Pratite nas

Istaknuto

HODAK: Negira se Srb, ZAVNOH, Tito, Zakon o športu. Pjeva se ‘u boj u boj!’ za jajnik svoj, Lijepa naša haubica, šupačka Hrvatska…

Objavljeno

na

Heraklo je još u kolijevci morao zadaviti zmiju da bi preživio. Kao u ostalom i Barcelona.

O čemu će kurva nego o poštenju. Mala nezgoda je u realnom životu jer su ponekad kurve i poštenije i moralnije od recimo pojedinih političkih nomenklatura. Ali stara zločesta uzrečica odnosi se valjda na nogomet. O čemu će kurva nego o poštenju, a navijači i igrači Reala o jedanastercima. Radi se naravno o famoznom prolazu “secesionističke“ Barcelone u srazu sa PSG-om. Je li njemački sudac turskog porijekla Deniz Aytekin svirao poneki “poguranac“ za Barcu ovisi o navijačkim dioptrijama promatrača. Vjerojatno u nekoj manjoj mjeri i jest. Igralo se Camp Nou, pred 90.000 žestokih navijača. Barcelona u zadnjih 10 godina, po općem uvjerenju, najbolja i najuspješnija momčad na planeti. I pritisak na suce je očekivan i pomalo logičan. Ali ni približno takav kakvim se služi Real i to godinama. Ono što se sudi Ronaldu i Realu prije spada u Monty Phyton nego u nogomet. U kup utakmici igrač “kraljevskog kluba“ je u protivničkom šesnajstercu gurnuo s leđa svog igrača Luku Modrića, a sudac koji nije “turskog porijekla“ dosudio je kazneni udarac za Real. Drugi dan u madridskim kafićima uz ”cortado” (kava s malo mlijeka) veselo se prepričavao taj zgodni i šaljivi događaj. Jedini koji nije shvatio šalu je bio Realov protivnik. U zadnje vrijeme u dvije utakmice za redom sude se nepostojeći penali u čast i slavu Kastilje samo da mrski Katalonci ne bi opet osvojili prvenstvo. I Hrvati su podijeljeni. Stanko Poklepović, simpatični Špaco, misli da je Barca išla dalje zahvaljujući “bijesu, čak i nasilju. Nogomet ide u krivom pravcu…“ Nasilna Barcelona kojoj se često dogodi da u 45 minuta ne napravi ni jedan faul?! A Barca je otišla sa svojim nogometom u krivom pravcu još kad je je vodio Pep Guardiola pa je kao jedina momčad u povijesti u jednoj sezoni osvojila svih šest trofeja. Koliko teoretski jedna nogometna ekipa može osvojiti? Katalonci su bili prvaci Espanje, pobjednici Kupa i Super kupa Španjolske. Prvaci su Europe, pobjednici Super kupa Europe i na kraju prvaci svijeta. Znači šest od šest. I ode nogomet u krivom pravcu. I Hrvati su u tom povijesnom spektaklu sudjelovali s Ivanom Rakitićem i slavonskom pjesmom :“Uzalud vam trud svirači…“ Koji pjevaju, tule, cvile o dva “nepostojeća penala“ za Barcu, o tri nedosuđena za PSG-e, o tri neisključena igrača Barce. Oni bi zasluženo izletjeli iz igre da su slučajno napravili neki faul. Ali ”pokvareni” Katalonci su se podmuklo čuvali i u bijesu i nasilju otišli dalje, ostavivši bogate i bahate Francuze u dubokoj koroti. Zajedno s Realovcima, španjolskim sucima, Medom iz Dnevnika, Ivanom Hodobom iz Sport kluba, našim športskim novinarima koji još od 1991.g. ne vole one koji se žele osamostaliti. Hrvatska se tako osamostalila pa vidite u što ju je to dovelo. Negira se Srb, ZAVNOH, Tito, Zakon o športu. Pjeva se ”u boj u boj!” za jajnik svoj, Lijepa naša haubica, šupačka Hrvatska…

Heraklo je još u kolijevci morao zadaviti zmiju da bi preživio. Kao u ostalom i Barcelona.

Fred Matić, brižan i šparan, pita sam sebe i progresivnu javnost tko će platiti Vrdoljakov film o generalu Gotovini i Oluji. Da je režiser tog “kontraverznog“ filma barem Ivan Vrdoljak. Ali Tonči, pa on je penzić. Od kuda njemu tolika lova? Danas svatko misli da može snimiti ratni film. Ajde, molim vas lepo! Hribar je morao angažirati vrhunske danske profiće da snime istinu o građanskom ratu “na ovim prostorima“. Film “15 minuta, masakr u Dvoru“ ide s festivala na festival prenoseći istinu o “šupačkoj Hrvatskoj.“ Lova ukucana u taj film je investicija u istinu, a to se uvijek isplati. Kod Točija su, međutim, problemi svjetonazorski. Svi statisti bi željeli biti Zenge. Nitko ne želi biti četnik. Tu se vidi zatrovanost. Umjetna dioba i međunacionalna netrpeljivost. K’o da četnici nisu ljudi. K’o da ih nema u svim sferama našeg pluralnog društva. Oni su među nama. Samo su dobro obrijani i drugačije se zovu. No, uglavnom, ovako ili onako Tonči je skupio nešto dragih i simpatičnih, uglavnom depiliranih kandidata za likove Ratka Mladića, Zorana Ercega, snimatelja Ratka Mladića i ratnog prijatelja Josipa Klema. Došli su kandidati iz okolnih sela i jedan se obratio jednom od asistenata: “Jel’ bre, jesi ti komandir za četnike? Recite.. Pa mene zanima da li ćete nam vi da dadnete četničke uniforme ili mi moramo da donesemo svoje od kuće?”

“Demokratska“ javnost se pita po tko zna koji put: što nama treba, pored Neretve i Sutjeske, pored 15 minuta masakra… još ratnih filmova. Filmova o generalu za kojeg je Veljo Visković siguran da je tamo negdje u Francuskoj igrao u filmu o psima rata. Ne zna Velimir točno kako se taj film zove. Možda “Lesie se vraća kući“ ili tako nekako. Sad se trošiti tolike novce na Oluju, Gotovinu, Velebit, Knin… Možda nije loše malo parafrazirati pjesmu koju je Toni Ančić napisao Mili Kekinu: “TI Velimire nisi naš, nisi naš od glave do pete, ti nisi naš, tvoji su izgubili ’95”. Da, možda su izgubili u ratu, ali na filmu nisu. Osnovali su HAVC i dijele između sebe lovu poreznih obveznika. Čisti socijalizam. Film nastao na tako progresivno-umjetničkoj osnovi može gledati recimo 212 ljudi. To je možda dosta za beogradski Atelje 212, ali u Cinestaru to znači da je ”dupkom prazna dvorana”. Kako Nuić i drugovi nemaju nikakve obaveze da budu uspješni, sustav Hribar-HAVC je pravi eldorado za sve lijeve, netalentirane, ateiste.. dok plaća ide i ide. Sad se Antun Vrdoljak želi ubaciti sa svojim raskošnim ”antitalentom” u društvo Nuića, Brešana, Matanića. O njegovom filmskom opusu lijevi “genijalci“ pričaju sa sažalnim osmjehom“. ”Kad čuješ zvona“, “U gori raste zelen bor“, “Mećava“, “ Gospoda Glembajevi“, “Duga mračna noć“… sve je to niz sjajnih filmova o kojima Nuići, Brešani i Matanići mogu samo sanjati. Možda jedino Zrinko Ogresta, po talentu i obrazovanju, može nešto reći. Ali i on mora prijeći preko bare pune krokodila. Tamo ga čekaju Nenad Polimac, potom kritičar opće prakse Jurica Pavičić koji po talentu podsjeća na famoznu Miru Boglić. Ona je ušla u povijest filma kad je tamo davne 1949.g. napisala povijesnu filmsku kritiku. Okomila se pravovjerna Mira na jednog američkog, imperijalističkog glumca koji je u jednom svom ranijem filmu ubijen. Sasjekla ga je Mira i cijeli taj američki film: koliko je kapitalistički film vjerodostojan dokaz je da je glavni glumac u ranijem filmu poginuo, a sad, kao da se ništa nije dogodilo, evo njega živog i zdravog opet na platnu. Mislim da je to bio John Wayne. Dobro, možda sam malo zločest prema našoj Miri uspoređujući je s Juricom Pavičićem. I treba se moliti da Tonči s Generalom bude na svojoj standardnoj visini jer u bari čekaju gladni krokodili…

Navodno je velečasni Zlatko Sudac jednom rekao: “Molitva te mora mijenjati”. Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj molitvu.

Javlja mi “neprijateljska emigracija“ iz Njemačke da pucaju od ponosa i sreće. Večernjakov urednik za Njemačku predložio je stručnjaka za Mercedesove getribe Josipa Juratovića Juru za osobu godine. I zaslužio je naš Jura takovo priznanje. Srezao je on Hasabegovića, generali iz Haaga bili su neosuđeni zločinci, zalagao se za ukidanje prava glasa iseljenicima jer uglavnom zbog slabog obrazovanja glasuju za HDZ. Otvarao i zatvarao (što mu je u krvi) izložbe o neprežaljenom drugu Titu. Uglavnom, etablirani borac za bratstvo i jedinstvo doživio je napokon ono što mu pripada. U Bad Hamburgu nominiran je za hrvatsku iseljeničku osobu godine. Čestitamo Juri!!! Sve čestitke i Večernjaku!!! Malo je tako britkih, podmazanih političkih getriba kao što je Juratović. Jura je navodno neslužbeno imenovan automehaničarom-zastupnikom zaduženim za Balkan. Blago nama i našoj Podravini. Pravi Titov “domovine sin“. Čudim se da Jura nije upao u članstvo Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Barem kao rezervna getriba Hrvoju Klasiću koji, kad je vidio da mu je svjetonazorski blizak samo dr. Nenad Zakošek, kratko rekao ”adio”. S ovima u Vijeću se ja ne mogu suočavati. Za početak Zakošek bi se mogao suočiti sam sa sobom. Zastupao sam američku komunikologinju dr. Judith Reisman. Na čelu s našim Nenadom, Reismanici je na Fakultetu političkih znanosti bila organizirana prava “sačekuša“. Istina da je dr. Reisman s nekim svojim stavovima bila u sukobu sa ”progresivnom stvarnošću”. Recimo, na tribini na “prestižnom“ faksu napredne studente i ultra naprednog Zakošeka raspalila je jedna retrogradna i desničarska rečenica ”Ne dirajte djecu“. Dekan i njegovi progresivni studenti, lucidni kakovi već jesu, shvatili su da Judith traži od njih da nikada ne smiju dirati djecu. Što je prilično svirepo. I za Štulhofera i za sve one koji kad voze kraj škole, voze jako, jako sporo. Poštuju propise i nauk Alfred Kinseya. Stvarno je šteta što u to Vijeće nije upalo Titovo cvijeće tipa Klasića, Jakovine, Markovine i Perice. To ne znači da će povjesničari-skojevci biti besposleni. Svake godine treba izvještavati preko najdraže ambasade u Buzinu o grozotama koje nedemokratski režim izvodi nad naprednim nevladinim udrugama u Lijevoj našoj. Kada, za nekoliko godina, Vijeće završi sa svojim radom, Hrvatskom će već vladati Živi zid. Koji će osnovati novo vijeće… Na čelu tog vijeća bit će možda nova politička zvijezda Edo Maajka. Vidi se odmah da je on sirovi talent za politiku. “Trump je mješavina ultradesnice i Keruma” kaže naš Edo. Briljantna analiza. Bojim se da bi se Kerum, kad to pročita u Večernjaku, mogao uvrijediti pa malo proraditi na svojoj frizuri. Tko će prvi dojaviti State Departmentu o novoj opasnosti za Trumpa u liku i djelu Ede Maajke? Amerima jedino neće biti jasno kakvu prijetnju predstavlja Kerum? No, to će objasniti Edo u nekoj slijedećoj analizi za Večernjak.

Vrdoljak Ivan, a ne Antun, traži da se fašisti i ustaše vode ravno u zatvor. Sve ih simbolizira 19 godišnji ustaša iz Vukovara. Ivan Vrdoljak, Jelena Lovrić, Ante Tomić, Milorad Pupovac, Viktor Ivančić, Vučić, Dačić, Vulin, Jurica Pavičić i Vedrana Rudan vjeruju da je tobožnji povratak tradicionalnim vrijednostima kao što su obitelj, brak i djeca iz braka muškarca i žene u stvari demagoška magla i fašizam, ustaštvo, rasizam te progon crnaca u RH. Dok jedni urliču “Smrt fašizmu…“ drugi prkosno, kroz stisnute usne, odašilju epski ZDS s kojim su išli u rat. Bili su uvjereni da je kad jednom pobijede u ratu to će značiti kraj ideolgije koja je desetljećima zloporabljivala poklič “smrt fašizmu..“ Sad se čude “k’o pura dreku“ što smrt fašizmu i dalje dominira Lijepom našom.

Sad par kratkih crtica iz “države s posebnim potrebama“. U razgovoru za ultra lijevi RTL predsjednica RH izrekla je nešto grozno. Tako grozno da je to ljubitelja Beogradske filharmonije Branimira Pofuka bacilo u ljevičarski očaj. Osjećao se gore nego nakon Oluje. Kolinda je rekla RTL-ovcima :“Nemojte se tako ponašati, nemojte skidati gaće ni pred kim…“ I on je kao građanin RH uvrijeđen, posramljen i ponižen. Usput se pohvalio da on Kolindu ne gleda ni kao ženu ni kao damu. Dobra je stvar što će ta grozota brzo stići do Buzina i vratiti se slijedećeg proljeća kao nova “pljuska“ Hrvatskoj. Denuncijanti iz Pupovčevih Novosti to će s veseljem već sad pospremiti u svoj čuveni bilten o pogromu Srba u ustašiji. Našeg Branu taj “ispad“ Predsjednice pogodio je iz zbog toga što je izrečen na Dan žena. Ta ljevičarska izmišljotina opet se vraća na mala vrata k nama. Brane ne vidi Kolindu ni kao ženu ni kao damu. Što ne čudi. Na taj dan on se nagledao žena i dama, Rade, Sanje Sansvraka, Marjane Mirt, Anke Mrak, Vedrane Rudan… Žene dolaze. U boj u boj za jajnik svoj… I na kraju, u skladu sa svojim boljševičkim talentom, Brane “poentira“: “Ukratko, gospođo Predsjednice, na najpristojniji mogući način i uz sve dužno poštovanje, mene je, kao građanina RH, zbog vas sram“. Naravno “građanina RH“ nije bilo sram Mesića i Josipovića, ustaških zmija, Patrije, ZAMP-a, optužbi njegovih miljenika za agresiju RH na BIH. Tako je ni mene kao i onih sličnih meni sram Branimira Pofuka. Nas je sram Večernjeg lista koji daje prostor notornoj jugoslavenčini da svojim antitalentom krčmi stranice najstarijeg dnevnika na “ovim prostorima“.

Nadam se da Brane ima psa zbog stare engleske poslovice: Volio bi da sam takav čovjek k’o što moj pas misli da jesam.

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

FILM GENERAL SMETA ONIMA KOJI BI HTJELI ZABORAVITI DOMOVINSKI RAT I OLUJU

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari