Connect with us

Kolumne

HODAK: Kao da smo zaboravili 1945.: I tada su tekle neke rijeke

Objavljeno

-

Naše “biračko tijelo” je kartaški rečeno napokon došlo na štih. Kod “biračkog tijela” fali bitna komponenta – glava! Da je naše biračko tijelo imalo glavu ili bar današnje iskustvo, sigurno ne bi u svim proteklim izbornim ciklusima tako griješilo.

Ali opet, da nije toliko griješilo, onda ne bi imalo iskustvo koje danas ima. To je svojevrstan “perpetuum mobile”. Kad naše biračko tijelo staviš u funkciju oni će beskonačno birati istu vrstu “narodnih zastupnika” pritom ne trošeći energiju.

Netko mi je poslao duhoviti link. Biračima se sada navodno nudi i jedna nova stranka. Uz sliku Šeksa i ime nove stranke “Mošt”. Od istog autora dobio sam i sliku Voje Stanimirovića, gradonačelnika okupiranog Vukovara. Autor “cinka” Voju da prima penziju od 2200 eura mjesečno s navodnim Vojinim komentarom: “Da sam bre četrdeset godina radio u Nemačkoj, ne bi imao toliko”.

Međutim, primjećuje se kako naši birači postaju sve lukaviji. Sad već razlikuju “slabe strane” naših političara. Jedni strahuju od zakona o porijeklu imovine, drugi od korupcije, a treći od zakona o porijeklu diploma. Na tržištu su posebno na cijeni “mostarske” diplome. Onima koji su “diplomirali” na benzinskim pumpama u okolici Mostara put je otvoren. Samo moraju paziti jer je visoka uzbrdica. Zlobnici ih tješe: “mogu vam, dragi naši, zaplijeniti vaše ‘diplome’, ali nitko vam ne može zaplijeniti znanje koje ste stekli s tim diplomama!”.

Zaboravljena korupcija Račanove vlade

Još je samo tri dana do izbora. U zadnjih petnaestak dana nisam ni jednom uspio uključiti TV, a da se nije pojavio dvometraš Peđa kako bi nas upozorio da je korupciji došao kraj. Oni će sve to riješiti jednim potezom pera, odnosno birači za njih, samo ako ih zaokruže. Moš’ mislit’, rekla bi Tanja Torbarina. Peđa s pravom računa s “kratkom pameću” hrvatskih birača. Sjetite se samo malo nedavne prošlosti. Umro je Tuđman i za šesteročlanu koaliciju na čelu s Račanom i njihovim glasačima “svanula je demokracija”. Račan i SDP skočili nakon deset godina napokon u sedlo vlasti pa odmah krenuli proširivati Remetinec za HDZ-ovce. Korupciju u privatizaciji na “vješala”! Ha, ha, ha! Račanova Vlada je prodala lanac Dubrovačkih hotela automobilskom asu Goranu Štroku za otprilike pet milijuna maraka. Tadašnja ministrica turizma u Račanovoj vladi Pave Župan-Rusković “prosto nije mogla da veruje”. Lanac dubrovačkih hotela bio je procijenjen na najmanje četrdeset milijuna maraka, ali Slavko Linić, tadašnji ministar financija je mislio da je pet milja u redu. Ministrica to nije mogla podnijeti pa je podnijela ostavku, ali “rijeka dojč-maraka” je potekla uzvodno. U ta zlatna antikorupcijska SDP-ovska vremena borbe za pravdu i istinu, Peđa je još nosio kratke hlače, a Dubrovnik je ostao bez gaća. Toliko o korupciji, poštenju, boljem životu i čistim računima… Sve se svodi na političku klasiku: siđi da se popnem! Kakve stranke, takvi kandidati.

Ovu moju kolumnu prema zadnjem mjerenju pregleda tjedno oko 246.000 tisuća ljudi. Mnoge zanima tko su moji favoriti na ovim izborima. Ukratko, Domovinski pokret, a možda i Karolina Vidović Krišto. Ono što je bitno, “oporba” ove izbore gubi. Dobiti bi mogla samo kad bi se mogli vratiti osamdeset godina unatrag u slavnu prošlost – u radio eru. Radio ne radio, slušaj radio! Ljudima se danas HDZ popeo na “onu stvar”, ali kad vidiš Mirelu Ahmetović, Daliju Orešković, Katarinu Peović, Sandru Benčić, Ivanu Kekin, pa kad njima pridodaš Peđu Grbina i pogledaš na HRT-u “Bitku na Neretvi”, onda tek shvatiš koji si sretnik što možeš ostati u srijedu kod kuće! Ali i kod kuće te čekaju Milanović sa svojim prostačenjem i repriza “Neretve”. Uz sve predizborne mudrosti slogan Domovinskog pokreta “USTANI I OSTANI” mi se čini najboljim.

Gledam sliku koju mi netko šalje sa fejsa dok se mučim s ovim tekstom. Slika Romkinje s cigaretom u ustima, uz tekst: “Ma je*eš ti izbori, lažu k’o ja kad gledam u dlan”.

Sreća što su izbori za nas besplatni… Barem pojedinačno gledano. O tome se jednom onako iskreno izjasnio i Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade, kad je rekao: “Kad je nešto besplatno, shvatite da za to morate platiti visoku cijenu. Kad su misionari došli u Afriku, imali su Bibliju, a mi zemlju. Rekli su: Došli smo da molimo za vas. Zatvorili smo oči, a kad smo ih ponovno otvorili, imali smo Bibliju u rukama, a oni našu zemlju”. Nama se to dogodilo 8. maja 1945. Nije bilo čak ni besplatno! Uzeli su nam imovinu i slobodu. I danas još traže da glasujemo za njih prijeteći se “rijekama pravde”. I tragične 1945. godine su tekle neke rijeke – “rijeke smrti”. Zaljubljenici u “visoku” kino-umjetnost na HRT-u odlučili su prikazati nam opet jednom “Bitku na Neretvi”. Jer je to kao in memoriam Veljku Bulajiću. Ali zašto baš taj propagandni jugo-komunistički film? Valjda zato jer su njega orjunaši i kripto-komunisti odmah proglasili filmom svih filmova. Za “dlaku” mu je izmakao Oscar… Filmove o Domovinskom ratu “snima” trenutno “obljubljeni” Dalibor Matanić. Javio se i Davorin Karačić bez dlake na jeziku, pa kaže: “Neki ljudi se bune jer je HRT odlučio prikazati film ‘Bitka na Neretvi’. Da se mene pita, svaki dan bi se na HRT prikazivao taj film”. Trebalo je samo angažirati onog odličnog glumca koji u spotu o autu KIA kaže: “Da se mene pita svi bi vozili Kiu”. Međutim, nas nitko ništa ne pita, ni za Neretvu, ni za spomenik Miljenku Smoji na Rivi….

Opet je na sceni jedna od rezolucija o “genocidu u Srebrenici”. Vučić je bio ovih dana u posjeti kod Macrona u tradicionalno prijateljskom Parizu. Na rastanku poljubiše se u usta u ime vječnog francusko-srpskog prijateljstva. Sletjevši u Beograd Vučić je odmah doznao da je Emmanuel Macron potpisao rezoluciju o genocidu Srba nad muslimanima u Srebrenici i nazvao taj događaj jednim od najodvratnijih zločina u modernoj povijesti. To se zove “nož u leđa”! Međutim, neće Vučić ostati dužan. Odmah se u Beogradu dogodila “sanacija štete” – famozna emisija Miodraga Marića “Ćirilica” na TV Happy. Gledam ju skoro svaki ponedjeljak sa zanimanjem. Emisijom tutnji već godinama galerija bivših i sadašnjih rigidnih četnika. Zvijezda emisije je Dragoslav Bokan, velikosrpski književnik, šovinist i ultra četnik. Uglavnom tko voli, nek’ izvoli. A ja i moj prijatelj Dikan baš volimo! U zadnjoj emisiji bio sam “ugodno” iznenađen. K’o gost emisije pojavio se i “naš” čovjek – Anto Nobilo.

Vuk Drašković je bio u pravu

U elitnoj emisiji srpskog “auto-šovinizma”, gostuje Hrvat. Što više, njegovo izlaganje popratio je iskren aplauz publike u studiju. Kako i ne bi kad je Anto iskreno priznao da su hrvatske trupe nakon Oluje činile brojne ratne zločine te, onako usput, proglasio Sanadera jednim od najboljih hrvatskih premijera. Dok je Anto sipao kamilicu na srpske ratne rane još se nije znalo za “izdaju” Macrona zbog genocida u Srebrenici. Da se slučajno saznalo, Anto bi sigurno i to “prokomentarisao” na zadovoljstvo srpske publike. Jedno je sigurno, “rijeka istine” neće nikada krenuti iz Beograda put Hrvatske. To tamo je stvarno jedna vrsta kaotičnog komadića raja. Stoga se, želio to ili ne, moram složiti s iskrenošću Vuka Draškovića, bivšeg srpskog ministra vanjskih poslova kad je rekao: “Mira na Balkanu bilo je samo tih pet stotina godina kada je Turčin držao srpsko zlo u ropstvu da miruje”. Ta poruka bila je ekskluzivno upućena onima koji su na “ti” s poviješću. Onima koji na svaki i najlaganiji mig jure u “prestolnicu” kao Nobilo, Rađa, Tomić, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Miljenko Jergović, Boris Dežulović, apsolventi i brucoši Pravnog faksa u Zagrebu… Profesorima ovih zadnjih dajem savjet “upišite kolokvij iz povijesti brdovitog Balkana i orjunaštva u Dalmaciji”.

Par dana je do navodno “povijesnih” izbora. Nekako sve više volim stvari koje nisu u modi. One starinske kao što su povjerenje, pomaganje, poštovanje, poštenje… Je li vrijeme za one koji cijene ove vrijednosti da i oni jednom dođu na vlast?

Rijeke pravde su na granici i prijete. Sjetite se Bleiburga. Sjetite se Tuđmana i njegovih razmišljanja i upozorenja: “Smeta vam prvo bijelo polje”… Smeta vam pozdrav ‘Za dom spremni…’ Smetaju vam spomen ploče poginulim HOS-ovcima… Smeta vam proslava Oluje… Smeta vam prijenos svete mise na katoličke blagdane… To je sve lako rješivo. Ako vam baš sve smeta, otiđite iz Hrvatske! Ako vam smeta ‘tuđmanizam’ onda se razvedrite i učlanite se u orjunašku udrugu pa zajedno slavite četnički ustanak u Srbu…

Jako sam naboran, a nemam boračku penziju…

Na “Bliskom istoku” je panika. Je li to na pomolu novi holokaust? Proširila se vijest da SAD planira napasti na Bliskom istoku skladišta oružja za masovno uništavanje pametnim raketama “uradi sam” koje “same” pronalaze cilj. U Izraelu je zbog toga nastala panika pa su brojni Židovi potražili azil u Iraku.

Vozačica golfa kod Karlobaga stradala je dok se šminkala vozeći auto. Krivac je isključivo ljudski faktor, točnije Max Faktor.

Vaterpolist Aleksandar Šapić najavio je inicijativu da se naša “ljubičica bijela” preseli iz “Kuće cvijeća” na neku Kumrovečku livadu. I umuknuo. To me podsjeća na onu staru ličku: “Kad su se stvari zakomplicirale, počela je misliti čije je dite”. Znači ništa od “Muzeja srpske povijesti”, tiskat će se samo najtanja knjiga – “Historija srpskih pobjeda u ratu”.

Za razliku od glave, želudac daje do znanja kad je prazan. Tu staru spoznaju dobro je zapamtiti u ovo predizborno vrijeme. Koliko je Winston Churchill bio u pravu 1946. kad je rekao: “Sadašnji antifašisti brzo će postati novi fašisti”. Ti “novi” sad grozničavo čekaju 17. travnja ove godine… Neka čekaju…. Godota!

No, kad smo već kod starog Winstona Churchilla, nije se loše prisjetiti njegovih razmišljanja o fašizmu u Hrvatskoj: “Ovo još nije kraj, nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka!” Kod nas je sad sve u rukama birača. Kad već sve oporbene stranke žele promjene, možda bi im ih i trebalo priuštiti pa da vide što su dobile…

Tako je bilo i s Hajdukom. Tražio je strane suce pa popušio. Sad navodno Hajduk traži od Nogometnog saveza strane navijače.

Novo u našem novinarstvu. Nekada smo imali časopis “Hrvatski politički zatvorenik”, dosta skromne tiraže. Sad se pokreće mjesečnik “Hrvatski osumnjičenik”, sigurno zavidne tiraže. Kolika će biti, e to ovisi o pobjedniku dolazećih izbora. Ako pobijedi ljevica tiraža bi mogla biti rekordna.

Nikome ne vjerujem, od kad sam sebe uhvatio u laži!

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas