Pratite nas

Istaknuto

Hodak: Pjesma ‘Čavoglave’ je antifašistička – s njom na usnama borili su se četiri godine protiv crnih četničkih i crvenih JNA fašista!

Objavljeno

na

Zapamtio sam ovih dana jednu apsolutnu istinu, ali nažalost nisam zapisao autora. “Svaki pošteni antifašist mora biti i antikomunist!“

Non pasaran! Legendarni uzvik Dolores Ibarrui koji je iskovala u vrijeme španjolskog građanskog rata postao je papagajski slogan naših dragih jugonostalgičara, orjunaša i represivnih komunjara. Povijest nas uči da je Francisko Franco itekako prošao. Da je Španjolsku izvukao iz ralja Drugoga svjetskoga rata te iza sebe ostavio stabilnu demokratsku monarhiju. 22. lipanj i 27. srpanj su dani kad oni koje je pok. predsjednik Tuđman (ne bez razloga) nazivao “stoka sitnog zuba“ doslovno podivljaju od rojeva nacionalističke obadi. Hrvatski branitelj tipa Zorana Ercega poručuje biskupu Košiću: “Zaklat ćemo tebe i sve takove idiote uskoro.“ Gordan Bičak je također “branitelj“ i poručuje: “Bit će krvi i padat će glave“ ako netko pokuša skinuti tablu s imenom Tita. Član SDP-ove mladeži iz Dubrovnika je, ne tako davno, na svom Facebook profilu, a povodom pada MIG 21 kod Velike Gorice, napisao: “Šteta što nije pao 5. kolovoza na Čavoglave“. U slobodarskom Splitu osnovana je VeDRA, zajednička udruga antifašističkih boraca i branitelja iz Domovinskoga rata. Pjevale su se pjesme koje su tobože pjevali i antifašisti i branitelji u Domovinskom ratu. Evidentan je to dokaz kako 30 % lijeve Hrvatske smatra ostatak od 70 % desne Hrvatske za 100 % idiota. Ako ćemo iskreno, donekle su u pravu. I Thompsonove “Čavoglave“ je antifašistička pjesma. S tom pjesmom na usnama borili su se četiri godine protiv crnih četničkih i crvenih JNA fašista.

Prisjetite se snimki iz tragične vukovarske epizode. Četnici i JNA, naoružani do zuba, “pobjedonosno“ vode zarobljene starce, žene i djecu noseći plavo, bijelu i crvenu zastavu s crvenom zvijezdom u sredini. Zločinci sa svojim barjakom. Vukovar 18. studenog 1991. g., Šuma Brezovica kraj Siska 22. lipnja 2017.g. Opet ista “vukovarska“ zastava. Ministar policije pun pijeteta gleda zastavu. Zamislite neku veteransku proslavu u Rusiji, Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Poljskoj ili Češkoj i tipa s crvenom zastavom na kojoj je svastika. Ona poljudska svastika. Ista zastava pojavila se i u Zagrebu kad se “branilo“ Titov trg od povampirenih fašista. Istu zastavu možete svake godine vidjeti na tradicionalnoj vampirijadi u Kumrovcu. Četiri godine su pod tom zastavom klali, žarili i palili od Vukovara do Dubrovnika, a sada HRT prenosi i pokazuje te iste tipčine sa jugo-zastavom bez bilo kakove ograde. I koja je razlika između zastave Trećeg Reicha, ustaške zastave i jugoslavenske zastave? Ako se gleda po počinjenim zločinima tih režima, suštinski je nema, osim što bi za prve dvije završili u Remetincu, a za treću vas nitko neće ni po prijeko pogledati. I to je Hrvatska! Članica NATO saveza i EU. Čitam na fejsu: “Egipćani su 2.500 godina prije Isusa gradili piramide. Francuzi su 1896.g. otkrili penicilin. Englezi su u JAR-u 1967.g. transplantirali srce. Amerikanci su 1969.g. šetali po mjesecu. Škoti su 1996.g. klonirali životinje. A Hrvati 2017.g. raspravljaju i svađaju se je li masovni ubojica i diktator zločinac ili heroj. Možda bi trg trebalo preimenovati u jednu kompromisnu varijantu koja ovih dana kruži u ognjištarskim krugovima – Trg žrtava maršala Tita.

Već pomalo legendarna Sisačka Dolores Ibarrui, Kristina Ikić Baniček je podvukla crtu. “Ne može se biti antifašist prema potrebi, ili si antifašist ili si fašist” bubnula je Ika i ostala živa. Analogno toj partijskoj mudrosti, svi mi koji ne mislimo kao Ikača, Lovrićka, Rudanica, Snježana Banović, JugoSlavenka Drakulić i slični likovi smo fašisti. I tačka! Zanimljiva je kao osoba drugarica Snežana Banović koja je preko noći postala sveučilišna profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Evo što ona može “priučiti“ svoje studente. ”U zadnjih 25 godina uklonjeno je 220 spomenika kojim se obilježavalo antifašističko sjećanje. Trg maršala Tita je jedina ostavština uz poneku ulicu…Vjerujem da svi znamo danas da postoje linije s kojih se ne ide i postoje crte s kojih se ne uzmiče. Ta je crta danas ovaj Trg koji je ime maršala Tita nosi to ime 71 godinu i nosit će ga barem još 10 put toliko”. Snježana je optimist što u prijevodu znači loše obaviješteni pesimist. Evo još jedne nepročešljane misli naše Sneške: “Grad koji se srami svoje partizanske prošlosti osuđen je na zaborav, zapravo na smrt“.

Ne odgajaju nam studente samo Jakovina, Markovina, Klasić, Perica nego i Sneška. A što ako studoši jednog dana doznaju da najtužniji Božić u povijesti, Božić 1945. g. nije dočekao svaki šesti stanovnik Zagreba. Tada, te barbarske godine, Zagreb je zaista bio osuđen na smrt. Na Trgu maršala Tita uspješno nedavno je organiziran, i kako to priliči fanatiziranim kriptokomunistima, održan “Skup za obnovu Jugoslavije“. U Zagrebu, Dubrovniku, Šibeniku prijetnje klanjem, krvlju, ratom… Kreštavi, zapjenjeni, loše savjesti i memorije. Prebrzo su zaboravili 5. kolovoza 1995.g. Sjećanja na Tita, Rankovića, Staljina budi u njima ponos i slavne dane obračuna s razoružanim i zarobljenim fašistima. Opet se pjeva “Po šumama i gorama“, ”O’j Mosore, Mosore”… Prijeti se klanjem, krvlju itd. To je u stvari tipičan boljševički recidiv. Kako kaže jedan “fašist“ na fejsu: “Ako izazovete neki ratić, past ćete za satić..“ I to je sva istina. Sve bi opet ostalo na jezičinama Ike Baniček, Sneške Banović, Vedrane Rudan, Marijane Mirt, Rade, Sanje, Jelene Lovrić… Muški bi opet u zavjetrini mijenjali imena i prezimena, a kad bi sve, nakon nove Oluje, palo u zaborav opet bi malo zaprijetili svećenicima klanjem te se busali u prsa junačka nadajući se da su im traktori u voznom stanju.

Zapamtio sam ovih dana jednu apsolutnu istinu, ali nažalost nisam zapisao autora. “Svaki pošteni antifašist mora biti i antikomunist!“

I dok skupovi za Jugoslaviju niču k’o “tisuću cvjetova“ u Mao Ce Tunga, moji rigidni istomišljenici sanjaju o BRE-EXIT-u. Da jednom i mentalno i intelektualno okrenemo leđa Banovićki, Tomiću, Dežuloviću, Gerovcu, Pofuku, Lovrićki i ostalim apologetima BRE okupacije od 1918.g. pa do danas. Politika, mediji, kultura, način razmišljanja, kompleks manje vrijednosti za koji sam bio gotovo siguran da je kao mokrom krpom obrisan nakon Bljeska i Oluje. BRE-okupatori su nas 45 godina uvjeravali o našem organskom fašizmu kojeg se ne možemo nikada riješiti. Povijest, osim njihove BRE-povijesti, ne priznaju. Jedina zemlja koja je u Drugom svjetskom ratu bila oficijelno fašistička je Italija. Koja je 1943. godine kapitulirala iako je bila fašistička od 1925.g. pa do 1943.g. Nakon kapitulacije nije bilo ni Hudih jama ni križnih putova. Musolini, njegova ljubavnica i istaknuti fašisti su odstranjeni. Predci ovih koji ovih dana divljaju po RH nastavili su nakon kapitulacije Italije pa sve do danas obračun s tobožnjim fašistima. I danas zavijaju po Splitu “Po šumama i gorama“ (plagirani marš iz Sibira iz doba carske Rusije) kao  što nas informira Mario Profaca na fejsu. Mađarska i Finska također su imali režime slične Hrvatskoj. Jeste li čuli o 1.770 jama u tim zemljama? Kvisling je strijeljan, i to bi bilo gotovo sve. U RH 2017. godine rasplamsava se borba protiv hrvatskog fašizma. On je po mišljenju Roberta Bajrušija, Kristine Ikić Baniček, Snežane Banović, Borisa Vlašića, Gorana Gerovca, Ante Tomića za četiri godine tako razvio i metastazirao u hrvatskom političkom biću da ga je skoro nemoguće odstraniti. Osim ako se operacija ne dodijeli iskusnom kirurgu dr. Manoliću koji će fašiste operirati – srpom i čekićem…

Čitam Robija Bajrušija, dostojnog nasljednika Ive Pukanića. Otrcan članak, otrcani argumenti te stare ofucane laži: “Da nije bilo NOB-a ili antifašističkog pokreta, Hrvatska bi 22.lipnja 2017.g. dočekala u kudikamo užim granicama nego što je to danas, bez Rovinja, Pule, Rijeke…“ Ako mislite da Robi nikada nije čuo za Rapall, gradić blizu Genove gdje je 12. studenog 1920.g. potpisan tzv. Rapalski ugovor, onda se varate. Sve to Robi zna, ali se kao i obično pravi mutav. O tome da je Kraljevina SHS prepustila Kraljevini Italiji tog izdajničkog dana dio hrvatskog teritorija, pisao barem deset puta. Sve ono pa i malo više od toga, što je Pavelić “poklonio“ Musoliniju  Rimskim je ugovorima od 18. svibnja 1941.g. već bilo Italiji poklonjeno 12. studenog 1920.g. Točno ono što je Duce u Riječkom kazalištu 20. prosinca 1918.g. tražio od saveznika iz Prvog svjetskog rata je i dobio. Prema tome, dragi Robi, mogao je Pavelić Rimskim ugovorima deklaratorno pokloniti Musoliniju i Palermo kad je on i tako već bio talijanski. Hajmo sad malo čvrstom linijom vaših laži. Italija je kapitulirala 1943.g. pa  je “herojska JNA“ pod hitno, kao pobjednička vojska, na juriš osvojila sve ono što je NDH poklonila Italiji. Malo morgen!

Tek kad su saveznici dobili rat vaš Maršal je otišao u politički šoping u Trst, ali mu je Churchil rekao ”no, no!” i hajde natrag na brdoviti Balkan. Te jugo-farse o Titu koji je sve to vratio matici tj. Jugoslaviji možete objesit mačku (Jože Horvata) o rep. Raspitajte se o nekim svećenicima iz Istre koji su u savezničkim komisijama odradili lavovski dio posla. Pogledajte malo i memoare Vladimira Velebita. Ali kako bi rekli u Bosni: ”sve je to džabe”. Ljevičari će tu mantru po tisuću puta ponavljati do iznemoglosti. Uostalom, ”laži, laži pa će jednog dana ta laž postati istina” umotvorina je jednog socijaliste odnosno nacionalsocijaliste – Josefa Goebbelsa. Uostalom, do 22. lipnja i odlaska “prvog partizanskog odreda“ u šumu, fašisti Hitler i Staljin već su debelo dijelili plijen. Poljska je već bila podijeljena, Austrija pripojena, a Čehoslovačka anketirana.

Baltičke državice progutala je Rusija. Partizanskih odreda bilo je u Poljskoj znatno ranije od ovog sisačkog. Navodno su Vlado Janjić Capo i drugovi htjeli otići u šumu znatno ranije i dignuti ustanak, ali se pojavio nerješiv problem: u to vrijeme je u šumi Brezovica bio lugar neki neotesan tip koji je strogo zabranio  Capi, Marjanu Cvetkoviću i ekipi da se šetkaju po šumi. Tek kad je Hitler izdajnički prekršio pakt između Molotova i Ribbentropa od 23. kolovoza 1939.g., kojim su Hitler i Staljin počeli dijeliti Europu, imperija je odlučila uzvratiti udarac. Sklopljen je novi pakt s lugarom iz Brezovice i drugovi se uputiše u šumu. Dobro, tamo nije bilo ustaša. Oni su uglavnom boravili po gradovima. Ali je zato bilo znatno sigurnije. K’o da danas ISIL šalje svoje teroriste u šume da se bore protiv nevjernika. Ukopaju se u grmlje i čekaju da se fašistički nevjernici pojave.. Ali ne bi zatucani lugar zakočio povijesnu pobjedu komunizma da je tada na tim prostorima vladala željezna drugarica Kristina Ikić Baniček. Večernjakov Zoran Vitas je oduševljen. Strjelica gore za Ikaču! On je vidi već kao novu šeficu SDP-a. Kraj žive Milanke. Najprije nas je podučila da ako nismo antifašisti onda smo sasvim sigurno fašisti. K’o da je rekla “vani je hladnije nego noću.“ Bandić je dobio drugarsku kritiku: “Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškom falsifikatorima kao što je Sedlar“ poručuje željezna lady kako joj tepa Zoran. Obzirom na slike iz tiska nekako dvojim da je Ikača osobno bila u “prvom“ odredu 22. lipnja 1941.g. Ili se bar tako ponaša, pa ako prođe prođe. “Licemjerno dolazi među nas“.. koji smo dignuli revoluciju. Možda se uvrstila umjesto Bobetka koji je drugove kasnije malo razočarao. I tako, bez obzira na “briljantnu“ biografiju, rušilački elementi iz sisačke policije podigli su optužni prijedlog, ali zbog omalovažavanja policije. Ili tako nekako. Srećom, na proslavu “odlaska u šumu“ stigao je i novi ministar policije Davor Božinović. I k’o da je čarobnim štapićem dodirnuo policajce oni su optužni prijedlog  odmah povukli i najdublje se ispričali drugarici Ikači. Dokaz da HDZ ne koalira uspješno samo s HNS-om. Ne znam samo kako će proći “ustaški falsifikator“ Jakov Sedlar koji je dobio nagradu grada Zagreba umjesto Olivera Frljića. Možda sad njemu uvale optužni prijedlog pa neka falsificira našu “herojsku prošlost“ u Remetincu.

Pametni Horacije je rekao: “In silvam ligna ferre“ ili uzaludan je posao nositi drva u šumu. Dobro da to nije znao Capo…

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. KŽ-215 /17 izmijenjen je oblik polaganja jamčevine na način da se radi osiguranja iznosa od 2.500,000,00 kuna u korist RH, na ime jamčevine određuje uknjižba založnog prava (hipoteke). Radi se, naime, o kaznenom djelu iz čl. 110 K.Z. Jednostavnije rečeno, umjesto dva i pol milijuna kuna optuženiku je odobreno da dade nekretnine pod hipoteku. Kad mogu na taj način plaćati Mamić i Pripuz onda, po mišljenju Županijskog suda, može i okrivljenik u ovom predmetu. Tužiteljstvo iz još nepoznatih razloga ulaže žalbu. Branitelji, odvjetnica Sanja Dozet i Mario Gerstner, poveseliše se kad su 16. lipnja u e-spisu Vrhovnog suda Hrvatske pročitali da je žalba Državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana. Obradovali su i optuženika u Remetincu, ali potom je uslijedio šok. Došao je pismeni otpravak odluke kojom se prihvaća žalba Državnog odvjetništva. Zamislite lice okrivljenika koji je u pritvoru više od godine dana. Ništa manje zbunjena nisu bila ni lica branitelja… Dignitet VSH trebaju čuvati svi. A naročito sam VSH. Ne znam tko je lansirao floskulu o “retardiranom pravosuđu“…

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari