Connect with us

Kolumne

Hodak: Koja je razlika između političara i lopova?

Objavljeno

on

U prošloj sam kolumni pisao o novom “atentatu” na našeg Pupia. Lik se izdvojio iz “rulje” i počeo se umiljato derati na Milorada Pupovca: “Ubi Srbina”. Murja, istražni sudija i odjednom sve je palo u “zastaru”. Muk! No comment! Naime, ispalo je da je atentator iz “mješovitog braka”. Otac (muškarac) i mater (žena) su mu Srbi!

Danas imam još jednu zgodnu političku anegdotu. Ovaj puta iz nogometnog svijeta. Napadač Nottingham Foresta Lyle Taylor zabezeknuo je sve što je lijevo i napredno svojom gestom kad je na početku utakmice FA kupa odbio kleknuti u znak borbe protiv rasizma. “Ne podržavam Black Lives Matter” odriješit je bio Lyle Taylor. Catch 22 je u tome što je naš Taylor crnac.

Usput rečeno, prije nego se vratimo na naše domaće drame i tragedije Nottingham Forest je napravio najveću nogometnu senzaciju u povijesti nogometa i to bez konkurencije. Godine 1974. klub je životario u trećoj engleskoj ligi, a onda je trener postao Brian Clough. K’o svaki trener obećao je plasman u drugu ligu. Istu sezonu je ispunio obećanje. Zatim je obećao da će i tu biti prvi i ući u prvu ligu. I to je ispunio. Ušavši u Premier ligu, odmah je obećao naslov prvaka. I osvojio ga od prve. Naravno, već slutite, obećao je i da će “biti europski prvaci!” I opet ispunio obećanje.

U finalu u Muenchenu šumari su pobijedili švedski Malmo s 1:0. Te 1979. godine, šumari su osvojili prvenstvo Engleske, Ligu, Kup Engleske, FA Kup Engleske i Kup europskih prvaka. U slijedećoj sezoni Forest nije bio prvak, ali je kao branitelj naslova europskog prvaka stekao pravo sudjelovanja u Kupu prvaka i osvojio ga po drugi put.

U finalu su pobijedili Hamburg s 1:0 (za koji je igrao i moj prijatelj i teniski partner Iko Buljan, a trenirao ga Branko Zebec). Forest je jedini nogometni klub u svijetu koji ima više naslova kontinentalnog prvaka nego prvaka svoje zemlje. Godine 1999. šumari su ispali iz Premijer lige i do danas se nisu uspjeli vratiti u Premijer ligu. To je povijest, to je tradicija. Ali što je sve to prema Kupu velesajamskih gradova ili četvrt finalu Lige prvaka.

Slažete se naravno…

U finalu turnira u bijelom sportu, u Wimbledonu, igrale su dvije crnkinje, sestre Williams. Pobijedila je Serena. Bez klečanja prije početka meča…

Hajmo se mi s rasizma i nogometa vratiti na naše domaće drame i katastrofe. Čitam mog favorita među tvrdim ljevičarima – Gorana Gerovca, urednika Večernjakovog Obzora, u kojem se zdušno njeguju stil i ideologija legendarnog Ferala. “Na početku bijaše riječ, a to onda znači da bi novinarstvo moglo biti najstarija profesija”. Gera k’o da je na Alki. Pogodio u sridu! Tvrdnja koja ne trpi polemiku. Koja je najstarija profesija na svijetu? Kako bi rekli u HDZ-u – zna se. Lijeva hrvatska pera grije Gerino sunce jače od onog u Feralu, Novom Listu i Slobodnoj. Sve jedan progresivniji od drugog.

Pofuk sanja o tome kako bi bilo “mnogo lepo” da se o Bajagi, Miki Špiljku i Budi Lončaru izda enciklopedija kako bi mladi naraštaji mogli doznati tko je i kako doprinosio stvaranju ove države. Recimo, sabrana djela “revolucionara i državnika” Mike Špiljka, napisao Hrvoje Klasić. Ili kako je Buda Lončar doprinio stvaranju RH predlaganjem embarga na kupnju oružja Hrvatskoj. Klero-fašistička Hrvatska, naoružana do zuba lovačkim puškama, i liberalna Juga s JNA kojoj su komšije tepale da je “treća armija u Evropi”.

Drugim riječima, politizacija svega i svačega maršira Lijevom našom. Davorko Vidović, bivši SDP-ov ministar, čudi se Tomi Medvedu i kaže: “Kao branitelj nisam branio Banovinu nego Baniju. Vjerujem mu. Možda je on branio Baniju, ali u Oluji je oslobođena Banovina. Većina koja nije zagrižena i jezično zatucana križa se ili krsti. Pupovac, kao reprezentativni primjerak te većine, misli da su oba oblika lingvistički pravilna. Bitno je shvatiti što je autor htio reći. Kad, recimo, Vlado Šeks kaže “Istravino”, zna se da je htio reći Istra.

Možda je nakon 1941., 1971. i 1991. i 2021. naša godina…

Hrvati kao da se pomalo bude iz nekog apstraktnog zimskog sna. Uvijek na prvu godinu desetljeća… 1941. pa 1971. pa onda 1991. Možda je ova godina naša?

Povjesničarka dr. Vlatka Vukelić kaže za Klasićevu Baniju: “Taj naziv je simbol komunističkog terora”. Problem je što istoričar Klasić nije valjda nikada čuo za pojam “komunistički teror”. Naš Hrvojica, otkad zna za sebe nije čuo za Banovinu. Banovina je je po njemu novonastali pojam tek nakon 1990. Sad bi mi amateri trebali “informisati” profu s liberalnog Filozofskog faksa o 1939., o povijesti tog kraja i nazivlja kojim su ga identificirali. Doista se treba zabrinuti za njegovu informiranost, da ne kažem povijesno poznavanje činjenica.

Destruktivan strah baulja Hrvatskom. Opet nas dijele. Tko? Navodno ustaše. Kao da je važno da li je u ovoj apokalipsi Banovina ili Banija, tisuća i hiljada, točka ili tačka, cikla ili cvekla, Brijuni ili Breoni, HV ili JNA, Hrvatska ili Jugoslavija, Čavoglave ili Nož, žica… Čitam već godinama o rovovskoj borbi “časnih sudaca” Visokog prekršajnog suda protiv Čavoglava. Je li ta pjesma prekršaj ili kazneno djelo? Opća sjednica svih sudaca bila je protiv dvije sutkinje i jednog sudije, ali još se ništa ne zna. Hoće li Thompson sa svojom budnicom u Jasenovac ili Gradišku staru?

Kako su Srbi iznenadili čak i Puhovskog?

Čekaju se bolja vremena od ovih punih korone i potresa. Treba samo baciti pogled preko grane – na istok. Ovih dana po slobodarskom Beogradu osvanuše plakati prijatelja tamburice i narodnog melosa. “Nož, žica, Srebrenica…”. Čak je i Žarko Puhovski bio začuđen.

Glorifikacija genocida u Srebrenici “žestoko je osuđena” u naprednim i liberalnim pokretima u Hrvatskoj, osim što to nitko nije javno napisao. Međutim, u komšiluku nisu tako neosjetljivi. Čim su se plakati pojavili u Beogradu, čim su se počele prodavati majice s natpisom “Nož, žica…” kao i plakati s lirskim tekstovima, sve je u roku odmah prijavljeno tržišnoj inspekciji! Pa vi sad pjevajte, urlajte, kupujte majice. Svi ćete jednog dana, a možda i prije, pred tržišnu inspekciju. Sazvat će se “Opća sjednica svih inspektora”. Možda će doći na red i ulica čika Draže u Kragujevcu. No, tu valja biti oprezan, ni slučajno se pri tome ne smije naljutiti Savu Štrbca, sudiju iz Zadra. Mogao bi iz čiste zlobe prestati primati hrvatsku penziju, što bi bio tko zna već koji hrvatski genocid prema susjedima. Penzionerski genocid. Ognjen Sviličić bi u znak protesta možda tada zatražio da plaću umjesto u kunama prima u dinarima.

Brazilski pisac i humorist Millor Fernandes je 2013. postavio svojim čitateljima zanimljivo pitanje: “Koja je razlika između političara i lopova?” Odgovor koji ga je oduševio glasio je: “Poštovani g. Millor, nakon dugog razmišljanja došao sam do zaključka da je razlika između političara i lopova u tome što sam prvoga izabrao ja, dočim je drugi izabrao mene”.

Millor Fernandes mu je odgovorio: “Poštovani gospodine, vi ste genije! Jedini ste koji je uopće uspio naći neku razliku!”

Od kada je tamo davne 1950. navodno Milovan Đilas u Skupštini Jugoslavije uzviknuo “Zaustavite Reuters”, oko tog slobodarskog usklika nastao je pravi medijski rašomon. Tko je zaista bio taj “genijalac”? Je li kasnije za nagradu završio na Golom otoku ili je naprosto nestao u vrtlogu “istorije”? To je sada manje važno. Važnije je da nam se danas ponovno vraća kao povijesni bumerang. U vrijeme kad sam živio u SAD-u, tamo ’70-tih godina, bilo je zaista nezamislivo da se nekom uskrati sloboda govora. Tu slobodu jamči i Prvi amandman američkog Ustava. Ovih dana su Facebook, Twiter, Instagram, You Tube… poručili Donaldu Trumpu, još uvijek predsjedniku SAD-a, “Začepi i odj***”. Davor Ivanković piše u Večernjaku da je Trump postao prvi digitalni zatvorenik. Naravno, to je samo presedan, ali će se ubuduće na temelju njega početi sve češće izricati nove zabrane, doživotne digitalne presude itd.

Sad će i Ameri vidjeti što to znači kad si u zatvoru, a zoveš se recimo Slobodan.

Odustaju li Amerikanci od demokracije ili kako je Kina nametnula svijetu svoj model vladanja?

Uoči novog Svjetskog ekonomskog foruma javio se sa zanosnim optimizmom bivši državni tajnik SAD-a John Kerry s otkrićem “da demokracija nije sposobna odgovoriti na nove izazove”. Dražesno!

Ipak postoji jedna zemlja na “ravnoj zemaljskoj ploči” koja ima odgovor. Naravno Kina. Kineski vođa XI Jinping još davno je izrekao povijesnu rečenicu: “Kapitalizam da, demokracija ne…” Dokazuje li što podatak da će prigodom predaje vlasti Joe Biden – uz policiju, FBI i ostale službe sigurnosti – imati kao zaštitu čak još i 25.000 vojnika? Od koga se to Joe mora štititi? Od onih istetoviranih likova s rogovima na glavi, našmrkanih antifa i ostalih statista iz političkog “plovećeg kazališta”? Sad vidimo zgodan primjer kad “demokracija nije sposobna odgovoriti na nove izazove”.

Prvi je to sredio u svojoj zemlji Xi Jinping tako da je uveo medijsku platformu Weibo. Taj demokratski čin cenzure i brisanja inozemnih vijesti i informacija koje ti ne odgovaraju sad je kao korona prodro u Twitter i Facebook… Strah od zatvora, gubitka posla širi se među onima koji su najpošteniji. Među američkim radnicima svih boja. Našmrcana elita iz LA-a i Washingtona već će se snaći. Na redu su oni koji vole rušiti…

Ne rušite mostove iza sebe, možda ćete se morati vraćati.

Uživam kako pate jugo-narikače…

Javila se naša notorna jugo blogerica Vedrana Rudan. Misli da je upravo sad vrijeme da nam otvori naše krmeljave oči pa kaže: “Hrvatska je nastala prolijevanjem krvi naivčina i onih koji davanje krvi nisu mogli izbjeći”. Hrvatska se u krvavom ratu zauvijek riješila Jugoslavije, ali mala zlobna, poražena Juga skupčala se u našoj Vedrani i sikće li, sikće… Više od četiri stotine djece je ubijeno u Domovinskom ratu. To su vjerojatno oni koji “davanje krvi nisu mogli izbjeći”.

Da, baš prave “naivčine”! Da nisu krenuli u rat, djeca bi ostala živa. U toj musaki ne fali ni jeftine demagogije: “Ne, ne, ne i ne! Ne tvrdim da nas oni (?) nisu napali i da se mi nismo morali braniti i da se mi nismo obranili i da nije izginulo mnogo nevinih” skviči Rudanica. Tko su to “oni” koji su nas napali? O tome ona nije sposobna izmukati ni “mu”. Napali su nas “njeni”, a “naivčine” krenule u rat. “Oni” su na nas krenuli s cvijećem i okićenim tenkovima, a vratili se sa sramom okićenim traktorima. I sada je profesionalna narikača, naša jugo-Vedrana, našla pravo vrijeme da nam objasni kako je “najveći Titov drug bio Franjo Tuđman”. Tobože zaboravila je da je Tito svog “najvećeg druga” dva puta bacio u zatvor, osudio ga na robiju i poslao u Lepoglavu.

Partizanskom logikom Rudanice i Stepinac je spadao u najveće Titove drugove. “Naivčine” su 5. kolovoza 1995. otpuhale toliko smeća iz Lijepe naše, ali ipak ne sve. I tako ova naša draga jugo-alapača, pokušava sada biti čak i “istoričarka”. Nadam se da će biti čitana k’o Trump na Facebooku. Jedno od njenih “briljantnih” povijesnih razglabanja je i teorija, inače “poraženih orjunaša”, da se “potreba za pljačkom Hrvatske prikaže kao borba za slobodu”.

Prema tome, drugarice Rudan, “proš’o vam je voz”! Psi laju, a karavana je već davno prošla. NATO, EU, lopovska privatizacija… SDP je u tom “tragičnom razdoblju” bio na vlasti osam godina. Da li se drugarica sjeća i jednog jedinog slučaja da je u tih osam godina poništena bilo koja privatizacija. Ako se sjeća neka uzme ‘blajvaz i hartiju’ i to napiše. A može i s “hemijskom” olovkom. Toliko o jugo moralu iz “bašte” Vedrane Rudan. Iako se možda samo radi o klasičnoj pakosti poraženih. Kako je i napisao Rudyard Kipling: “Pakost proizlazi iz saznanja o vlastitoj inferiornosti”.

Oscar Wilde je pak napisao: “Moralnost je jednostavno stav koji zauzimamo prema ljudima koje osobno mrzimo.”

Tako nama Rudanica cijeli život soli pamet, a mi umremo od – šećera. Gušta me kako drugarica komesarka uživa negdje u pjesmi koju pjeva Doris Dragović o lijepoj zemlji Hrvatskoj. Pjesma je odlična za jugo-nisko tlakaše. Diže im tlak na tristo…

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

 

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari