Pratite nas

Kolumne

HODAK: Nesretni Matko Glunčić nema savršene reference – nije ljevičar!

Objavljeno

na

”Neznalica“ je diplomirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje i radi u zvanju docenta. U HNS-misle da ne zadovoljava formalne uvjete za voditelja Ekspertne radne skupine za reformu obrazovanja. Vjerojatno zato jer nije do sada bio ravnatelj ni jedne osnovne škole.

Čitam da su Kinezi plasirali na tržište mobitel s elementima umjetne inteligencije. Vauu… Kako nam grade Pelješki most valjalo bi razmotriti mogućnost da nam pokušaju pomoći da sami, vlastitim snagama, razvijemo našu umjetnu glupost. Obzirom na broj  glupana koji bi mogao asistirati žutima u Lijevoj našoj, izgledi za uspjeh su zaista realni. Gledam naše lijeve TV mreže koje bi Kinezima mogle poslužiti kao polazna baza za još jedno epohalno otkriće. Novi nacionalni junak je Saša iz Rijeke. Motiv Sašinog pohoda i uspon do prve vijesti HTR-a, RTL-a, TV Nove, N1… je bez sumnje human. Mlohava i kilava vladajuća garnitura i njen odnos prema teško bolesnoj djeci je najblaže rečeno skandalozan. Saša možda zna, a možda ni ne zna da je u Domovinskom ratu poginulo nešto preko 400 djece. Možemo samo špekulirati bi li ih toliko poginulo da smo u to tragično vrijeme imali desetak aviona tipa F-16. I ne samo to. Naši tadašnji “Saše“, Račan, Latin, Runjić, Vrhovac i ekipa, neposredno pred agresiju, ispraznili su skladišta Teritorijalne obrane SRH i sve hrvatsko oružje noću transferirali u BiH. Koliko bi od 18.000 poginulih ostalo živo da smo zadržali svoje oružje? Kao npr. Slovenija. Saša, zbog kojeg je Maja Sever povjerovala da je Isus drugi put uskrsnuo, uvjeren je kako je kupnja izraelskih aviona razlog što bolesna djeca nemaju potrebne lijekove. E’ moj Saša!  Tri milijarde kuna progutaju razne nevladine udruge dok kažeš keks! Sad će biti još milijarda godišnje za početnu provedbu IK-e. Gdje su silni milijuni za nove automobile vladajuće oligarhije i državnih firmi…

A novom ljevičarskom proroku, za njegovu auru, bilo je važno ukazati na rastrošnu militarizaciju “klerofašističke“ Lijepe njihove. Gdje je bio Sašin križ kad je Vojo Obersnel spiskao teške milijune na Titov brod Galeb? Zar u Rijeci nema bolesne djece? A možda je ta kupnja aviona samo još jedan jeftini egzibicionizam HDZ-ovaca. K’o će nas napasti… ta idite bre! Svoje ekspanzionističke ratove Hrvati su i tako vodili u Srbiji, BiH, Sloveniji, na Kosovu, u Crnoj Gori i u Buenos Airesu. Poznati smo kao osvajači i militaristi! To je kao da osvajaš Sofiju Loren, a na kraju oženiš  Milku Planinc. Uglavnom, kad apstrahiramo običnu, a kamoli umjetnu glupost Hrvateka, kad bi neki novi Hasanbegović zatvorio pipu Radi i familiji i deložirao ih s Brijuna, očistio HAVC, zahvalio antihrvatskim nevladinim udrugama, vratio GREVIO kući, Vesnu Teršelić ostavio neka ju financira Soroš, te kad bismo sve razne druge sisavce prepustili sebi samima, Lijepa naša riješila bi i pitanje obrane i zdravstva. Crvena Rijeka mogla bi pokupovati sve Titove brodove, jahte, avione, vlakove, sve vile pa i sam Kumrovec preseliti na Učku. A Saša bi mogao, uz pomoć Obersnela, Miletića, Jakovčića i ostalih “crveno-kožaca“ organizirati svake godine za Uskrs štafetu od Rijeke do Zagreba noseći križ na kojem će napokon razapeti klerofašiste, ustašoide, rigidne desničare, tvrdoglave ognjštare, Željku Markić, Ladislava Iličića, Ivu Stiera, Brunu, Zlatka Hasanbegovića, Bujanca, biskupa Košića, Karolinu Vidović Krišto, Željka Glasnovića, mene, Vladimira Šeksa…time da bi u isti čas partija iz Rijeke postavila pitanje “a zašto Šeksa.“

Naš Saša i dalje vjeruje da su pare za kupnju lijekova za djecu misteriozno nestale. Nisu Saša pare nestale, samo su promijenile vlasnika!

U Hrvatskoj ima svega i svačega. Ponajviše javne “humanosti“. Osobito na društvenim mrežama. Otvoriš fejs, a ono razdragano lice susjeda. On zrači zgrčenom dobrotom, a psić malo podvio rep pored toliko sreće. Moja znanica udomila je macu i evo je na fejsu da svima dade do znanja kako veliko srce ima. Iako baš ne ostavlja takav dojam. Dobro, možda je taj dojam samo vizualni lapsus. Možda i nije tako zadrta kako izgleda. Ono što me tješi je to što ima jako puno dobrih ljudi kojima nije do PR-a na fejsu. Recimo, moj prijatelj Zdenko Šimunović nedavno je udomio pola janjeta. Dobar čovjek. Iskreno voli janjce i ne pada mu na pamet da se zbog toga slika na fejsu, twitteru. Po ljeti na Braču Zdenko udomi jedno manje stado janjaca, ali se ne hvali po društvenim mrežama.

Kako će Istanbulka pomoći ženama kad je neki tip stavio na svoj fejs-status ovu grozotu: ”Tražim ženu”. Javilo mi se 150 muškaraca koji kažu: ”Uzmi moju!“

Evo ni američki odvjetnik hrvatskih korijena Luka Mišetić nije odolio facebooku i twitteru. Uspješni branitelj Ante Gotovine komentira na društvenim mrežama vijest agencije Associated Press koja je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović proglasila pripadnicom “ekstremne desnice“. Što se sad Luka reklamira objašnjavajući nešto što svi znamo. Osobito to zna Associated Press odnosno agencijski alter ego Dušan Stojanović, autor teksta. Dule je poslao “ekskluzivu“ iz Zagreba. Vjerojatno ste vidjeli na “našim“ televizijama i njihovim dnevnicima zaprepaštena lica voditelja. Bože! Što jedna ugledna svjetska agencija dere po KGK? To u stvari “dere“ naš Dule Stojanović i njegovi prijatelji koji nikako ne mogu preboljeti 5. kolovoza 1995.g. A jako je teško, skoro nemoguće, uredničkoj eliti provjeriti otkud dolaze te zlonamjerne i priglupe vijesti. Ubuduće, kad nam recimo srpske Novosti žele poručiti da smo ustaška država to će nam javiti preko Reutersa iz Londona. Vlasnici Thompson Reuters Corporation prenose novosti na engleskom, francuskom, arapskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom, ruskom, japanskom, korejskom, urdi, kineskom i srpskom jeziku. Za hrvatski je zadužen vjerojatno Dule Stojanović. S time smo čak imali i sreće. Umjesto Duleta dopisnik je mogao biti recimo Dragec, Zvonimir, Carlos Pilsel ili Boris Vlašić. Ne damo zato mi našeg Duleta. Velika je sreća imati društvene mreže. Kad bi morali povjerovati u sve što nam plasiraju HRT, RTL, N1 i ostale “agencije“ počeli bi vjerovati da su Franjo Tuđman i Kralj Zvonimir zajedno u kolovozu 1995.g. počinili genocid nad hrabrim “oslobodiocima“ u glavnom gradu SAO Krajine Kninu. Ljevičari su ne samo potpuno ovladali medijskom scenom u RH nego su se, kao prava medijska “peta kolona“, dokopali i svih ili skoro svih dopisničkih mjesta “inostranoj štampi“. No, to je zaista problem organiziranosti naše države. Jedan smo rat dobili zahvaljujuću hrabrosti naših branitelja, a drugi smo izgubili isključivo zbog naše političke gluposti.

Oscar Wilde je, kao i Lav Trocki, jako cijenio novinare. Zato je i napisao: ”Novinarstvo je laganje za mjesečnu plaću.“

Indeks misli da je Matko Glunčić neznalica. Slično misli i Telegram. ”Neznalica“ je diplomirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje i radi u zvanju docenta. U HNS-misle da ne zadovoljava formalne uvjete za voditelja Ekspertne radne skupine za reformu obrazovanja. Vjerojatno zato jer nije do sada bio ravnatelj ni jedne osnovne škole. HNS je, zahvaljujući Vrdoljaku, ušao u Vladu jer mu je bilo jako stalo da se mi Balkanci napokon obrazujemo. Koliko misle ozbiljno pokazali su čim su za konzula u SAD-u predložili čovjeka sa srednjom cestovnom školom. To je barem za sada stopirala “konzervativna desničarka“ KGK. Nesretni Matko Glunčić, kojeg ministrica za razliku od Bore Jokića ne žali, na legalnom je natječaju dobio najviše bodova. Čak četiri stotine! Doduše, ni Matko nema baš savršene reference. Recimo, nije ljevičar. Što je svakako za osudu. Naime, ide neprovjerena glasina da se Matko do sada nije javno izjasnio o Thomsonovoj pjesmi “Lijepa li si“.
Ivo Goldstein je, uvijek budan, odmah prokužio da ta pjesma podilazi “secesionističkim težnjama hercegovačkih Hrvata“. Dragi Ivo je inače kandidat za novog veleposlanika RH u Izraelu. Dobro da su “stare kante“ već kupljene dok mladi i nabrijani Goldstein nije stigao u Tel Aviv-Yafo jer bi inače naš Ivo, kao i njegov imenjak, iznio Židovima istinu o “ustaškoj“ zmiji koja i dalje gmiže Lijevom našom. Obzirom da je Predsjednicu RH u Jutarnjem usporedio sa Slobodanom Miloševićem treba se nadati da Goldstein, s Titovom bistom u diplomatskoj prtljazi, neće tako skoro u Jeruzalem. Što baš i ne bi bila tako loša varijanta… Naime, “budući“ veleposlanik zamjera KGK spominjanje orijunaša. Jadna, misli Ivo, ne zna da je orijuna prestala postojati 1929.g. Što znači da su dalmatinski orjunaši u Dražinom selu Ba, za vrijeme Drugog svjetskog rata, boravili neslužbeno i da su se samo neslužbeno borili na strani četnika. Jedino kad su sredinom 1944.g. prelazili masovno u partizane, to je bilo službeno. Cinični “klerofašist“ Marcel Holjevac bezuspješno pokušava ismijati “dragog“ Ivu pa predlaže na fejsu “da MPT Bojnu Čavoglave izvodi tako da na početku vikne: “Za kralja i otadžbinu“ ili “Sprem’te se sprem’te četnici“ umjesto ZDS…“ Pragmatična ideja. Tada bi Thompson sigurno mogao pjevati u Kostreni, Istri, u Pulskoj areni itd. Ujedno bi snizio tlak Goldsteinu i Markovini, Pofuku, Vlašiću, a Anki Mrak bi pao mrak s očiju. Tada bi orijunaši, koji ne postoje od 1929.g, mogli mirno roktati: “Tamo daleko beše moje selo malo…“ ili tako nekako. Tipična ”kognitivna disonanca” kad se tvrdi jedno, a radi se nešto potpuno suprotno. Goldstein je verbalno pun liberalne demokracije, ekstremno tolerantan, ali “poludi“ kad čuje “ekstremno“ ustašoidnu “Lijepa li si..“

Psihičku nelagodu izazvanu kognitivnom disonancom doživio je i “mladi lav“ SDP-a Bojan Glavašević. Rječnikom iz mračnih pedesetih Bojan je demaskirao čitav niz “domaćih izdajnika“, “stranih plaćenika“, ”radikalnih vjerskih skupina” koje se financiraju našim novcem, a šire vjersku mržnju. I sad zamislite apstraktnu situaciju: Bojan Glavašević, Ivo Goldstein, Dragan Markovina, Mate Kapović, blaga i dobra Anka zvana Mrak, Ante Tomić (koji je ovih dana nepravomoćno osuđen u Splitu zbog vrijeđanja mog klijenta Duška Mucala) probude se jedno jutro, zijevnu, otvore radio Laganini… i saznaju da su Glavašević, Goldstein, Tomić, Sabina Glasovac i bračni par iz “Pametno“ preko noći preuzeli vlast u RH… Siguran sam da bi tada odmah Dujmović, Ljubić, Raspudić, Ristić, Starešina, Šola, Hitrec, Bujanec, Ivkošić, Holjevac, Jure Zovko… preko noći nestali u većem mraku od onog Anke Taritaš. Mene ne bi dirali s obzirom na slabašnu kvalitetu moje kolumne. Isplatilo bi im se objavljivanje “Lijeve naše“ kao čvrsti dokaz desničarskog antitalenta. Kad sam već zapeo s kognitivnom disonancom, sve mislim da to sve skupa i ne bi bilo tako loše. Naravno, pod uvjetom da se mene ne bi diralo.

Prodavači izvorske vode u Slavonskom Brodu oštro demantiraju zlobne priče da oni svoje boce izvorske vode pune vodom iz gradskog vodovoda… Ili bećarac: mala moja, popila benzina, pila vodu u Slavonskom Brodu.

Čitam: “Policija nakon 27 godina otkrila tko je ubio Nicolliera”. Ne mogu vjerovati. Koja brzina. Još pred tri i pol godine u jednoj svojoj kolumni napisao sam da je Michela Nicolliera, legendarnog Vukovarskog branitelja, ubio Spasoje Petković zvani Štuka. Moji klijenti iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara znali su čak i adresu ubojice i ratnog zločinca. I sve su te podatke, po njihovim riječima, dali policiji. No, policija je imala previše posla s progonom branitelja za skidanje Štukinih ćiriličnih ploča pa je sretni Štuka tek ovih dana došao na red. Jedno se govori, a drugo se radi.…već znate što mislim. Ne znam tko je napisao da je Hrvatska pravno retardirana zemlja. Očito neki zatucani desničar u svojoj kolumni.

Ako nam ne ide u pravosuđu ide nam u drvnoj industriji. Ovih dana u Gospiću je zaključeno da nam male pilane propadaju jer se projekt ”na svako drvo – jedna pilana” pokazao kao nerentabilan.

Čitam na fejsu: “Kažu da u Kostreni Thompsonu ne daju pjevati… U vrijeme rata iz Šida su mi došle rođakinje i pričale kako je Neda Ukraden svojim pjesmama ispraćala tenkove koji su odlazili na Hrvatsku. Danas Neda pjeva u serijalu diljem “Lijepe naše“, hvale je i veličaju svi hrvatski mediji… ali istodobno se jednom Hrvatu brani da pjeva u Hrvatskoj. E, moj narode!!!????

“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida“ rekao je Sigmund Freud. K’o da su mu Hrvati služili kao pokusni kunići za njegovu psihoanalizu.

Zvonimir Hodak/7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

na

Objavio

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori