Pratite nas

Kolumne

HODAK: ‘Thompson je uspio pokvariti najveću feštu zadnjih dvadeset godina’

Objavljeno

na

Nakon srebra iz Moskve i masovnog veselja, smrću Olivera nastupila je masovna tuga. Napisao sam na fejsu “pjevač, pjesnik i Hrvat“.

Ima li uopće potrebe objašnjavati lijevim gnjidama koliko je velik bio pjevač, pjesnik i Hrvat… oni to itekako znaju. Tko je od Tomislava Klauškog pa do Ante Tomića spomenuo njegovo obećanje da nikada neće pjevati agresoru? No, nije ni trebao. Mi ga pamtimo i po toj patriotskoj gesti. Njima je očekivani odlazak dobro došao kako bi se još jednom obračunali s Thompsonom.

Novinarska gnjida je 28 godina nakon što je Jugoslavija završila u povijesnom dnu kanalizacije poslala Associated Pressu izvješće o ispraćaju “estradne zvijezde bivše Jugoslavije“. U prošloj kolumni objavio sam imena i prezimena “saradnika“ zapadnih agencija i “uglednih“ listova. Tko je to pročitao njemu je jasan moralni i svjetonazorski profila dopisnika A.P-a.

Ali još uvijek mnogima nije jasan mutni lik Tomislava Klauškog. On kao piše za 24 sata odnosno 24 časa. Neki možda imaju dojam kako je naš Tomislav samo jedan u plejadi lijeve medijske falange. Pogrešno! Tomica je specijalac koji već 30 godina koliko živi u Hrvatskoj odrađuje specijalne zadatke. Treba li malo razvodniti “desničarsku“ euforiju nakon neočekivanog trijumfa Dalića i igrača u Moskvi, tu je specijalac Tomica. Svoj raskošni antitalenat kolumniste i nestanak jugoslavenske sinteze pretvorio ga je u tvrdog borca protiv hrvatskog nacionalizma. Zna on da bez nacionalizma iz 1991.g, današnje države ne bi bilo. Tim više… Kaže naš bivši Titov pionir: “Sam ton Dalićevih izjava, isključivih i konfliktnih, kojima je branio kontraverznog pjevača na tragu su Thompsonovog opusa”. Zašto je MPT kontraverzan zna samo progresivac i jugonostalgičar iz 24 sata. Njegov bazični cilj je uvijek isti: “Bez Olivera je teško mogla proći i najmanja fešta.

Thompson je uspio pokvariti najveću feštu zadnjih dvadeset godina“.
Tu je Klauški prvi puta u pravu. MPT je stvarno uspio pokvariti veselje likovima iz mračne jugo-prošlosti i svojim pjesmama te svojim čvrstim i hrvatskim nabojem. Thompson u autobusu !!? Koja panika i bijes Klauškog, Denisa Latina, a mrak je pao na oči i seljaku Beljaku, ljevičarskim novinarima Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Pofuku, Borisu Vlašiću, Vedrani Rudan, Anki partizanki kao i Oliveru Frljiću, Žonji, Radi, Teršelički, Dolenčiću… njima je fešta pokvarena. A manjina nas od oko 95% veselit će se još godinama. Kao i što ćemo se uvijek sjećati Olivera, krhkog i pomalo tužnog i melankoličnog, ali kao čelik čvrstog u odluci da agresorima nikada više neće pjevati. Nije u šoldima sve… Psi laju, a Hrvatska karavana prolazi….

Abraham Lincoln je jednom rekao: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju.“

Prošao je još jedan dan “prve ustaničke puške“, dan 27. srpanja A.D. 2018.g. Skupile se delije i već poznati sinopsis. Narod skočio na noge junačke… neke je narod pobio, neke priklao, neke nisu uspjeli ”pofatati”, a drugi su završili na ražnju.. sve zajedno otužno i ofucano. To je moguće samo u Hrvatskoj i nigdje drugdje na svijetu. No bilo je i zanimljivih govora i tvrdnji na koje se nitko nije ni osvrnuo. Da li zbog najobičnijeg srama ili debilnih tvrdnji ili smo svi zajedno jednostavno oguglali. Jedini komentar napisala je naša najbolja kolumnistica Tanja Torbarina. Evo što je ona “snimila“: “Al’ treba pažljivo slušati Pupovca. Veli: Titovi partizani otvorili su prostor za socijaliste i za liberale i za konzervativce“. Politika i demagogija su nerazdvojni kroz povijest. Nešto k’o sijamski blizanci. Ali računati u tolikoj mjeri na gubitak kolektivne memorije u Lijepoj našoj je čisto političko slijepilo. Odmah nakon legendarnog ulaska partizana 8. svibnja 1945.g. “otvoren“ je prostor za razno razne stranke pod samo jednim uvjetom da se zovu Komunistička partija Jugoslavije.

Tko je mislio drugačije bila su mu otvorena vrata Lepoglave, Stare Gradiške, Jasenovca, Savske ceste… Nedavno je neki “ognjištar“ na fejsu objavio otužnu crno bijelu sliku Jelačićevog trga 8. maja 1945.g. Kolona “oslobodioca“ koja je prolazila Trgom pješke i na konjima, a nigdje nikoga. Ni jednog jedinog čovjeka da ih oduševljeno dočeka. Slika stvarno govori više nego tisuću riječi. Nije tamo bilo ni budućih socijalista, ni liberala, ni konzervativaca. Preci Sneške Banović, Rade, Anke partizanke, Beljaka, Denisa Latina…čak se ni “aktivni simpatizer“ Fric Krleža nije usudio izaći na “svečani“ doček. Ni Krleža nije primijetio da su se u stanove, koje su ustaše oteli Židovima, uselili partizanski socijalisti, liberali i konzervativci. Naravno, u njima su ostali sve do danas. Tanja tjera mak na konac pa piše: “Dobro je pročeprkati i čije su bile tvornice koje su dobile imena narodnih heroja. Jel’ socijalizam sve napravio ili oteo? Čudno je ljudsko pamćenje. Mnogi misle da je u Jugoslaviji napravljena pulska Arena i Dioklecijanova palača….“

Još gori od Tanje je Borislav Ristić u Večernjaku. Desničarski cinično komentira državu koja “Ima više birača nego punoljetnih građana, više osiguranika u zdravstvenom sustavu nego stanovnika“, a vlast se bavi provjerom potpisa građana koji žele referendum. “Što više šalje poruku kako je 400 tisuća “navodnih“ potpisa ništa u usporedbi s tri i pol milijuna onih koji nisu potpisali“. I na kraju zlobni Ristić nas želi podijeliti kad kaže: “A svi vi koji ste svoj potpis stavili na referendumski obrazac, znajte, premijer vam najavljuje provjeru svakog potpisa, pa se nemojte iznenaditi ako vam ovih dana policija zakuca na vrata“. Podsjeća sve skupa na događaje tijekom izbora 1945.g. O tome pak piše Piše Torbarina kako su postojale drvene kutije i gumene kuglice. Ako je “narodni neprijatelj“ bacio kuglicu u krivu kutiju one bi poskakivale i lijepo se čulo k’o je neprijatelj. Ali tada Titovi “liberali, socijalisti i konzervativci“ nisu onih dana čekali da im milicija pokuca na vrata. “Zakucali bi ih NBA oznaši već na biračkim mjestima.

U nedjelju 5. kolovoza slavimo, po Denisu Latinu, “dan domovinske pljačke i paleža“. Čak je i Predsjednica RH pred izraelskim gostom izjavila kako je Oluja bila legitimna i čista, ali da su se nakon nje mjestimično dešavali zločini. Mislim da predsjednici država imaju svoje savjetnike koje jako cijene i u pravilu ne slušaju. Meritum je Haag i njegove presude našim generalima. Činjenica je kako je samo tijekom Oluje bilo ubijeno samo 44 osoba i to tijekom ratnih operacija! Više ih danas gine u šumskim požarima. Jedan Kanadski časnik, neki Lewis MacKenzie, obrađen od HHO, Puhovskog i ekipe izjavio je kako su Hrvati tijekom Oluje likvidirali oko 30.000 Srba.

No, Haški se sud zadržao na samo onih 44 ubijena odbivši opservacije naših ljevičara kao suprotne utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tako mali broj žrtava tijekom najznačajnije hrvatske vojne operacije u povijesti objasnio je nitko drugi nego Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, 14. kolovoza 1995.g.: “Molim vas, šest tisuća Hrvata branilo je Vukovar pola godine (Sloba se malo zanio, 1.500 Hrvata je branilo Vukovar tri mjeseca), napadala je cijela Prva armija, avijacija, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin, kojemu se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati…Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez ostvarenog kontakta s hrvatskom vojskom…takva je odluka, kad su imali sve uvjete za obranu izazvala egzodus. Sada to treba biti razlogom da Jugoslavija jurne tamo braniti te teritorije, s kojih su oni utekli kao zečevi“. Evo odgovora zašto je u Oluji poginulo tako malo okupatora. Jer su se okupatori preko noći pretvorili u zečeve! 10. siječnja 2014.g. ovu izjavu Slobe komentirao je u 7 Dnevno akademik Josip Pečarić: “Drugim riječima, Milošević doista govori o nečemu stravičnom: HV je u Oluji od Srba napravila zečeve. Zar je ikada i igdje u povijesti napravljen veći i gori genocid od toga? Napraviti od ljudi zečeve! Strašno, zar ne? A kako je tek našim srpskim slugama. Od srpskih slugu odjednom postaše sluge zečevima… Možda je i dobro što se dr. Tuđman nije vodio biblijskim načelom “Oko za oko…“

Mahatma Gandhi je lijepo rekao: “Oko za oko i na kraju će cijeli svijet ostati slijep.“

Po tko zna koji put oduševila me Francuska. Još od mitske revolucije 1789.g. i pada Bastille kad su hrabri ustanici osvojili zloglasni zatvor i oslobodili zatočeni narod… pa sve do Marseljeze i predivnih stihova.. ”na oružje građani”, ”Formirajte svoje bataljone”, ”Koračajmo”, ”Neka nečista krv natopi naše brazde!” Kad pročitaš ove predivne stihove Claude Josepha onda je svakom progresivnom Hrvatu jasno da treba što prije zabraniti i Thompsona i njegovu huškačku “Lijepa li si…“
Da ne zaboravim predivnu epopeju o Bastilli. Kad su se ludo hrabri revolucionari, njih oko osam tisuća, probili u nebranjenu tvrđavu i od zatočenog i zvjerski mučenog naroda tamo zatekli samo sedmoricu “napaćenih“ koji su tog trena ušli u povijest, a da toga nisu ni bili svjesni. Četvorica su bili krivotvoritelji novca, dvojica mentalno poremećenih ubojica, a jedan je bio kontrarevolucionarno raspoloženi grof koji je bio zatvoren zbog pedofilije. Nigdje ni jednog političkog zatvorenika tipa Moša Pijade, Josipa Broza ili Mike Špiljka. Kada nisu pronašli “napaćeni i mučeni“ narod revolucionari su se hrabro obračunali s upraviteljem Bastille markizom de Launaya odrezavši mu glavu te ušli u hrvatsku povijest koja sa zavišću gleda na slavne dane 14. srpnja 1789.g. koji je danas opjevani državni praznik u Francuskoj.

Ovih dana vlada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona donijela je nove revolucionarne zakone koji su ozarili lica naših frankofila. Da bi se zaštitio tzv. slabiji spol predložena je kazna od 750 eurića za one francuske ognjištare koji žvižde na ulici kad prođe žena s, recimo, minicom do guze. E, sad ti zviždi i dalje… ako ne želiš među blokirane. Drugi zakon, da nije malo prekasno, razveselio bi onog grofa kontrarevolucionara iz Bastille koji je ležao zbog pedofilije. Naime, po novom zakonu u liberalno-demokratskoj Francuskoj seks s djetetom je legalan ako je dijete – pristalo na seks. A siguran sam da će pedofili pronaći najmanje desetak načina da to djeca potvrde. Od novca, čokoladica, romobila itd. Antifašistička i liberalna Francuska ili njena parodija? Francuska koja je od 1940.g. do 1944.g. imala Višijsku vladu na čelu s maršalom Philippe Petainom koji je četiri godine lijepo surađivao s Hitlerom. Naravno kad su saveznici ušli u Pariz, starom maršalu je odzvonilo i odmah je osuđen na smrt. Kad si četiri godine Hitlerov kvisling onda je ta kazna i primjerena. Osim ako te Charles de Gaulle ne pomiluje. Što se i dogodilo. Usporedite naše hrvatske “kvislinge“ i njihove sudbine. Koliko smo mi u to povijesno vrijeme bili ispred Francuske. A sad osim što su uz “poguranac“ suca iz Argentine postali svjetski nogometni prvaci, oni su novo svjetlo i nova nada za naše podofilčine. Što se tiče onih zatucanih ognjištara koji zvižde za minicama njih treba upozoriti da prije nego puste izdajnički zvižduk provjere dvije stvari: Prvo, imaju li lovu, a drugo tko se nalazi u minici do guze. Ako su noge dlakave i broj stopala 43-45, neka se suzdrže. Gospodo i drugovi, nije ovo Pariz… Molim malo više poštovanja prema francuskoj revoluciji, preteči Oktobarske svima nama drage i humane, kao i antifašističke borbe za slobodu u Etat Francais u Vichyu.

Albert Camus je napisao: “Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun“.

Dana 11.kolovoza u pulskoj Areni očekuje se spektakl. Desničarski krkani odmah bi pomislili na Thompsona. E’ nećeš razbojniče! Ne trpi Miletić ustaštvo. ”Lijepa li si”… malo sutra. Samo zdrava narodna poezija. Na primjer: “Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska!“ Ti prekrasni Bajagini stihovi, kao nekim svemirskim GPS, doveli su ga u Arenu. Dok se Thompson oko rijeke Čikole bavio Slobinim zečevima, Bajaga je stvarao poeziju budućnosti.

Samo da prođe taj dan “žalosti“. U herojskoj Rijeci, pred sjećanje na Oluju, izvješen je hrvatski barjak na zgradi HNK na pola koplja. Jesmo li mi još uvijek država Hrvatska? Hrvati ili… jedini smo narod na svijetu koji od 679. godine ima ugovor o nastanku svoje države. O tome piše Konstantin VII Porfirogenet u zapisu “O upravljanju carstvom (De administrando imerio). Hrvatsku povijest, bojim se, znaju stranci više nego mi. Treba pročitati knjigu ruskog povjesničara Aleksandar V. Majorova. U toj knjizi nema ništa o našoj “ljubavi“ prema Titu. I zato nam je potrebna vojna parada u Kninu. Da se zečevi podsjete…

Jean-Paul Sartre je rekao: “U zlo se vjeruje tek naknadno”.

Zvodimir Hodak / 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mile Prpa: EU – Melting pot ili tragedija naroda

Objavljeno

na

Objavio

EU i globalizacija

Da će EU, šireći se na cjelokupni prostor europskih država, dovesti, kroz globalizaciju ili još lokalnije – euglobalizaciju do stravičnih razmjera da su počeli mesti (nestajati) cijeli narodi, koji odlaze s područja svojih milenijskih država i teritorija, to nitko nije predvidio, osim možda onih tajnih (masonskih društava) koji vrlo snažno, i recimo mudro, razmišljaju o globalizaciji kao njihovom cilju.

Ostvaruje se njihov vjekovni san da nestanu nacionalne specifičnosti, da se u Europi ugasi multietičnost, multijezičnost, multi kultura, multi konfesija i sve ono što mnoge narode čini prepoznatljivim s njihovim povijesnim, milenijskim identitetom.

Na tu opasnost davno su reagirali euskeptici, koji nisu smjeli i nije im dopušteno da taj skepticizam iznose u stream medijima, već na ponekom portalu, u ponekom klubu, uglavnom njihov glas je zataškan.

Široki krug slojeva naroda (množ.) po cijeloj Europi još nemaju spoznaju što im se događa.

EU postaje crna rupa ukoju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne.

EU

Nova karta Europe koju je izradio kartograf te češki lingvist i matematičar Jakub Marian otkriva u kojim je europskim državama velik broj ljudi odlučio preseliti se i živjeti u inozemstvu.

Na vrhu te liste nalazi se Bosna i Hercegovina, za vratom joj pušu Albanija, Makedonija, Portugal, Crna Gora i Moldavija, no tu je i – Hrvatska.

Iz tih je zemalja vodeći se podacima iz 2015. emigrirala gotovo petina tamo rođenog stanovništva.

Najveći broj odselio se iz Bosne i Hercegovine. Oko 1,6 milijuna ljudi rođenih u toj zemlji živi u inozemstvu što je 43.3 posto – pet posto više od iduće zemlje na popisu – Albanije.

Deset država s najvećim brojem ljudi koji su se odlučili odseliti iz rodnog kraja i trenutno žive u inozemstvu

Bosna i Hercegovina – 43.3 posto (1,3 milijuna)

Albanija – 38.8 posto (1 mijun)

Makedonija – 24.8 posto

Portugal – 22.3 posto

Crna Gora – 22.1 posto

Srbija 900.000

Moldavija – 21.8 posto

Hrvatska – 20.4 posto (u to je uključen i ratni egzodus)

Litva- 18.9 posto

Rumunjska – 17.5 posto”

(Napomena, ti su podaci relativni,radi se o procjeni, također jer je taj proces još ubrzan iz godine u godinu, dovodeći do nestanka i tragedije cijelih balkanskih naroda. Podaci su relativni i baziraju se na procjenama.A stvarno su možda još tragičniji)

Što se to događa sa starim kontinentom Europom?!?

Globalizacija je učinila svoje, oduzela im je i njihovo domaće tržište, a na petsto milijunskom tržištu EU ne mogu biti konkurentni. Bogati zapadnjaci pokupovali su (za nikakve novce ) preko domaće političke mafije, sve najvrijednije gospodarske, bankarske i druge vrijednosti. Zapadna, gospodarski razvijenija Europa nakon što ih je gospodarski opljačkala, poput kakvog vrtloga usisava u sebe i njihovu inteligenciju, ali i mišiće (radnu snagu). Cijele pokrajine su opustjele u tim državama.

Ovdje moram napomenuti, da će neinformirani reći da se dobivaju sredstva, po raznim osnovama, iz EU, za razvoj tih država. Kad se generalno sve sagleda radi se o mrvicama, u usporedbi s onim što je globalizacijom tim državama oteto.

Nigdje nema demografske obnove, sve je krenulo nizbrdo i ubrzano nestaju najstariji europski narodi, a tom nestanku je kumovao i politički liberalizam u tim državama. Bolesno strančarenje dovelo je do masovne korupcije i lopovluka, ali i do masovnog beznađa kod svojih naroda. Umjesto demokratskih, te države su se pretvorile u klijentalističke države, što otvara širom vrata korupciji, a mafije u tim državama sežu da najviših državnih tijela. Na meti su državni, regionalni i lokalni proračuni. Po principu krade se (uzima se) tamo gdje se ima što uzeti.

Posebno se treba akcentirati na korumpirana pravosudna tijela u tim državama. U tim tijelima vlada anarhija, korupcija, bezvlašće, kriminal i sl. Sve je to dobra podloga za nepovratni egzodus cijelihnaroda. Po tom pitanju je Hrvatska posve poseban slučaj u negativnom smislu.

Koje su to „duhovne“ sile koje tjeraju pojedine narode na masovna iseljenja sa svojih milenijskih ognjišta i dovođenja u tzv. melting pot. (Melting pot] (engl.: lonac za taljenje), ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost.

Štoviše, te iseljeničke mase idu iz domaćeg dužničkog ropstva u strano ropstvo, gdje za šaku dolara prodaju svoje znanje i intelegenciju, a posebno i za još manju šačicu dolara, i cijelodnevni rad prodaju mišiće, radništvo (fizikalce).

Ti trendovi su snažno krenuli i nije ih moguće više zaustaviti, a kamo li okrenuti u drugom pravcu.

Ako pogledamo s druge strane, što to sve znači zapadnoj bogatoj Europi. Po onoj staroj izreci da u svakom zlu ima i poneko dobro, ali i obrnuto – da u svakom dobru ima i poneko zlo.

Treba otvoreno reći da te imigracije u zapadnu Europu mijenjaju njenu duhovnu sliku na gore. Uz azilante druge rase i mentaliteta porijeklom iz brojnih islamskih i crnačkih država, stvara se i dijaspora jugoistočnog dijela Europe.

Pojavljuje se snažni politički segment tzv. “tigrove kože”. To će reći da se određene skupine pristiglih vanjskih naroda, vanjskih kultura i stranog mentaliteta posebno koncentrariraju kao džepovi, koji poput tigrove kože premrežuju te bogate države.

Ti ljudi, sada već narodi, donose im svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno naslijedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja.

Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj evropskoj i i svjetskoj povijesti.

Majka tog kaosa, i njen najveći kreator je politika gospođe Angele (ili Anđela) Merkel koja će ostati u povijesti, tada već “razorene” Europe. Njena politika je stvorila podloge i za vjerske, ideološke, rasne i svake druge sukobe koje u doglednoj budućnosti prijete Europi. Volio bih da to ne bude tako, ali svi parametri ukazuju na kretanje događaja u tom pravcu.

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Europa u tom svom Melting potu ne može slijediti Ameriku. Amerika nema nacionalne korijene, u njoj su gotovo svi došljaci. Europa ima duboke milenijske nacionalne korijene i u njih se ne bi smjelo dirati, jer to je fitilj za veliku eksploziju.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka. (Codex moralis Croaticum)

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje diktaturu. (Codex moralis Croaticum).

Mile Prpa / HKV

 

 

Stranke vlade Angele Merkel doživjele težak poraz u Bavarskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari