Pratite nas

Kolumne

‘Dan kad je Zagreb najviše zasmrdio…’

Objavljeno

na

Eto, prošao je i dan u kojem nas je 1945. g. srpska divizija “oslobodila”. Nadnevak 8. maj 1945. g.! “Slavna” 45. divizija, nastala negdje krajem 1944. g, kad su četnici prihvatili Titovu ponudu o amnestiji i nastavku zajedničkog ratovanja. Četnici su prihvatili ponudu, obrijali brade, zamijenili kokarde zvijezdom i kao bonus dobili pravo da baš oni prvi uđu u Zagreb. Koja perverzija “Ljubičice bijele”.

Tada je započelo opće, masovno tromjesečno klanje. U dokaz tomu pročitajte u posljednjem “Hrvatskom tjedniku” na osam gusto tipkanih stranica imena i prezimena svih onih koji su tih “oslobodilačkih” dana pobijeni. U sljedećem broju Tjednika je nastavak ovog tragičnog spiska. Prvi  “ustaša” koji je ubijen na ulici bio je 16-godišnji Zvonimir Punčec. Spirala smrti se mirno, sistematično i pedantno kretala Zrinjevcem, Maksimirom, Markuševcem, Podsljemenom, Vlaškom, Mirogojskom, Šestinama…

Plastično je te mračne dane opisao na fejsu Zdenko Krpan: “Dan kad je Zagreb najviše zasmrdio…”. Depilirani četnici, slično kao u Srbu četiri godine ranije, došli su opet na svoje. U Srbu su izroštiljali svećenika Gospodnetića, a u Zagrebu su Grozdu Budak, srednjoškolku, kćer književnika Mile Budaka, silovali, mučili i ubili, stolarskom pilom sasjekli, a izvađeno joj srce i na ražnju ispekli. Po tvrdnji načelnika Vojnog suda II. Armije Gabrijela Divjanovića postoje i slike s te “fešte”.

Dakle, nema podataka o zvjerstvima nad pučanstvom kad su 10. travnja 1941. g fašisti, nacisti i ustaše okupiraju Zagreb, ali 8. svibnja 1945. g. Zagreb je “oslobođen” tako da je nakon toga tri mjeseca trajalo ubijanje onih koje bi danas iskompleksirane antife htjele silom ili milom ubaciti među ustaše. Oslobađanje uz klanje i ubijanje.

Kad su potomci onih koji su “oslobodili” Zagreb 1945. g. “oslobodili” 1991. g. Vukovar. Klanje je trajalo desetak dana usprkos činjenici da je tamo bio UNPROFOR… Sad samo zamislite koja bi to tek klaonica bila da su uspjeli “osloboditi” i Vinkovce, Slavonski Brod, Viroviticu, Zadar, Karlovac i Zagreb. Bartolomejska noć bila bi povijesni Disneyland prema našim “partizanima” koje smo napokon u Domovinskom ratu skinuli s grbače.

Razmislite o tvrdnji da bez NOB-a, partizana, Tita i Ustava iz 1974. g. ne bi bilo suvremene hrvatske države. To je stvarno perverzija na kvadrat. Danas sve nas kao uverske idiote uvjeravaju Habulin, Mesić, Pofuk, Pupovac, Stazić, Mrak-Taritaš, Beljak, Bernadić, Milanović, Bešker, Gerovac, Pusićka, Rudanica i ostali žikisti da su potomci onih iz 1945. g. s nama zajedno pobijedili 5. kolovoza 1995. g. Zbog te laži naši suvremeni Sizifi još uvijek guraju kamenu gromadu NOB-a na vrh brda. I svaki put kad misle da su uspjeli, ta gromada se strovali nizbrdo…

Na gromadi za sada na latinici piše NOB, ali na vrhu ZDS. Usprkos tome što je za legaliziranu potjeru prema ZDS-u osnovano i specijalizirano vijeće na Visokom prekršajnom sudu u već legendarnom sastavu Siniša Senjanović, Branka Žigante Živković i Renata Popović, danas je sve jasnije da se radi o čistoj kriptokomunističkoj utopiji. To je postao pozdrav domovini u zoru 5. kolovoza 1995. g, u zoru odlučujuće bitke za Tuđmanovu i našu državu. I nema tog Sizifa koji će svoj NOB kamen izgurat trajno na vrh Hrvatske.

Prema svemu sudeći 8. maj 1945. g. može se s punim pravom slaviti samo u Beogradu jer je tada 45. Srpska divizija, na čelu s Kočom Popovićem, ušla u Zagreb i počela svoj krvavi pir. Posebno je bila krvava 6. Lička partizanska brigada na čelu s Đokom Jovanićem koji je kao pravi partizanski heroj 1990. g. šmugnuo iz Zagreba u Beograd. Nitko ne zna zašto? Nije valjda ozbiljan razlog to što ga se usmenom predajom teretilo za likvidaciju dva dječja razreda…

I na kraju završna perverzija koja je moguća samo u zemlji Hrvatskoj. Za ovogodišnji dan “oslobođenja” grada Siska gledam na slici hrvatske policajce kako u policijskim uniformama salutiraju srpskoj 45. udarnoj diviziji i pale joj svijeću s hrvatskom trobojnicom!!! Ima li taj vampirski spektakl uzročne veze s legendarnom gradonačelnicom Siska Ikačom? Udar na zdrav razum! Kakve progresivne, stranačke, NOB i uopće uzročne veze imaju hrvatski policajci sa srpskom 45. udarnom divizijom ?!

Gledam neki dan na TV kako neki stručnjak za viruse kaže da je najjače oružje protiv koronavirusa zdrav razum. Najeb….li smo jer je većina nas nenaoružana!

‘Strašan krimen’ Zlate Hrvoj Šipek

Imam nekakav loš dojam da je kod drugova popustila budnost. Znate ono, nekad u idilična “mesarska” vremena, bilo je uobičajeno govoriti: drugovi budite budni, neprijatelj nikada ne spava!

Naime, ovih dana bira se novi državni odvjetnik. Točnije državna odvjetnica. Javilo se pet, šest nadobudnih kandidata uvjerenih da se kao nešto bira. Zbog kontinuiteta javio se i jedan kolega mason. Javila se kao izraziti favorit za tužilački tron i kandidatkinja Zlata Hrvoj Šipek, dosadašnja zamjenica Državnog odvjetnika. Put do željene stolice činio se čist i ravan, ali pokazalo se da je uzbrdica ipak jako visoka.

Klasično saslušanje pred saborskom Odboru za pravosuđe, rešetanje kandidatkinje od strane onih koji ne bi ni u mjesec dana uspjeli napisati tužbu za smetanje posjeda, ali koji obožavaju zagorsku pragmatičnost koja glasi: “Ako je do svedoka, krava je naša…”.

No, umjesto jednoglasnosti, buduća državna odvjetnica dobila je tzv. “znak”. Rezultat je bio, kak’ bi se kolokvijalno reklo,  “knap”. Šest za, četiri protiv. Da je samo jedan od ove šestorice bio malo progresivniji i dijalektički obrazovaniji od njenog izbora ne bi bilo ništa. Flaše šampanjca ostale bi neotvorene. U prvi mah nisam shvatio bit problema.

Kandidatkinja odavno radi u DORH-u, pozna sustav kao k’o svoju najdražu torbicu, a jedva je prošla. I onda me je “prosvijetlila” tko drugi nego Slavica Lukić, iz Jutarnjeg, glasnogovornica onog “revolucionarnog” vijeća s Visokog prekršajnog suda. Kolegica Zlata Hrvoj Šipek imala je, kak’ bi to Zagorci rekli, dvije velike “falinge”. Prvo otac joj je prošao “Križni put”… A joj! To je drugovi jako nezgodno!

Znači, otac joj je bio domobran. Kako se dotična uopće “ušuljala” u nekadašnje Javno tužilaštvo? Nedostatak budnosti? E, to nije dobro! Gdje je tu, drugovi, zakazala naša  progresivno dijalektička svijest? Drugo: suprug joj se na početku Domovinskog rata prijavio kao dragovoljac! E, ta kap je zaista prelila čašu. Glasaj protiv!!! Da, drugovi, drugarica Zlata Hrvoj Šipek je rezultat našeg nedostatka budnosti. Ali sada smo budni i nećemo joj dopustiti da postane državna odvjetnica. Kad se svemu tome još nadoda kako je drugarica Šipek do sada radila isključivo u građanskom odjelu, a srž našeg “tužiteljstva” je kazneni progon nad kojim mi čvrsto bdijemo, ovakva “čudna” biografija ne zaslužuje prolaz. Iako ovo možda nekome izgleda kao nategnuti humor, na žalost nije ni nategnuto, a niti je humor. Ja gospođi Hrvoj Šipek želim puno sreće i snage! Trebat će joj…

Sjetih se jednog zgodnog oglasa iz idiličnih samoupravnih vremena. Mijenjam “Ladu” s kukom za “Jugo” s kukom. Šifra: kuku meni, kuku tebi!

Malo o desnici…

Domovinski pokret Miroslava Škore krenuo je s okupljanjem hrvatske desnice. To je nešto što se do sada činilo kao scenarij za film “Let preko kukavičjeg gnijezda”. Možda je desnica napokon shvatila što treba Hrvatskoj. Škoro je lider i oni koji uspiju prihvatiti tu činjenicu omogućit će okupljanje do sada vječno razmrvljene desnice u Hrvatskoj. Siguran sam da će neki sigurno ostati izvan tog okupljanja jer su liderske sujete i taštine marginalaca u načelu neizlječive bolesti.

Međutim, ako su desne, nacionalne opcije mogle osvojiti i čvrsto držati vlast u Mađarskoj i Poljskoj, zašto to ne bi bio i hrvatski scenarij? Ljevičari su to shvatili prije nego krmeljavi i uspavani desničari, uljuljkani u svoje “priče iz davnine”. Dok državom drmaju Pupovac, nevladine udruge, ljevičarska HINA, ultra lijevi mediji i šačica manjinaca, na razmrvljenoj desnici svatko misli da može imati “svoju” strančicu i snatriti o vlasti bez zajedničke sinergije s drugim sličnim strankama. To ljevici u Hrvatskoj odlično odgovara jer dok god se desnica ne probudi iz svog snatrenja i ne počne razmišljati i djelovati politički pragmatično i ujedinjeno od nje ne prijeti opasnost ni za lijevi SDP sa svojim satelitima ni za srednje lijevi HDZ sa svojim lijevim satelitima.

Novinarka hrvatskog Tanjuga (HINA-e) Sandra Bartolović je nova lijeva heroina ljubitelja “Žikine dinastije”. Robusna Sandra tepa ministru Medvedu: “On je malo žešći debil”. To je ona ista drugarica iz 6. ličke koja je Hrvatima poželjela “obilje korona virusa”, na čemu je dobila iskreni pljesak Dalije Orešković. “Respekt”, cvrkuće Dalija.

Špranca o lijevoj intelektualnoj sredini s jedne strane i o sirovim ognjištarima  s druge polako odlazi u povijest. Milanović, Bernardić i muškobanjasta Sandra ponašaju se kao “svete krave”. Kad Željko Glasnović upotrijebi neki neakademski glagol onda Anka partizanka, Rada, Sandra, Vedrana Rudan… kolutaju svojim liberalnim očima i od srama gledaju u pod, jeftino glumeći akademski štih. Ali kada im se pruži prilika onda same sebe demaskiraju kao destilirane članice 6. ličke. Samo naivci, k’o tele u šarena vrata, gledaju čeznutljivo prema izborima i srpnju…

Mark Twain je jednom napisao: “Da se glasanjem možemo učiniti promjenu na bolje, ne bi nam dozvolili glasanje!”.

I malo o nogometu…

Hajmo sad malo o nogometu. Dugo nam već nedostaje navijanje iako neki navijaju čitav život. Sportske novosti objavljuju serijal o sto najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Uglavnom očekivano… ipak na red je došao i Ante Žanetić. O njemu je mogao pisati bilo koji novinar SN-a osim Zdravka Reljića. Prevelika je razlika u svjetonazoru između njih dvojice. Žanetić je hrvatski nacionalist koji je tražio i pronašao način da zbriše iz Reljićeve Juge. Reljić je, naime, jugović od glave do pete.

Naslov: “Moćni half izbran u momčad svijeta”, a tekst, “…zahvalan igrač, ali ga nisu ubrajali u visoku klasu” očita je kontradikcija. Nije visoka klasa, ali upada u momčad svijeta. Zatim dolazi famozna tekma u slobodarskom Splitu između Hajduka i Dinama. Čirić, trener Hajduka, traži “poštenje” i pobjedu Hajduka kako bi Crvena zvezda bila prvak. Nakon što je Dinamo, bez dva ozlijeđena igrača, izgubio s 3:2, u sljedećem kolu u Beogradu, Ćira isplaćuje igračima Hajduka premiju isporučenu od Crvene zvezde. Sve to je bilo normalno u “poštenoj” Jugi i Reljiću i Ćiriću.

Ali sada dolazi dio koji je bezobrazno nekorektan prema žrtvi – a to je Žanetić. On se kao “nije zalagao protiv Dinama”, iako je Hajduk pobijedio i omogućio da Zvezda osvoji prvenstvo i za to na kraju plati Hajduku. “Žanetić je lažirao”, a Zvezda je pošteno platila Hajduku! Nakon utakmice  u Marmontovoj ulici Žanetića je napao i šakama izudarao “fanatični” navijač Hajduka Jure Papić.

Isti je bio navijač Hajduka, ali je Reljić “zaboravio” napisati da je Papić bio udbaš i orjunaš, naoružan te je njegov obračun sa Žanetićem bio motiviran klasičnim udbaškim nagonom da se progoni svakoga tko nije na liniji “sinova orjune”. Da je Žanetić ostao u Hajduku sigurno ne bi ridao i plakao za jednonogim ratnim zločincem. Na kraju mu je bijeg iz komunističkog gulaga i uspio. Reljić je trebao pisati o braći Vujović, a ponosnog Hrvata Antu Žanetića prepustiti nekom objektivnijem od sebe. Bio sam na toj utakmici i vidio da su igrači Hajduka žestoko išli umjesto na prvu loptu na prvu nogu. I sad  zamislite da je u takovoj atmosferi netko lažirao Dinamu! A u Beogradu čika Ćira čeka sa lovom. Ako je i od Zdravka Reljića, previše je.

Prema optužnicama hrvatskim generalima u Haagu, njima se najviše zamjeralo prekomjerno granatiranje, ali bar nije i pretjerana upotreba “atomskog” oružja.

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Marko Ljubić: Hrvatski Dan Pobjede je 5. kolovoza, a ne 8. svibnja

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari