Pratite nas

Kolumne

HODAK: Nesretni Matko Glunčić nema savršene reference – nije ljevičar!

Objavljeno

na

”Neznalica“ je diplomirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje i radi u zvanju docenta. U HNS-misle da ne zadovoljava formalne uvjete za voditelja Ekspertne radne skupine za reformu obrazovanja. Vjerojatno zato jer nije do sada bio ravnatelj ni jedne osnovne škole.

Čitam da su Kinezi plasirali na tržište mobitel s elementima umjetne inteligencije. Vauu… Kako nam grade Pelješki most valjalo bi razmotriti mogućnost da nam pokušaju pomoći da sami, vlastitim snagama, razvijemo našu umjetnu glupost. Obzirom na broj  glupana koji bi mogao asistirati žutima u Lijevoj našoj, izgledi za uspjeh su zaista realni. Gledam naše lijeve TV mreže koje bi Kinezima mogle poslužiti kao polazna baza za još jedno epohalno otkriće. Novi nacionalni junak je Saša iz Rijeke. Motiv Sašinog pohoda i uspon do prve vijesti HTR-a, RTL-a, TV Nove, N1… je bez sumnje human. Mlohava i kilava vladajuća garnitura i njen odnos prema teško bolesnoj djeci je najblaže rečeno skandalozan. Saša možda zna, a možda ni ne zna da je u Domovinskom ratu poginulo nešto preko 400 djece. Možemo samo špekulirati bi li ih toliko poginulo da smo u to tragično vrijeme imali desetak aviona tipa F-16. I ne samo to. Naši tadašnji “Saše“, Račan, Latin, Runjić, Vrhovac i ekipa, neposredno pred agresiju, ispraznili su skladišta Teritorijalne obrane SRH i sve hrvatsko oružje noću transferirali u BiH. Koliko bi od 18.000 poginulih ostalo živo da smo zadržali svoje oružje? Kao npr. Slovenija. Saša, zbog kojeg je Maja Sever povjerovala da je Isus drugi put uskrsnuo, uvjeren je kako je kupnja izraelskih aviona razlog što bolesna djeca nemaju potrebne lijekove. E’ moj Saša!  Tri milijarde kuna progutaju razne nevladine udruge dok kažeš keks! Sad će biti još milijarda godišnje za početnu provedbu IK-e. Gdje su silni milijuni za nove automobile vladajuće oligarhije i državnih firmi…

A novom ljevičarskom proroku, za njegovu auru, bilo je važno ukazati na rastrošnu militarizaciju “klerofašističke“ Lijepe njihove. Gdje je bio Sašin križ kad je Vojo Obersnel spiskao teške milijune na Titov brod Galeb? Zar u Rijeci nema bolesne djece? A možda je ta kupnja aviona samo još jedan jeftini egzibicionizam HDZ-ovaca. K’o će nas napasti… ta idite bre! Svoje ekspanzionističke ratove Hrvati su i tako vodili u Srbiji, BiH, Sloveniji, na Kosovu, u Crnoj Gori i u Buenos Airesu. Poznati smo kao osvajači i militaristi! To je kao da osvajaš Sofiju Loren, a na kraju oženiš  Milku Planinc. Uglavnom, kad apstrahiramo običnu, a kamoli umjetnu glupost Hrvateka, kad bi neki novi Hasanbegović zatvorio pipu Radi i familiji i deložirao ih s Brijuna, očistio HAVC, zahvalio antihrvatskim nevladinim udrugama, vratio GREVIO kući, Vesnu Teršelić ostavio neka ju financira Soroš, te kad bismo sve razne druge sisavce prepustili sebi samima, Lijepa naša riješila bi i pitanje obrane i zdravstva. Crvena Rijeka mogla bi pokupovati sve Titove brodove, jahte, avione, vlakove, sve vile pa i sam Kumrovec preseliti na Učku. A Saša bi mogao, uz pomoć Obersnela, Miletića, Jakovčića i ostalih “crveno-kožaca“ organizirati svake godine za Uskrs štafetu od Rijeke do Zagreba noseći križ na kojem će napokon razapeti klerofašiste, ustašoide, rigidne desničare, tvrdoglave ognjštare, Željku Markić, Ladislava Iličića, Ivu Stiera, Brunu, Zlatka Hasanbegovića, Bujanca, biskupa Košića, Karolinu Vidović Krišto, Željka Glasnovića, mene, Vladimira Šeksa…time da bi u isti čas partija iz Rijeke postavila pitanje “a zašto Šeksa.“

Naš Saša i dalje vjeruje da su pare za kupnju lijekova za djecu misteriozno nestale. Nisu Saša pare nestale, samo su promijenile vlasnika!

U Hrvatskoj ima svega i svačega. Ponajviše javne “humanosti“. Osobito na društvenim mrežama. Otvoriš fejs, a ono razdragano lice susjeda. On zrači zgrčenom dobrotom, a psić malo podvio rep pored toliko sreće. Moja znanica udomila je macu i evo je na fejsu da svima dade do znanja kako veliko srce ima. Iako baš ne ostavlja takav dojam. Dobro, možda je taj dojam samo vizualni lapsus. Možda i nije tako zadrta kako izgleda. Ono što me tješi je to što ima jako puno dobrih ljudi kojima nije do PR-a na fejsu. Recimo, moj prijatelj Zdenko Šimunović nedavno je udomio pola janjeta. Dobar čovjek. Iskreno voli janjce i ne pada mu na pamet da se zbog toga slika na fejsu, twitteru. Po ljeti na Braču Zdenko udomi jedno manje stado janjaca, ali se ne hvali po društvenim mrežama.

Kako će Istanbulka pomoći ženama kad je neki tip stavio na svoj fejs-status ovu grozotu: ”Tražim ženu”. Javilo mi se 150 muškaraca koji kažu: ”Uzmi moju!“

Evo ni američki odvjetnik hrvatskih korijena Luka Mišetić nije odolio facebooku i twitteru. Uspješni branitelj Ante Gotovine komentira na društvenim mrežama vijest agencije Associated Press koja je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović proglasila pripadnicom “ekstremne desnice“. Što se sad Luka reklamira objašnjavajući nešto što svi znamo. Osobito to zna Associated Press odnosno agencijski alter ego Dušan Stojanović, autor teksta. Dule je poslao “ekskluzivu“ iz Zagreba. Vjerojatno ste vidjeli na “našim“ televizijama i njihovim dnevnicima zaprepaštena lica voditelja. Bože! Što jedna ugledna svjetska agencija dere po KGK? To u stvari “dere“ naš Dule Stojanović i njegovi prijatelji koji nikako ne mogu preboljeti 5. kolovoza 1995.g. A jako je teško, skoro nemoguće, uredničkoj eliti provjeriti otkud dolaze te zlonamjerne i priglupe vijesti. Ubuduće, kad nam recimo srpske Novosti žele poručiti da smo ustaška država to će nam javiti preko Reutersa iz Londona. Vlasnici Thompson Reuters Corporation prenose novosti na engleskom, francuskom, arapskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom, ruskom, japanskom, korejskom, urdi, kineskom i srpskom jeziku. Za hrvatski je zadužen vjerojatno Dule Stojanović. S time smo čak imali i sreće. Umjesto Duleta dopisnik je mogao biti recimo Dragec, Zvonimir, Carlos Pilsel ili Boris Vlašić. Ne damo zato mi našeg Duleta. Velika je sreća imati društvene mreže. Kad bi morali povjerovati u sve što nam plasiraju HRT, RTL, N1 i ostale “agencije“ počeli bi vjerovati da su Franjo Tuđman i Kralj Zvonimir zajedno u kolovozu 1995.g. počinili genocid nad hrabrim “oslobodiocima“ u glavnom gradu SAO Krajine Kninu. Ljevičari su ne samo potpuno ovladali medijskom scenom u RH nego su se, kao prava medijska “peta kolona“, dokopali i svih ili skoro svih dopisničkih mjesta “inostranoj štampi“. No, to je zaista problem organiziranosti naše države. Jedan smo rat dobili zahvaljujuću hrabrosti naših branitelja, a drugi smo izgubili isključivo zbog naše političke gluposti.

Oscar Wilde je, kao i Lav Trocki, jako cijenio novinare. Zato je i napisao: ”Novinarstvo je laganje za mjesečnu plaću.“

Indeks misli da je Matko Glunčić neznalica. Slično misli i Telegram. ”Neznalica“ je diplomirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje i radi u zvanju docenta. U HNS-misle da ne zadovoljava formalne uvjete za voditelja Ekspertne radne skupine za reformu obrazovanja. Vjerojatno zato jer nije do sada bio ravnatelj ni jedne osnovne škole. HNS je, zahvaljujući Vrdoljaku, ušao u Vladu jer mu je bilo jako stalo da se mi Balkanci napokon obrazujemo. Koliko misle ozbiljno pokazali su čim su za konzula u SAD-u predložili čovjeka sa srednjom cestovnom školom. To je barem za sada stopirala “konzervativna desničarka“ KGK. Nesretni Matko Glunčić, kojeg ministrica za razliku od Bore Jokića ne žali, na legalnom je natječaju dobio najviše bodova. Čak četiri stotine! Doduše, ni Matko nema baš savršene reference. Recimo, nije ljevičar. Što je svakako za osudu. Naime, ide neprovjerena glasina da se Matko do sada nije javno izjasnio o Thomsonovoj pjesmi “Lijepa li si“.
Ivo Goldstein je, uvijek budan, odmah prokužio da ta pjesma podilazi “secesionističkim težnjama hercegovačkih Hrvata“. Dragi Ivo je inače kandidat za novog veleposlanika RH u Izraelu. Dobro da su “stare kante“ već kupljene dok mladi i nabrijani Goldstein nije stigao u Tel Aviv-Yafo jer bi inače naš Ivo, kao i njegov imenjak, iznio Židovima istinu o “ustaškoj“ zmiji koja i dalje gmiže Lijevom našom. Obzirom da je Predsjednicu RH u Jutarnjem usporedio sa Slobodanom Miloševićem treba se nadati da Goldstein, s Titovom bistom u diplomatskoj prtljazi, neće tako skoro u Jeruzalem. Što baš i ne bi bila tako loša varijanta… Naime, “budući“ veleposlanik zamjera KGK spominjanje orijunaša. Jadna, misli Ivo, ne zna da je orijuna prestala postojati 1929.g. Što znači da su dalmatinski orjunaši u Dražinom selu Ba, za vrijeme Drugog svjetskog rata, boravili neslužbeno i da su se samo neslužbeno borili na strani četnika. Jedino kad su sredinom 1944.g. prelazili masovno u partizane, to je bilo službeno. Cinični “klerofašist“ Marcel Holjevac bezuspješno pokušava ismijati “dragog“ Ivu pa predlaže na fejsu “da MPT Bojnu Čavoglave izvodi tako da na početku vikne: “Za kralja i otadžbinu“ ili “Sprem’te se sprem’te četnici“ umjesto ZDS…“ Pragmatična ideja. Tada bi Thompson sigurno mogao pjevati u Kostreni, Istri, u Pulskoj areni itd. Ujedno bi snizio tlak Goldsteinu i Markovini, Pofuku, Vlašiću, a Anki Mrak bi pao mrak s očiju. Tada bi orijunaši, koji ne postoje od 1929.g, mogli mirno roktati: “Tamo daleko beše moje selo malo…“ ili tako nekako. Tipična ”kognitivna disonanca” kad se tvrdi jedno, a radi se nešto potpuno suprotno. Goldstein je verbalno pun liberalne demokracije, ekstremno tolerantan, ali “poludi“ kad čuje “ekstremno“ ustašoidnu “Lijepa li si..“

Psihičku nelagodu izazvanu kognitivnom disonancom doživio je i “mladi lav“ SDP-a Bojan Glavašević. Rječnikom iz mračnih pedesetih Bojan je demaskirao čitav niz “domaćih izdajnika“, “stranih plaćenika“, ”radikalnih vjerskih skupina” koje se financiraju našim novcem, a šire vjersku mržnju. I sad zamislite apstraktnu situaciju: Bojan Glavašević, Ivo Goldstein, Dragan Markovina, Mate Kapović, blaga i dobra Anka zvana Mrak, Ante Tomić (koji je ovih dana nepravomoćno osuđen u Splitu zbog vrijeđanja mog klijenta Duška Mucala) probude se jedno jutro, zijevnu, otvore radio Laganini… i saznaju da su Glavašević, Goldstein, Tomić, Sabina Glasovac i bračni par iz “Pametno“ preko noći preuzeli vlast u RH… Siguran sam da bi tada odmah Dujmović, Ljubić, Raspudić, Ristić, Starešina, Šola, Hitrec, Bujanec, Ivkošić, Holjevac, Jure Zovko… preko noći nestali u većem mraku od onog Anke Taritaš. Mene ne bi dirali s obzirom na slabašnu kvalitetu moje kolumne. Isplatilo bi im se objavljivanje “Lijeve naše“ kao čvrsti dokaz desničarskog antitalenta. Kad sam već zapeo s kognitivnom disonancom, sve mislim da to sve skupa i ne bi bilo tako loše. Naravno, pod uvjetom da se mene ne bi diralo.

Prodavači izvorske vode u Slavonskom Brodu oštro demantiraju zlobne priče da oni svoje boce izvorske vode pune vodom iz gradskog vodovoda… Ili bećarac: mala moja, popila benzina, pila vodu u Slavonskom Brodu.

Čitam: “Policija nakon 27 godina otkrila tko je ubio Nicolliera”. Ne mogu vjerovati. Koja brzina. Još pred tri i pol godine u jednoj svojoj kolumni napisao sam da je Michela Nicolliera, legendarnog Vukovarskog branitelja, ubio Spasoje Petković zvani Štuka. Moji klijenti iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara znali su čak i adresu ubojice i ratnog zločinca. I sve su te podatke, po njihovim riječima, dali policiji. No, policija je imala previše posla s progonom branitelja za skidanje Štukinih ćiriličnih ploča pa je sretni Štuka tek ovih dana došao na red. Jedno se govori, a drugo se radi.…već znate što mislim. Ne znam tko je napisao da je Hrvatska pravno retardirana zemlja. Očito neki zatucani desničar u svojoj kolumni.

Ako nam ne ide u pravosuđu ide nam u drvnoj industriji. Ovih dana u Gospiću je zaključeno da nam male pilane propadaju jer se projekt ”na svako drvo – jedna pilana” pokazao kao nerentabilan.

Čitam na fejsu: “Kažu da u Kostreni Thompsonu ne daju pjevati… U vrijeme rata iz Šida su mi došle rođakinje i pričale kako je Neda Ukraden svojim pjesmama ispraćala tenkove koji su odlazili na Hrvatsku. Danas Neda pjeva u serijalu diljem “Lijepe naše“, hvale je i veličaju svi hrvatski mediji… ali istodobno se jednom Hrvatu brani da pjeva u Hrvatskoj. E, moj narode!!!????

“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida“ rekao je Sigmund Freud. K’o da su mu Hrvati služili kao pokusni kunići za njegovu psihoanalizu.

Zvonimir Hodak/7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Kako je Šešelj ujedinio naše drugove i drugarice

Objavljeno

na

Objavio

Kada se u glavnoj političkoj ulozi nađe Vojislav Šešelj, više uistinu nije važno što je to najpoznatiji četnički vojvoda učinio, nego koja se podvala skriva iza njegova čina. Nije pitanje je li Šešelj spalio ili zgazio hrvatsku zastavu u srbijanskoj skupštini u vrijeme posjeta hrvatskog parlamentarnog izaslanstva? Ili je možda samo to rekao? Pitanje je što je podvala?

Iza Šešeljevih predstava često su se skrivale vrlo velike podvale. Primjerice, njegovo četnikovanje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je dio ozbiljne, organizirane i sustavne ratne propagande koju su, skrivajući se iza Šešeljeve četničke šubare, vodile obavještajne strukture JNA, kolokvijalno KOS i srpske tajne službe.

Potpora JNA i Srbije

Njegova promocija u značajnu političku figuru u Srbiji potkraj devedesetih bio je Miloševićev pokušaj da stvori “opasniju” političku prijetnju od sebe samog. Njegov proces u Haagu bio je dio sustavne manipulacije starih KOS-ovih struktura, kojom su skrenuli odgovornost za ratne zločine u Hrvatskoj i Srbiji sa sebe samih, s vrha JNA, odmaknuli je od Srbije i prebacili na svoje lokalne potrčke.

Šešeljevo mentalno stanje, na granici između genijalnosti i ludila, uz potrebu stalnog velikosrpskog performansa, činilo ga je idealnim izvođačem. Ali bez potpore JNA i države Srbije u zastrašivanju i progonu vojvođanskih Hrvata, Šešelj bi bio samo ekshibicionist s čestim zatvorskim epizodama.
Jedan od najslikovitijih primjera manipulativnog podmetanja Šešelja i “šešeljevaca” kao glavnih krivaca dogodio se nakon pada i okupacije Vukovara. Tko ne pamti one snimke pijanih četnika, koji odmah asociraju na vojvodu Šešelja, kako s četničkom zastavom hodaju ruševinama grada pjevajući “Druže Slobo, pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”? Iz te je snimke nastala priča o četnicima koji su bili gospodari života i smrti nakon pada grada, o ubijanjima iz osvete i pijanstva.

No, važno je znati kako je nastala snimka. Nastala je tako što je propagandno odjeljenje JNA, koje su, dakako, vodili oficiri KOS-a, povelo 19. studenog 1991. godine iz Beograda nekoliko srpskih i stranih televizijskih ekipa u razgledavanje “oslobođenog grada”. Nastala je u uvjetima koji su bili pod apsolutnom kontrolom najelitnijih jedinica JNA, u režiji KOS-a, jutro nakon što je u Zagrebu potpisan sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice.
KOS je bio taj koji je poslao skupinu pijanih četnika pravo pred televizijske ekipe koje je doveo u grad. Strani reporteri su vidjeli kako im vojnici JNA donose nove količine pića. Ista skupina četnika, njih tridesetak, snimljena je iz više uglova, na različitim lokacijama. Tako je stvoren dojam da je grad zapravo pod četničkom okupacijom. Dok su oficiri KOS-a pripremali popise za planiranu likvidaciju ljudi koje su smatrali simbolima otpora, ti su pijani četnici unaprijed “slikom” predodređeni da jednoga dana postanu krivci. A slika ih je odmah povezala s njihovim vojvodom Šešeljem. Mozgovi i organizatori egzekucija unaprijed su se zaštitili Šešeljevom šubarom.

Manipulacija kao istina

Ta je manipulacija, učvršćena sudskim procesima u Beogradu, opstala u sudskim procesima u Haagu. S time što nisu mogli dokazati da je Šešelj imao ikakve zapovjedne ovlasti nad četnicima u Vukovaru, baš kao ni u Voćinu, Tovarniku, Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu…

Bez povezanosti Šešelja s KOS-ovom strukturom, koja je od njega napravila svoj propagandni instrument, putujuće ratno strašilo, nije bilo moguće osuditi ga, dokazati mu izravnu odgovornost za bilo koji zločin. A on je i pred Haaškim sudom odigrao značajnu ulogu: banalizacije rata, suda i srpske odgovornosti. Pa čak i kada je u svojoj obrani (točno) ukazivao na KOS-ovu ulogu u organizaciji zločina – i to je iz njegovih usta zvučalo kao banalizacija.

No, zanimljivo je u kojoj su mjeri hrvatske institucije, od DORH-a nadalje, tu manipulaciju KOS-a i srpskih tajnih službi prihvatile kao vlastitu istinu.

Šešelj nikad nije bio radikalni odmetnik (veliko)srpske politike, nego njezin propagandni instrument i ponekad radikalni glasnogovornik. Zato nije važno je li Šešelj zgazio i spalio hrvatsku zastavu u srpskoj skupštini. Važni su efekti ovog proizvedenog skandala. Važno je, kao onomad u Vukovaru, kakva je slika poslana u svijet.

A ta slika sugerira da Vučiću uistinu nije lako obuzdati svoga političkog oca Šešelja. Pa ga treba razumjeti. Da je Milorad Pupovac glavni zaštitnik hrvatskog državnog dostojanstva od Šešelja. Pa mu treba dati još veću ulogu. Da Hrvatska ugrožava Vučićeve europske napore svakim pokušajem da spere blato jugoslavenske komunističke i velikosrpske propagande s bl. kardinala Alojzija Stepinca, kojeg Vučić smatra gorim od Šešelja. Pa bi trebalo pokazati više razumijevanja za Vučićeve laži.

Recimo tako da se pod okriljem Plenkovićeva HDZ-a okupi još stabilnija i još naprednija koalicija, u kojoj će se naći mjesta i za Anku Mrak-Taritaš s Vesnom Pusić i njihov zahtjev za reviziju Vatikanskih ugovora. Nakon što promisli pola sata, pridružit će im se i Joško Klisović, odnosno Davor Bernardić iz SDP-a. Suglasno će spaliti Šešeljevu sliku. I sve će biti kao prije “mračnih” devedesetih. Sukladno starom partijskom načelu: vremena se mijenjaju, drugovi se rotiraju. I djeca, i djeca – dodala bih.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Iz jednoga totalitarizma u drugi?

Objavljeno

na

Objavio

Novi totalitarizam?

Hrvatski je sabor u petak 13. travnja glasovima 110 zastupnika prihvatio zakon o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije te je Hrvatska zakoračila u neizvjesnu budućnost.

Ik Sabor

Naime, s vremenom, možda osobito za desetljeće ili dva, postat će svima jasno je li se ili nije Hrvatska obvezala na uvođenje rodne ideologije u zakonodavstvo, obrazovni sustav i javnu kulturu.

Ako se tada pokaže da se tzv. Istanbulska konvencija stvarno odnosila Isključivo na zaštitu i protivljenje nasilju nad ženama i u obiteljima i da nije postala Instrument rodne ideologije, povijest će dati za pravo zagovornicima te konvencije.

Ako se pak pokaže da su tom odlukom otvorena vrata rodnoj ideologiji, svi oni koji su dali svoj glas za ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije bit će prepoznati kao oni koji su u kritičnom trenutku stali protiv dobra čovjeka kao takvoga, protiv hrvatskoga naroda, protiv dobra čovječanstva i protiv zdravoga razuma.

Istodobno bili su za svoje grupne interese i za interese agentura zapadne kulturne revolucije koje novim ideologijama, među kojima važnu ulogu ima rodna ideologija, pripremaju novi svjetski poredak u kojem će biti neizbježan totalitarizam.

Premda u sadašnjem hrvatskom društvu stvarno postoji opći konsenzus da se ne može tolerirati ikakav oblik nasilja nad ženama ni u obiteljima, rasprava u Hrvatskom saboru uoči glasovanja o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije otkrila je da mnogim zagovornicima te konvencije iz redova zastupnika zaštita od nasilja uopće nije ni približno toliko važna koliko im je zapravo važan obračun s neistomišljenicima, s onima koji se protive ratifikaciji toga dokumenta jer u njemu vide opasnost od nametanja rodne ideologije.

Znatan dio zastupnika zagovornika tzv. Istanbulske konvencije raspravu pred ratifikaciju iskoristio je za vrlo žestoke napade, diskvalificiranje, čak i kroz etiketiranje, za ponižavanje neistomišljenika, kojima je priređen tretman kakav se primjenjuje samo prema smrtnim neprijateljima.

Oni koji se protive rodnoj ideologiji, kako oni u Hrvatskom saboru tako i oni u svim krugovima hrvatskoga društva, pretrpjeli su nečuvenu ideološku verbalnu agresiju, koja se ne samo može, nego i mora prepoznati kao negiranje demokracije, tolerantnosti, pluralnosti, odnosno jednom riječju kao, za sada, verbalni totalitarizam.

Dovođenje u pitanje ravnopravnosti svih građana

Riječi ministrice obitelji da je »Hrvatska potpisivanjem Istanbulske konvencije odabrala svrstati se među civilizirane zemlje koje žele ići naprijed« osim sto su potpuno neprimjerene i nedopustive vrlo su i opasne.

O tobožnjem novom »civilizacijskom« dosegu govorilo je i više zastupnika, a svaki takav govor dijeli ljude na tobože »civilizirane« i »necivilizirane«, tj. na građane prvoga i drugoga reda. Ta jasno je da »necivilizirani« ne mogu biti ravnopravni s »prosvijećenima«, »civiliziranima«.

Takav govor u Hrvatskom saboru ruši hrvatski ustavni poredak i grubo vrijeđa temeljna ljudska prava jer dovodi u pitanje ravnopravnost svih građana. A Hrvatski sabor trebao bi biti povlašten i najodgovorniji prostor u kojem se smišljeno i sustavno njeguju temeljena ljudska prava i ravnopravnost svih hrvatskih građana.

Toleriranje dijeljenja hrvatskih građana na tobože »civilizirane« i »necivilizirane« upravo u tijelu državne vlasti u kojem mora najviše doći do izražaja politički narod i njegovi stvarni interesi veoma je zabrinjavajuće i veoma je teško pomiriti se s činjenicom da vodstvo Hrvatskoga sabora ni mediji nisu prepoznali to očito širenje podjela, mržnje i neprijateljstva u hrvatskom društvu.

Više nego ikad postalo je jasno kako beskrupuloznu, destruktivnu, štetočinsku pa i prema svome narodu izdajničku ulogu igra Katolička Crkva kad je riječ o njenom odnosu prema ljudskim pravima, osobito pravima žena, sekularnosti države, poštivanju izbornoga legitimiteta narodnih zastupnica i zastupnika i autonomnosti političkih institucija«, napisao je u sklopu javne rasprave o tzv. Istanbulskoj konvenciji poznati zastupnik GLAS-a i nikomu ništa, s obzirom na to da njegove tvrdnje nemaju baš nikakvoga pokrića u stvarnosti.

Osim njega i više drugih zastupnika raspravu o ratifikaciji konvencije iskoristilo je za napade na Crkvu, za napade na biskupe, učiteljstvo Crkve, na unutarcrkvene odnose vjernika i crkvenoga učiteljstva…

Komunistički model

Riječi čelnika Kluba zastupnika SDP-a, koji je osnažio novinarsku konstrukciju objavljenu u Novom listu (na koju je upozoreno u prošlom broju GK-a), a te su riječi neki proglasili ponajboljim govorom u raspravi, ulijevale su doslovno strah u kosti neutralnomu promatraču: neodoljiv je dojam da među zastupnicima u Hrvatskom saboru ima ljudi koji bi – po provjerenom komunističkom modelu – Katoličku Crkvu u Hrvatskoj u najmanju ruku stjerali u sakristiju, a možda bi i nekim ljudima iz Crkve bez ikakvoga oklijevanja skidali i glave.

Premda ne misle tako ni svi zastupnici od onih koji su dali glas za ratifikaciju konvencije, i premda se često u Hrvatskom saboru može čuti mnogo toga što je ispod svake razine kulturnoga ophođenja i zdrave pameti, više je nego tužno u 27. godini samostalne Hrvatske doživljavati tako puno isključivosti, zadrtosti i tako nizak stupanj demokratičnosti, tolerantnosti, uvažavanja pluralnosti, poštivanja slobode ispovijedanja vjere i prava društvenoga angažmana svih subjekata u hrvatskom društvu.

Rasprava povodom ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije još je jednom potvrdila da je Hrvatska zarobljena u naslijeđenom komunističkom mentalitetu i da se taj mentalitet nevjerojatno spretno uklapa o nove ideologije i nove oblike totalitarizma.

Političari i političke stranke moraju smoči snage, poslušati glas zdravoga razuma, i ne dopustiti da Hrvatska, ne oslobodivši se potpuno jednoga totalitarizma, utone u drugi.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati