Connect with us

Kolumne

Hodak: Nažalost, Europa i njene vladajuće elite odavno su napustili sve tradicionalne kršćanske vrijednosti

Objavljeno

-

Tjedan je bio pun “dramatičnih” događaja. Hoće li se ipak stvoriti ta koalicija HDZ-a i DP-a i tko će što iz toga profitirati? Hoće li Pupovac preživjeti da SDSS nije u novoj vladi? On sigurno hoće, ali hoće li ljevičari? Kako se dokopati knjige Marka Stričevića “Tito u Rusiji”? Radnice Varteksa koje ove godine nisu već više mjeseci vidjele svoje plaće čekaju u niskom startu da se dočepaju Markove knjige.

Jedan drugi Marko na jugu Švedske branio je naše boje na Eurosongu. Je li Baby Lasagna pobijedio ili ga je žiri pokopao? Očito, nije pripadnik LGBTQIA+ zajednice pa po žiriju nije mogao biti prvi. Publika diljem Europe je ipak glasovala drugačije. Njima je Lasagnina pjesma bila super! Ali tko šljivi ukus publike kad Europa ima svoje “glazbene” stručnjake u European Broadcasting Union (EBU). Toni Gloowatzky je pak jako nezadovoljan našim žirijem: Željkom Mesarom, Igorom Geržinom, Draženom Miočićem, Robertom Urlićem, Tomislavom Krizmanićem i Emom Gross. To su, naime, članovi žirija koji su Baby Lasagnu smjestili među pričuve na Dori kada se odlučivalo tko će na Eurosong. Zašto se Toni ljuti? Da Marko nije bio u pričuvi, ne bi ni vidio Švedsku i crne Šveđane.

Inače, Malmö je grad koji Hrvateki već odavno nose u srcima. Još u vrijeme “samoupravne romantike” naši su ljudi odlazili u taj grad, treći po veličini u tehnološki superiornoj Švedskoj. Otišlo je nešto oko 270 tisuća žitelja. Neki će reći da je to mirna provincija kojoj je i Bog rekao laku noć. Mislite? Već dugo u tom pomorskom gradu policija u večernjim i noćnim satima ne smije ući u veći dio grada. Došli su neki novi “Šveđani”, donijeli Kur’an, a neki kriminal i drogu, pa sad tamo vrijedi “Božja objava” i nema potrebe da se u to još miješa i policija.

Kad se Tito vratio iz Rusije sredinom sedamdesetih, započelo se s odlascima na rad u “inostranstvo”. U Njemačku, Švedsku, Australiju… Što ilegalno što legalno, uz blagoslov Udbe. Tako je jedan naš čovjek iz okolice Zadra otišao u Malmö jer je to grad na moru, sliči njegovom Zadru i slično. Jednog jutra je nešto grunulo. Odmah je dojurila policija koja se onda još mogla slobodno kretati po cijelom gradu, specijalci i vatrogasci. Zatekli su našeg ”gastarbajtera” kako sjedi na obali, a mrtve ribe plutaju po moru.

Specijalci su prvo pomislili kako su uhvatili opasnog “teroristu”. Već na prvom ispitivanju naš čovik je odmah sve priznao. Lovio je ribu – dinamitom! Lov na ribe dinamitom bio je kod nas “narodni običaj”. Danas na sreću pomalo izumire. U ono vrijeme naše novine su opširno pisale o tom “tragičnom” jugoslavensko-švedskom nesporazumu. Sve je završilo tako da su “zatucani” Šveđani našeg ribolovca strpali u ludnicu. Tada se Marko Stričević se još nije ni rodio da piše o Titi. Evo, i taj nemili događaj je još jedan primjer naše “hrvatske tragedije”.

Jedna dobra vijest iz kulture. Navodno novo vodstvo Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” obnavlja svoj fundus instrumenata. Sedam starih Stradivarijevih violina zamijenit će sa sedam novih Stradivarijevih violina.

Sjetih se jedne stare filmske komedije

Eurosong je gotov bez obzira na Stradivarijeve violine. Naš Marko se mogao domoći pobjede pa da bude i službeno najbolji. Međutim, za to mu je trebala samo jedna “minica” bez gaćica. Na Eurosongu je bilo i preočito kako transrodna ideologija gazi sve pred sobom. Uspješnije od Izraela u Gazi. Pjesma “The Code” nije nikakva originalna pjesma već poruka kojom konfuzni lik, koji sebe naziva Nemo, traži podršku publike kako bi otkrio je li on muško ili žensko. Zapravo nije ništa. Kaže kako nije binaran kao i njegova prijateljica Irkinja koja je u svojoj pjesmi glumila vješticu koja se sljubljuje s vragom.

Nažalost, Europa i njene vladajuće elite odavno su napustili sve tradicionalne kršćanske vrijednosti. Možda nas baš zbog toga Vladimir Vladimirović i testira ratom u Ukrajini. Gledajući prijenos izbora pjesme na Eurosongu iz Malmöa, gledajući tu “naprednu” elitu, napušenu i našmrkanu, sjetih se jedne stare filmske komedije sa zgodnim naslovom “Rusi dolaze”. Uz malo mašte zamišljam Ruse kako dolaze, a EU mladići trepere u kratkim haljinicama. Svi ni muško, ni žensko. Prvi se javlja za ići na bojišnicu naš Nemo… itd. Naravno, to bi bila stravična tragikomedija. Čak je i naš dobri papa Franjo upozorio kako je Europa u kojoj se rađa sve manje djece postala umorna i senilna.

Uopće me nije iznenadilo kad sam na N1 televiziji čuo kako komentator “blista” dok kaže: “Švicarska pjesma je skroz dobra. Nemo odlično pjeva, a ne binarnost  se poklapa sa sentimentom core publike Eurovizije…”. Možda je hrvatski žiri, na kojeg se Glowatzsky toliko naljutio, ostavio Baby Lasagnu u rezervi jer je binaran? Nemina pjesma, koja u stvari i nije prava pjesma, dobila je od “stručnih žirija” toliko 12-tica da priča djeluje “full” namještena. Stoga je dobro zaključio Ivan Hrstić: “Ako elita želi osigurati da pobijedi njihov  izabranik… to se i dogodi”. Hoće li se već sutra itko sjećati riječi i melodije te tzv. pobjedničke pjesme? Ja sigurno neću! A vi?

Toni Glowatzky je odahnuo: “Nakon pobjede Švicarske i nastupa Irske na Euroviziji mogu samo zahvaliti Bogu da je u Hrvatskoj ipak pobijedila drugačija opcija”.

Hajmo sad o nečemu vedrijem. B. Habek je moja prijateljica, ili si ja to samo umišljam. Nedavno je na fejsu objavila pet faza u životu jedne žene: 1. Odrasti; 2. Dobiti obline; 3. Smršaviti; 4. Zategnuti se; 5. K’o ga je*e!  Čista destilirana istina.

Malo o izborima

Izbori su za nama. Plenki se uspio dogovoriti s Domovinskim pokretom i ponosno otišao u kurtoazni posjet na Pantovčak s potpisima 78. zastupnika. Peđa Grbin nije uspio smijeniti Turudića i Plenkija, a njegove “rijeke pravde” su presušile. Još se jedino ne zna kad će njega “otplaviti” s mjesta predsjednika SDP-a. Uglavnom, ljevica je popušila, a nova vlada sigurno će biti desnija od prethodne. Međutim, Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku misli: “Novi izbori su bili tisuću puta bolja opcija od ovoga”. Jedino nije objasnio što bi bilo da je na novim izborima HDZ ponovno dobio najveći broj glasova, a pitanje je koliko bi tada dobio Domovinski pokret zbog kojeg se moralo ići na nove izbore.

Možda bi tada Plenki sastavio treću vladu opet sa svim manjincima bez Domovinskog koji je do sada uspio gotovo nemoguće – razvrgnuti ljubav Plenkija i Pupovca i oformiti većinu s dijelom manjina bez SDSS-a. Sad tek dolaze na red pregovori o programu buduće vlade. A potom stiže najteži dio za Domovinski pokret. Provesti svoje zacrtane politike kroz vladu usprkos Plenkija, ljevičarskih medija, nevladinih udruga i inih orjunaških snaga. Zašto vikati “auzmeš” dok nismo ni vidjeli sve karte koje smo izvukli!

Hrvoje Zovko i njegovo ljevičarsko aktivističko novinarsko društvo podijelili su godišnje nagrade. Ivica Marijačić je uvjeren kako “u srcu Zagreba poraženi orjunaši i četnici međusobno se nagrađuju!… Po načelu ‘simili smilis qaudet’ orjunaši nagrađuju četnike, a četnici orjunaše”. Marijačić ima za to elegantno rješenje: “Kao što je vojno-redarstvena Oluja 1995.g. raznijela njihove pretke i favorite, tako će očigledno Hrvatskoj trebati politička Oluja koja će raznijeti ovaj tuđinski ološ”.

Kod nas je napokon krenulo u zdravstvu: Molierovu “Umišljenom bolesniku” ministar zdravstva je zaprijetio revizijom bolovanja.

Tko je Jakiroviću kriv?

Vratimo se sad malo “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”- nogometu. Dinamo je pobijedio Rijeku nakon očajne igre. Međutim, u športu se pamti samo rezultat. Po starom dobrom običaju svi su nezadovoljni raspletom. Milivoj Pašiček pametno zaključuje: “I Hoxha je zabio Rijeci iz pričuve. Pamte se samo pobjednici”. S time se potpuno slažu u HNS-u! Dinamo je osvojio nacionalno prvenstvo, a igra i u finalu kupa. U Maksimiru toliko slave da će u tom slavlju navodno, po ljevičarskim medijima, smijeniti trenera. Tako barem javljaju subotnje Sportske novosti. K’o mu je kriv. Zaslužuje da ga se smijeni. Kako se samo usudio osvojiti s Dinamom prvenstvo, a možda uspije i kup? Nogu u tur! Preko 20 godina zastupao sam Sportske Novosti i mogu potvrditi kako skoro 90 posto njihovih novinara “zavija” za Hajduk.

Stoga je ta vijest o smjeni trenera Dinama možda više njihova želja nego stvarnost. Iskreno govoreći, zadnju tekmu u Rijeci Dinamovci su odigrali očajno, ali su pobijedili. Zbog toga su i došli u Rijeku. Dojam je važan u umjetničkom klizanju, a u nogometu – golovi i pobjede. Listam Sportske novosti. Naslovnica “Bomba iz Maksimira… Zajec planira smijeniti Jakirovića… Dinamo je dosadio, suci mu pomažu, sve sama nogometna korupcija…”. Na to je HNS krenuo metodom “korupcijom protiv korupcije”. Za početak je doveo strane suce, a onda će valjda morati dovesti i strane gledatelje, pa će po tom modelu i političari početi dovoditi strane birače… Zamislite samo koliko bi mandata osvojio Peđa Grbin da su na izborima mogli glasovati svi iz bivše Juge od Srba, Crnogoraca, Bosanaca… A koliko bi tek dobila Katarina Peović da je mogla glasovati i cijela Rusija!

Jura je tvrdi orah i nadam se spreman

Kad smo već zapeli s glasovanjem, što mislite kako bi u Malmou prošao hrvatski predstavnik Baby Lasagna da pravo glasa imaju samo bivše jugo republike? Svaka čast Srbiji. Uz Cipar, jedino nam je njen žiri dao 12 bodova.

Prema izvješću nadzornog odbora za nadzor nadzornih odbora nadzorni odbori služe njihovim članovima za bogaćenje bez nadzora…

Profa Josip Jurčević očito nije shvatio bit bratstva i jedinstva kad kaže: “Djelovanje srpskih vjerskih, akademskih i kulturnih organizacija priprema je za dolazak srbijanskih tenkova!”. Jura Jurčević je izabran na listi Domovinskog pokreta za zastupnika u Saboru. Onako objektivno, nisam siguran zadovoljava li sve kriterije za ulazak u to “birano društvo2. Profesor je na fakultetu, ima sedmero djece, vozi stari bicikl, ali ima jako tvrdu glavu. Zapeo je za ministarstvo kulture, ali to Domovinski pokret nije uspio ispregovarati jer Plenki se nije nikako mogao istodobno odreći dviju “suhih zlata” – Pupovca i Nine.

Jurčevićevo je demokratsko pravo što nije želio dati svoj potpis za koaliciju HDZ-a  i Domovinskog pokreta iako je to zakompliciralo pregovaračku poziciju DP-a. Sad se sprema obračun s njim u medijima, ali Jura je tvrdi orah i nadam se spreman. Ako ništa drugo, a ono da napiše novu knjigu o čekanju smjernica, nekada iz Beograda, a danas iz Bruxellesa. U Hrvatskoj i dalje vrijedi stara lička: “Sam pao, sam se ubio”. Dok je narodnih zastupnika kao što je moj prijatelj Jura, neće proći Pupovčev naum da SDSS pretvori u “srpski” HDZ.

Hrvatske koalicije u zadnjim izborima podsjećaju me na stari vic o Muji i Fati. Lamentira Mujo: “Ma, volio bi da sam ti prvi!”.  Na to će Fata: “Onda dođi ujutro rano!”.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas