Pratite nas

Komentar

Hodak: Nažalost slučaj Perković i Mustač, nisu ekscesi pravosudnog sustava, nego više pravilo

Objavljeno

na

Josip Perković jučer je prebačen iz Njemačke na odsluživanje kazne u zagrebački Remetinec. Podsjećamo, Perković je osuđen na doživotnu kaznu zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, a u Hrvatskoj mu je kazna preinačena u 30 godina zatvora, jer hrvatsko pravosuđe ne poznaje kaznu doživotnog zatvora. Perkoviću je ostalo odslužiti još oko 24 i pol godine.

Vezano uz izručenje svog klijenta Hrvatskoj, u studiju N1 se o cijeloj situaciji oglasio i odvjetnik Anto Nobilo. Kako Nobilo optimistično najavljuje, Perković bi unutar sljedećih godinu do dvije trebao izaći na slobodu.

Je li stvarno moguće da hrvatsko pravosuđe smanji zatvorsku kaznu Perkoviću i da on za kratko vrijeme slobodno odšeta iz zatvorske ćelije, za dnevno.hr prokomentirao je poznati odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak, koji se nada kako je riječ samo o željama odvjetnika Nobila i da se te iste želje neće obistiniti.

Ipak, kako kaže “ništa nije nemoguće u zemlji koja je, najblaže rečeno, ‘pravno-retardirana’”. Podsjeća kako Anto Nobilo nije izlazio s takvim optimističnim predviđanjima dok je bio u Njemačkoj, u zemlji čije pravosuđe karakteriziraju čvrsta procesna pravila.

Prema Nobilinim navodima za N1, Perković u Njemačkoj nije imao pravo na pošteno suđenje niti nepristrani sud, stoga su se on i njegov klijent odlučili za opciju podnošenja tužbe Europskom sudu za ljudska prava. Ipak Zvonimir Hodak umiruje i smatra da taj potez ne znači ništa. “Daleko smo od toga da Europski sud za ljudska prava ukine presudu Republici Njemačkoj za Perkovića”

Naš je sugovornik podsjetio na sve postupke hrvatskog pravosuđa, koje je opstruiralo izručivanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Saveznoj Republici Njemačkoj. To isto pravosuđe svojim najnovijim odlukama, pokazuje svoju divergentnost, jer kako odvjetnik Hodak interesantno primjećuje, optuženi je dvojac u Njemačkoj osuđen na maksimalno izdržavanje kazne zatvora.

Sukladno navedenom, logički smo mogli očekivati da će hrvatski pravosudni sustav tu maksimalnu kaznu, dobivenu u Njemačkoj, “pretočiti” ili preinačiti u 40-godišnje izdržavanje zatvora u Hrvatskoj, koliko se, u našoj zemlji može najviše dobiti za počinjenje najtežih zločina.

Ipak, kako upućuje odvjetnik Hodak, “Županijski sud u Velikoj Gorici je Zdravku Mustaču odredio izdržavanje maksimalne kazne od 40 godina, a Josipu Perkoviću koji je u Njemačkoj osuđen doživotno, Županijski sud u Zagrebu određuje kaznu od 30 godina.

Dakle, govorimo o 10-godišnjem smanjivanju zatvorske kazne, bez ikakvog obrazloženja i bez ikakve logike. Te su presude trebale biti identične: ili obadvojici 40 godina zatvora ili obadvojici 30 godina zatvora. Nikako jednom 30, drugom 40″.

Nije tajna da Europa hrvatsko pravosuđe smatra jednim od najlošijih segmenata i slabom točkom cijelog našeg sustava. “U ovom hrvatskom pravosuđu, ‘pravosuđu s posebnim potrebama’, kako ga ja često volim nazivati, bila je potrebna lustracija, jer većina sudaca su bili članovi partije. Ipak od lustracije nema ni A, niti će je biti. To je razlog zašto hrvatsko pravosuđe vrluda po bespućima i donosi ovakve odluke”, kaže odvjetnik za dnevno.hr

Vezano uz cijeli slučaj, Hodak je zaključio kako nažalost “slučaj Perković i Mustač, nisu ekscesi pravosudnog sustava, nego više pravilo”

 

HODAK: Oni koji slave 8. svibnja 1945. ni slučajno ne žele slaviti 5. kolovoza 1995.

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Hrvatska u raljama jugozomboida

Objavljeno

na

Objavio

HRVATSKA U RALJAMA JUGOZOMBOIDA, REKTALNIH USPINJAČA I LUZERA

Kad ćemo shvatiti – dokle god smo pod vlašću i vodstvom kadrova čiji je duh i mentalni sklop oblikovao zločinački komunistički sustav, nemoguće je očekivati dobro, pravdu i napredak u nasoj državi!?

Ključna je spoznaja da se globalna borba vodi, ne samo na gospodarskoj, političkoj i kulturnoj razini, nego na duhovnoj metafizičkoj razini, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davore, lolo, misliš li ti da su građani Hrvatske mutavi?

Objavljeno

na

Objavio

Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto – )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari