu veliku laž “časnog“ Irineja? Nisu, ni Vlada RH, ni Ministarstvo vanjskih poslova, ni Ured Predsjednice RH, ali ni Crkva. Možda se oglasi Krešo Beljak čim dovrši kuću pa je onda upiše u katastar i zemljišne knjige. I, naravno, Gerin “Obzor“ koji je to ”gromko” prešutio. Zanima me što o tom misli i što bi rekao biskup Mate Uzanić? Nema dragi Hrvateki više dr. Franje Tuđmana. U ono vrijeme “mraka“ u posjet je došao državni tajnik SAD-a James Baker.

Odmah na početku razgovora bio je odrješit i poručio kako ni SAD ni države EU-a neće priznati jednostrani akt o neovisnosti Hrvatske, a posebno je upozorio da će Hrvatsku smatrati odgovornom ako se dogodi oružani sukob. Tuđman je Bakeru hladno uzvratio da će Hrvatska za nekoliko dana proglasiti neovisnost jer su tako na referendumu odlučili građani koji su mu dali mandat za taj potez. Te trenutke je u svojoj knjizi opisao tadašnji ministar vanjskih poslova Davorin Rudolf: “Nikada tijekom naše dugogodišnje suradnje nije bio tako državnički odlučan kao u tom trenutku. Fanatičan, ostrašćen, nepokolebljiv. Baker i njegovi suradnici bili su iznenađeni odlučnošću našeg Predsjednika. Nastao je tajac. Nitko se nije pomakao s mjesta…“.

Ne treba naročita imaginacija da bi se zamislilo kako bi taj razgovor završio da su nasuprot Bakeru sjedili, recimo, Vlado Gotovac, Mate Granić, Ivo Sanader, Ivica Račan, Jadranka Kosor ili Stipe Mesić. Jedini koji bi Bakeru rekao da je “šaka jada“ je možda Zoran Milanović. Naravno, Milanovića sam spomenuo samo u sklopu njegove naravi, karaktera i temperamenta. Naime, “njegovi“ su se tada istakli k’o žohar u čaši jogurta kad su bili protiv Hrvatske neovisnosti, a 27 partijskih zastupnika odmetnulo se u srpske pobunjenike protiv hrvatske države. No bez obzira na Milanovića,  cijela ergela naših političara, tzv. ”graničara”, iz škole Mate Granića nije niti bi bila do nogu odlučnosti jednog Tuđmana.

Navodno je Predsjednica pitala Granića zašto ga ja toliko spominjem u kolumnama. Lukavi Mate se brzo dosjetio još jedne laži te rekao da je to zato jer moja supruga nije postala ministrica vanjskih poslova. Međutim, niti je moja supruga ikada željela biti ministrica vanjskih poslova niti ga ja zbog toga napadam. Pišem samo o njemu kakav je u stvari i kao čovjek i kao političar, što misli i većina građana Lijepe naše, a tužno je da to Predsjednica ne uočava.

Kako to da Talijane nitko ne smatra fašistima, a nemaju Dan antifašizma?

No vratimo se Tuđmanu i Bakeru. Danas su neka druga vremena kad naši političari poslušno slušaju i rade što EU od njih traži, a simpatije skupljaju, ako zatreba, i prihvaćanjem da ih se štipa za guzu. U zemlji pak ponovno dominiraju tzv. ”antifašisti” mada fašizma nema. Krešimir Vrpka se pita na fejsu: “Jeste li čuli da u zemlji koja je izmislila fašizam (Italija) postoji Dan antifašizma?”.

Nema, moj Krešo, ali zato ih nitko danas ne smatra fašistima. Famozni jugo-nostalgičar Goran Gerovac u svom ljevičarskom ”Obzoru“ tobože se čudi: ”Državni nam se poglavari inauguralno zaklinju na Ustav, a onda ga sami krše kad bježe od ustavnog antifašizma“. Odmah mu je odgovorio Toni Gjergaj: “Hrvatska je nastala na temeljima antifašističke borbe koja je stvorila totalitarnu državu protiv koje je Hrvatska morala ratovati za samostalnost. Zvuči logično, majke mi, kao svaki bipolarni poremećaj“.

Javlja se na fejsu i Stipo Stanković koji je ciničan: “JNA, sljedbenik antifašizma, utemeljila je današnju hrvatsku državu“. Portal Liberal hr. se čudi: “Hrvati službeno slave datume značajne za nastanak druge države, one koja je bila njihov krvnik. Takav slučaj u svijetu nigdje ne postoji“. Ivan Hristić je rezolutan: “Nakon pada berlinskog ‘Antifašističkog obrambenog zida’ (službeno ime Berlinskog zida) samo tikvan sebe zove antifašistom“.

Ali ni druga, ona “partizanska“ strana, ne šuti. Tako npr. ministar Bošnjaković u Brezovici kaže: “Hrvatski su antifašisti stvorili hrvatsku državu u Domovinskom ratu“. Drugim riječima, svi oni koji su se borili i poginuli u Domovinskom ratu i ne znajući bili su antifašisti. Krasno! To je nova povijesna istina koju je utemeljio pravnik Bošnjaković. Kako onda treba nazivati one protiv kojih su se ti ”antifašisti” borili? To zna vjerojatno samo Bošnjaković, ali neće reći nama tupanima!

Nadalje, Hrvoje Klasić, partijski povjesničar, tvrdi da je hrvatska državnost počela 1945. i usput negira cijeli ostatak preambule Ustava RH… I tako, kriptokomunističke laži idu u beskraj. Ali nitko od tih poraženih opsjenara koji nam sada ispiru mozak preko ”Obzora“, Jutarnjeg, Slobodne, Novog lista, Indexa, Nacionala… nije niti će moći objasniti jednu na prvi pogled logičnu stvar. Jesu li AVNOJ i ZAVNOH bili demokratska birana tijela ili tipična komesarsko boljševička represivna jednoumna jezgra stvorena isključivo za potrebe organiziranja unitarne Juge. I sve je to utopistička borba koja izgleda na prvi pogled žilava i nametljiva.

Nedavno je Komunistička partija Bugarske proglašena u Bugarskoj zločinačkom organizacijom. Naši udbaši, neutješni partijaši i orjunaši misle da će biti izuzeti od te povijesne sudbine zbog svoje dosadne i unaprijed izgubljene borbe protiv slova U. Hrvatska je stvarno zemlja gdje je i bara bistrija od političara i ljevičara.

Desni, ali i duhoviti Zlatko Lukež piše: “Hrvati su živjeli u Austrougarskoj, skraćeno AU. Zatim u Jugoslaviji, skraćeno YU, a sada žive u EU. Sve se mijenja samo ”U” ostaje.

Da malo pohvalim Jergovića…

Što mislim o Miljenku Jergoviću, Anti Tomiću, Jurici Pavičiću i sličnima, to obično i napišem. Ne brinem se i ne auto-cenzuriram svoje tekstove. Ipak, nedavno je Miljenko Jergović objavio jedan korektan tekst o Kurtu Erichu Suckertu, poznatijim kao Curuzio Malaparte. Modni kreator Pierre Cardin utemeljio je književnu nagradu Casanova koja će se dodijeliti europskim piscima koji nisu Francuzi, ali objavljuju na francuskom jeziku. Nagrada je već dodijeljena Mauriziju Serri, Talijanu za biografiju “Malaparte, životi i legende“.

Sjetite se jezovite laži kojom su nas “hranili“ nakon “oslobođenja“ o Malapartu kod Pavelića. Postoji slika kako mu Poglavnik ležerno pokazuje košaru s 20 kila oštriga iz Dalmacije. Međutim, Malaparte i komunisti su tvrdili kako se radilo o 20 kila ljudskih (vjerojatno) srpskih očiju koje su Paveliću poklonile njegove ustaše.

Naravno, to je bila smrdljiva laž i onda i danas. Maurizio Seri je to demaskirao u svojoj knjizi. Osim Mirka Galića i Miljenka Jergovića nitko nije imao ”muda” napisati da je Kurt ili Curuzio Malaparte to izmislio, a svjetski prvaci u laganju, naši ljevičari, tu su prijesnu laž desetke godina potpirivali.

Jergovićeva kolumna ne mijenja moj stav o njemu, ali barem je jedini od naše lijeve intelektualne falange imao hrabrosti ukazati na jednu urbanu ljevičarsku laž. No Tuđman i dalje za njega ostaje “lešina s Mirogoja“, Draža Mihailović je “trodimenzionalni“, a i Miljenko je crven ispod kože. Stoga treba uzeti da je ovaj detalj iz Malapartove biografije samo izuzetni incident Miljenka Jergovića. Ipak, bilo je zgodno napokon otkriti “klasnim neprijateljima“ jezovitu i smrdljivu laž. Ali, samo bez naivnosti. Stotine tisuća partizana, koji sebe danas eufemistički nazivaju antifašistima, a koji su od 1945. punili jame Hrvatima, u tu prijesnu laž je fanatično vjerovalo. Za razliku od Patrijarha Irineja koji od početka zna da laže o broju srpskih žrtava u Jasenovcu kad je govorio u Donjoj Gradini. I to je jedan od razloga zašto je svaka bara bistrija od Hrvata.

Kad već plagiram sam sebe, ne mogu odoljeti jednom vicu iz kvartovskog kafića. Tip pije ”Žuju” i dere se na sav glas: “Svi političari su kreteni…“. “Što se dereš. Ne vrijeđaj!“, javlja se netko. “Jesi li ti političar?”, izdere se prvi. “Ne, ja sam kreten“, odgovori drugi…

Zašto Irskoj ide tako dobro? Zato što imaju samo jednog HDZ-ovca! Naime, HDZ je na zadnjim izborima za EU parlament dobio u Irskoj slovima i brojkama samo jedan glas.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

 

Hodak: Jugonostalgija je neizlječiva, stara ljubav zaborava nema!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Što se dogodilo sa oporbom, tko je tu uspio, tko je najveći gubitnik?

Objavljeno

na

Objavio

O pobjedi HDZ-a pišu se kako i priliči spektakularnoj pobjedi pravi panegirici, analizira se ta velika pobjeda kakvu odavno nismo vidjeli do u detalje, ali se u drugi plan stavlja oporba odnosno ostatak novog saziva Sabora, kao da politički život prestaje sa ovim izborima. Što se dakle dogodilo sa oporbom, tko je tu uspio, tko je najveći gubitnik? Čemu se sve ima zahvaliti ovakav razvoj situacije na ostatku parlamentarne scene? Je li ovo kraj SDP-a? Ili je ovo u prvom redu kraj HSS-a?

Potpuni debakl SDP-a, od kojeg se neće tako lako oporaviti između ostaloga i zato jer je ljevica dobila svoju novu, (opasnu!) inačicu, zatim vjerojatni nestanak HSS-a, tu su i donekle podrezana krila inače vrlo uspješnom nastupu Škorine stranke, potom neobična vitalnost Mosta i krah balona zvanog Milan Bandić 365 stranka rada i solidarnosti. Tako bi telegramski izgledala analiza trijumfalne pobjede Andreja Plenkovića, pobjede koja je u prvom redu njegova osobna pobjeda, jer današnju HDZ-ovu politiku kreira, osmišljava i ključne konture joj daje upravo on: Andrej Plenković!

Žurim reći da su ovi rezultati izbora kao nikada apostrofirali potrebu da se doslovno zabrani anketiranje na način na koji se do sada radilo istraživanje javnog mnijenja uoči izbora, jer niti jedna agencija za istraživanje javnog mnijenja nije ni približno pogodila rezultate izbora. Ovo nije prvi put, ovo se prečesto događa i sada je kristalno jasno da agencije za ispitivanje tržišta nerijetko funkcioniraju kao agencije za manipulaciju birača.

Uporno ističem da bi morali krenuti putem Galupovog instituta ili nekadašnjeg američkog IRI-ja, uistinu znanstvenih istraživačkih centara koji su redovito pogađali rezulate izbora. Kod ovih naših agencija ili su metode neznanstvene ili su uzorci premaleni, kako bilo da bilo, na ovim izborima su agencije prešle sve granice, jer ništa, ali baš ništa nisu pogodile. Ni pobjedu HDZ-a, ni debakl SDP-a, ni uspjeh „Možemo“, ni veliki povratak Mosta. Baš ništa!

Dakle, ustrojiti neku vrstu državnog, znanstvenog centra za ispitivanje javnog mnijenja, te zakonskim normama onemogućiti da dva frenda osnuju firmu, nađu tri studenta koji mobitelom zivkaju susjede i krenu reketariti stranke, to bi nakon zakona o potresu mogao biti prvi ozbiljniji zakonski propis koji bi nova vlast trebala donijeti!

Debakl SDP-a je pak jasno pokazao da se ne može doći sa ulice, sjesti u fotelju šefa stranke i tek tako uzeti nacionalnu vlast. Taj je debakl pokazao najprije da je Bernardić uistinu potkapacitiran, to se najbolje vidjelo na sučeljavanjima jer nije bio do koljena Plenkoviću, kao što se pokazalo da niske strasti koje su ga vodile i u sastavljanju listi i u vulgarnim napadima na Jandrokovića, (koji je sada i Raspudiću održao predavanje o preferencijalnim glasovima), nije dovoljna energija za uspjeh u ovom poslu.

Naime izbaciti Marasa sa pozicije da uđe u Sabor, premda je on šef zagrebačkog SDP-a , anulirati nekoliko veterana koje osobno ne preferira, ali koji su mu mogli biti od velike pomoći na izborima, pobacati uspješne kadrove na začelja liste, samo zato jer imaš s njima nerašćičene račune, provincijalno je, neozbiljno i ne može dovesti ni do čega negoli do-debalka. I to se SDP-u i Bernardiću i dogodilo.

Ovo je njegov politički krah i politički kraj. No, čak gore od samog poraza za SDP, je činjenica da su dobili ozbiljnu zamjenu na ljevici, zamjenu koja djeluje originalno (makar to zapravo nije ) zamjenu koja djeluje puna energije, autentično i nepotrošeno. Mislim na „Možemo“ dakako.

U tom smislu držim da se SDP neće tako lako oporaviti, jer sa šabloniziranim birokratima poput Komadine ili Ostojića ne može se nikome biti alternativa 2020 godine! Najmanje Andreju Plenkoviću koji lijevom centru djeluje iznimno prihvatljivo! „Možemo“ može biti alternativa, ali treba jasno reći da se radi o radikalnoj, najradikalnijoj ljevici koju smo do sada imali prilike vidjeti, ljevici natopljenoj neojugoslavenstvom i titoizmom, ljevici koja Tita nastoji baštiniti do zadnjeg zareza, tako da „Radnička fronta“ već najavljuje mogućnost nacionalizacije štednih uloga građana. „Možemo“ se s nacionalizacijom za sada nije usuglasila, ali program Radničke fronte to jasno predviđa!

SDP dakle u ovom trenutku nije moguće podignuti na noge, jer su temelji prekrhki, a kadrovska baza neinventivna. Tu jednostavno nema nikoga i ničega, osim vječnog pozivanja na Račana što je mantra koja danas nema nikakve težine. Sad se pokazuje da je formiranje Restarta isto tako bilo bez zdravih temelja, a na neki način i na štetu SDP-a. Naime, neki viđeniji SDP-ovci nisu u Saboru, jer su se bolja mjesta morala dati i IDS-u i Mrak Taritaš, a osim toga pokazalo se da Snaga i HSU, koji nisu ništa drugo negoli interesne organizacije, nisu dale onu dodatnu energiju koja se očekivala.

Logično! Ljudi koji su pokradeni u aferi Franak imaju zajednički interes, ali glasovanje na parlamentarnim izborima nije idealno mjesto za demonstraciju te solidarnosti u nevolji. Slično vrijedi i za umorovljeničke krugove. Jedno je umirovljenička solidarnost, a drugo je kad čujete da čelnik Restarta odlučno na dilemu Tito ili Tuđman ,veli Tito! „Neću za Tita taman mi uzeli penziju“, kaže mi ovih dana jedan moj vremešni susjed umirovljenik. Naime, čim je tako jasno rekao „Tito“, Bero je iste sekunde izgubio brojne umirovljeničke glasove, a da to ni dan danas ne razumije. O svemu tome se dakle trebalo voditi računa, ali Bernardić je premlad, prezelen, preneiskusan, ako hoćete i prenaivan za velike role.

Miroslav Škoro je uspio! O tome nema dvojbe. Punih 16 mandata koje je osvojila njegova koalicija, najveći je broj mandata za desnicu u zadnjih 30 godina. U tom smislu ovo je veličanstveni uspjeh. Uspio je ujediniti desnicu, uspio je osvojiti 16 mandata i uspio se nametnuti kao vođa. No, sad ćemo vidjeti koliko je čvrsta ta koalicija, Zekanović je već najavio vlastiti klub u Saboru, a Škorina sestra je u tom smislu gotovo proročki rekla jutro nakon izbora na jednom tv nastupu, da je Domovinski pokret bila predizborna koalicija, no da oni nisu detaljizirali postizbornu koaliciju! Što u prijevodu otvara prostor da jednostavno netko izleti i krene sa HDZ-om, makar takvog za sad nema na vidiku. Dakle, u daljnjoj političkoj borbi najprije će se mjeriti čvrstina te koalicije. Za Škoru je zadnji dan parlamentarnih izbora zapravo prvi dan kampanje za lokalne izbore, jer će to biti prostori i za širenje i utemeljenje stranke na terenu, ali i za testiranje koliko i gdje stranka vrijedi na terenu. Činjenica da su izgubili u Vukovaru je prvorazredna senzacije u tom smislu, baš kao i skroman rezultat u Osijeku gdje su osvojili tek 15 posto glasova. HDZ se u Slavoniji pokazao puno jačim i žilavijim negoli se očekivalo i tu treba tražiti ta tri, četiri mandata koja su kod Škore unatoč predviđanjima izostala.

Milan Bandić nije prešao prag, ali gore od toga je tek šaka glasova koje je dobio preferencijalno. I ta se kula od karata dakle javno urušila, iako valja priznati da na parlamentarnim izborima on nikad nije briljirao. No, ovakava debakl još nije doživio. I ta zvijezda gasne, još palucka u Zagrebu po logici moći i vlasti, ali Bandić silazi sa političke scene, o tome nema dvojbe.

Most pak po meni nije baš potpuno iznenađenje, ali rekao bih da je doživio neočekivani uspjeh! Božo Petrov se pokazao vitalnijim negoli se očekivalo, uspio se podići sa poda, ovaj puta ideološki uravnotežiti stranku i najaviti prestanak ideološkog lutanja, te na scenu dovesti ljude koji su naciji bili poznati, ali ih je tek sada on gurnuo u političku arenu.

Publika je prepoznala njegovu autentičnost, prepoznala je njegovo poštenje i nagradila nova lica na političkoj sceni. Veliki uspjeh,velikih osam mandata i očuvana čvrstina i upornost koja ga je vodila, pokazuju da uz sve mane i grješke Božo Petrov nije slučajno stigao na političku scenu. Njemu se sve prebrzo izdogađalo, zateklo ga je, u prvoj rundi posve nespremnog, ali uz pomoć jednako upornog Grmoje, Božo Petrov je uspio i kad ga je većina otpisala! Pokazao se autentičnim, konzekventnim i načelnim. I publika je pokazala da to cijeni.

No, pravi, veliki, aposlutni pobjednik izbora je Andrej Plenković. U prvom mandatu je uspio promijeniti brojne relacije u Hrvatskoj, sada je na red došlo veliko pospremanje u stranci. Plenković ima jasnu viziju toga što hoće i kako to planira izvesti. U svim sučečljavanjima se pokazuje uistinu inteligentniji od svojih suparnika, u tom smislu je bez konkurencije, a sada ćemo vidjeti do koje razine će uvažavati istinske hrvatske nacionalne interese. U prvom redu u Vukovaru, jer tamo će ga najprije Škoro i Penava testirati, potom u odnosu prema Srbiji i moru nerješenih i netaknutih hrvatsko-srpskih pitanja koja nisu ni taknuta u prošlom mandatu, potom u tretmanu Pupovca, migrantske krize, ali i revoluciji koju traži hrvatska poljoprivreda. Počinje dakle drugo poluvrijeme Andreja Plenkovića.

Tihomir Dujmović / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Molim Domovinski pokret i MOST da s HDZ-om naprave veliku koaliciju

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/arhiva

Prije nekoliko dana, portali HKV (hkv.hr/vijesti/politika/34557-m-marusic-pouke-i-neprilike-hrvatske-pobjede-na-saborskim-izborima-2020.html) i Kamenjar (https://kamenjar.com/matko-marusic-pouke-i-neprilike-hrvatske-pobjede-na-saborskim-izborima-2020/https://kamenjar.com/matko-marusic-pouke-i-neprilike-hrvatske-pobjede-na-saborskim-izborima-2020/) objavili su moj članak POUKE I PRILIKE HRVATSKE POBJEDE NA SABORSKIM IZBORIMA OD 5. SRPNJA 2020.

U njemu sam predložio da se kao prvi, najvažniji i povijesno simboličan politički potez („Pomirenje“) na osnovi rezultata izbora za Sabor godine 2020. napravi VELIKA SVEHRVATSKA KOALICIJA.

Ta bi se koalicija sastojala od stranaka HDZ, Domovinski pokret Miroslava Škore, MOST-a i Saborskih zastupnika hrvatskih nacionalnih manjina („Manjinci“).

Na moje golemo oduševljenje (šaljem čestitke i izražavam divljenje i ponos zbog političke zrelosti i najboljih namjera!) g. Plenković je već 9. srpnja pristao na tu mogućnost (https://narod.hr/hrvatska/plenkovic-o-domovinskom-pokretu-ako-se-tenzije-smire-i-ako-se-odustane-od-koncepcije-koja-nije-normalna-tada-mozemo-razgovarati).
Zato bih ovdje (pristojnije) ponovio taj dio svoje poslijeizborne analize, odnosno detalje prijedloga stvaranja te VELIKE SVEHRVATSKE KOALICIJE.

S „Manjincima“ treba ići jer je to gospodski i uljudbeni i današnjem svijetu politički poželjan i kršćanski i hrvatski potez. Uvjeren sam da bi druženje i suradnja barem dijelom ublažili dosadašnja trvenja, nesuglasja, svađe i neugodnosti. Hrvatima i Srbima koji žive u Hrvatskoj stvarno ne trebaju napetost i svađe koje stalno tinjaju u njihovim odnosima, jer – žive u istoj državi, s istim interesom – boljega života.

Domovinski pokret Miroslava Škore i MOST trebaju ući u koaliciju s tim da dobiju samo jednu protuuslugu no veličanstvenu i povijesno i politički najveću koja se može zamisliti: da hrvatska vlada odmah počne graditi HRVATSKO POVIJESNO GROBLJE NA UDBINI. O tome sam već pisao (https://kamenjar.com/hrvatski-narod-i-andrej-plenkovic-moraju-se-pomiriti/https://kamenjar.com/hrvatski-narod-i-andrej-plenkovic-moraju-se-pomiriti/) ali moram ponoviti.

Okružje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini treba urediti kao groblje i memorijalni muzej svih hrvatskih žrtava gdje god se mogu pronaći njihovi zemni ostatci ili sa sigurnošću utvrditi da su ubijeni nevini, samo zato što su bili Hrvati.

To mjesto treba postati mjesto hrvatskog sjećanja na sve povijesne žrtve, a time i na tisućljetno nastojanje Hrvata da dobiju samostalnu i nezavisnu državu koje moramo zadržati zauvijek; Udbina treba Hrvatima postati ono što je Židovima Yad Vashem.
Dana 17. lipnja 2019. u emisiji o zločinima komunizma u 20 sati na HTV1 slovenski stručnjak je poručio Hrvatima: „Kad počnete otkopavati svoje ljude pobijene 1945. vidjet ćete razmjere zločina koji je počinjen nad Hrvatima“ (cit. po sjećanju).

Na Udbini treba napraviti grobnice za zemne ostatke svih žrtava iz svih poznatih masovnih grobnica, otkopati i istražiti sva mjesta masovnih ubojstava Hrvata za koja se zna da postoje a nisu istražena te sve zemne ostatke žrtava prenijeti na Udbinu.

Svaka grobnica (računam da bi ih bilo do dvije tisuće) treba dobiti svoj opis i objašnjenje, a za sve treba napraviti zajednički muzej s odgovarajućim podatcima, fotografijama, knjigama, svjedočanstvima i dokumentima koji se odnose na pojedino stradanje i, naravno, sve digitalizirati, usustaviti i učiniti pretraživim preko svemrežja.

Crkva hrvatskih mučenika sagrađena je na Udbini zbog strašnih razloga genocida nad hrvatskim narodom koji su u Lici, i daleko okolo, proveli najprije Turci a onda Srbi i komunisti.

Prostor je velik i povoljan za to golemo groblje, blizu je autoceste i veže se na ostatke starohrvatskih i hrvatskih srednjovjekovnih spomenika i utvrda koji također traže obnovu, izlaganje i povijesna objašnjenja.
To bi bilo stalno mjesto posjećivanja, obilježavanja, molitve i učenja.
Židovima, Srbima, Romima i drugih stradalnicima u našoj strašnoj povijesti treba ponuditi da, prema želji i mogućnostima, i oni na tom mjestu naprave grobnice za svoje stradale članove. Ne moraju pristati, ali molim da me ne ruže zbog tog prijedloga: oni su naša braća i sugrađani i njima i nama jednako treba mir, pomirenje i nepolitiziran oplakivanje žrtava.

Moja amaterska procjena kaže da bi 200 milijuna kuna godišnje kroz deset godina (ukupno oko dvije milijarde kuna), bilo dostatno za izvedbu projekta. A mogao bi se dobiti i europski novac.

Radi se o projektu koji rješava brojna hrvatska i ljudska pitanja:
– civilizacijskom pitanju, jer se radi o poštovanju prema nevinim žrtvama,
– humanom postupku, jer se radi o ljudima koji su stradali,
– humanitarnom projektu jer donosi smirenje potomcima žrtava,
– političkom potezu, jer raščišćava najbolnije događaje iz hrvatske povijesti što je jedini put prema pomirenju,
– poštovanju koncepta ljudskih prava, jer svi ljudi imaju pravo na grob i sjećanje,
– kulturnom, umjetničkom i urbanističkom projektu možda i bez premca u svijetu.
Projekt je nesporan za sve dobre i pristojne ljude, kompletira hrvatsku povijest, u skladu je s civilizacijskim, političkim i službenim vrijednostima Europske unije i Hrvatima i svim hrvatskim građanima donosi toliko potrebno pomirenje i smirenje.

Time bi, ako uspije, Domovinski pokret Miroslava Škore i MOST napravili bi više nego da deset godina sami upravljaju Hrvatskom! Ušli bi u hrvatsku povijest, održlio obećanje ustrajanja na domoljublju i spasili se mrcvarenja razmiricama iz klasične politike (državni tajnici, nadzorni odbori, obilježavanja događaja, BDP, vanjski dug i slično). Dovoljno je da nam donesu pomirenje i smirenje.
U članku „POUKE I PRILIKE“ (v. gore) rekao sam da je Plenković previše pametan da bi odbio takvu koaliciju, jer bi ona bila ne samo dobra za Hrvatsku nego bi bila oduševljeno primljena u EU. Kao nepokolebljivi podržavatelj HDZ-a, i g. Plenkovića, ponosam sam da sam to i tako pogodio.

Ako bi tu koaliciju odbili DPMŠ ili MOST, ili oba, osudili bi se na životarenje bez utjecaja u Saboru a time i na svoj postupan raspad. Oni mogu dovijeka paušalno kritizirati HDZ ali dok HDZ ovako dobro radi ništa mu ne mogu.
Najzanimljivija bi bila situacija g. Pupovca! On bi trebao odbiti koaliciju s DPMŠ, ali to bi ga isključilo iz vlasti i k tome pokazalo njegovu netoleranciju. Iskreno govoreći, u interesu svehrvatskog pomirenja, bilo bi bolje da koaliciju prihvati i sjedne za stol s „neprijateljima“ koje sada napada sa sigurne udaljenosti; takvi bi razgovori sigurno dali neki oblik pozitivnog rezultata u odnosu na njegovu ružnu i za Hrvate i Srbe štetnu velikosrpsku politiku.

Veliku koaliciju bi bilo lijepo dobiti i stoga što u njoj ne bi bilo SDP-a, za koji su se mnogi nadali (zacijelo i EU) da će ona nastati koaliranjem HDZ-a i SDP-a. Pojam Velike koalicije time bi dobio novo značenje, izvorno hrvatsko: svehrvatska koalicija bez jugonostalgičara.
Zato kažem: ljudi, dobri ljudi, zaboravite i svoje i tuđe pogrješkice iz kampanje i koalirajte! Za dobro svih građana a vama na čast i slavu.

Prof. dr. sc. Matko Marušić, emeritus
Split

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari