Pratite nas

Kolumne

HODAK: Od koga je HOS branio Hrvatsku?

Objavljeno

na

Kako su Zagrepčani doživjeli korona virus? Potresno! Kako su dragovoljci i branitelji doživjeli vulgarni ispad Predsjednika RH o ploči regularnog dijela Hrvatske vojske HOS-a? Potresno! Naravno, isključivo na društvenim mrežama…

Lijeva medijska falanga, “Šesta lička” i slični, s okoštalim kripto-komunističkim glavama poput Ivane Jakelić, Roberta Bajrušija, Gorana Gerovca, Žonje, Pofuka, Slavice Lukić nisu ni muknuli na taj vulgarni ispad Predsjednika RH. Tražiti uzrok Milanovićevog gafa isto je kao kad pipate u zamračenoj sobi, zavezanih očiju. HOS je taj kamenčić koji ih godinama žulja u njihovim svjetonazorskim “opancima”. Citiraju Tuđmana što je govorio o HOS-u, ali ne spominju koje godine je to govorio. Uostalom, evo činjenica. Godine 1993. Vojno Tužilaštvo RH je bilo diglo optužnicu protiv Dobroslava Parage, Mile Dedakovića i Ante Đapića zbog “pokušaja rušenja ustavnog poretka RH…”. Naravno, uz pomoć “paravojnog” HOS-a. To suđenje trebalo je biti “zadnji čavao u lijes” Paraginog HOS-a. Podsjeća li vas to na onaj “zadnji čavao” koji je trebao biti zabijen u Haagu – onaj Snježane Pavić?

Kao i kod Gotovine, Markača i Čermaka u Haagu tako se i kod Parage, Dedakovića i Đapića pokazalo da je taj već povijesni ”čavao” bio u stvari jedan kuhani makaron. Naime, pred vijećem Vojnog suda, kojem je predsjedavao sudac Damir Kos (danas sudac VSH), sva trojica optuženih su bili oslobođeni. Tu presudu je kasnije u cijelosti potvrdio i Vrhovni sud RH. I na temelju pravomoćne presude Vrhovnog suda Hrvatske Ministarstvo uprave u doba Račana donijelo je rješenje da se postrojbe HOS-a upišu u registar regularnih snaga Hrvatske vojske. Već nakon pravomoćnosti presude ni Tuđman više nije negirao status HOS-a i njegovu regularnost. Što više, mene je kao branitelja sve trojice optuženih angažirao da ga zastupam u predmetu koji je protiv njega vodio Vidović, bivši predsjednik Vrhovnog suda. I sve ono što su Manolić i njegov “zbor udbaških dječaka” zamislili i pokrenuli, palo je u vodu.

E sad..? Milanović je počeo partijsku karijeru kod Račana. Moraš imati kvocijent Beljaka, Stazića, Marasa ili Bauka pa povjerovati da naš “voljeni” Predsjednik nije znao da je HOS voljom Ivice Račana postao regularni dio HV-a. Naravno da je znao. Ali trebalo je iskoristiti priliku i urbi et orbi objaviti da je on prvi “antifa” u RH. Zadovoljni osmjesi Habulina i orjunaša i jugo-nostalgičara govorili su o trijumfu onih koji ne da nikada nisu išli u Bleiburg nego se nisu usudili ni pomoliti svoje antifašističke nosine ni u Kninu ni na proslavi Oluje. Ali su zato uredno svake godine 27. srpnja u Srbu na proslavi okretanja na ražnju katoličkog svećenika Gospodnetića.

Nitko ne priča o spomenicima vojnicima tzv. RSK

Stožer koji vodi bitku s koronom nije se oglasio iako je bilo evidentno da se u Jasenovcu drugovi ne drže uputa. Nigdje “socijalne distance”, rukavica, maske.. Sve “koljektivno“, bez primjedbi Beroša, Markotićke… S punim pravom. Ono najvažnije – “maske” – svi su imali. Obzirom na svoja primanja iz proračuna, “socijalna distanca” i “demokratske maske” u koje spada i Milanovićev poziv Hrvatskom saboru da zabrani i propiše sankcije za veličanje ustaštva, ispoštivane su. Koja farsa, jeftina farsa!!! Članak 39. Ustava RH zabranjuje poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju. U kaznenom i prekršajnom pravu postoji kvalificirana zabrana objave svih spornih obilježja… To se naravno odnosi na HOS-ovu ploču koju je legalizirala SDP-ova vlada, ali se ne odnosi na niz četničkih spomenika diljem bivše SAO-krajine. Kako je samo “talentovani vajar” u Borovu selu izradio “kuću cvijeća” Vukašinu Šoškočaninu, četničkom vojvodi koji je 27. XI. 1991.g. posthumno proglašen “narodnim herojem”. Herojstvo je manifestirao 2. svibnja 1991. g. kad je s kompićima iz zasjede zarobio, izmasakrirao i poubijao 12 mladih hrvatskih policajaca. Potom je Vule poslao poruku svojima: “I sada gledam Borovo moje rođeno selo, braću i sestre i srpske borce, moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje…”.

Zaista, “žestoko bitke biju”! Po iskazima svjedoka, one policajce koji nisu imali sreću da budu odmah ubijeni nego samo ranjeni, “narodni heroji” dotukli su letvama. I sad u Hrvatskoj ponosno stoji spomenik tim “herojima”. Na HOS-ovoj ploči koja je toliko iziritirala pastoralnu dušu našeg Zokija ime je i slovenskog dragovoljca Slavka Jagera. “Narodni heroji” su “slovenskom ustaši” izvijačem iskopali oba oka te su nakon toga ispalili u njega 76 metaka. Za svaku sigurnost! Ustaše su ustaše, pa bili i Slovenci! I sad u povijesnoj farsi, dvoličnosti, farizejstvu, post tifusarskog uskrsnuća onih koji su poubijali HOS-ovce s legendarne ploče Milanović odlučuje koje će se te ploče skinuti, premjestiti ili jednostavno “negdje baciti” jer antifama zagađuju “vazduh”.

Majka Jean-Michela Nicoliera,”francuskog ustaše”, Liliane Fournier napisala je pismo “predsjedniku slučajne države”. Niste ga imali prilike pročitati ni u Večernjem, ni u Jutarnjem, ni u Slobodanki… Kaže Liliane: “On je, znate Predsjedniče, bio otprilike istih godina kao i vi kad je počela velikosrpska agresija na RH i došao je pomoći narodu čiji ste vi sad predsjednik, a mogao je sad negdje u Parizu u cafeu ispijati kavu s obitelji i prijateljima. Ali ne, on je otišao tamo gdje je osjetio da treba otići, u Hrvatsku, u Vukovar, dok ste vi učinili suprotno, otišli ste iz Hrvatske”. Njegov ubojica “Štuka” sad pije kafu negdje u Subotici… Gledam 13. stranicu Večernjaka u subotu 25. travnja ove godine. Cro-barometar javlja: “O Predsjedniku 76% ljudi ima pozitivno, a samo 20% negativno mišljenje”. Hvala Bogu da smo se riješili Kolinde, koja nas je sa svojim nogometašima samo sramotila po svijetu. Pričala je “gluposti” kako ćemo svi raditi kod kuće… K’o danas radi kod kuće? Sad imamo pet godina predsjednika “po šumama i gorama…”. Zaslužili smo ga! Šteta da ovu ogorčenu kolumnu ne piše netko s većim talentom, recimo onim Antona Gustava Matoša koji je napisao: “Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda”.

Od koga je HOS branio Hrvatsku?

Jedan od čuda je i Denis Romac, pojačanje na lijevom krilu, pristiglo iz Novog lista. S kim bi Denis mogao prodivaniti o HOS-u nego sa svjedokom na lijevim i naprednim sudovima u Hrvatskoj i Haagu – sa Žarkom Puhovskim. Lijevak opće prakse. Pazite sad koju nam papazjaniju servira filozof i analitičar Puha. Odmah nas mudro upozorava “da Hrvatskoj treba ozbiljna i otvorena rasprava o ovoj temi”. “Ova” tema je – HOS. Sad pazite tu ozbiljnost kad kaže: “Iako silom prilika natjeran na obranu, HOS se programski borio za NDH”. Žarko traži “ozbiljnu raspravu” o tom svom glupavom stavu. I koja to “različita” mišljenja? Valjda ona Lalića, Gerovca, Pofuka, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Vedrane Rudan…

Koja je to “sila i prilika” natjerala HOS na obranu? Od koga? Možda od Islanđana? Odgovor od Puhovskog nećete čuti ni kad se napije.. Citiram Romca: “Puhovski naglašava da branitelji nisu mogli stvoriti Hrvatsku…nego su branili nešto što je već postojalo”. Znači, Domovinski je rat bio samo jedna vrsta “plovećeg kazališta”. Imali smo već državu iz doba Tita, održali referendum, izgradili demokratske institucije… i sad branitelji jurišaju na otključana vrata!!? Doduše, država nam je tada još bila bez 1/3 teritorija zbog ukradenog naoružanja iz skladišta Teritorijalne obrane, s perspektivom da ostanemo i bez polovice teritorija, ali naš Žarko, filozof i analitičar kaže, piše i tvrdi da branitelji nisu mogli stvoriti Hrvatsku. Naravno, ona je stvorena ustavom iz 1974. godine.  Stvorio ju je komunjara “bravar”, vrhunski pravnik poznat po “mudrosti” koja i danas zadivljuje Žarka i drugove: “Drugovi ima sudija koji se drže zakona k’o pijani plota”. I taj “genijalac”, inače bravar, stvorio je po Puhovskom RH.

Ni Tuđman, ni branitelji, ni HOS-ovci nego “ljubičica bijela” teška stotinjak kila, s cigarom u ustima i epoletama na bijeloj maršalskoj uniformi. Očito, njegov lik i djelo još do danas oduševljavaju Žarka, Milanovića, Beljaka i co. Evo još jedne mudrolije pokojnog bravara: “Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska postati država”. Znači, sad je izvan svake dvojbe da Titovi pioniri danas opet vladaju Hrvatskom. Titov general stvorio je RH i za to je platio optužnicama, pritvorom i zatvorom u doba bravara. Međutim, po Titovim pionirima hrvatsku je državu mogao stvoriti bilo tko, čak i Simo Dubajić, 11. dalmatinska ili 6. lička, svi samo ne branitelji. HOS je “silom prilika” žrtvovao preko 750 boraca boreći se – za NDH. Kad Titovi pioniri čuju ZDS, odmah dobivaju tifus. Kao što su se HOS-ovci “borili” za NDH, oni se mogu boriti samo za svoju Jugu. Lako se isprazno hvalisati “trećom armijom u Evropi…”, a od svih bitaka dobiti samo jednu jedinu – onu Cersku. I naravno onu – medijsku. Da se možete hvaliti, falcificirati povijest, lagati, vrijeđati…

Kako se zovu ”ustaše” koji ove godine neće ići na Blajburg zbog pandemije?: “Odustaše”!

Piše mi moja čitateljica Anita Šarac: “Nitko nam ne može reći da se u ovoj korizmi nismo odricali”. Pitam majstore kad će mi ofarbati hodnik i sobe nakon potresa. Jedan od njih mudro me pogleda i procijedi: “Iduće dvije nedjelje su presudne!”.

Umjesto “Ostani doma” bojim se da će biti “Ostari doma”.

Jeste li čitali o partizanskim zločinima?

Ajmo’ mi natrag na Jasenovac. Dok traju mjere zbog pandemije raščistimo neke stvari. Kod nas prvenstvo svijeta u laganju traje puno, puno duže od ove pandemije. Prvo je krenula laž kako su krajem 1945 .godine ustaše pobile u Jasenovcu 800 tisuća ljudi, Srba, Židova, Roma… Onda je licitaža pala na 700 tisuća, a danas se zaustavila na 83.000 ljudi. Što je još uvijek strašno, ali ipak neusporediva brojka s onom početnom. Kad postaviš pitanje Puhovskom, Silađiju, antifama ili Pupovcu zašto se Tito nikada nije došao pokloniti tim 800 tisuća ubijenih u Jasenovcu, dobiješ samo njihov glasni muk!  Kao “Stari” je znao… Tuđman nije znao, ali je 1995. g. u Jasenovcu rekao: “Kao hrvatski predsjednik polažem vijenac svim žrtvama fašističkog i komunističkog terora u jasenovačkom logoru”.

Ne treba zaboraviti da je Jasenovac od 45. godine do 48. godine bio komunistički logor u kojem su skončali mnogi Hrvati, pripadnici ustaških i domobranskih postrojbi, zarobljenih na Križnom putu. Vrijeme je da se napokon utvrdi tko tu laže. Možda statistika. Popis stanovnika u Jugoslaviji 1931. godine kaže kako je tada Hrvata bilo 6.085.428, a Srba 6.758.499. Popis stanovništva 1948. godine kaže kako je u to vrijeme Hrvata bilo 5.199.770, a Srba 7.783.046. Znači 884.712. manje Hrvata, a skoro milijun više Srba. Statistika zna. Ona ne pogađa… Kažu u reklami na TV-u: Tolike godine prijesnih laži. Čovjeku preostaje samo da se sam sebi nasmije…

Kaže lik na fejsu: “Smijao sam se debelima i udebljao sam se. Smijao sam se ćelavima i oćelavio sam. Sad se smijem samo bogatima!”.

Zločini ustaša su “opjevani” od onih koji imaju tzv. progresivni sluh kao Milanović, Pusićka, Puhovski, Gerovac, Pofuk, Bajruši, Dražen Lalić… Ovaj zadnji me raznježio kad nam je nedavno u Gerinom “Obzoru”, od nikoga nagovaran i prisiljavan, predstavio prvu hrvatsku Vladu s “kojom je u travnju 1945.g. u Splitu rođena hrvatska republika”. “Vlada” je bila, barem nas tako uvjerava ambiciozni sociolog, “višestranačka”. Na čelu joj je bio Vladimir Bakarić. Toj Vladi i Vladi Bakariću čestitao je šibenski biskup dr. Jerolim Mileta. Ne znam tko je tu veći slijepac. Naš Dražen, bivša komunjara, ili biskup koja se uvlačio komunističkoj Vladi koja je poubijala ili se spremala poubijati 660 svećenika. Jeste li ikada pročitali u našim mainstream medijima o zločinima koje je ta “višestranačka“ Vlada počinila nad katoličkim klerom? Jeste li čitali o partizanskim zločinima u Zrinu kad su 9. rujna 1943. godine bili pobijeni svi stanovnici? Zrin je bio sravnjen sa zemljom i potpuno preoran, a zemlju je “višestranačka” vlada, nakon rata, podijelila onima koji su ratni zločin počinili. Sve ubijene Lalićevi su ljubimci bacili “tamo negdje”. Ali siguran sam kako ste puno puta čitali o 800 tisuća ubijenih u Jasenovcu…

Naše antife još uvijek misle da je gola istina – nemoralna.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari