Pratite nas

Istaknuto

HODAK: Provokacija Marka Juriča je tek gornji dio sante leda, počet će se postavljati pitanje 37.000 partizanskih mirovina

Objavljeno

na

Zanimljivo je da je s govorom mržnje zapravo počela SOA negdje u srpnju prošle godine. U jednom dijelu izvješća koje je potpisao ravnatelj Dragan Lozančić služba tvrdi da se osjeća snažan porast “četničke ideologije“ u Lijepoj našoj.

[ad id=”93788″]

Govor “mržnje“ Marka Juriča odjeknuo je sve do Latinske Amerike gdje se trenutno nalazim i pišem ovu kolumnu. Srećom za moj progresivni, liberalni habitus javio se odmah s govorom punim ljubavi i ljevičarske tolerancije Tomislav Klauški iz katoličkog dnevnika 24 sata. Ali kako «plus i minus opet daju minus» ostaje gorak okus nacionalističkog incidenta Marka Juriča. Zanimljivo je da je s govorom mržnje zapravo počela SOA negdje u srpnju prošle godine. U jednom dijelu izvješća koje je potpisao ravnatelj Dragan Lozančić služba tvrdi da se osjeća snažan porast “četničke ideologije“ u Lijepoj našoj.

markoJurič nije išao u nepotrebnu širinu. Bez Banovine i Korduna, on se usredotočio na Cvjetni trg te je za četnike utvrdio da su četnici. Time je odmah digao na zadnje noge razne ljevičarske falangiste. Da taj lik barem ima smisla za satiru k’o delije iz Pupovčevih novosti koji su na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti objavili pjesmu o “Lijepoj našoj haubici“. Sam kraj genijalne satire riječima “dok mu Meron suce sije, dok mu Haag prijetnja nije, dok mu Srbe grobak krije, Haubica nek’ sve bije“ oduševio je Klauškog, Tomića, Lovrićku, Dežulovića, Pilsela Drageca Stazića do te mjere da je Milorad u jednom trenutku počeo razmišljati i o Nobelu. Zamislite, sad se Marko okomio na četnike. Zašto? Jer su tobože opasni. Pa nisu na Cvjetnom trgu Ružicu Čavar prebili četnici. Staru gospođu su prebili oni koji su sad užasnuti govorom mržnje Marka Juriča. Što je uostalom lošega u tome da na video snimci mitropolit Porfirije pjeva četničku pjesmu “Što se ono na Dinari sjaji.“ Pa i Stipe Mesić je u Australiji pjevao “Juru i Zvonu Bobana“ pa mu u HSP-u to nisu zamjerili. Biti četnik danas je potpuno legitimno i legalno u susjednoj Srbiji. Srbi rezoniraju izvan poltronskih šablona koje dominiraju u RH. Rehabilitirali su Dražu Mihajlovića četničkog vođu i ideologa. Zašto? Pa valjda zato što je Draža bio borac za veliku Srbiju. Ide i rehabilitacija generala Milana Nedića koji je prvi riješio židovsko pitanje u Evropi i o tome odmah obavijestio svog frenda Hitlera. Sprema se navodno i spomenik Aleksandru Rankoviću čija je ”velika Srbija“ bila malo prevelika i samom Titu pa je drug ”Marko“na Brijunskom plenumu 1966.g., odletio u istoriju. Usput oni koji su Draži, nakon pada Vukovara, u Borovom selu digli spomenik kasnije su bili dragi koalicijski partneri Sanaderu i Jadranki Kosor. I Srbi će rehabilitirati sve koji su se kroz povijest borili za Srbiju bez obzira na ideologiju. Rehabilitacija neće jedino zahvatiti njihove Jugoslovene jer kroz ideologiju jugoslovenstva nisu uspjeli stvoriti Veliku Srbiju. Svaka čast Srbima.

A Hrvati? Svi oni koji su se borili za Hrvatsku državu su sada proglašeni ustašama i zločincima. Da nije bilo “zloglasnog Merona“ to bi bila i službena povijest. Hrvoje Klasić i Tvrtko Jakovina čekali su k’o zapeta puška da se zabije “zadnji čavao u Tuđmanovu državu“. Ni branitelji nisu, nakon 5.kolovoza 1996.g., kod hrvatskih neojugoslavena i orjunaša prošli bolje. Sve su to za njih samo neškolovani primitivci koji su neprekidno na nišanu nevladinih udruga, Teršeličke, Pilsela, Čička (slučaj Željka Sačića). Spomenimo i “Centar za mirovne studije» ma što to značilo. Vječiti studenti tog Centra oglasili se na 18.obljetnicu tzv. mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Ljuti su i pomalo razočarani što svi tupe samo o Oluji i pobjedi u ratu, a dobar dio RH priključen je bez ispaljenog metka. Studoši su ovaj put u pravu. U Oluji je bilo svega. Kanadski general tvrdio da je pobijeno između 20.000 do 30.000 Srba. Naši progresivni mediji upozoravali su da je nakon 5.kolovoza protjerano oko 250.000 Srba. Možda? A što je s podatkom UNHCR-a da je na tom području 1993.g., živjelo 82.000 ljudi. Bilo je puno traktora, bežanije i ljevičarskih laži. A mirna reintegracija. Jacques Klajn i Vesna Škare Ožbolt su darovali Hrvatskoj nešto što je uvijek i bilo hrvatsko. Uz to i zakon o oprostu te preko njega tisuće ubojica, silovatelja koji danas rade u Hrvatskoj mirni i bezbrižni. Silovane žene susreću se sa silovateljima na ulici. Oči u oči.

Sad desničari, čim su se dokopali vlasti, kreću u reviziju povijesti. Ova provokacija Marka Juriča je tek gornji dio sante leda. Počet će se postavljati pitanje 37.000 partizanskih mirovina. Tražit će se da se ukinu mirovine drugovima koji su 1945.g., imali 3 godine, a otišli su u partizane 1942.g. Pa bi neki objavljivali registar aboliranih četnika, pa registar izdajnika itd. Najgore su glasine o zatvaranju pipe nevladinim udrugama. Što će GONG i Documenta samo sa stranim donacijama? Moglo bi ih se, kao u Rusiji, proglasiti stranim ekspoziturama što bi strašno pogodilo demokratsku javnost.

Demokratska javnost pokazala je zube. Mirjana Rakić rekla je “non pasaran“. Mirjana koja je i danas uvjerena da je dr. Tuđman ratni zločinac samim tim što je stvorio ovu državu s posebnim potrebama. Zabranila je Mirjana rad TV Z1 na tri dana. I to nije prvi put da Jurič i Bujanec promoviraju ustašluk. Jer samo ustaša može ukazivati na Porfirija koji pjeva četničke pjesme. Što će sve pasti na pamet pomahnitalim desničarima? Još će nekom pasti na pamet pljuckati na istok prema komšijama jer je baš ovih dana ugašen Radio Subotica jedini elektronički medij u Srbiji preko kojeg su Hrvati mogli biti informirani o svim događanjima koji se tiču Hrvata u Vojvodini. Vlasnik Radio Subotice je država Srbija. Dobro da to nije doznala Mirjana Rakić jer bi i Radio Subotica bila tri dana «out».

Mirjana RakicMislim da sam čak ovdje u Americi shvatio razmjere štete koje je Marko Jurič nanio ugledu RH. Kad me je čovjek u hotelu zapitao od kuda sam ponosno sam mu odgovorio -Croatia. Gledao me par sekundi i onda sretan što je skužio rekao “ah, Šuker“. Iz čiste pristojnosti nije ni zucnuo o Juriču i Porfiriju. Vidjelo se da mu je neugodno. Ali nije bilo neugodno Tomislavu Klauškom koji je povodom predstavljanje nove vlade napisao jednu nadahnutu kolumnu na kojoj bi mu pozavidio Joseph Gobbles inače poznat po povijesnoj mudrosti koja otprilike glasi ovako: ponovi 10 puta jednu laž i ona će postati istina. Tako umoči Tomislav pero u crvenu tintu i rodi se crni tekst. Naravno počelo je s glorifikacijom jedinog pravog HDZ-ovca kojeg Jugovići i orjunaši i danas obožavaju. Kad je HDZ 2003.g., pobijedio na izborima onda su strani diplomati, podučava nas Tomica, stisnuli dragog Ivu i on je raskinuo koalicijski ugovor s HSP-om zbog crnih košulja i ustaške ikonografije za koju Ivo za vrijeme izbora pojma nije ima da tako nešto postoji. Osobito kod Đapićevih pravaša. “Sanader ih je poslušao (strane diplomate), odbio pravaše i umjesto toga izgovorio ono slavno “Hristos se rodi“. Gdje su danas ta slavna vremena. U novoj koaliciji nalaze se čak dvije pravaške stranke koje veličaju ustaštvo i NDH, a u vladi će sjediti jedan štovatelj NDH kao ministar kulture.“ Tražili su desničari ministra kulture koji bi bio na razini Andreje Zlatar Violić, ali to je bila nemoguća misija. Stipe Petrina je bio najbliži tom idealu, ali ustašoidna vlada ne želi druga Petrinu jer drug Petrina voli druga Tita, a mrzi Titovog generala Tuđmana.

Klauški kao kirurškim skalpelom secira promašaje Domoljubne koalicije. Citira, progresivni novinar katoličkog dnevnika, svog idola Milorada Pupovca kojeg je zabrinuo “slučaj Marka Juriča koji nije slučaj izoliranog novinara ni televizije koja mu daje prostora da čini to što čini» kaže Pupi. «Nažalost, riječ je o političkoj agendi koja u posljednje tri godine sve više dobiva prostor u javnosti“. Inače netko bi trebao prišapnuti i Pupovcu i njegovom alter-egu Klauškom da se to inače zove demokracija. I nije demokracija samo kad Porfirije pjeva četničke pjesme, a Pupovčeve novosti se sprdaju s hrvatskom himnom “duhovito“ je uspoređujući sa “Lijepom našom haubicom“ koja sije smrt i sakriva srpske grobove. Demokracija je i nazvati četnike četnicima, između ostalog.

Nakon briljantnog Freda Matića koji je u Vukovaru uništio više srpskih tenkova nego ih je Srbija u povijesti imala, za njegovog nasljednika dolazi Mijo Crnoja. Nad njim se Klauški skoro sažalio. Niti je uništio stotinu tenkova, niti je mobiliziran, niti se sam izliječio od PTSP-a. Novi ministar bi jednu vrstu lustracije. Ni više ni manje. Popis svih domaćih izdajnika. E moj Mijo! Čista utopija. Takav popis izbacio bi na vidjelo jednu od najdebljih knjiga ikada izdanih u Hrvatskoj. Jer kad bi svi koji su izdali domovinu izdali i knjigu po toj izdaji Hrvatska bi bila jedna velika knjižnica.

hasanbegoviczlatko1HinaI još bi ljevičarski korpus progutao puno toga, ali ministra kulture Zlatana Hasanbegovića ne mogu i ne mogu. «Previše je» kako bi rekli Zagorci «falingi». Povjesničar s Instituta “Ivo Pilar“, jedan od čelnika udruge “U ime obitelji“, član Počasnog blajburškog voda itd. Užas!!! Nesretni Zlatan je nedavno u Otvorenom na HTV izjavio kako je “jedini rat u kojem su Hrvati pobijedili u prošlom stoljeću onaj iz 1991.g.“ Što, naravno, nije točno jer su pobijedili i 5.kolovoza 1995.g. Nesretni ministar tvrdi da je antifašizam floskula jer ga Ustav RH izvorno ne spominje. E, tu ga je čekao stari partizan Klauški. U Ustavu se spominju odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Bravo Tomice! Vidi se da iza te mutne formulacije o antifašističkom vijeću koje je oslobodilo Hrvatsku stoji glavom i bradom Vladimir Šeks. I doći će vrijeme da će u hrvatskom Ustavu jasno, glasno i nedvosmisleno pisati da je Hrvatska kao samostalna država nastala 5.kolovoza 1995.g., zabivši nogu u tur onima iz “antifašističkog vijeća“ koji se i danas pokušavaju šlepati uz hrvatske branitelje.

A Klauškom i ucviljenim ljevičarima samo citat Brain Tracyja :“Ako želite da uspijete morate naučiti živjeti sa svojim neuspjesima.“

Čitam da Stipe Petrina poziva predsjednika Sabora akademika Reinera da pod hitno podnese ostavku, a predsjednica RH raspusti Sabor i raspiše nove izbore. I da izbori traju sve dok progresivne snage opet ne dođu na vlast. Stipe je u pravom trenutku prešao preko Mosta. Drugi put bi bilo malo teže pogoditi. Recimo, Gordana Rusak je prebacila, onako lijeva i progresivna, ruksak preko ramena i preko Mosta u Hrvatski sabor. Zanimljiva biografija. Goga se najprije zaprepastila da netko uopće želi koalirati sa strankom “ratnog zločinca“ Glavaša. Ona ima malo principa, ali to malo što ima uopće ih se ne drži. Najprije je s Mosta skočila na Hrid jer joj se učinilo da sa statikom nešto nije u redu. Sad je završila u HSLS-u. Razgovarala je i s penzićima i navodno htjela malo tržiti. A penzići bez love. SDP-ovci također potvrđuju da je bilo komercijalnih razgovora o poslu za frendicu koja već ima posao. Čudno SDP-e nije na listi nepoćudnih. Oni nemaju pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca ali dobro stoje s pravomoćno osuđenim gradonačelnicima. Recimo gradonačelnik Vukovara nastradao je zbog tzv. trgovine interesima. Za nešto slično je sada zločesti Glavaš prijavio Gogu DORH-u. Čista osveta odbačenog Branimira s kojim Goga nije željela koalirati. Gordana je inače očekivano lijevo osvježenje na hrvatskom političkom nebu. Ona je za ukidanje vjeronauka u školama, a navodno je i protiv privatnih škola. Samo državne k’o u Sjevernoj Koreji. Sigurno je ljuta na Stipu koji neoprezno pili granu na kojoj sjedi tražeći nove izbore. Kad će Gordana ponovno imati priliku družiti se s pet stranaka i divaniti k’o da je u Velikom Trgovišću ako na novim izborima popuši.

Gordana vjerojatno zna za mudrost koju je početkom 20. stoljeća izrekao američki političar mislim da se zvao Harington: “U politici su važne samo dvije stvari: prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti…“

Poglavar SPC Irinej zamolio je papu Franju za prijem delegacije SPC u Vatikanu. Sveta stolica reagirala je neuobičajeno brzo. Brzo su se našli u Vatikanu Irinej, Darko Tanasković bivši ambasador pri Svetoj stolici, i šećer na kraju – Amfilohije Radović crnogorsko-primorski mitropolit SPC-a. Amfilohije je poznat po tome što je zagovarao crnogorske napade na Dubrovnik te negirao genocid u Srebrenici. Naravno, vječna tema bila je kao i obično kanonizacija Stepinca. Irinej, skroman i pastoralan kakav već jest, zamolio je Svetog oca “da pitanje kanonizacije kardinala Stepinca skine s dnevnog reda i prepusti ga nepogrešivom sudu Božjem“. Nepogrešivi sud Božji, u kojem će kao porotnici sjediti Irinej, Amfilohije Radović i Mitropolit Porfirije pa, ako nakon zasjedanja suda treba, mogu oni “baciti i pismu“. I što ostaje hrvatskom kleru nakon svega? Možda da kardinal Bozanić zapjeva “Evo zore, evo dana..“

Možda savjet Albert Camusa Crkvi u Hrvata: “Ne čekaj sudnji dan. Svaki je dan sudnji.“

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari