Pratite nas

Kolumne

HODAK: ‘Najnoviji rezultati testiranih na korona virus pokazuju porast broja žrtava Jasenovca’

Objavljeno

na

Evo, s WhatsApp-a fotografija koja govori tisuću riječi. Božinović: “Ako imate suhi kašalj ili povišenu temperaturu, od danas je to gripa!” Nakon strogih epidemioloških mjera našeg Stožera stiglo je napokon vrijeme euforije. Možemo opet k frizeru, u kafić, u shopping, na posao! Dobro, uz ispunjenje sitnih, ali potrebnih uvjeta kojih se i ne morate pridržavati jer vas nitko više ne kontrolira, osim vas samih. Tako ste od sada jedino sami odgovorni za sebe, hoćete li ili nećete dobiti korona virus.

Svima nam je napokon opet krenulo! Osim Hrvatima u BiH. Kardinal Vinko Puljić odlučio je u sarajevskoj katedrali održati misu za bleiburške  žrtve. Odmah je na noge skočilo sve što je progresivno, antifašističko i europsko u ponosnoj i neovisnoj BiH. Naime, to je ponosni međunarodni protektorat!

U današnjoj BiH žive Srbi, koji su k’o bajagi izgubili rat, a za to dobili samo “pola Bosne”, Hrvati koji su dobili rat i ostali u statusu “naci-enklave” i Bošnjaci, većinski muslimanski, antifašistički narod, izuzetno osjetljiv na ljubljeni NOB i zloglasno slovo “U”. Osim u ćirilici.

Duboko ogorčeni muslimanski progresivci i antife hrvatskom su političaru, koji je izjavio da će doći na misu, zaprijetili smrću. Treba napokon svima biti jasno da je bošnjačka strana u prošlom ratu ista kao i antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata.

Drugovi, kamo to vodi? Makedonci tiskaju poštanske marke s kartom NDH, Crnogorci slave dan pobjede s Thompsonom, a u Sarajevu “klerofašisti” žele održati misu za bleiburške žrtve. U Sarajevu, multietničkom, multikulturalnom i antifašističkom, može proći sve, ali fašizam i ustaštvo ne, ne… To zorno dokazuju imena ulica i škola u Sarajevu. Recimo, jedna ulica i jedna škola nose ime Mustafa Busuladžića. Mustafa se bavio nacističkom propagandom i zalagao se za progon Židova.

Sulejman Pačariz je bio pukovnik i zapovjednik SS muslimanske milicije, ali ima svoju ulicu u Sarajevu. Osman ef. Rastoder bio je aktivist muslimanske milicije, pa i on ima svoju ulicu u Sarajevu. Fehim ef Spaho reis, ‘čovo’ koji je zvao muslimane da pozdrave rađanje NDH ima također svoju ulicu. Muhamed ef. Pandža, jedini hodža koji je sudjelovao u povorci sila Osovine kroz Sarajevo i jedan od zagovornika osnivanja SS handžar divizije ima svoju ulicu. Ulica Envera Čolakovića koji je bio ataše za kulturu NDH u Mađarskoj također. O Aliji Izetbegoviću da i ne govorimo. Alija je bio pripadnik SS handžar divizije.

Možda su gore navedeni i zaslužili svoje ulice i škole u slobodarskom i antifašističkom Sarajevu. No, zar nisu te ulice zaslužili i Stipe Mesić i Ivo Josipović koji su među prvima skužili što bi nastalo da se “dvoličnim” Hrvatima dozvolilo da Mostar postane političko i kulturno središte preostalih Hrvata u BiH. Mesić i Josipović nisu samo zaslužili ulice u Sarajevu nego su, što više, zaslužili da im se “u lice” kaže zašto su to zaslužili. Između ostalog, zato što su Hrvati, bez obzira na to što su ih “slobodarske” 1945. godine sve ili gotovo sve pobili, a sada 2020. godine ponovno ih proglašavaju ustašama. Bakir nas naziva ustašama. A Milanović, Mesić, Josipović, Pupovac, Pusići, Stazić, Tomić, Gerovac, Pofuk… Malo su tolerantniji, ali su valjda i oni ustaše.

Za to vrijeme Srbi nas u Vojvodini nazivaju Bunjevcima. Srpski mitropolit u BiH, zbog mise zadužnice za žrtve Bleiburga, prekida suradnju s kardinalom Puljićem. To za kardinala i nije neočekivan potez, ali za našeg biskupa Matu Uzinića je to “bolno iznenađenje”.

Najnoviji rezultati testiranih na korona virus pokazuju porast broja žrtava Jasenovca

Prateći BiH medijsku “Oluju” oko mise u Sarajevu doznasmo jednu ironičnu istinu. Željko Komšić, navodno “hrvatski” član Predsjedništva BiH, pozvao je na budnost. Onog trenutka kada se probudio, poslao je  pomoću mobitela obavijest: “Ne budite naivni! Ja sam Hrvat i znam što će se dogoditi.”

Znači enigma je riješena. Komšić je ipak Hrvat, ali ne naivni. ‘Ko bi rek’o! Teška ironija! Kao kad u ulici Nikole Tesle nestane struje! Pa vi sada pokušajte produžiti kratku pamet. Drug predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH, a glasovi Hrvata ne bi mu bili dovoljni ni za mjesto predsjednika kućnog  savjeta u JNA zgradi u kojoj stanuje. Da ga slučajno zatvore on bi tvrdio da se zove Slobodan! Tu sad dolazimo do jednog prastarog diplomatskog pojma koji se zove “reciprocitet”.

Narodski rečeno, kako vi meni, tako ja vama. Komšić je čista Jugoslavenčina, a ne Hrvat. Kao takav predstavlja Hrvate koji ga ne žele kao svog predstavnika. Pa kad Jugoslaven predstavlja Hrvate u BiH koji ga ne žele, onda bi mu hrvatska politička nomenklatura to već jednom trebala otvoreno dati do znanja. Tip nam cijeli život soli pamet, a umrijet ćemo od šećera.

Duga je povijest hrvatskog poltronstva. Već sam napisao kako Srbi Hrvate zovu Bunjevci. Jeste li ikad igdje pročitali o nekoj diplomatskoj noti hrvatskih vlasti protiv toga? Naravno da niste, a i nećete. Srpski pisac i “geopolitičar” Dejan Lucić raspisao se u stilu “sprem’te se, sprem’te četnici…da: “Hrvati pokazuju mržnju prema Srbima…, ali doći će do raspada, Italija će uzeti Dalmaciju i Istru i to bez Pavelića, Mađari Slavoniju i Baranju… A tu je ostatak koji mi moramo uzeti. Dubrovnik. Srbija mora izaći na more. I kad se raspadne Hrvatska, Srbija mora da traži od Dubrovnika na dolje. Mi imamo dovoljno Srba da to pokrijemo…”. Kako je lijepo napisao Dobrica Ćosić još 1961. godine: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe…”.

Matica srpska iz Novog Sada objavila je knjigu drama Marina Držića na ćirilici u ediciji “Deset vekova srpske književnosti”. “Celi Držić napokon na ćirilici” vesele se mediji u Srbiji. I ranije su se veselili kad su u istoj knjižnici objavljena djela Ivana Gundulića “Osman” i “Suze sina razmetnoga”. No, ne smijemo biti naivni. Boli njih ona stvar za “Dunda Maroja”, “Skup”, “Tirenu”, “Grižule”, “Pjerinu”, “Novele od Stanca”… Njih zanima isključivo ono što zanima “geopolitičara” Dejana Lucića – Dubrovnik i srpski izlazak na more. I dobro se upitala u jednom trenutku bivša savjetnica Kolinde Mirjana Hrga: “Kakve veze Hrvati imaju s Dubrovnikom?” Jeste li na ovakvo komšijsko “glumatanje” primijetili i “treptaj oka” službene hrvatske politike? Niste jer ga nije ni bilo. Što bi se oni osvrtali na takve tričarije.

“EU learning corner” na svojoj web stranici piše kako je “poznati Hrvat Nikola Tesla bio jedan od prvih ljudi koji su otkrili rendgenske snimke”. I Ivica Dačić, zvan “Mali Sloba”,  u roku odmah uputio je protestnu notu EU zbog “bestidnog svojatanja i kroatiziranja srpskog kulturno-povijesnog identiteta”. Tesla, rođen i odrastao u hrvatskoj Lici, jest Srbin, ali je uvijek naglašavao da mu je domovina Hrvatska. Srbin je po Dačiću valjda i Marin Držić. Naše komšije se iz dana u dan opet sve više pouzdaju u svoju famoznu “treću armiju Evrope”. Opet bi oni Dubrovnik, Dalmaciju… Opet snatre kako imaju “dovoljno Srba da to pokriju”. Iako imamo, s nacionalnog aspekta, dosad najboljeg ministra vanjskih poslova Grlić-Radmana, na ovo istočno glumatanje nema adekvatnog odgovora. Strah, poltronstvo ili ja ne kužim rafinirane poteze svjetskih diplomatskih salona… Srbija ih očito itekako kuži.

Prosvjednu notu Srbija je uručila i Makedoniji zbog objave poštanske marke s kartom NDH. Tu su komšije u pravu. Učili su nas 45 godina da je Pavelić poklonio Mussoliniju sve od Dalmacije, otoka, Rijeke do Zadra… Sve, osim Piranskog zaljeva. To je čvrsto držala Osvobodilna fronta s Kučanom, Hočevarom Janezom Janšom na čelu… Makedonci su objavili kartu tako amputirane NDH-ovske Hrvatske. I ta Hrvatska duplo je bila veća od današnje Hrvatske. Toj izrazito velikoj Hrvatskoj nakon kapitulacije Italije 1943. godine Tito je “priključio” i sve ono što je Pavelić “poklonio” Benitu. I gle čuda. Nakon opjevanog “oslobođenja” Hrvatska je otišla na povijesnu dijetu te spala na današnju “kiflu”.

Jednom sam čekao kod zajedničkog zubara u Martićevoj ulici s akademikom povijesnog razreda tadašnjeg JAZU-a pok. Dušanom Bilandžićem. Pristojno sam ga upitao kako objašnjava taj “vizualni lapsus”? Lukavo me pogledao i odgovorio: “Mladiću, pitate me nešto, a sami znate odgovor…”.

Uglavnom, naši na Zrinjevcu stalno šute, čkome, muče, ne bi se “šteli mešati”, a “mali Sloba” djeluje iz dana u dan. U odnosu na misu u Sarajevu i izrazito neprijateljski stav BiH vrhuške prema hrvatskoj manjini u Srbiji i u odnosu na velikosrpske aspiracije na Dubrovnik i njegovu književnost odgovorna vlada dala bi do znanja da ni BiH ni Srbija ne mogu ući u EU ako ne promijene stavove i politiku prema Hrvatskoj. Onako kao što je nama to Slovenija svojedobno dala na znanje. Da bi to doživjeli od Hrvateka koji vladaju Lijevom našom, Pupovac i manjinci morali bi se iz “svečanih loža” spustiti na slobodna mjesta u parketu, a to je u ovom odnosu snaga čista utopija.

Otvorene su kavane s 50 posto manje prostora. Mole se oni koji piju kolu i slično da ostanu kod kuće kako bi prepustili prostor profesionalcima.

Novinarka Večernjaka, bolje da joj ne spominjem ime, iznijela je rašomonsku ideju. “Kad već neće politika, zašto se branitelji sami ne obračunaju sa ZDS-om?”, upitala je. Ideja je vrijedna i mudra. Drugarica bi jednog lijepog dana, a možda i prije, mogla zamijeniti u predsjedničkoj fotelji mudrog Hrvoja Zovka. Dakle, branitelji koji su četiri godine “nervirali” okupatore, partizane i velikosrbe baš sa ZDS-som, sad bi se po genijalnoj ideji drugarice iz 6. ličke trebali obračunati sami sa sobom i sa svojim žrtvama.

Novinarki ne bi baš sjelo kad bi se branitelji, recimo, samo odrekli tog njoj i agresorima mrskog pozdrava. Ne! Po njoj se oni moraju, onako partijski i drugarski, s njime potpuno obračunati. Dakle, trebaju se ugledati na Pupovca, Hrelju, Kajtazija, Generalski zbor… i izvršiti drugarsku samokritiku te odbaciti u smeće ZDS kojeg je u sklopu HOS-ovog amblema legalizirao stari “ustaša” Ivica Račan. “Izvin’te drugovi, ne znamo što nam je bilo…”.

Tad bi napokon bila sretna spomenuta novinarka Večernjeg, sretan bi bio i Fred Matić zvan “punjena ptica”, Stazić, Beljak, Ante Tomić, Goran Gerovac, Krešimir Sučević-Međeral, “popularni” lovac iz HRT-kviza i razno razni drugi drugovi. Iz udruge branitelja poručuju: “Ako mislite zabraniti ZDS, mijenjajte zakone! Majice koje smo nosili nisu majice HOS-a. Na toj majici bio je znak Zbora udruga gardijskih postrojbi, Udruga specijalne  policije, hrvatska zastava i grb HOS-a, legitimno i legalno odobren od Ministarstva uprave…”.

Stoga, drugovi i drugarice, oboružajte se strpljenjem…

Boris Vlašić, svjetonazorski kolega Večernjakove novinarke, ima ideju kako unaprijediti program HRT-a. Nezadovoljan je Bora spominjanjem Bleiburga, Teznog, ubijanja bez reda i suđenja. Njemu se sve to, kroz njegove jugo-dioptrije, čini kao oplakivanje NDH-a, crnih uniformi i opljačkanog zlata. Arsenal iz 1945. godine. Slažem se. Dosta je desnih manipulacija. Recimo, zašto HRT ne bi snimio romantični filmić o Barbarin rovu i Hudoj jami. Tamo nema opljačkanog zlata. Tamo su Borisovi “oslobodioci” tijekom nekoliko noći dovezli 23 kamiona zarobljenika. Tamo je otkopano oko 3000 muškaraca, žena i djece, od kojih je većina živih bila bačena u Hudu jamu koja je nakon punjenja zazidana. Jedan od istražitelja tog suludog zločina bio je Mehmedalija Alić, rođeni Srebreničanin. U svojoj knjizi opisuje “duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati. I stotine pletenica djevojaka i žena”.

Od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine tisuće ljudi je izgubilo živote u Hudoj jami, od čega je većina živih gurnuta u šaht dubok 48 metara i zacementirana. Jeste li možda gledali taj partizansko-romantični film? Ni nećete, budite sigurni, tako dugo dok medijskim prostorom u RH vladaju ljevičarski farizeji. Oni se još uvijek utopistički bore s fantomskim ustašama, čeznu za opljačkanim zlatom, tupo gledaju prema istoku i nadaju se. Ali uzalud su dunje žute… Jeftina gluma više ne prolazi!

Lako je glumiti orgazam. Ajd’ odglumi erekciju!

Miljenka Jergovića ne zanimaju autsajderi kao što su Dejan Lucić i Matica Srpska iz Novog Sada. On se bavi globalnim problemima – Orbanom. “Sumnjivo lice” preko našeg Miljenka se pita: “Kako to da Plenkovića i njegove ne sekira Orbanova kartografija?” I ja se slično pitam.

Orban je negdje objavio kartu Austro-Ugarske. Nema tu Dubrovnika i toplih mora te BiH nosača aviona. Orban velik dio Hrvatske i Srbije smatra povijesno mađarskim. Važno je samo da ne sije balvane po auto cesti Budimpešta – Rijeka kako bi taj “povijesni” podatak pretvorio u današnju realnost. Na tu Orbanovu objavu “demokratska javnost” se odmah strašno uznemirila. S Orbanom smo imali tragičnu povijest. Mađari ne vole bana Jelačića, a obožavaju Zrinskog. A ja volim Orbana i državu bez dugova. More im ne treba, ali vole naše, a mi ih pristojno gulimo za tu njihovu ljubav. Da su nam Mađari kroz povijest nanijeli samo četvrtinu zla kao braća Igora Mandića digli bi žičanu ogradu na granici i pustili struju kroz nju. Ovako imamo samo jednu vječnu nostalgičarsku ljubav…

Čitam kako prosječna žena može živjeti samo na vodi ako je se vodi u kino, na večere, na more i u shopping…u Mađarsku.

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Marijan Knezović: Najzadovoljniji jučerašnjim prizorima sa sarajevskih ulica sigurno je bio Ratko Mladić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari