Pratite nas

Kolumne

HODAK: Naši ljevičari ponašaju se kao da Europski parlament nije donio rezoluciju

Objavljeno

na

Još malo pa će “štokholmski sindrom” postati poznatiji od štokholmskog Nobela. To su ti lijevi “intelektualci” od kojih mnogi i danas misle da je Anton Pavlovič Čehov ustvari češki pisac pun humora. Handke ne mora mijenjati nacionalnost. Uz Ivu Andrića on je drugi srpski pisac koji je  ušao u kuću slavnih.

Sjetih se hrvatskog pisca Mile Budaka, noveliste i romanopisca. Našim lijevim genijalcima tlak se dizao do neba na sam spomen Budaka-književnika. Kakav književnik, on je bio ustaša, potpisnik rasnih zakona. Čak je njegova kćer, dvadesetogodišnja Grozda Budak zbog očevih političkih stavova bila živa raskomadana.

Međutim, kod Handkea njegovi politički stavovi ne mogu zasjeniti njegovu “genijalnost”. Miljenko Jergović je oduševljen likom koji tvrdo negira genocid u Srebrenici i koji je nepozvan održao “dirljiv” govor na sprovodu Slobodana Miloševića. To je najnoviji nobelovac koji živi izvan zone savjesti i ljudskosti, čovjek kojem je ubiti 8.300 zarobljenika u tri dana “običan dan u uredu” Ratka Mladića. Ne zaboravite, Mladić je ratni zločinac koji je osuđen u Haagu na doživotnu robiju.

Uzaludna je oslobađajuća presuda našim generalima iz tog istog suda u Haagu kad slovensko-austrijski nobelovac “oslobađa” i Mladića i Slobu za čisti destilirani genocid. No, Jergović i njemu slični nisu do kraja zadovoljni. On pomalo sjetno slini što ovogodišnjeg ili prošlogodišnjeg Nobela nije dobio i Bora Ćosić. Tako u svojoj kolumni o njemu kaže: “ako ćemo pravo govoriti, jedini pisac naših jezika koji ima djelo, a bogme i recepciju, da s književnim pokrićem zasluži Nobelovu nagradu za književnost”.

Naravno, za reputaciju te već dobrano ofucane nagrade po razmišljanju našeg Miljenka bilo bi idealno da je dobije baš Bora. Nakon “trodimenzionalnog” Draže Mihailovića, kojim se Jergović ne tako davno oduševljavao, sad je na redu Bora Ćosić. Uskoro će možda i Ante Tomić početi lobirati, ali za Boru Čorbu tako da će naše komšije, s obzirom na broj stanovnika, postati prvi “na celom svetu” po Nobelovim nagradama.

Inače, naš Piter (Pan) u liku Handkea pobudio je pažnju javnosti kad je napisao scenarij za Wim Wendersov film “Nebo iznad Berlina”. Kasnije je bio označen kao austrijski “enfant terrible” jer je njemačke nobelovce Henricha Bolla i Guntera Grassa proglasio literarno “impotentnima“.

Tip je pun ljubavi i razumijevanja za Ratka Mladića i  Slobodana Miloševića, a pun mržnje prema njihovim žrtvama, pa doista zaslužuje žaljenje i uspješno liječenje. Dodajmo kako je Nobelov komitet zbog svoje česte nekompetentnosti i politikanstva bio ismijavan u svijetu književnosti. Nobel je zaobišao Lava Nikolajevića Tolstoja, Marsel Prusta, Jamesa Joycea, Vladimira Nabukova, Henrika Ibsena, Antona Čehova, Henryja Jamesa, ali i suvremene “velikane pera” poput Ante Tomića, Miljenka Jergovića, Boru Ćosića itd.

Izgleda da je Nobelov komitet pao nisko. Kao da je mogao pasti visoko!

Ima i dobrih vijesti iz Lijepe naše. Večernjak na strani 3. od 12. listopada ljeta Gospodnjeg 2019. donosi zgodnu i vedru vijest: “Veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Robert Kohorst, u društvu donačelnice Općine Gračac Rajke Rađenović, otvorio je jučer obnovljeni Mjesni dom boraca Narodnooslobodilačke borbe u Srbu, što je američka vlada financirala s 350.000 tisuća dolara… Spomen dom je spreman biti sastavni dio spomeničkog kompleksa posvećenog ustanku naroda Hrvatske protiv fašizma 27. srpnja 1941.g. Veleposlanika Kohorsta je kroz obnovljenu zgradu proveo prvoborac NOB-a saborski zastupnik Milorad Pupovac”.

Članak potpisao “(h)”, pretpostavljam da se radi o hrvatskom Tanjugu tj. Hini. Draga naša ljevičarska Hina! Postoji li netko u kmetskoj i poltronskoj vlasti u RH da Bobu Kohorstu objasni kako je ono što je on napravio u Srbu ravno tome kao kad bi SAD dodijelile 350.000 dolara Meksiku za spomen-dom vojnicima meksičkog generala Santa Anne koji su 6. ožujka 1836.g. u teksaškom mjestu Alamu pobili skoro sve branitelje među kojima i legende kao što su Davy Crockett i James Bowie.

Od 275 branitelja ostalo je živo svega par ljudi. Savka Dabčević Kučar još se je 1971.g. usudila reći da je Srb mjesto velikosrpstva i zločina nad Hrvatima. Tamo su bila pobijena djeca, čak devetero iz obitelji Ivezić, tamo je svećenik Juraj Gospodnetić bio nabijen na ražanj i živ pečen, tamo se dogodio prvi pravi genocid nad hrvatskim stanovništvom.

Sada Klasić, Jakovina i Markovina imaju “partijski” zadatak izmišljati “ustaške zločine NDH” kako bi po izlizanom receptu opravdali to svirepo ubojstvo brojne djece obitelji Ivezić. Međutim, NDH je nastala tek 10. travnja 1941.g. pa u vrijeme ”ustanka” u Srbu nije još bilo ni traga Jasenovcu i zločinima na koje se pozivaju naši “istoričari”.

Zna li Bob da je 19. rujna 2019.g. Europski Parlament usvojio rezoluciju “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe” kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine? Ovu najnoviju vijest Bob nije imao prilike pročitati ni u jednom našem mainstream mediju, ali mi se čini da u Veleposlanstvu SAD-a imaju i neke druge mogućnosti kako doći do tih saznanja.

Naši ljevičari ponašaju se kao da Europski parlament nije donio rezoluciju

Što se tiče naših mainstream ljevičara, oni se ponašaju kao da Europski parlament nije ni donio takovu rezoluciju. Hrvatska je davno izgubila medijski rat s ljevičarima koji prešućuju komunističke i velikosprske zločine, valjda da se ne zamjerimo europskim političkim licemjerima.

Uzmimo samo kao primjer našu “katedralu duha” – HRT. Urednik jedne od gledanijih emisija “Otvoreno” je glavom i bradom Denis Latin. On je, kako je to i red, onako urednički, 27. srpnja čestitao Hrvatekima “Dan pobjede”. Pun ljevičarske senzibilnosti Denis im je zapravo čestitao “dan pljačke i paleži”. Nešto kasnije Denis je malo “ublažio” svoje “progresivne” stavove pa je napisao: “Ne slavim Dan domovinske zahvalnosti, prije svega jer ne priznajem nijednu državu ni vlast. Ali čak da i ne mislim tako, ne mogu slaviti nešto što ne postoji…”

Dobro, Denis ima pravo ne priznavati državu u kojoj živi i javno djeluje. Naravno, ima on po čl. 38. Ustava RH pravo na slobodu misli, govora itd. Ali problem nastaje kad naš Denis vodi političke emisije na HRT-u, državnoj televiziji, a on državu ne priznaje. Ne tako davno napredni i vidoviti Latin, gledajući fotografiju bombardiranja Gaze, izrekao je jednu političko-pastoralnu poruku: “Ponekad mi bude žao što Hitler nije ostvario neke svoje zamisli”. Oho, to ni za koga, pa ni za našu pravobraniteljicu, nije bio govor mržnje.

I tako uglavnom sve sami ljevičari koji se godinama roje na državnoj televiziji za koju smo svi mi dužni svaki mjesec odvajati lovu. Plaćamo plaću Maje Sever, Denisa Latina, Jasmine Popović, Danijele Trbović… Ova zadnja je postala planetarno popularna od kada je, upitana bi li prijavila generala Gotovinu koji je tada bio još u bjekstvu pred Carlom i dragim Ivom, odgovorila da naravno bi te ujedno objasnila što bi napravila s lovom od cinkarenja.

Naša Trba, valjda u znak zahvalnosti za takav stav(ove), danas ima svoju emisiju u elitnom terminu. Gotovinu još nije pozvala kao gosta, a po nekim neprovjerenim glasinama tunu u tanjuru ne želi ni vidjeti. I tako je katedrala duha – HRT, zahvaljujući našim novcima, ali mimo bilo kakvog našeg stvarnog utjecaja na izbor urednika, novinara i emisija, postala čvrsta, monolitna ćelija “bratstva i jedinstva”. Svi je moramo financirati, ali nogomet bilo ligaški bilo reprezentacijski  (kao nedavno Hrvatska-Mađarska) moramo tražiti kod drugih i njima dodatno za to plaćati.

Međutim, ako sirotinja ne plati “harač” od 80 kn to i nije neki problem jer će ti naš HRT putem javnog bilježnika poslati ljubazno rješenje da si ovršen ne za 80 kn nego za približno oko tisuću kuna. To se kod nas naziva pravna država na čelu s ministrom Bošnjakovićem i njegovim genijalnim ovršnim modelima. Svi trebaju biti sretni i zadovoljni da mogu financijski malo izdašnije pripomoći naše javne bilježnike, ovrhovoditelje i, naravno, HRT s Majom, Denisom, Jasminom, Danijelom… i kolonom dokonih ljevičara. Denis nas za uzvrat razveseli s čestitkom za dan “pljačke i paleži”, a Aco Stanković svojim gostima. Isplati se! Kaj ne…?

Vlada planira, u okviru mjera opće štednje, smanjiti roditeljima porodiljsku naknadu ili im skratiti rok za rađanje na 5 mjeseci, pa neka dame biraju. 

Hajmo opet o već famoznoj političkoj korektnosti! Mlada HDZ-ovka iz Rijeke Ivona Milinović malo se zanijela. Srbi, vrbe… i skočiše na zadnje noge borci iz pjesme “po šumama i gorama”. Ivona je tada shvatila da je ovdje “direktna demokracija” te da je vrag odnio šalu pa se malo ispričala. Nešto k’o kad netko ostane malo u drugom stanju. E, sad opet o farizejima i lijevoj dvoličnosti. O dragom Denisu sam već gore pisao.

Međutim, jeste li u bilo kojem dnevnom/tjednom listu u Lijevoj našoj pročitali da se Latin trebao ispričati? Sjetimo se i popularnog i omiljenog Nenada Stazića, doživotnog SDP-ovog zastupnika, koji nas je upozorio da su “njegovi“ 1945.g. bili jako dekoncentrirani” i traljavo odradili svoj posao. Prevedeno – previše je ostalo živih. Ni SDP se nije od toga ogradio tako da nas mora zadiviti SDP-ov fascinantni humanizam. Nigdje u mainstream medijima niste nikada pročitali ni poziv na ispriku, niti njihovu ispriku za izrečeno.

Slažem se stoga sto posto s Ivanom Penavom kad kaže: “Stvorili smo bolesno društvo, dva kilometra od spomenika Blagi Zadri je spomenik Šoškoćaninu…. Tko je osuđen za ubijanje 2.717 Vukovaraca? Tko je osuđen za prekomjerno granatiranje Vukovara uslijed kojeg je izravno stradalo 1.800 civila, građana Vukovara. Tko je osuđen za organizaciju mreže logora na teritoriju Republike Srbije u kojem je bespravno zatočeno više od 6.000 branitelja i civila Vukovara…?”

Naravno, nema na to nikakvog odgovora ni od koga. Ni od vlasti, ni od medijskih ljevičara, ni od pravosuđa s posebnim potrebama. Svi farizeji muče, čkome, šute k’o zaliveni. Ali svako malo, kad netko vikne ZDS, odmah se diže medijska halabuka, prijeti se sankcijama od Slavice Lukić do Branke, Siniše i Visokog prekršajnog suda.

Imam dojam kako se sve čini ne bi li se u žrtvama agresije razvio štokholmski sindrom po kojem se lojalnošću i simpatijom prema svom krvniku stvara čvrst psihološki savez s agresorom. Kao da trebamo razviti vjeru žrtava u dobrotu agresora, dijeljenje istih vrijednosti s njim itd. Je li to doista tako ili se samo pričinja, trebalo bi istražiti. No, to su teme o kojima lijeva medijska falanga šuti. Uporno i dosljedno. Imaju oni svojih “suvremenijih” tema.

Kvaka 22

Recimo Roby Bajruši osjeća kako mora riješiti dilemu: “Jesu li Zagrepčani klicali nacistima koji su 1941. ulazili u Zagreb?”. Naravno, što se tog pitanja tiče, postoji uvijek i ona vrsta svjedoka za koje Zagorci lijepo kažu: ‘ak’ je do svedoka, krava je naša!”. Vjeko Afrić, zacementirani Jugoslaven, povjesničar Ivo Goldstein, Mahmud Konjhodžić, Klasić, Jakovina i Markovina, razglabajući na dvije stranice teksta kako bi odgovorili negativno na Bajrušijevo retoričko pitanje, nisu bili ni potrebni.

Tu su “svjedoci” Vatroslav Mimica, sverežimski režiser i slikar Jozo Kljaković… No, tu se javlja i tzv. kvaka 22! Postoji, naime, fotografija na kojoj se jasno i “glasno” vidi oduševljena gomila koja sa smjehom i veseljem dočekuje naciste. A znamo da slika govori tisuću riječi. E, sad zašto je tome tako? Isključivo zbog dvadeset godina vladavine naše “braće” po Igoru Mandiću i splitskim orjunašima. Čak su se i nacisti dočekivali kao “oslobodioci” od “braće”?.

E, to onda treba povezati i s izlaganjem Franje Tuđmana na Prvom općem saboru HDZ-a u veljači 1990.g. kad je rekao kao NDH “nije bila samo fašistička tvorevina već i izraz stoljetnih težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom”. Kad smo napokon dobili krvavi Domovinski rat te 5. kolovoza 1995.g. udovoljili “težnji hrvatskog naroda za samostalnom državom”, pojaviše se, k’o žuti mravi, profe povijesti s hrvatskih filozofskih fakulteta Goldstein, Klasić, Jakovina, Markovina, Perica i dr. usko povezani s jugonostalgičarima iz dnevnih listova.

Ali kako nitko nije idealan, Jutarnjem se dogodila pogreška te su objavili fotografiju iz koje je čak i jugo-slijepcima jasno što se to zaista događalo 1941.g. u “slobodarskom” Zagrebu. Stoga molim Jutarnji da ubuduće, kod programski naručenih tekstova, idu bez slika. Mogu samo crteži Joze Kljakovića, Ede Murtića i autentična sjećanja Kreše Beljaka.

Prebirem po genijalnoj knjizi mog prijatelja Vlade Šimenca. Na strani 18 OESS izvještava  o napretku Hrvatske u ispunjenju međunarodnih obaveza. Naslov: “Prespor povratak Srba”. Valjda se misli u odnosu na brzinu kojom su pobjegli…!

Malo duhovitosti s fejsa i s drugih strana: Bojan Glavašević je na N1 ubijene i zaklane u Vukovaru nazvao “odsutnima”. Onda mu je i otac valjda samo odsutan!

Željka Gadže dijeli komplimente muškarcima:”Muškarci su kao enciklopedije: debeli, dosadni i misle da sve znaju!!!”

Jasmin Novak oglašava prodaju padobrana: “Prodajem padobran jednom korišten, nikada otvaran. Malo krvav…”

Miro Banović je malo zabrinut pa piše:”Pupovca su gađali C vitaminom. Sad on nas gađa CCCC vitaminom…”

“UN Greta je u pubertetu, a klima u klimakteriju. Ne zna se tko više divlja”, javlja na fejsu Zdravko Sertić.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Američki odgovor velikosrpskim nakanama u Crnoj Gori i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Velikosrpska politika u posljednje je vrijeme doživjela dva značajna imovinska poraza u bliskom nam susjedstvu. Crnogorski je parlament na samom kraju prošle godine usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim se osobito pogođenom osjetila Srpska pravoslavna crkva. Jer, novi zakon propisuje da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu postati državna imovina, ako vjerska zajednica nema dokaz da je ona vlasnik. SPC, koja je nakon stvaranja prve Jugoslavije prisvojila imovinu Crnogorske pravoslavne crkve, ovim zakonom gubi i imovinu i politički utjecaj.

Zato su (veliko)srpske političke opcije nastojale prirediti jedan destabilizacijski scenarij u Crnoj Gori već za novogodišnje i božićne blagdane. A ovih dana diljem Crne Gore SPC održava prosvjedne litije i molebane.

Prosvjednu je atmosferu pokušao u vojnoj odori srpske vojske dodatno uveličati srpski ministar obrane i dežurni Vučićev provokator Alaksandar Vulin (poznato, zar ne), koji se zaputio na obilježavanje dvadesete obljetnice ubojstva Pavla Bulatovića Miloševićeva ministra obrane u ratnim devedesetima. No Vulinu je dopušteno ući u Crnu Goru, ali ne i njegovoj odori.

Ovih se dana novi imovinski udar velikosrpskoj politici dogodio Republici Srpskoj. Ustavni sud u kojem većinu i dalje imaju stranci (ajmo reći da je realno pod američkim nadzorom) presudio je da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je lani donijela Republika Srpska, djelomično neustavan.

Odnosno da vlasnik nekadašnjeg državnog i društvenog zemljišta nije Republika Srpska već država BiH. To je toliko pogodilo Milorada Dodika da je presudu nazvao “državnim udarom” najavivši srpski bojkot u radu institucija BiH i nestanak Bosne i Hercegovine u sljedećih godinu dana.

No od velikog srpskog bojkota očito neće biti ništa osim velike početne buke. Odmah mu je donedavni ministar sigurnosti Dragan Mektić, (onaj koji je ratovao s hrvatskom SOA-om), a danas zastupnik u parlamentu BiH, odgovorio da on neće bojkotirati rad institucija BiH jer vjeruje da će Dodik na kraju sve prihvatiti kao što je to i dosad činio.

“On je potpisao ANP i ulazak u NATO da bi sjeo u fotelje u institucijama BiH”, opleo je prigodno Mektić po Dodiku, optuživši ga da želi vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem kako bi ga mogao “rasparčavati i pretvarati u građevinsko”. Mektić, protiv kojeg je nedavno potvrđena optužnica za kazneno djelo “visoke korupcije” jer se kao ministar sigurnosti malo zaigrao s europskim fondovima, optužuje Dodika da mu je na pameti samo osobna korist i mešetarenje. I to je dio dnevnoga političkog folklora u BiH.

No presuda Ustavnog suda koja zaustavlja nakanu Republike Srpske da se proglasi vlasnikom državnoga poljoprivrednog zemljišta, mnogo je više od dnevnoga političkog folklora. Ona, osobito kada je se promatra usporedno sa zbivanjima u Crnoj Gori, govori o zapadnom, prije svega američkom pritisku kako bi se oslabile velikosrpske ambicije u BiH, a preko njih i ruski utjecaj.

Nije nikakvo otkriće da je u ratnim devedesetima Srpska pravoslavna crkva bila aktivni sudionik, jedan od glavnih nositelja propagande u ratu za etnički očišćene teritorije koji bi činili – Veliku Srbiju. U prvim godinama rada Haaškoga suda čak se vrlo ozbiljno razgovaralo da bi se na optuženičkoj klupi trebao naći i netko iz Srpske pravoslavne crkve.

No kasnije se rad tužiteljstva pretvorio u takvu travestiju da su čak i srbijanski državni i vojni dužnosnici, s izuzetkom Slobodana Miloševića, izbjegli optuženičku klupu za zločine u Hrvatskoj i BiH. Ali, ma koliko bilo poznato sudjelovanje SPC-a u ratu za veliku Srbiju, ono se tada nastojalo potisnuti iz pamćenja i analiza, jednako kao i njezino destabilizirajuće djelovanje u novim drržavama. Sve dok nije došlo na red – geopolitički red. A to se dogodilo kada je preko pravoslavlja Rusija ušla u ciljani prostor NATO-a, odnosno SAD-a, opstruirajući i ometajući proširenje.

Nakon što je prošle godine autokefalnost (nasuprot Ruskoj pravoslavnoj crkvi) ponovno ostvarila Ukrajinska pravoslavna crkva, istim putem očito kreću Crnogorska i Makedonska pravoslavna crkva, u novim članicama NATO-a Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

Prije deset ili dvadeset godina bio je nezamisliv zakon koji bi praktički oduzeo SPC-u sve ono što je u Crnoj Gori nakon 1918. prigrabila. To je postalo moguće tek nakon što je NATO-u i SAD-u počelo smetati. Iz sličnih je razloga međunarodna politika, vođena SAD-om, u Daytonu legalizirala rezultate srpskoga etničkog čišćenja, u ime dugoročnijih političkih ciljeva (Kosovo, Makedonija) i poklonila vojno poraženoj srpskoj vojsci Republiku Srpsku.

A danas stavlja veto na raspolaganje zemljištem. I to je izgleda kao prvi korak u demontaži Republike Srpske. To znaju i Dodik i Mektić, koji trenutačno igraju različite uloge za iste – srpske interese. Pitate se vjerojatno, a za čije to interese igra Dragan Čović, koji je odmah nakon presude Ustavnog suda potrčao u Banju Luku podržati Milorada Dodika? A ovaj mu je, ispred etnički očišćene Republike Srpske, još jednom obećao dati – treći entitet. I ja se pitam čije to interese zastupa višestruki akademik, doktor i veliki vođa? Interese hrvatskog naroda u BiH izvjesno – ne štiti, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

‘Crna Gora na rubu građanskog rata’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Hodak: Moramo priznati da oni koji slave 8. svibnja 1945. ne slave 5. kolovoza 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Na fejsu se javlja Suzana Badanković s viješću koja budi zdravstveni optimizam: “Sreća da je korona virus kineski. Što bi bilo da je original”. Na primjer da je to korona jugo-nostalgičarski, orjunaški, kripto-komunistički virus?

Kojim su virusom zaraženi Beljak, Stazić, Vedrana Rudan i slični? Još se ne zna, ali se pomalo pretpostavlja da je njihov korona virus kripto-komunistički i da je inkubacija trajala od 30. svibnja 1990. godine, a da je bolest nastupila 5. kolovoza 1995. godine te da je neizlječiva.

Zaraženi tim virusom znojni i užareni neprekidno buncaju arhaične pojmove Tito, bratstvo i jedinstvo, progresivne snage, lopovska privatizacija, crvena zvijezda, Istanbulska konvencija, Marakeš, AVNOJ, ZAVNOH itd. Prvi znakovi da je “oriđiđi” korona virus pokorio i najveću hrvatsku stranku HDZ pojavili su se kad je HDZ-ov stručnjak opće prakse Bačić “ladan k’o led” izjavio: “I Tuđman bi ratificirao Istanbulsku konvenciju. Uopće to ne dvojim”.

U predizbornoj kampanji za unutarstranačke izbore Plenkovićeve uzdanice poput Bačića, Medveda, Zdravke Bušić i sličnih, navodno pro-desno orijentiranih političkih marioneta, sve češće posežu za Tuđmanom pokušavajući opravdati svoju ljevičarsku politiku koju je njihov predsjednik samostalno vodio u stranci i državi posljednje četiri godine.

Međutim, hoće li kratka pamet Hrvata i ovaj puta zaboraviti sve ljevičarenje kojim se HDZ proslavio i ponovno, radi mira u kući, izabrati istu ekipu, ostaje za vidjeti, ali sigurno je da će tada put tzv. “trećoj opciji” biti širom otvoren.

Prosvjed protiv Beljaka i koliko je prosvjednika bilo…

Očarani sjajnim Beljakovim i Stazićevim političkim antitalentom branitelji su neoprezno, na čelu s dr. Vukušićem, odlučili organizirati prosvjed protiv Beljaka i svih Beljaku sličnih u Lijevoj našoj. Kao i obično kad su “rigidni desničari” u pitanju zakazala je policijsko-medijska analitika.

Po njima trg u središtu Samobora može maksimalno primiti tek 300 desničara iako se na trgu, k’o u kutiji sardina, bilo natiskalo oko 1500 retrogradnih HOS-ovaca, “ideološko-hendikepiranih” dragovoljaca i branitelja.

Međutim, policija je, sat prije početka prosvjeda, izašla s podatkom na “progresivnim” portalima kako se skupilo tek oko 300 crnokošuljaša. Ni više ni manje. Da je kojim slučajem sa svojom ekipom bila tamo Jelena Veljača, policija bi sigurno procijenila kako pred “Lavicom” ima bar dvadeset tisuća ljudi s duginim zastavama.

Osim toga “revolucionari” nisu zanemarili bitnu činjenicu da je te “nedilje” u Samobor kao “slučajno” na kavu i kremšnite došao i profa Josip Kregar – ikona antifašističke ljevice. I on se složio kako je na prosvjedu bilo 300 “klerofašista” te da su oni, umjesto da prosvjeduju, također ispijali popodnevnu kavu i tamanili kremšnite. Čovo je stvarno ključni svjedok povijesti. Kako lijepo kažu Zagorci: “ak’ je do svedoka, krava je naša”.

Prof. Kregar se urezao u moje ognjištarsko pamćenje po priličnoj količini pepela kojim se svojedobno morao posipati po svojoj mudroj glavi jer – dok je bio član nadzornog ili upravnog odbora “Posmrtne pripomoći” – otkrilo se da je pod “posebnim uvjetima” dobio od “umrlih” kredit od nekih 100.000 dojčmaraka. Profa se posipao pepelom, pokajao se i vratio lovu. Znam da se u zlobnim desničarskim krugovima šaputalo kako ima puno onih koji su se spremni pokajati za puno manji iznos!

Za mene osobno broj onih koji su se drznuli derati i zviždati časnim ljevičarima Beljaku, Staziću, Rudanici i sličnima je utvrđen na siguran, nedvojben partijski način. Stoga ga nisam više htio provjeravati ni na Novoj TV, RTL-u, HRT-u, N1…jer je prosvjed na svim tim kanalima pedantno i superiorno analizirao Žarko Puhovski i to kao “desničarski dernek”.

Čovo je inače poznat kao doživotni svjedok. Naivan k’o francuska sobarica zaključio sam da se sve završilo mirno, skoro pastoralno. Kako kažu Francuzi – da, da, da ne bi! Drugi dan uđoh na fejs i vidim kako se moj dobar znanac pjeni. Otprilike kaže da je Beljakova “neodmjerena” izjava “Alica u zemlji čudesa” prema orkestriranoj mržnji iskazanoj na samoborskom protestu. Odmah su se javili deseci pravovjernih koji su također bili “užasnuti”, čak i k’o fol “uplašeni” baš kao nekada Milena Dravić “Ah, taj Fest, past ću u nesvest”.

I tako se redaljka zabezeknutih, uplašenih, preneraženih, uznemirenih, prestravljenih, začuđenih i uvrijeđenih antifa, “penzionisanih udbaša”, bodrih orjunaša te njihovih snaša obrušila na one koji su stvorili ovu državu. Kako se samo usuđuju ometati prof. Kregara u njegovoj nedjeljnoj kavici i kremšniti. Javio se i tzv. Savez antifašističkih boraca i pozvao državne institucije i sve slobodoljubive građane da jasno osude izjave s braniteljskog skupa u Samoboru… Zašto?! Zato što su branitelji “neodmjereno” i hvalisavo dali do znanja svima da su “oni porazili pobjednike Drugog svjetskog rata”.

Naravno, nitko nije ni pomislio na Ruse i Amere…nego na one koji su 1945. godine nosili crvenu zvijezdu na kapama te su tada pa sve do 1995. godine žarili i palili na ovim prostorima. Treća armija Europe povlačila se na traktorima s crvenom zvijezdom na čelu. Kako je 12. kolovoza 1995. godine rekao sam Sloba: “bežali su k’o zečevi”. Izgleda da je sudbina nekih da im zečevi budu cjeloživotne maskote. I sad naše antife šalju partijsku depešu institucijama “da se zlo opet vraća”. Slažem se s njima. Zlo se iz dana u dan ponovno vraća.

Hrvatskoj se u slalomu za Europsku uniju postavljalo puno prepreka, a Srbija će u EU spustom. Opet su nam spustili…

Ruši li Ustavni sud definiciju braka?

Ivan Hrstić se pita: “Ruši li Ustavni sud ustavnu definiciju braka?” Naravno da ruši. Legendarno naivni Hrvateki organiziraše referendum “U ime obitelji”. Svi, baš svi od predsjednika Republike, Vlade, Sabora, svi ministri i njihovi ministranti, svi mediji, sve tri nacionalne TV kuće, sve nevladine i vladine udruge na čelu s ultra lijevim GONG-om…svi su oštro, žustro, partijski monolitno bili protiv “rigidnog desničarskog” referenduma. Ispalo je lakše nego 5. kolovoza neke godine.

U postotcima narod je sa 70 % prema 30 % bio za definiciju braka. Tako su Hrvati prvi puta na referendumu promijenili Ustav Republike Hrvatske. Nakon ove posljednje “genijalne” odluke Ustavnog suda vrijedi ona “džabe ste krečili”. Zakon o braku je ustavan za Ustavni sud, ali mudri ustavni suci zaključuju kako, ako po tom zakonu mogu usvajati bračni parovi, iznimno samci, onda analogno tome isto vrijedi i za udomljavanje. I čemu sad razmišljati o novom referendumu kad se njegovih regularno priznatih rezultata ne drži ni Ustavni sud. Ovom je odlukom Ustavni sud RH definitivno ušao u povijest. Između interesa djeteta i udomitelja Ustavni sud se odlučio za udomitelje.

Nekada su se uspavljivala djeca klasičnom pričom: “Imao otac dva sina”, a danas priča započinje “Imao sin dva oca”. U ime oca i sina…

Beljakov pulen, Glasnović i potpredsjednik Sabora koji je osvojio nekih 700 glasova…

U Hrvatskom saboru klasična priča. Beljakov pulen Željko Lenart, superiorno kao što priliči članu jedne stranke koja egzistira tako da je se može povezati sa statističkom pogreškom, onako duhovit (izgledom!), dobacio je svom imenjaku Glasnoviću kako on, Beljakov Željko, nikada nije bio član partije, ali da nije pobjegao u Kanadu i tamo se skrivao 30 godina. To je Željko Glasnović popratio “akademskim” komentarima koje je inače lijevo krilo Večernjaka, izvjesna Žonja, bez pardona osudila. Sve je to dio političkog folklora.

Naša Žonja, dekoncentrirana ljevičarka, po zadatku se napravila malo “mutava”. BD (Beljakova debeljuca) strpao je sirovog i zapaljivog Glasnovića u onu vrstu domoljuba koji su osvanuli u Zagrebu nekoliko mjeseci nakon “Oluje”, što bitno mijenja kontekst verbalnog sukoba. Međutim, već prvih dana agresije Glasnović je bio na “licu mjesta” i na kraju dobio čin generala i u HV-u i HVO-u. I sad se našao Beljakov pulen kome je izgleda žao što UDB-a nije “skinula” više od sto pripadnika “neprijateljske emigracije”.

Žali li za tim “šlampavo odrađenim” poslovima UDB-e i naša Žonja, e to još ne znamo. Ali znamo da se Glasnović odmah vratio u domovinu, ušao u Domovinski rat i postao general, a sad neki opskurni lik cmizdri što ga “njegovi2 nisu likvidirali prije nego se vratio u Hrvatsku. Umjesto da se brani čast jednog generala HV-a, danas Glasnović doživljava orkestrirano hračkanje ljevičarskih mainstream medija od Večernjeg, preko Jutarnjeg do Novog lista. Zavija se nad teškom uvredom okruglog Željka i ostalih “poraženih snaga” koje su u sjeni rata, osvojili hrvatski medijski prostor. I zato danas možete pročitati sve o Glasnovićevim “sočnim” uvredama, ali ni riječi o osudi Lenartovih provokacija.

Lijeva medijska falanga je naučila zanat. I ako danas želite saznati kompletnu istinu o nekom događaju ostaje vam samo da se spustite nekoliko katova niže, u tzv. medijsko “podzemlje”. Portali, podcasti, lucidni pojedinci…to su likovi koji su i Donalda Trumpa doveli u Bijelu kuću. I dok je bijesni general odlazio iz sabornice odjednom je potpredsjednik Sabora Furio Radin, poput furije, počeo vikati se i derati na Glasnovića: “Nije ovo Legija stranaca, izbacite ga van…”. Lik koji je potpredsjednik Hrvatskog sabora s osvojenih nekih 700 glasova odjedanput je, kao da ga je Bog hrabrosti dodirnuo čarobnim štapićem, postao tigar – od papira.

Šteta što Glasnović nije Pernar pa se tobože malo istrgnuo i krenuo prema ludo hrabrom dugokosom rokeru. Imali bi na YouTubeu zgodan filmić. Raznobojni politički poltroni hvale se kako su nama Hrvatekima manjine “dodatna vrijednost”, a sad vidimo kako se ta “dodana” vrijednost uspali na hrvatskog ratnika. Tako da se siroti general počeo tresti – od smijeha… Samo onako usput na znanje dugokosom rokeru: i general Gotovina bio je u “legiji stranaca”. Naravno, njegove aluzije su njegov, ali i naš problem.

Možda bi Radinu bilo dobro preporučiti, u brizi za njegovo mentalno zdravlje, knjigu njegovog istomišljenika Igora Mandića – “Zauzeto, Hrvati”. U povodu tog novog pamfleta naš Igor dao je intervju na portalu novilist.hr. Kaže vaš Igor: “Hrvatska je promašeni projekt šovinističkih elita”. Pljucka, dakle, i po vama dragi potpredsjedniče Sabora! Premudri Mando zbori nadalje: “Ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se na njima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati sve dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključiti i  srušiti…”.

Dakle, Hrvatsku su stvorile “šovinističke elite”!?!?  Evo jugokomunisti sad već igraju otvorenih karata. Draža Mihailović dobiva u Kragujevcu svoju ulicu, Nedić je sljedeći, Crna Gora se trese, SOA šapće o porastu neočetničkih ideja u RH, SPC u Crnoj Gori gubi status vjerske zajednice i dobiva status strane agenture. U RH Mandić otvoreno govori o šovinističkom projektu države.

Napokon, moramo priznati da oni koji slave 8. 5. 1945. ne slave 5. 8. 1995. To je pitanje bazičnog razlikovanja, druže Radin. Zar ne…? Evo jedne dobre misli Winstona Churchilla “Balkanci proizvode više povijesti nego što je mogu potrošiti”.

Unutarstranački izbori u HDZ-u – što će se promijeniti?

“Vijesti dana” u ovo vrijeme su unutarstranački izbori u HDZ-u. Već i vrapci na krovu znaju da su manje-više sve naše stranke ustrojene po dobrom, starom boljševičkom načelu bivše partije. Demokracija postoji samo u statutima, ali ne i u praksi. Tako je ovih dana napokon izašlo na vidjelo kako je Plenki, bez znanja stranke donio odluku i o raskidu koalicije s Mostom i o ratifikaciji Istanbulske konvencije i o mnogo čemu drugome, ali je naknadno to stavio na stranačka tijela koja su to pokorno amenovala. Kako i ne bi kad bi svatko tko bi se tomu usprotivio odmah bio isključen iz stranke jer nije “na liniji” politike.

E, sad kad je došlo vrijeme unutarstranačkih izbora, tzv. “Lista za promjene” mora nekako javno izraziti svoje neslaganje s politikom u stranci, ali istodobno, kako su parlamentarni izbori na vratima, treba sačuvati i ono famozno “jedinstvo” stranke i ne upuštati se javno u ozbiljno sučeljavanje s vladajućom garniturom u stranci. Očito je to nemoguća misija, pa ne treba ni očekivati da će oporba unutar HDZ-a izaći s bilo kakvim jasnim kritikama postojeće politike HDZ-a već će se samo zadržati na nekim simboličnim izjavama o Plenkoviću kao Titi kao i jalovom cinkanju tko je bio za, a tko protiv svih ranijih političkih poteza Plenkija.

Kaže narod: Naknadna pamet je najgora pamet. Vrlo je vjerojatno, s obzirom na raspoloženje HDZ-ovog članstva, da će neki s “Liste za promjene” ući u stranačka tijela i da će se HDZ u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore sigurno opet okrenuti nacionalnoj retorici kako bi zavarao birače, ali u stvarnosti, ako Plenki ostane na čelu stranke (a što mi se čini prilično mogućim) sigurno je da će se odluke i nadalje donositi na isti način kao i do sada te da će HDZ ostati i nadalje na lijevom centru. Onima koji još vjeruju u demokraciju u našim etabliranim strankama, dobro bi bilo da odmah počnu piti aspirine.

Mudre crtice za kraj…

Evo još jedne dobre misli Winstona Churchilla: “Ne postoje naši stalni neprijatelji ni naši stalni prijatelji, postoje samo naši stalni interesi”. Jedna dobra parola iz Alan Forda pred izbore: “Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo”.

Predsjednik HSS-a Šokre Beljak izjavljuje da su glavni asovi naše poljoprivrede PIK-ovi. “ko je moguće da Beljak poziva na obnovu bratstva i jedinstva, je li onda moguće da se dobrovoljno vatrogasno društvo nazove Jan Palach?”, pita se na fejsu Ivan Brodić.

Dobra vijest iz Amerike: “Američki znanstvenici dokazali su da želite li izgubiti na težini morate – manje jesti”, javlja Zlatko Klobučar.

Javljaju mi da je u Lisinskom 3. i 5. ožujka na sceni opet moja monodrama “Lijevom našom” u izvedbi Dražena Stjepandića. Poziv vrijedi za sve. Čak i za one koji ne plaćaju porez u RH.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari