Connect with us

Kolumne

HODAK – Milanović nikome ne obećava ništa. Oni koji ga poznaju znaju da ni to ne može ispuniti.

Objavljeno

on

U siječnju 1898. Emile Zola je napisao otvoreno pismo predsjedniku Francuske Felixu Faureu povodom afere Dreyfus. To pismo s danas legendarnim naslovom ”J’Accuse” ili ”Optužujem” ušlo je u povijest borbe za tzv. ljudskih prava.

Zola, otac naturalizma, hrabro i iskreno, kao da je živio u današnjoj Hrvatskoj, progovorio je o francuskom pravosuđu. A kako to izgleda u našoj današnjoj državici? Ovo “našoj“ stavljam pod navodnike. Kod nas su i scenografija i uloge malo drugačije podijeljene negoli u tadašnjoj Francuskoj. Mi se još uvijek borimo protiv ZDS-a ili kako bi rekao Horacije “Pro patria mori..“ Umjesto da lijevo liberalni “pisci“, k’o što su Ante Tomić, Jurica Pavičić, Vedrana Rudan i ostali pišu naš ”J’Accuse” Zoranu Milanoviću, on to piše njima, časnim ljevičarima. Motiv je jasan. Pravosuđe je nakon Mamića u ”knock down-u”. Sad je vrijeme da se na “juriš“ osvoje i Vrhovni sud Hrvatske i Visoki kazneni sud. Previše je tu “ostataka prošlosti…“

U Jutarnjem Slavica Lukić piše u ekstazi: “Na čelu suda je čovjek koji je Šeksovo svjedočenje ocijenio nevjerodostojnim“. Jak adut. Šeks i vjerodostojnost! Nitko nije ni zucnuo o tome je li predmet “Glavaš“ pravomoćan ili nije. Vrhovni sud ga je potvrdio, ali ga je Ustavni sud ukinuo. Sad je Visoki kazneni osvojen. Turudić misli da je to zbog njegovog druženja s Mamićem. Možda!? Ali ima jedan znatno jači razlog. Naime, on je pred dosta godina, još “mlad i naivan“, izjavio kako bi trebalo donijeti zakon o zaštiti digniteta Domovinskog rata. Ili tako nekako. A naša “lijeva medijska falanga“ ima odličnu “memoriju pamćenja“. Inače, u tom “epskom“ ne-pravo-moćnom predmetu protiv Glavaša ima detalj za povijest ne našeg nego i svjetskog pravosuđa. U ratnom Osijeku jedan neprijateljski zatvorenik pokušao je pobjeći iz zatvora. Krunski svjedok je bio mladi policajac i da spriječi bijeg opalio mu je par metaka u leđa. Da bi dali podršku “krunskom svjedoku“, vještak je izjavio kako je neprijateljski vojnik prije toga, po nalogu Glavaša, bio prisiljen da iz akumulatora popije kiselinu i da je to bio stvarni uzrok smrti nesretnog bjegunca. The Walking Dead na hrvatski način. Mrtvac bježi, a ubojica postaje krunski svjedok. Puca u bjegunca, a pojma nema da je on već mrtav. I mrtvace ubijaju zar ne? Neki bi danas mijenjali ovako zabavno i uzbudljivo pravosuđe. No pasaran!

Sad još samo preostaje osvojiti Vrhovni sud Hrvatske. Možda da se proba s Zdravkom Mamićem kao kompromisnim rješenjem? Njegova prednost je u tome što ih sve poznaje, a mana mu je što nema sudačkog iskustva. No, nema ni naša Zlata… I na kraju, generator koji kao na tekućoj vrpci proizvodi latentne bolesti u našem krhkom i neotpornom pravosuđu je Državno sudbeno vijeće. Zakon o DSV-u bi trebalo mijenjati u roku odmah. Tko sve tamo sjedi? Arsen Bauk, kao predstavnik onih progresivnih snaga u društvu koje se i dan danas čude ”sudijama koji se drže k’o pijani plota zakona“, predstavnici Pravnog fakulteta u Zagrebu bez ikakve sudske prakse ili s onom na prekršajnim sudovima na koje su uredno pozivani kad voze bez obveznog svijetla ili u krivom pravcu. Možda su članovi DV-a i predstavnici nevladinih udruga? Ima u DSV-u svakakvih likova, osim odvjetnika. Jedino odvjetnici znaju svakog, baš svakog suca i njegove slatke male tajne. Na dnevnoj bazi službeno se družim s tri, a ponekad i više suca na raznim sudovima. Nakon Tuđmanove smrti odvjetnici su dobili “nogu“ ili ljepše rečeno “šimecki“ iz DSV-u. Danas “bauk“ komunizma pedantno provjerava tko se kandidira s ustaške, a tko s partizanske strane. Ne ćemo valjda dopustiti da nam ustaše biraju suce!! Zakoni su kod nas neumoljivi, ali je sa sucima lakše.

Mihail Bulgakov, autor famoznog djela “Majstor i Margarita“, jednom je napisao: ”Izgleda da će uskoro tolerancija stići do tog nivoa da će pametnima biti zabranjeno razmišljati zato jer to ponižava osjećaje glupih”.

Mlada nogometna reprezentacija Hrvatske igrala je nedavno na Europskom prvenstvu mladih koje se zove U-21, s vršnjacima iz Engleske. Prije početka meča u kojem su, usput rečeno, Englezi pobijedili, ali ujedno ispali i popušili, igrači obje ekipe su uredno kleknuli na travu kao podrška pokretu “Black Lives Matter“. Opet onaj poltronski hrvatski kod. Kao red je… pa i svi drugi kleče. U te “sve“ ne uklapa se napadač Crystal Palacea Zaha koji nije kleknuo. Ah, taj “tvrdoglavi“ Zaha je Black. U istom terminu kad su igrali naši “progresivni“ mladi, igrali su i seniori i to kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Poljaci u Londonu, a Česi u Walesu. Šteta što nije bilo i Mađara. Naime, svi su ostali stajati na svojim “ultra desničarskim nogama“ kako to lijepo piše Denis Romac. Još kad se priključi Janša, evo u Europi novog ”fašizma i nacizma”. Da je sudac na U-21 zaboravio zviždati naši mladi bi još i dan danas klečali u Kopru na diku i ponos naših nevladinih udruga.

Korisnici Twittera “spustili“ su engleskim kritičarima Poljake koji ne žele klečati. Uz slike Engleza kako kleče i Poljaka koji stoje, na duhovit način dali su svoje viđenje te nogometne operete: “Englezi su kleknuli pred Poljake i molili ih za oprost što su ih 1945. prodali Staljinu” ili ”Englezi su kleknuli pred Poljake i molili ih za oprost što su ih 1939. izdali i prepustili Hitleru”. Da su naši mladi i apolitični nogometaši ostali stajati na nogama, danas bih ja, ponosan k’o Velebit, mogao napisati da su nas Englezi molili za oprost jer su nas u svibnju 1945. razoružane predali komunističkom satrapu koji je u maniri Hitlera i Staljina preko 500.000 poslao u smrt. Bez suda i presuda. Dokaz da se ipak svi suci nisu “držali zakona k’o pijani plota“.

Usput rečeno, nekako u vrijeme “ispada“ Čeha i Poljaka u desničarskom se mraku rodio ultradesničarski savez Orbana, Morawieckija i Salvinija. Čeka se i Janša. Zna Denis Romac da se čeka Janša, ali zna da se ne čeka Andrej Plenković. On je Denisov normabel… Još kad se ovim novim europskim “klerofašistima“ pridruže Česi i Slovaci neće biti dovoljno normabela za naše cro-poltrone. Past će opet pjesma “Budi se istok i zapad…“ Jedna od kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba Jelena Pavičić Vukičević želi srušiti istočnu tribinu na Dinamovom stadionu. Ako nestane istočna tribina, ništa od buđenja. Da bi se “narod probudio“ treba mu pronaći samo dobar razlog.

Čitam nedavno u Jutarnjem razgovor s Hrvojem Klasićem, nećakom “državnika i revolucionara“ Mike Špiljka. Naš Hrvoje ima teoriju koja s vremenom postaje zbilja. On, naime, predaje povijest na već famoznom Filozofskom faksu u Zagrebu. Evo teorije. Srbi su bili lojalni građani NDH-e, ali su ih ustaše odmah počele klati. Zato su se pridružili partizanima kako bi sačuvali glavu. Kako su Hrvati na početku Drugog svjetskog rata činili većinu partizanskog pokreta, tko je onda počeo klati Hrvate? Ako netko od ”retrogradnih” studenata ne nauči dobro ovakve teorije profe Klasića, kako da prođe na ispitu?! Isto se dogodilo i 1990.g. Hrvati, kojima povijest baš ne ide najbolje, odmah su počeli “klati“ lojalne Srbe i prisilili ih, onako lojalne, da postavljaju balvane na ceste, da kolju po istočnoj Slavoniji, Lici i Dalmaciji, da tjeraju ljude u minska polja pa su na kraju nevoljko i sramežljivo morali okupirati 1/3 RH. Ma, živio nam ”naš” Hrvojica i ”naš” Filozofski faks! Sačuvajte ono što su nam ostavili Kangrga, Šešelj, Zvonarević i ostala bratja iz doba komunizma. Šteta što je samo Voja Šešelj ostao živ. Ali zato su sad pridošli Hrvoje, Tvrtko i Markovina… Dakle, poklonici bivših okupatora 1/3 ove države vladaju i dan danas na katedrama povijesti, sociologije, političkih znanosti, novinarstva… Falsificiraju suvremenu povijest bez ikakvih reakcije politike i ostale stručne i druge javnosti. Po njima su valjda Hrvati bili genocidni 1941.g., 1971.g. i 1991.g. Tu intelektualnu glupost si na cijeloj kugli zemaljskoj mogu dozvoliti jedino Hrvati. Možda zato jer su i dan danas izloženi “unutarnjoj okupaciji“ onih koji su potiho podržavali okupaciju 1/3 države sve do 5.kolovoza 1995.g.

Čitam nedavno zanimljivu ocjenu profesorice Mirjane Krizmanić, doktorice psihologije s Filozofskog faksa u Zagrebu. Naravno, ona je lijeva od glave do pete i intelektualno superiorna desnim ognjištarima i buzdovanima. Našu Mirjanu skoro je ”strefio” šlag. Za sve je kriv Davor Filipović “dotepenac“ iz Sarajeva koji se usudio kandidirati za gradonačelnika Zagreba. I to još na listi HDZ-a. Već sam se davno u mojim kolumnama deklarirao da nikada nisam bio član HDZ-a. Od smrti dr. Franje Tuđmana nikada više nisam ni glasovao za HDZ pa sam sve prije nego apologet HDZ-a. I supruga mi je još pred skoro dvadeset godina izašla iz te stranke. No, vratimo se mi Davoru Filipoviću. Niti ga poznam niti sam ga ikada u životu vidio. Ali znam da je čovjek akademski obrazovan, da je profesor na Ekonomskom faksu i da je u dvadeset i šestoj godini doktorirao. Nastupa pristojno, nikoga ne vrijeđa, mlad je i športski tip. Obećava svašta? Kao i svi ostali kandidati! Međutim, kad ga je naša Mirjana “snimila“ (kao nekada legendarna UDB-a) kao nadmoćnog neprijatelja onda je, onako iskreno, partizanski, oči u oči bubnula: “Zgromila me količina neznanja Davora Filipovića“. Dobro, draga doktorice. Ne može svatko biti pametan i mudar kao Krešo Beljak, Bauk, Maras, Vedrana Rudan, Nenad Stazić i da ne nabrajam sve ljevičare koji su doktorici sigurno dragi, ako ne zbog pameti, ali ono bar svjetonazorski. Razumijem ja da se profi Krizmanić netko tko se, kako to ljevičari kažu ”dotepao” iz Sarajeva, a nije završio studij na Filozofskom faksu u Zagrebu pod palicom Budaka, Goldsteina, Klasića i sličnih, čini neznalicom, napose ako je još i član HDZ-a. Naši ljevičari kad treba teoretizirati su svjetske klase, ali kad te teorije (kao npr.: o jednakosti, ljudskim pravima, toleranciji različitosti) treba provesti u životu, e tu im onda nedostaje… prakse. A teorija bez prakse je sranje, gospodo! Sjećam se Viba Bulatovića koji je još za vrijeme Mirjanine države jednom hrabro napisao: “Proleteri svih zemalja uozbiljite se“.

Winston Churchill je jednom rekao: “Osobno sam uvijek volio učiti, premda ne volim kad me podučavaju“. A naša Mirjana voli podučavati…

Dogodio se grozan filoustaški incident na Radio Rijeci. Neka novinarka, bez završene srednje Kumrovečke, pustila je u programa pjesmu Vinka Coce: “Kad umrem umotan u bilo…” Nakon “teškog“ incidenta javio se “dežurni drug“ Joso Krmpotić, inače moj Ličanin, te je pred cjelokupnom jugo-javnošću izvršio drugarsku samokritiku. Posipavši se po glavi s par kila pepela, naš Joso je poput Cicerona promucao: “A što ću, mogu jedino izist govno“. I izija si Joso i to puno veće govno nego što si mislio. Rijeka, grad različitosti i tolerancije prema jugoslavenstvu i komunizmu s pravom je postala Europska prijestolnica kulture. Ako pustimo Cocu, sutra će pokušati s Thompsonom, Kićom, Škorinim Matom… Kamo ćemo onda drugovi s Đoletom, Borom čorbom, Bajagom, Cecom, Lepom Brenom? Joso nas i dalje drugarski podučava: “Ne da ju opravdavam, ona je htjela pustiti nešto od Coce. I ne da je promašila nego je promašila za cijeli život. Ja ljude razumijem, ljudi su, blago rečeno, “popizdili“…

Naš Joso ne shvaća od kada su to on i ti njegovi “ljudi“ popizdili. Od 5.kolovoza 1995. Ali ti isti još nisu shvatili da i oni drugi mogu jednog dana “popizditi“…

Za Josu vrijedi ona: “Iako je bio kratke pameti, produžili su mu mandat“.

Bitka za izbor predsjednika VSH-e je zbog Uskrsa na kratkom “godišnjem“. Na Pantovčaku imamo poglavara koji reagira promptno i bez dlake na jeziku. Gromovi s brda lete na sve strane. Od Puhovskog, Ba.Ba., Sanjesvrake, Šeksa, Plenkovića, Jandrokovića, Gonga, Ustavnog suda…“ Eksperti s lijeva i s desna trude se, sukladno svojim svjetonazorskim stavovima objasniti priprostom hrvatskom puku što je istina, a što laž u kanonadi koja svakodnevno prekomjerno granatira Vladu, Sabor i ostale. Tako Predsjednik iskreno, kao dječak koji pjeva u crkvenom zboru, naziva “Katedralu duha“ Yutelom. Iz “Yutela“ na to ni mu… Valjda oponašaju stil engleske kraljice. Prikaže se puku svake treće godine. I za HRT vrijedi ”splendid isolation”, ali svaki mjesec sirotom puku ovrhama utjeruju svojih 80 kunića pretplate. Pretplata se mora platiti! Svi moraju plaćati redovno za tako kvalitetan program kojim nas HRT bombardira. Recimo, emisije Ace Stankovića ili Denisa Latina, urednika Otvorenog. Tip je ludo duhovit. Vjerojatno je rođen na Duhove. Objavio je

na fejsu sliku Tuđmana s neke poštanske marke. A vlasnici marke su kao u dilemi kad žele

marku zalijepiti na kuvertu jer ne znaju na koju stranu da pljunu. Zato Denis zna i to ga čini kvalificiranim da stoluje na državnoj televiziji. Evo, već jedan od razloga zašto HRT-u treba ukinuti pretplatu pa neka Denis sam crkava od smijeha kad prvog u mjesecu ustanovi da na računu nema ustaških kuna od naših pretplatnika. Tada će u programu biti više Milanovića i njegovih štoseva. Možda ga tada pozove i Aca u N2 jer on ionako traži goste k’o slijep muhe.

Milanović nikome ne obećava ništa. Oni koji ga poznaju znaju da ni to ne može ispuniti.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari