Pratite nas

Kolumne

HODAK: Rat još uvijek nije gotov, samo se danas vodi drugim sredstvima

Objavljeno

na

Nakon Bozanićevog “povijesnog“ govora pred Katedralom “ceo progresivni svet“ napokon je odahnuo. Oda sreće i pastoralnosti obasjala je “evanđeoski put“ koji se iznenada pojavio pred katotalibanima u Lijepoj našoj.

Odmah potom se notorni Darko Pavičić, uvijek spreman, bacio na dugo spremanu operaciju “spašavanja vojnika Porfirija“. Jeste, da je pjevao četničke pjesme i što sad? Pa svi smo gledali film “Tko pjeva zlo ne misli“.

Njegov svjetonazorski kolega iz Večernjaka Branimir Pofuk javio se “iz devetog neba“. Ozaren je dočekao Bozanićev govor kao da je napokon pronađen sveti gral nikada zaboravljenog bratstva i jedinstva. ”Nakon toliko godina ludila čudo je kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski…“.

Prevedeno na laički jezik znači kako se Brane duboko ponadao da je kardinalov govor znak da je razum pobijedio. Napokon! U slobodnijem prijevodu to je poziv na dijalog u kojem će naši biskupi i nadalje drugi obraz okrenuti vrhu SPC uz iskreno veselje i odobravanje naših antifašista i orjune.

Republika Hrvatska će i dalje za SPC ostati slijepo crijevo demokracije, crna ustašija, katolička džamahirija, mrzitelj Srba koji slave genocidnu Oluju, a Katolička crkva krivac koji nije ni prstom mrdnuo kako bi spriječio “građanski rat”.

I onda, nakon što je na istoku izašlo sunce koje je obasjalo Pavičića, Pufoka, Pupovca i kompaniju, iznenada, iz vedra neba sručila se nova Oluja, prolom oblaka, novi jahači apokalipse. Hrvatski biskupi skupa s Bozanićem objavili oštro pismo SPC-u i patrijarhu SPC Irineju još 18. studenog 2018., na obljetnicu pada Vukovara.

Hrvati su ostali “zapanjeni“ tonom i oštrinom pisma. Sva njihova reagiranja mogu se sublimirati u jednoj rečenici: “Hvala Bogu da su se napokon sjetili…“. Biskupi su se prisjetili “pastirske poslanice“ Irineja u kojoj Katolička crkva u Hrvatskoj nije učinila ništa da spriječi rat. Odgovor na to bizantinsko podmetanje nametnuo se sam od sebe: “Nije ona (Katolička crkva…) imala nikakva utjecaja na srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, na JNA, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskom tlu“.

U ovom odgovoru se nazire paradigma hrvatsko-srpskih odnosa, ne samo za vrijeme Domovinskog rata, nego još iz vremena kada su “guske odgegale u maglu“. Zamislite povijesnu smijuriju da je Hitler napao rusku Pravoslavnu crkvu optužujući je da nije spriječila bitku kod Staljingrada.

Poltronsko-kmetski kompleks hrvatskih političkih elita zarazio je i dio klera, a to su naše “komšije“ itekako dobro koristile. Sve do dolaska na vlast dr. Franje Tuđmana. Naravno, uz SPC tu je i “peta kolona“ jugonostalgičara, orjunaša, kriptokomunista, tobožnjih antifašista, senilnih boljševika čiji pogled je neprekidno okrenut prema istoku sa stoljetnom nadom da smo jedan narod, braća i da je vrijeme da se “Južni Sloveni“ ponovno ujedine.

Nakon što je pismo biskupa patrijarhu SPC-a izazvalo potres kao 7,5 Richtera odmah su na teren izašle ekipe iskusnih “cleanera“ da se spasi što se spasiti još dade. Na čelu se našao iskusni Darko Pavičić. “Pismo nije isključivo, poziv je na dijalog sa SPC-om. Naš Darko zna što je dobra boza… pa kaže: “Biskupi su odali priznanje episkopima SPC-a u Hrvatskoj locirajući nesnošljivost isključivo u Beogradu”. Zašto Darko Pavičić nije pročitao pismo biskupa, ne znam. Kako svojim uvlačenjem nije uspio spasiti “vojnika Porfirija“ sad ima skoro utopistički zadatak sanacije štete za koju mu nije dostatna jedna slabo čitana rubrika u Večernjem.

No u Jutarnjem misle malo sofisticiranije pa nas Tomislav Mamić, pastoralnošću tako tipičnom za taj list, upozorava: “No iako je pismo opravdano, postavlja se pitanje kako će na njega gledati papa Franjo koji je tražio iskreni dijalog sa SPC-om po pitanju kanonizacije Stepinca. Jer cijenu otvorenog garda biskupa s Ksavera, mogao bi platiti upravo voljeni blaženik čiji blagdan slavimo u nedjelju“.

Što se tiče pape Franje i refleksije ovog pisma na kanonizaciju Stepinca jasno je da stanje kanonizacije ne može biti gore od onog prije pisma. I sam je Papa tražio iskren dijalog. Vjerojatno u odnosu na obje Crkve. I tu je SPC zaista bila znatno iskrenija od naše crkve. SPC uporno proziva hrvatske biskupe, katoličke vjernike, kardinala Stepinca, Domovinski rat, nikada ne spominje RH, nego Liku, Dalmaciju, Slavoniju, narod koji stvara istoriju na zločinu, na krvi drugog naroda, i kako takav narod nema budućnosti (to je naš Irinej rekao na beogradskom sajmu knjiga u listopadu 2017.g.).

Naši su biskupi dobro izabrali tajming da napokon i oni budu iskreni kako to želi papa Franjo. U nedjelju 10. veljače bilo je Stepinčevo, pravo vrijeme da crkva u Hrvata kaže popu pop, a bobu bob. Crkva koja otvoreno propagira četništvo, veliča Dražu, blagoslivlja tenkove koji kreću na Vukovar, čiji episkop pjeva četničke pjesme u ime “iskrenosti“ optužuje naše biskupe kao ljude “neprikrivene proustaške orijentacije i ustašoidne retorike“… Ta i takva Crkva posredno odlučuje o kanonizaciji Alojzija Stepinca, nekadašnjeg dobrovoljca na Solunskom frontu u srpskim redovima. Jedan od uvjeta za kanonizaciju je i dokaz jednog ili dva čuda koja se pripisuju kandidatu.

Kad bi Srbi i Židovi priznali koliko im je Stepinac u onim vremenima pomagao to bi bila odmah dva čuda, a treće kad bi SPC pokazala minimalnu objektivnost u papinskoj mješovitoj komisiji. No u današnje vrijeme čuda su ipak nešto što se od SPC –a ne može očekivati. Ipak, i ovo pismo naših biskupa patrijarhu SPC-a je malo čudo zbog kojeg su mnogi ostali u čudu. Ja također.

Ljevičarska parada kiča

Isus se navodno ukazao srpskim pobunjenicima na okupiranim hrvatskim područjima koji su htjeli kamenovati Vožda, rekavši im :“Neka se prvi nabaci kamenom, onaj tko je bez ratnog zločina!“. Na to su se ljudi postiđeno razišli, a Voždu pade kamen sa srca.

“Europa je upoznata sa zastrašivanjem novinara u Hrvatskoj“, vrišti naslov u Jutarnjem. Progresivni HND je organizirao “okrugli stol“ na kojem se okupilo dobro poznato društvo na čelu s “biografom“ Ante Gotovine, Hrvojem Zovkom. Sve sami ”intelektualni proleteri” kako ih je pred 100 godina nazvao Lav Trocki. Na skupu je uglavnom prevladavalo cmizdrenje, čuđenje i zabezeknutost… Čulo se čak i da je to ”noćna mora, obeshrabrujuća za novinare i siguran put za cenzuru i auto cenzuru“.

Novinari i “novinari“ otvoreno traže u 21. stoljeću status “svete krave“. Obratite pažnju na preporuku HND-a za smanjenje “represije.“ Recimo, toč. 4 preporuke je upravo genijalna: “Kažnjavanje novinara i medija ne smije biti svrha sudskih postupaka“. Ako naš napaćeni novinar povrijedi Kazneni zakon ili Zakon o obaveznim odnosima, onda taj postupak može imati svrhu, recimo pomirenja stranaka, odbijanja ili odbacivanja tužbe… ali jedina svrha koja je nedopustiva je kažnjavanje novinara.

Nadalje, po članku 7. “Pravo na dostojanstvo, čast i ugled ne smiju se tumačiti na način da se radi o apsolutnim pravima koja ne mogu biti ograničena pravom na slobodu izražavanja…“.

Uglavnom, klasična ljevičarska dvoličnost ili još bolje licemjerje. Napose se, kao muha u čaši mlijeka, istak’o Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda. On nas mudro i oprezno podučava: “Poželjno je da se novinari bave funkcioniranjem pravosuđa, nije prirodno da se suci bave novinarima“. Aleluja!

Ako je novinar okrivljenik, optuženik, tuženik ili osumnjičenik, onda sudac mora donijeti raspravno rješenje da je predmet “neprirodan“ jer se sud ne smije baviti novinarom.

U toj ljevičarskoj paradi kiča, para mudrosti, cmizdrenja i bavljenja samih sa sobom nigdje nije iznesena usporedba s praksom u EU, Sjevernoj i Južnoj Americi, s iznosima koje tamo njihove “svete krave“ moraju platiti ako okleveću nekoga u medijima.

To sakrivaju k’o zmija noge. Naravno da nikome iz te ljevičarske falange nije ni na pamet palo spomenuti slučaj Velimira Bujanca kojeg je tužio Ranko Ostojić. Što glavnica, što troškovi postupka, što sudske tarife i kamate, Bujanec će morati platiti ukupno oko 40.000 kuna.

Međutim, njima je jasno da Velimir Bujanec nije novinar njihovog kova. On je tek neki rigidni desničar, uvijek u crnom, voditelj opskurne emisije na Z1… i slične isprazne floskule. Boli njih ona stvar što svaku emisiju “Bujice“ na lokalnim televizijama prati otprilike oko 350.000 ljudi. To je znanstvena fantastika za jugo novinare iz HND-a.

Bujanec sigurno nikada neće dobiti Večernjakovu Ružu, ali ipak radi vrhunski novinarski posao. Vodi najgledaniji show u elektronskim medijima u RH. I na kraju, da je Vice Vukojević tužio sve one novinare koji su ga godinama proganjali i blatili zbog “silovanja“ mlade muslimanke, a za koju se utvrdilo da nikada nije ni živjela, a kamoli da je bila silovana, bi li i taj proces bio, po mišljenju Ranka Marjana, neprirodan?

Akademik koji se još ’62. usprotivio Irineju, Rudan, Vučiću…

Čim je televizija N1 javila da su ”najmanje četiri žrtve Oluje na sjeveru Italije” navodno je odmah Vesna Teršelič zatražila od Italije da se suoči sa svojom prošlošću…

Dok pišem ovu kolumnu i koncentrirano izbjegavam tvrde glagole koji mi naviru zbog poltronskog odnosa Crkve, države i medija prema našim istočnim susjedima. Dolazi mi u sjećanje ljupka izjava na fejsu. Dragi, blagi i suzdržani Irinej s depiliranim četnikom Vojom Šešeljom kaže: “Dokažite da među vama nema ustaša“. On ne mora dokazivati da sjedi s ordinarnim četnikom Šešeljom ni da sam podržava četnike. U bivšoj su Jugi ustaše i četnici imali isti status – kvislinga.

Ustaše su s tim statusom otišli pod zemlju, a četnici su polako svoj mijenjali dok nisu jednog dana postali antifašisti. U naravi to znači da danas Dražini četnici dijele isti svjetonazor s Documentom Vesne Teršelič, Vedranom Rudan, Budom Lončarom, Goranom Gerovcem, Oliverom Frljićem, Antom Tomićem, Savezom antifašista Hrvatske, Snješkom Banović, Juricom Pavičićem… jer je kod svih njih antifašizam politička paradigma bez koje su kao ”ribe na suhom” potpuno izgubljeni.

Kao što su bili za vrijeme rata žestoki koljači, tako su četnici danas u Srbiji žestoki antifašisti i to na čelu s “prvim gerilcem“ Europe – čiča Dražom. Svi su oni iskreno uvjereni kako su svi Hrvati ustaše. Dokaz da je tome tako je i izjava etničkog Srbina Vase Bogdanova, akademika JAZU i profesora suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zgrebu, koji je u časopisu Forum u br. 1. iz 1962.g. na strani 397. javno objavio “da su interpretacije žrtava rata i drugih povijesnih tema došle samo jedan korak do onog zlonamjernog, klevetničkog, šovinističkog, reakcionarnog generaliziranja da su svi Hrvati ustaše“.

Pazite, još se 1962. g. akademik prof. Bogdanov usprotivio našem Irineju, Vedrani Rudan, Vučiću, ali i IDS-ovim perjanicama Miletiću i Jakovčiću koji se tresu od straha od tobožnjih ustaša, ali se tresu samo od smijeha kad čuju da je njihovo čedo Uljanik do sada koštao sve nas porezne obveznike blizu pet milijardi kuna, a do kraja ove godine još trebamo pljucnuti novih 10 milijardi. I dok svi mi plaćamo kriminal i lopovluk IDS-ova rukovodstva brodogradilištem, političke perjanice IDS-a verbalno ganjaju po Hrvatskoj fašiste i ustaše. Po njima se za Uljanik treba brinuti isključivo Zagreb i Vlada.

Od zanimljivih vijesti s fejsa izdvajam i izjavu Vedrane Rudan: “Nisam Hrvatica i time se ponosim!“. Naša Vedrana se slaže s Marijom Zdenka Malika koja predlaže: “Zabraniti hitno upaljače ‘U’ Hrvatskoj. I Blaža Divjak opasno prijeti: “Sve škole morat će voditi djecu u Jasenovac“. Čak ni komunisti nisu uspjeli svog Maršala natjerati u Jasenovac, a Blaža bi svu djecu odmah odvela na ekskurziju u Jasenovac.

Taj povijesni revizionizam Maršala naša će lijeva ministrica napokon ispraviti. Nju nimalo ne impresionira što je u Domovinskom ratu ubijeno preko 400 djece. Za nju je to sigurno tek mrvica prema ustaškom logoru u kojem je “ubijeno“, hajmo licitirati, bar ”50.000 djece“ kako kaže prvo svešteno lice Srbije Irinej. I bilo bi to uistinu tragično da otac domovine Dobrica Ćosić nije u jednom trenutku iskrenosti napisao: “Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno…“. Stoga Irinejev logor s 50.000 ubijene djece je ta inventivnost i maštovitost. Sjeća li se itko početka devedesetih i izjave Milorada Pupovca o 12.000 prekrštene srpske djece?

Kaže Dobrica: lažemo stvaralački, maštovito… rekao bih, ali i providno i masno. Međutim, generacije će otići, a laž ostati. Naravno ostat će samo Joža Manolić i Buda Lončar. Oni bi možda mogli nadživjeti i kornjače s Galapagosa kako to proriče Dragan Balta na fejsu. To je samo dokaz da rat još uvijek nije gotov. Samo se danas vodi drugim sredstvima. No zbog toga nemojte plakati jer kako je lijepo napisao Stanislav Jerzy Lec: “Suze ne gase lomače“.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari