Pratite nas

Kolumne

HODAK: Na vašu veliku žalost, druže Tomiću, narod gleda HBO-Go, Netflix, Amazon, a ne naše loše filmove

Objavljeno

na

Prvi tragovi o postojanju Hrvata vraćaju nas tamo negdje na kraj drugog stoljeća pr. Krista, odnosno do kraja prvog stoljeća nakon Krista.

Naime, u to vrijeme je djelovala židovska religiozno-politička stranka poznata pod imenom Farizeji ili – da se lakše razumijemo – licemjeri. Kada je Isus govorio svojim učenicima: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji…“ današnja frakcija ognjištara, sklona povijesti, čvrsto vjeruje kako su se u “pismoznance“ i ”farizeje” bili ubacili i prvi Hrvati što je siguran znak da smo, što se tiče farizejstva, mi “navek“ bili tu.

Tko bi uspio opisati svu farizejštinu, licemjerstvo, dvoličnost naših modernih pismoznanaca! Nebitno je jesu li se ugnijezdili u medije, pravosuđe, političke stranke ili u nevladine udruge. Kao u Alan Fordu: “Mi ništa ne obećavamo, ali to ispunjavamo“.

Naši “pismoznanci“ iz stranke Pametno prijavili su Ivana Pernara DORH-u jer se izlanuo da je vitamin C jako dobar protiv gripe. Aleluja iliti hebrejski “hvalite Jahvu!“. Radosni poklik hvale i našem bračnom paru Pametno! Izgleda da C-vitamin više nije progresivan. Nema više lijekova za prehladu i gripu koji se prenose usmenom predajom.

Da je Pernar izjavio kako su američki znanstvenici dokazali da, ako želite izgubiti na težini, morate manje jesti, dobio bi zbog mudrosti salve aplauza naših ”pametnih”. Ovako će morati u Gajevoj ulici objašnjavati zašto provocira naše farizeje.

Idemo dalje. Darko Kovačević, zvan “Daruvarac“, optužen je za nanošenje teških tjelesnih ozljeda svojoj djevojci te je za to “popušio“ pet godina zatvora. Za isto kazneno djelo optužen je i Neven Kovačić, “progresivac“, koji je prebio sedamdesettrogodišnju Ružicu Ćavar, ali on nije ništa zbog toga “popušio“. Dobio je samo godinu dana uvjetnog zatvora. Pravi bingo!

Ako opet prebije neku “opasnu desnu“ aktivisticu, pa makar bila u punoj snazi i u 83. godini, morat će, recimo, guliti koji mjesec u nekom domu ili bolnici krumpire. Ista država, isti zakon, ista kvalifikacija, ista sudska nadležnost… isti farizeji.

Sin “legendarnog“ Josipa Đakića koji je iskreni pobornik Istanbulske konvencije, imenom Ivan odlučio se pred pravoslavni Božić na kretenski potez, kao da su ga sponzorirale Pupovčeve “Novosti“. Na svom je Facebooku profilu objavio sliku ustaše kako drži u ruci odrubljenu glavu četnika. Sve što je progresivno, antifašističko, liberalno, moralno, orjunaško, jugonostalgičarsko i kriptokomunističko… diglo se na zadnje noge.

Sve pravobraniteljice, od Lore pa nadalje, ”naprosto nisu mogle da veruju da se takvog što dogodilo”. Sad već “legendarni“ sin legendarnog Joce, nakon hitnog sastanka MUP-a i DORH-a, bio je priveden u lisicama kod “druga“ sudije. Na nesreću se pokazalo da se ipak radilo samo o sucu, a ne sudiji koji ga nije pritvorio nego mu je samo odredio mjere opreza. Na opće razočaranje Vedrane Rudan i ekipe “pismoznanaca“. Jedino što je naše farizeje malo razveselilo bile su “lisičine“ na rukama jednog HDZ-ovca.

Veselili su se farizeji i nedavno kad su u Vukovaru policajci privodili na sud dvojicu osumnjičenih za ratni zločin. I policajci i osumnjičenici za ratne zločine ušetali su na sud s rukama u džepovima. Pa red je, ljudi smo… Isti dan kad je mladi Đakić dobio ”lisice”, na N1 je gostovala osoba srpske nacionalnosti, po uvjerenjima pravi mućak “s dna kace“, imenom i izgledom Emir Kusturica.

Ponosno i orošenih očiju izjavio je “da su Srbi jedini u Drugom svetskom ratu imali dva antifašistička pokreta. Partizanski i četnički. Onako samo usput, čini mi se da N1 ima nacionalnu koncesiju Republike Hrvatske! Kada jedan povijesni po-četnik na hrvatskoj televiziji proglašava četnike antifašistima, od naših antifašista farizeja mogao se čuti samo muk, ni slovca ili glasa osude.

Slušajući našeg Emira samo sam čekao da, onako četnički, utvrdi kako su oni, četnici, zapravo bili ”pravednici među narodima” pa da im Efraim Zuroff može uručiti plakete. I jedan moj prijatelj s tenisa tvrdi kako su neki postali pravednici ako ne među narodima, onda među zaraćenim stranama tako što su sakrili za vrijeme Drugog svjetskog rata nekolicinu partizana u Zagrebu i to tako da ih ni do danas nisu našli…!

Hajmo sad opet malo o našem pravosuđu koje postaje sve više čak i svjetski poznato. Čitam nedavno kako je neki tip maznuo liku mobitel. Vjerojatno je bio recidivist, pa ga je sud opleo s godinu dana zatvora. Tako i treba jer su mobiteli postali vraški skupi. Ako ti ga netko mazne, ti moraš i dalje otplaćivati rate. Probajte sada izračunati koliko se može mobitela kupiti za 3,6 milijuna kuna.

Toliko je, naime, vijeće Županijskog suda u Zagrebu, pod predsjedavanjem sutkinje Jasne Galešić, utvrdilo da je naš dragi Ivo Sanader zaradio u aferi Hypo banke te je tako zlouporabio položaj i učinio kazneno djelo ratnog profiterstva. Onaj pehista mazne jedan mobitel i ode u buksu godinu dana, a dragi Ivo navodno zamrači 3,6 milijuna kuna i dobije dvije i pol godine zatvora. A naši farizejčići i dalje čkome…

‘Zgodna, progresivna i antifašistička’ satira proleterskih Novosti

Nadam se da portal Direktno.hr ima sve naslovnice proleterskih “Novosti“ kojima me moji čitatelji zatrpavaju putem WhatsAppa. U zadnjem broju ”najčitanijeg” tjednika u RH Novostima na naslovnici je izašao Tuđmanov spomenik. Tuđman u ruci drži odrubljenu partizansku glavu.

U jednom starom broju bila je na naslovnici Thompsonova glava, ispod vrata srp, a na glavi čekić. Sve me to pomalo podsjeća na opjevane partizanske neurokirurgijske operacije u Hudoj jami, na marševima smrti… Sve zajedno je to baš jedna zgodna, progresivna i antifašistička satira. Od “satire“ s Markom Perkovićem su prošle već godine, ali hrvatska medijska i politička falanga nije tražila ni za urednika, ni za crtača i nakladnika Novosti ni zatvor, ni ispriku i lisice.

Na fejsu divljaju: “Ja bih Thompsona i kuhano vino”… ”Neću opanke i Hladno pivo“, a Ivan Brodić se pita: “Ako je moguće da predsjednik HSS-a daje izjavu o bratstvu i jedinstvu, jel’ moguće da se dobrovoljno Vatrogasno društvo nazove Jan Palach?”.

Sjetite se dočeka naših nogometaša nakon Moskve. Kad je Beljak doznao da je Thompson u autobusu na traženje igrača, u njemu je eksplodirala ljevičarska dobrota, blagost i pastoralnost pa je izjavio: “Mora mi smeće fašističko dan pokvariti, nabijem njega i sve fašiste!!!“. Je li se tada javio itko iz lijeve političke i medijske falange da to osudi i zatraži kažnjavanje našeg Belje…?

Na dan 14. srpnja 2018., na dan otvaranja Svjetskog prvenstva u Rusiji, neki “duhoviti“ kreten je objavio na fejsu dvije perverzije s Lukom Modrićem. Na jednoj je nož (žica, žica Srebrenica) pod vratom Modrića, a na drugoj štrik na vratu Modrića s jasnom asocijacijom na vješanje.

Lijevi i “progresivni“ Net.hr. drži i dalje te fotografije pod naslovom “Procurile iznenađujuće fotografije…“. Babićev Indeks je mudro zaključio kako je fotografija “obješenog Modrića prikupila više od dvije tisuće lajkova“. RTL-ov portal Vijesti.rtl.hr licemjerno piše kako je to “vrhunac neukusa navijačkog puka, bez obzira na njihovo zadovoljstvo“. Zamislite takav komentar za crtež Ivana Đakića ”vrhunac neukusa bez obzira na njegovo nezadovoljstvo” i dalje muk. Ha,ha, ha! Baš sami licemjeri i farizeji!

Ima još toga. Na primjer, vrhunski humor tipa NewsBara je: “Gnjus Koncila“ na naslovnici Novosti. Zapravo je tragikomično da pravoslavni tjednik tepa katoličkom tjedniku da je gnjus, a izlazi zahvaljujući većini od 84% katolika u HR. Tko je zaista gnjus kristalno je jasno. Ismijavanje požara na obali s naslovom “Lijepa naša lijepo gori“ itd. itd. Kako je to napisao Josip Jović: “Mržnja se mržnjom vraća i plaća“.

Pravo “samoupravno“ osvježenje dolazi iz oficirskih krugova. Boris Miletić, zgrožen ispadom Ivana Đakića, predlaže zatvorske kazne za “promicanje nacizma, fašizma i ustaštva“. Pulski farizej ima problema s “memorijom pamćenja“ pa je zaboravio na komunizam i staljinizam.

“Zaboravio“ je Bora na Vijeće EU, na rezoluciju (da je sada ne citiram) kojom se traži osuda totalitarnih režima, između ostalih i komunizma. Kad se, kako ih neki nazivaju, komunistički The Walking Dead jednom godišnje svakog svibnja sretnu na “balu vampira“ onda je to susret starih ratnika koji evociraju legendarna junaštva kao što je to Huda Jama, Šestine u Zagrebu, Medvedgrad, Gračani sa 17 partizanskih stratišta, Savska cesta gdje se sada vrše iskapanja partizanskih žrtava.

Uglavnom, naši ”heroji” hrabro i sustavno, naoružani do zuba, pobjedonosno su slali pod zemlju nenaoružane neprijatelje, od Dravograda pa do Požege. Na tzv. ”križnom putu” su očevi današnjih farizeja, sukladno ratnom pravu i Ženevskoj konvenciji o ratnim zarobljenicima punili jame i napuštene rudnike s narodnim neprijateljima. I tako dok je tata bio svojedobno oficir JNA, danas je sin borac protiv nacista, fašista i ustaša.

Diplomirao poznati političar na Fakultetu političkih znanosti pa se hvali supruzi: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih ja i srednju školu“.

Još od smrti Tuđmana nisam glasovao za HDZ, nego za HSP ili za neku drugu desnu stranku

U Slobodnoj Dalmaciji od 8. siječnja “obrisao je pod“ s mojom malenkošću veliki novinar i književnik Ante Tomić. Kažem ”veliki” jer smo se jednom našli na sudu u Splitu, pa mi se učinilo da zajedno s kaubojskim šeširom ima skoro dva metra. Usput, taj je sud izgubio, doduše za sada još nepravomoćno.

Naš Ante je navodno učio za novinara u podoficirskoj školi. Tamo je sigurno naučio i brisati podove. Tako je jednom, ne tako davno, obrisao pod sa svim desnim uljezima koji su se infiltrirali u Lepu njegovu, napisavši da bi sve desničare trebalo stjerati na stadion u Maksimiru i onda uzeti mitraljez i ta, ta, ta… Ne bi Antiša ništa oprostio toj desničarskoj bandi.

Iz njegove kolumne “Vlaška posla“ nisam dokučio motiv zašto se dragi, blagi i progresivni Ante očešao o mene. Negdje u Antinoj intelektualnoj magli nazire se da sam se usudio nešto napisati o pok. Ivi Gregureviću. I u tom mom deliktu Anti se rodila ideja da nas desničare malo poduči. Superioran, k’o što i doliči “muškarcu bez brkova“, on piše: “Zaista, da nije komunista i Jugoslavena, što bi narod uopće gledao? Da ne bi možda gledao, ajde da se našalimo, Jakova Sedlara?“.

Naravno, bivši podoficir JNA misli da narod gleda “Što je muškarac bez brkova“, ”Ustav RH“, “Koja je ovo država“ i slične filmske uratke naših režisera. Točno, narod gleda kako ti filmovi prolaze k’o arapske karavane. Narod laje, a Brešani, Matanići, Grlići… idu dalje. Na vašu veliku žalost, druže Tomiću, narod gleda HBO-Go, Netflix, Amazon, i slične kapitalističke otrove te turske serije i pokoju dobru domaću, a ne naše loše filmove u kojima se obično ili svi nepotrebno deru i prostače ili se pljuje po Hrvatskoj i Hrvatima.

Na kraju svoje otužne musake Ante “poentira“ napisavši: ”Ako niste glasali za stranku za koju je on glasao, Zvonimiru Hodaku će to biti teže shvatiti, Ivi Gregureviću to nimalo nije smetalo. S njim smo svi bili naši“. Posthumno možda i jeste, ali u realnom životu Ante Tomić je bio “naš“ s Ivom Gregurevićem koliko i moj klijent pok. Boris Buzančić s Radom Šerbedžijom. A oboje su bili glumci. I samo za Antu: još od smrti Tuđmana, nisam glasovao za HDZ. Glasovao sam za HSP ili neku drugu desnu stranku.

No iz ovog jeftinog pamfleta nije teško zaključiti da Ante od Kante o meni misli sve najgore pa je tu možda i u pravu. Za razliku od njega ja mislim da je on jedan dobar novinar i književnik, talentiran humorist i pacifist (maksimirski ta,ta,ta…). Ipak se bojim da smo obojica potpuno u krivu…

Na novogodišnjem balu filmskih radnika Anti se najviše svidio orkestar ili ”film-harmonija”. Podsjetilo ga je to na Ninu Obuljen kako harmonično dijeli lovu Anti i ekipi da bi “komunisti i Jugosloveni” imali što gledati u gotovo praznim kinima.

Vlada je najavila zakon o mržnji na internetu. Osnovat će se Vijeće za medije koje će imati ulogu regulatornog tijela. Super! Vraća se Eric Arthur Blair, poznatiji kao George Orwell, autor ”Životinjske farme” iz 1984. Kataloniji u čast… svi ćemo biti jednaki, a neki i jednakiji. Naravno, motiv za novi zakon o mržnji na internetu je bio slučaj Đakić, koji je bio kap koja je prelila čašu.

Stazićevo cviljenje kako njegovi 1945. nisu valjano obavili posao kad nisu poubijali sve neistomišljenike, Tomićevo ta, ta, ta mitraljezom po Maksimiru, Jergovićevo pisanje o trodimenzionalnom Draži Mihajloviću i Tuđmanu kao “lešini s Mirogoja“, Milinkovićevo (dogradonačelnik Vukovara) nazivanje Oluju “zločinačkom“ itd., sve to nisu bili pravi i dostatni razlozi za osnivanje Vijeća za “Istinu“ i pisanje nekog zakona kojim se ponovno uvodi cenzura govora i pisanja, samo sada ne više u medijima već na internetu.

Vijest iz crne kronike: lažnom glumcu sudi se zbog lažnog predstavljanja.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

 

HODAK: Je li kršćanski priuštiti našim ljevičarima toliko boli, bijesa i mržnje?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Europski strah od ‘umjerenog’ islamskog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Interesni Zapad koji će i štrik prodati s kojim će ga kupci objesiti, pokaže strah od islamista samo onda kada im u vlastitoj kući gori, i tek tada izlaze malo vani da vide  tko to potpaljuje, vatru raspaljuje i pokušava graničare i čuvare, svog nezasluženog mira, kao i kolonijalizmom stečenog bogatstva, malo ohrabriti i gurnuti ih da i dalje ginu za njih.

Na tom tragu je i Süddeutsche Zeitung objavio 28.12.2018. članak o džamijama u Bosni i Hercegovini i utjecaju ekstremnog islama iz zemalja Arapskog poluotoka, na beha muslimane. Bio je to pokušaj da se pisanjem o nekoj, nepostoječoj, umjerenosti bosanskog islama, utječe na Njemce kako bi slobodnije, i bezbrižnije, bez straha od islamskog terorizma proslavili Novu godinu. Pisali su to poslije Božića jer islamisti su već zabranili Njemcima da slave Božić.

I ne samo da ga slave, već su im zabranili svaki njegov spomen. Više se ne smije čestitati Božić, već zimski praznici, jer eto domaćini kršćani ne smiju vrijeđati vjerske osjećaje islamskih migranata i radnika. Ne smiju Njemci čestitati Božić ni između se jedni drugima, jer u njihovoj  blizini može biti neki „umjereni” musliman koji bi tom čestitkom, kad je čuje, bio uvrijeđen.

Ali za to te „umjerene“ muslimane u Njemačkoj ne vrijeđa uzimanje socijalne pomoći iz ruku kršćana koji krvavo rade, i porez plaćaju da bi  kao migrant  invazionist živio udobno, i u  zemlji iz koje je umarširao uzdržavao još dvije tri žene s  dvadesetero i više djece.

Njemačko istraživanje beha islama dolazi vrlo kasno, dolazi u vrijeme kad se može tvrditi da između muslimana iz radikalnih zemalja i onih u Bosni i Hercegovini  nema nikakve razlike kad je u pitanju prakticiranje vjere.. Da su Njemci, ali i ostatak Europe, beha islam poznavali prije građansko vjerskog sukoba, do rata ne bi došlo, no i ako bi i došlo današnje uređenje zemlje bi bilo zasigurno sasvim drugačije, pravednije i za sva tri naroda prihvatljivo. Bosna i Hercegovina ne bi bila utočište radikalnih islamista, i fundamentalisticka vjerska baza najradikalnijij muslimaskih zemalja.

Puno prije Njemaca i Europe u Bosnu i Hercegovinu  su ušle radikalne islamske zemlje, i uspjele u svojoj vrlo opasnoj namjeri, radikalizacija radikaliziranih beha muslimana. Piše Süddeutsche Zeitung, „Još i prije nego što su se u toj opustošenoj zemlji obnovile kuće, na mnogim mjestima su iz tla nicale džamije financirane petro-dolarima.

Rat je uopće doveo povrat u vjeri i iz džamije Kraja Fahda i iz stotina drugih poklonjenih džamija se trebalo  širiti strogo učenje vehabitskog islama, objašnjava članak u minhenskim novinama”. Ne trebalo se širiti,  već se u gotovo svim izgrađenim, koje su nicale kao gljive poslije kiše, i koje i dalje se grade, gotovo jedan vjernik jedna džamija, ali i starim džamijama se uči i širi strogi islam. Ne može se nikako govoriti  o umjerenom beha islamu, koji je u građansko vjerskom sukobu očistio sve prostore od  kršćana, kroz koje je prošla njihova armija, koju su u mnogim slučajevima vodile hodže. Daje bilo umjerenog islama ne bi Muslimani ubijali fratre, Fojnica, ne bi bilo osnivanja  konclogora, Gluha Bukovica, za svećenike i časne sestre, ne bi se rušile crkve, Dolac, Putićevo, ne bi se granatirale crkve u Vitezu, Novoj Biloj, Brajkovićima,,,.

Ne bi se gučogorski samostan opljačkao i obesčastio i u njemu, nakon što su izrešetali kip Svetog Frane, Bibliju, i počeli je spaljivati smjestili komandu svoje isilovske abih. Nadalje njemački novinar piše: „Doduše ima nekoliko selefističkih sela u brdima Bosne i u nekim džamijama sve do danas se čuje vehabitsko gledište”. Ili dotični svemoćni Nijemac ne smije pisati pravu istinu ili je ne poznaje.

A ona glasi da u svim novoizgrađenim, i onim od vehabija okupiranim, džamijama se propovijeda radikalni islam, i da u njih ne smije zaći nitko osim učitelja i učenika, sponzora i graditelja, te  bivšeg poglavara Islamske Zajednice BiH Mustafe Cerića, kao glavnog uvoznika radikalnog islama.  Tih i takvih bogomolja je toliko u Bosni i Hercegovini, u  federacijskom entitetu, da su ograđene nekim svojim, trećim, entitetom u kojem ne vladaju ni beha, ni euro zakoni.

To je slika suvremene Bosne i Hercegovine, federalnog dijela o kojoj ne smiju pisati ni njemački novinari, kako se ne bi vrijeđali muslimani u Njemačkoj, i zbog straha od „umjerenog“ islamskog terorizma koji ruši tu zemlju, Bosnu i Hercegovinu i Europu.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Dah i zadah beogradskog proljeća

Objavljeno

na

Objavio

U Parizu se već mjesecima, uz velike nerede i sukobe na ulicama, “žuti prsluci” bune protiv liberalne Macronove politike, u Bruxellesu svako malo demonstriraju antiglobalisti, a u Njemačkoj protivnici nekontroliranih imigracija.

Svugdje u Europi jačaju desni pokreti, seizmografi bilježe krupne tektonske promjene, pripadnici establišmenta galame protiv populizma u strahu da bi ti populistički vjetrovi mogli i njih pomesti.

I u našem susjedstvu se odvijaju zanimljivi događaji. U Srbiji se traži odlazak Aleksandra Vučića, u Crnoj Gori Mila Đukanovića, što može biti i povezano, u Tirani promjena aktualne vlasti. Različiti su motivi i sudionici prosvjeda, zajednička im je samo izvanjska slika.

Praško proljeće 1968. nagovijestilo je slom sovjetskog bloka, a hrvatsko proljeće 71. slom Jugoslavije, a i jedan i drugi lom dogodit će se dva desetljeća kasnije.

Danas je definitivno najzanimljivije beogradsko proljeće, gdje već tri mjeseca traju prosvjedi upereni protiv aktualnog predsjednika, koji glumi stabilnost i hrabrost, ispod čega vire nervoza i strah. U jednom je trenutku bio zatočen u zgradi Predsjedništva, podsjetivši na nesretnu sudbinu rumunjskog diktatora Ceausescua.

I nitko ne zna što se iza brda valja i na što će sve to izići. Uvijek to počne zahtjevima za većim slobodama te protiv nasilja i korupcije. Zapreteno opće nezadovoljstvo zapali jedna mala iskra, u ovom slučaju napad na oporbenog političara Borka Stefanovića.

Najprije progovore pjesnici revolucije, koji polako nestaju sa scene, a onda na koncu vrhnje poberu oni politički ambiciozni.

Nema više glumaca, braće Trifunović, sada je uzde u svoje ruke preuzeo Boško Obradović. On još ne govori o svom političkom programu, ali se zna kako je sklon Rusiji i nesklon NATO-u i EU-u, protivi se odvajanju Kosova, Vučića naziva izdajnikom i čak ustašom.

U svemu tome ne treba isključiti ni utjecaj izvana. Tako je nekako bilo i s “arapskim proljećem”, nesumnjivo iniciranom od stranih obavještajnih službi, koje su kao htjele više demokracije i ljudskih prava. Legalne su vlasti svrgnute, a pojavilo se muslimansko bratstvo pa onda još građanski ratovi, islamski kalifati te emigrantski val prema Europi.

Hrvatska je mirna. Ni izigrani inicijatori referenduma nisu pozivali na demonstracije. Tek prosvjed protiv nasilja u obitelji, koji je u potrazi za slavom i opterećena vlastitim bračnim nevoljama povela glumica Jelena Veljača, vrativši se iz Beograda i donijevši sa sobom dah beogradskog proljeća. To je gruda koja bi se mogla zakotrljati.

Samo nije jasno je li to bio prosvjed protiv nasilja, protiv obitelji ili protiv države. Lukavi Andrej i sam se pridružio prosvjedu protiv samoga sebe, otupivši tako ionako slabašni glumičin glasić.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari