Pratite nas

Kolumne

HODAK: Rat još uvijek nije gotov, samo se danas vodi drugim sredstvima

Objavljeno

na

Nakon Bozanićevog “povijesnog“ govora pred Katedralom “ceo progresivni svet“ napokon je odahnuo. Oda sreće i pastoralnosti obasjala je “evanđeoski put“ koji se iznenada pojavio pred katotalibanima u Lijepoj našoj.

Odmah potom se notorni Darko Pavičić, uvijek spreman, bacio na dugo spremanu operaciju “spašavanja vojnika Porfirija“. Jeste, da je pjevao četničke pjesme i što sad? Pa svi smo gledali film “Tko pjeva zlo ne misli“.

Njegov svjetonazorski kolega iz Večernjaka Branimir Pofuk javio se “iz devetog neba“. Ozaren je dočekao Bozanićev govor kao da je napokon pronađen sveti gral nikada zaboravljenog bratstva i jedinstva. ”Nakon toliko godina ludila čudo je kad se biskupi i episkopi ponašaju kršćanski…“.

Prevedeno na laički jezik znači kako se Brane duboko ponadao da je kardinalov govor znak da je razum pobijedio. Napokon! U slobodnijem prijevodu to je poziv na dijalog u kojem će naši biskupi i nadalje drugi obraz okrenuti vrhu SPC uz iskreno veselje i odobravanje naših antifašista i orjune.

Republika Hrvatska će i dalje za SPC ostati slijepo crijevo demokracije, crna ustašija, katolička džamahirija, mrzitelj Srba koji slave genocidnu Oluju, a Katolička crkva krivac koji nije ni prstom mrdnuo kako bi spriječio “građanski rat”.

I onda, nakon što je na istoku izašlo sunce koje je obasjalo Pavičića, Pufoka, Pupovca i kompaniju, iznenada, iz vedra neba sručila se nova Oluja, prolom oblaka, novi jahači apokalipse. Hrvatski biskupi skupa s Bozanićem objavili oštro pismo SPC-u i patrijarhu SPC Irineju još 18. studenog 2018., na obljetnicu pada Vukovara.

Hrvati su ostali “zapanjeni“ tonom i oštrinom pisma. Sva njihova reagiranja mogu se sublimirati u jednoj rečenici: “Hvala Bogu da su se napokon sjetili…“. Biskupi su se prisjetili “pastirske poslanice“ Irineja u kojoj Katolička crkva u Hrvatskoj nije učinila ništa da spriječi rat. Odgovor na to bizantinsko podmetanje nametnuo se sam od sebe: “Nije ona (Katolička crkva…) imala nikakva utjecaja na srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, na JNA, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskom tlu“.

U ovom odgovoru se nazire paradigma hrvatsko-srpskih odnosa, ne samo za vrijeme Domovinskog rata, nego još iz vremena kada su “guske odgegale u maglu“. Zamislite povijesnu smijuriju da je Hitler napao rusku Pravoslavnu crkvu optužujući je da nije spriječila bitku kod Staljingrada.

Poltronsko-kmetski kompleks hrvatskih političkih elita zarazio je i dio klera, a to su naše “komšije“ itekako dobro koristile. Sve do dolaska na vlast dr. Franje Tuđmana. Naravno, uz SPC tu je i “peta kolona“ jugonostalgičara, orjunaša, kriptokomunista, tobožnjih antifašista, senilnih boljševika čiji pogled je neprekidno okrenut prema istoku sa stoljetnom nadom da smo jedan narod, braća i da je vrijeme da se “Južni Sloveni“ ponovno ujedine.

Nakon što je pismo biskupa patrijarhu SPC-a izazvalo potres kao 7,5 Richtera odmah su na teren izašle ekipe iskusnih “cleanera“ da se spasi što se spasiti još dade. Na čelu se našao iskusni Darko Pavičić. “Pismo nije isključivo, poziv je na dijalog sa SPC-om. Naš Darko zna što je dobra boza… pa kaže: “Biskupi su odali priznanje episkopima SPC-a u Hrvatskoj locirajući nesnošljivost isključivo u Beogradu”. Zašto Darko Pavičić nije pročitao pismo biskupa, ne znam. Kako svojim uvlačenjem nije uspio spasiti “vojnika Porfirija“ sad ima skoro utopistički zadatak sanacije štete za koju mu nije dostatna jedna slabo čitana rubrika u Večernjem.

No u Jutarnjem misle malo sofisticiranije pa nas Tomislav Mamić, pastoralnošću tako tipičnom za taj list, upozorava: “No iako je pismo opravdano, postavlja se pitanje kako će na njega gledati papa Franjo koji je tražio iskreni dijalog sa SPC-om po pitanju kanonizacije Stepinca. Jer cijenu otvorenog garda biskupa s Ksavera, mogao bi platiti upravo voljeni blaženik čiji blagdan slavimo u nedjelju“.

Što se tiče pape Franje i refleksije ovog pisma na kanonizaciju Stepinca jasno je da stanje kanonizacije ne može biti gore od onog prije pisma. I sam je Papa tražio iskren dijalog. Vjerojatno u odnosu na obje Crkve. I tu je SPC zaista bila znatno iskrenija od naše crkve. SPC uporno proziva hrvatske biskupe, katoličke vjernike, kardinala Stepinca, Domovinski rat, nikada ne spominje RH, nego Liku, Dalmaciju, Slavoniju, narod koji stvara istoriju na zločinu, na krvi drugog naroda, i kako takav narod nema budućnosti (to je naš Irinej rekao na beogradskom sajmu knjiga u listopadu 2017.g.).

Naši su biskupi dobro izabrali tajming da napokon i oni budu iskreni kako to želi papa Franjo. U nedjelju 10. veljače bilo je Stepinčevo, pravo vrijeme da crkva u Hrvata kaže popu pop, a bobu bob. Crkva koja otvoreno propagira četništvo, veliča Dražu, blagoslivlja tenkove koji kreću na Vukovar, čiji episkop pjeva četničke pjesme u ime “iskrenosti“ optužuje naše biskupe kao ljude “neprikrivene proustaške orijentacije i ustašoidne retorike“… Ta i takva Crkva posredno odlučuje o kanonizaciji Alojzija Stepinca, nekadašnjeg dobrovoljca na Solunskom frontu u srpskim redovima. Jedan od uvjeta za kanonizaciju je i dokaz jednog ili dva čuda koja se pripisuju kandidatu.

Kad bi Srbi i Židovi priznali koliko im je Stepinac u onim vremenima pomagao to bi bila odmah dva čuda, a treće kad bi SPC pokazala minimalnu objektivnost u papinskoj mješovitoj komisiji. No u današnje vrijeme čuda su ipak nešto što se od SPC –a ne može očekivati. Ipak, i ovo pismo naših biskupa patrijarhu SPC-a je malo čudo zbog kojeg su mnogi ostali u čudu. Ja također.

Ljevičarska parada kiča

Isus se navodno ukazao srpskim pobunjenicima na okupiranim hrvatskim područjima koji su htjeli kamenovati Vožda, rekavši im :“Neka se prvi nabaci kamenom, onaj tko je bez ratnog zločina!“. Na to su se ljudi postiđeno razišli, a Voždu pade kamen sa srca.

“Europa je upoznata sa zastrašivanjem novinara u Hrvatskoj“, vrišti naslov u Jutarnjem. Progresivni HND je organizirao “okrugli stol“ na kojem se okupilo dobro poznato društvo na čelu s “biografom“ Ante Gotovine, Hrvojem Zovkom. Sve sami ”intelektualni proleteri” kako ih je pred 100 godina nazvao Lav Trocki. Na skupu je uglavnom prevladavalo cmizdrenje, čuđenje i zabezeknutost… Čulo se čak i da je to ”noćna mora, obeshrabrujuća za novinare i siguran put za cenzuru i auto cenzuru“.

Novinari i “novinari“ otvoreno traže u 21. stoljeću status “svete krave“. Obratite pažnju na preporuku HND-a za smanjenje “represije.“ Recimo, toč. 4 preporuke je upravo genijalna: “Kažnjavanje novinara i medija ne smije biti svrha sudskih postupaka“. Ako naš napaćeni novinar povrijedi Kazneni zakon ili Zakon o obaveznim odnosima, onda taj postupak može imati svrhu, recimo pomirenja stranaka, odbijanja ili odbacivanja tužbe… ali jedina svrha koja je nedopustiva je kažnjavanje novinara.

Nadalje, po članku 7. “Pravo na dostojanstvo, čast i ugled ne smiju se tumačiti na način da se radi o apsolutnim pravima koja ne mogu biti ograničena pravom na slobodu izražavanja…“.

Uglavnom, klasična ljevičarska dvoličnost ili još bolje licemjerje. Napose se, kao muha u čaši mlijeka, istak’o Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda. On nas mudro i oprezno podučava: “Poželjno je da se novinari bave funkcioniranjem pravosuđa, nije prirodno da se suci bave novinarima“. Aleluja!

Ako je novinar okrivljenik, optuženik, tuženik ili osumnjičenik, onda sudac mora donijeti raspravno rješenje da je predmet “neprirodan“ jer se sud ne smije baviti novinarom.

U toj ljevičarskoj paradi kiča, para mudrosti, cmizdrenja i bavljenja samih sa sobom nigdje nije iznesena usporedba s praksom u EU, Sjevernoj i Južnoj Americi, s iznosima koje tamo njihove “svete krave“ moraju platiti ako okleveću nekoga u medijima.

To sakrivaju k’o zmija noge. Naravno da nikome iz te ljevičarske falange nije ni na pamet palo spomenuti slučaj Velimira Bujanca kojeg je tužio Ranko Ostojić. Što glavnica, što troškovi postupka, što sudske tarife i kamate, Bujanec će morati platiti ukupno oko 40.000 kuna.

Međutim, njima je jasno da Velimir Bujanec nije novinar njihovog kova. On je tek neki rigidni desničar, uvijek u crnom, voditelj opskurne emisije na Z1… i slične isprazne floskule. Boli njih ona stvar što svaku emisiju “Bujice“ na lokalnim televizijama prati otprilike oko 350.000 ljudi. To je znanstvena fantastika za jugo novinare iz HND-a.

Bujanec sigurno nikada neće dobiti Večernjakovu Ružu, ali ipak radi vrhunski novinarski posao. Vodi najgledaniji show u elektronskim medijima u RH. I na kraju, da je Vice Vukojević tužio sve one novinare koji su ga godinama proganjali i blatili zbog “silovanja“ mlade muslimanke, a za koju se utvrdilo da nikada nije ni živjela, a kamoli da je bila silovana, bi li i taj proces bio, po mišljenju Ranka Marjana, neprirodan?

Akademik koji se još ’62. usprotivio Irineju, Rudan, Vučiću…

Čim je televizija N1 javila da su ”najmanje četiri žrtve Oluje na sjeveru Italije” navodno je odmah Vesna Teršelič zatražila od Italije da se suoči sa svojom prošlošću…

Dok pišem ovu kolumnu i koncentrirano izbjegavam tvrde glagole koji mi naviru zbog poltronskog odnosa Crkve, države i medija prema našim istočnim susjedima. Dolazi mi u sjećanje ljupka izjava na fejsu. Dragi, blagi i suzdržani Irinej s depiliranim četnikom Vojom Šešeljom kaže: “Dokažite da među vama nema ustaša“. On ne mora dokazivati da sjedi s ordinarnim četnikom Šešeljom ni da sam podržava četnike. U bivšoj su Jugi ustaše i četnici imali isti status – kvislinga.

Ustaše su s tim statusom otišli pod zemlju, a četnici su polako svoj mijenjali dok nisu jednog dana postali antifašisti. U naravi to znači da danas Dražini četnici dijele isti svjetonazor s Documentom Vesne Teršelič, Vedranom Rudan, Budom Lončarom, Goranom Gerovcem, Oliverom Frljićem, Antom Tomićem, Savezom antifašista Hrvatske, Snješkom Banović, Juricom Pavičićem… jer je kod svih njih antifašizam politička paradigma bez koje su kao ”ribe na suhom” potpuno izgubljeni.

Kao što su bili za vrijeme rata žestoki koljači, tako su četnici danas u Srbiji žestoki antifašisti i to na čelu s “prvim gerilcem“ Europe – čiča Dražom. Svi su oni iskreno uvjereni kako su svi Hrvati ustaše. Dokaz da je tome tako je i izjava etničkog Srbina Vase Bogdanova, akademika JAZU i profesora suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zgrebu, koji je u časopisu Forum u br. 1. iz 1962.g. na strani 397. javno objavio “da su interpretacije žrtava rata i drugih povijesnih tema došle samo jedan korak do onog zlonamjernog, klevetničkog, šovinističkog, reakcionarnog generaliziranja da su svi Hrvati ustaše“.

Pazite, još se 1962. g. akademik prof. Bogdanov usprotivio našem Irineju, Vedrani Rudan, Vučiću, ali i IDS-ovim perjanicama Miletiću i Jakovčiću koji se tresu od straha od tobožnjih ustaša, ali se tresu samo od smijeha kad čuju da je njihovo čedo Uljanik do sada koštao sve nas porezne obveznike blizu pet milijardi kuna, a do kraja ove godine još trebamo pljucnuti novih 10 milijardi. I dok svi mi plaćamo kriminal i lopovluk IDS-ova rukovodstva brodogradilištem, političke perjanice IDS-a verbalno ganjaju po Hrvatskoj fašiste i ustaše. Po njima se za Uljanik treba brinuti isključivo Zagreb i Vlada.

Od zanimljivih vijesti s fejsa izdvajam i izjavu Vedrane Rudan: “Nisam Hrvatica i time se ponosim!“. Naša Vedrana se slaže s Marijom Zdenka Malika koja predlaže: “Zabraniti hitno upaljače ‘U’ Hrvatskoj. I Blaža Divjak opasno prijeti: “Sve škole morat će voditi djecu u Jasenovac“. Čak ni komunisti nisu uspjeli svog Maršala natjerati u Jasenovac, a Blaža bi svu djecu odmah odvela na ekskurziju u Jasenovac.

Taj povijesni revizionizam Maršala naša će lijeva ministrica napokon ispraviti. Nju nimalo ne impresionira što je u Domovinskom ratu ubijeno preko 400 djece. Za nju je to sigurno tek mrvica prema ustaškom logoru u kojem je “ubijeno“, hajmo licitirati, bar ”50.000 djece“ kako kaže prvo svešteno lice Srbije Irinej. I bilo bi to uistinu tragično da otac domovine Dobrica Ćosić nije u jednom trenutku iskrenosti napisao: “Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno…“. Stoga Irinejev logor s 50.000 ubijene djece je ta inventivnost i maštovitost. Sjeća li se itko početka devedesetih i izjave Milorada Pupovca o 12.000 prekrštene srpske djece?

Kaže Dobrica: lažemo stvaralački, maštovito… rekao bih, ali i providno i masno. Međutim, generacije će otići, a laž ostati. Naravno ostat će samo Joža Manolić i Buda Lončar. Oni bi možda mogli nadživjeti i kornjače s Galapagosa kako to proriče Dragan Balta na fejsu. To je samo dokaz da rat još uvijek nije gotov. Samo se danas vodi drugim sredstvima. No zbog toga nemojte plakati jer kako je lijepo napisao Stanislav Jerzy Lec: “Suze ne gase lomače“.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Ovako će izgledati Europljanin 21. stoljeća

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je da kada migranti stradaju u Sredozemlju kao ovih tjedana, medijski se u Europi upire prstom u ljude, poput Salvinija, koji traži samo jedno: vladavinu zakona, osim za one koji bježe od životne i bilo koje druge ugroze. No nitko ne upire prstom u one koji stvaraju kaos, u trgovce ljudima i nevladine udruge.

Ovi posljednji su po definiciji dobri dečki i cure, a oni koji traže vladavinu zakona, jer su 90 posto migranata bez dokumenata ekonomski migranti, oni su loši dečki.

Kako nevladine udruge koje se bave klimatskim promjenama već imaju svoju sveticu, djevicu i mučenicu, malu Gretu, bezočno instrumentalizirano bolesno dijete (autizam), tako su i nevladine udruge koje se bave prijevozom migranata u Europu preko leđa sve siromašnijih Talijana, također dobile svoju prvu sveticu u NGO kalendaru, kapetanicu broda i udruge Sea Watch, Carolu Rackete.

O njoj, NGO svetici koja se sva posvetila spašavanju prezrenih na svijetu, malo se zna, no nju smatram modelom Europljanina u skoroj budućnosti, koji će nastati uslijed nasilnog i protuzakonitog miješanja rasa, te ideologijom konzumerizma u koju možemo sažeti sve, tzv. “europske vrijednosti”.

No prije nego što opišemo Carolu Rackete na temelju onoga što je ona sama rekla o sebi, pogledajmo tko financira njezinu udrugu. Iako se u toj agendi stalno spominje Sorosa, ovdje to nije slučaj. Na prvom mjestu to je prebogata njemačka Evangelička crkva, potom slijede razni članovi i simpatizeri stranaka “zelenih”.

Pridružila se tome i Katolička crkva u Njemačkoj, u liku omiljenog kardinala pape Frane, münchenskog nadbiskupa Marxa. Ali, kao i kod reklame za posuđe na televiziji, uz kupovinu seta lonaca dobijete besplatno i set noževa, iznenađenje.

U ovom slučaju financiranja nevladine udruge Sea Watch iznenađenje se zove Millî Görüş. Ne, to nije ime i prezime, to je naziv turske islamističke organizacije (u prijevodu “nacionalna vizija”) koja u Europi broji oko 500 tisuća članova. Njihovo djelovanje, posebno u Njemačkoj, temelji se na financiranju džamija i islamskih centara te širenju radikalne političke vizije islama.

Jedan od njihovih glavnih ideologa i utemeljitelja je Necmettin Erbakan, koji je umro prije osam godina, no njegove programatske riječi i dalje su žive. Citiram Erbakana: “Europa je bolesna, i moramo im dati ispravan lijek – cijela će Europa postati islamska. Osvojit ćemo i Rim”. Kako? Oružjem kao u prethodne dvije invazije u povijesti?

Ne, uz pomoć korisnih idiota poput Carole i zloporabom ljudskih prava, što je sažeo u rečenicu: “Pokorit ćemo vas vašim zakonima”.

Zbog svega toga islamistička organizacija Millî Görüş prošle je godine došla u sukob s austrijskim kancelarom Sebastianom Kurzom koji je iz Austrije protjerao oko šezdeset imama i zatvorio sedam džamija koje su radikalizirale mlade muslimane, čak i one druge generacije.

Nema šale s Kurzom, no, nažalost, u drugim europskim zemljama ignoriraju ovu moćnu i brojnu organizaciju, mediji o njoj skoro pa i ne pišu. Tako smo došli do paradoksa da jedna islamistička organizacija zajedno s njemačkom Evangeličkom i Katoličkom crkvom te sve snažnijom grupacijom zelenih stranaka, financira našu Carolu Racket i njezinu organizaciju i brod.

Racketova je model rađajućeg Europljanina, bez korijena, bez ičega, bez identiteta. Evo što je govorila u intervjuima o sebi, od talijanskog Corriere della Sera do španjolskog El Paisa.

Nju, veli, grize savjest što je Europljanka jer je odrasla u blagostanju, za razliku ljudi iz tzv. trećeg svijeta, a za to je kriva Europa, pa je njezin aktivizam pranje savjesti zbog zločinačke Europe.

Iako Njemica, ne osjeća se Njemicom, tek Europljankom. Apolitična je, no želi “više Europe” jer su nacije izvori zločina. Kaže da nema fiksne kuće. Granice smatra glupošću, povijest Europe za nju je tek povijest zločina. Dakako, ona je fan Grete, ekološki osviještena.

Osim što ova svetica spašava migrante, spašava i Zemlju, pa je i članica grupe Extinction Rebellion “gdje ratujemo protiv klimatskih promjena… pa u Kinu nisam išla zrakoplovom već vlakom.

Nema korijena, stalno putuje i spašava ovo ili ono. Ljudska prava su ispred pozitivnih zakona i svatko iz islamskog svijeta i bez dokumenata ima prava, iako ne bježi od rata ili siromaštva, doći u Europu i tražiti još bolji život.

Dakako, ateistkinja je, ne voli kršćanstvo, ali uzima novac od crkava, pa i islamskih radikala. Smatra se intelektualkom i “ima mrežu prijatelja po sveučilištima diljem svijeta”.

Tko ne misli ili ne čini ili ne živi kao ona, to rješava po kratkom postupku, on je rasist, fašist, ksenofob, islamofob.

Dakako, kapitalizam je za nju zlo, iako mrskim kapitalistima doslovno dovozi roblje, jeftinu radnu snagu. Kada isti siluju zapadnjakinje, uglavnom šuti jer “to rade i Europljani”. Sve je dakle relativno, sve su kulture iste, a ljudi su braća.

U jednom, ateist, apatrid, bez ikakvog identiteta, ne želi se vezati niti imati djecu. Millî Görüş s pravom joj daje novac. Izvrsna investicija.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Kad i zašto je pozdrav ZDS zabranjen? Kojim zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

A mudrost i razboritost se probudiše iznenada i u Siniše Senjanovića i Branke Žigante Živković na Visokom prekršajnom sudu i Čavoglave odoše na tzv. “đubrište istorije“. Najprije je po proceduri odradio svoje sudac u Makarskoj Slavko Štrbac, čiji inicijali jako podsjećaju na inicijale “sudije“ iz Zadra Save Štrbca i njegovog “Veritasa“ koji je dostavio dvije tone pismenih dokaza Haagu o genocidu HV-a nad srpskim civilima nakon“ Oluje“. Zastrašujuća je zvučala činjenica da su ”ustaše” srpske civile razoružale!

Usprkos podršci HHO-a i Zvonimira Čička, Žarka Puhovskog i Feralovaca, tada mlade Slavice Lukić i Hrvoja Zovka, koji je navodno snimio film o generalu, ali nešto drugačijem od ovog od Tončija Vrdoljaka, haški birokrate oslobodiše – na opću žalost “progresivne javnosti“ – ”genocidne” generale… Ostalo je samo povijest. Naivni Hrvateki počeše hodočastiti u Međugorje, Međumurje, Lourdes, Vatikan i Fatimu, uvjereni da su oni baš oni Hrvateki koji su ratni pobjednici. Sad naše ”sudije” kazniše pjevača zbog “ustaškog pozdrava koji potiče na mržnju“. On mora platiti 765 ustaških kuna. One potiču na ljubav!

Na fejsu sve gori. Neki javljaju da je Komunistička partija službeno proglašena zločinačkom organizacijom, ali u Bugarskoj. Bugari moraju biti baš u svemu bolji od nas. Depresivno. Ali nije ipak sve tako crno, uvijek se nađe nešto što udahne dašak optimizma i radosti.

Čavoglave su ”šlus”, kako to kažu u Hercegovini, ali nam je zato za Veliku Gospu došao gost iz Srbije Miroslav Ilić da nam ”odpeva” pjesmu o generalu Draži. Naime u Novoj Rači, marijanskom svetištu, u srijedu 14. kolovoza naš Miroslav je opjevao ponosnim Hrvatekima nekoliko “hrvatskih budnica“ kao “Morem plovi jedna mala barka“, s jednim senzibilno poetskim tekstom: “Pošla majka sina da potraži, pa se javi đeneralu Draži, čiča Dražo, gde je moje dete…čuvaju ga srpske bajunete“ ili tako nekako.

E, da je Aleksandar Vučić neki lijevi liberalni političar, kao njegovi hrvatski kolege, on bi pred Pupovcem i Stanimirovićem u Krušedolu umjesto pjesme “Morem plovi jedna mala barka“ dao izvesti pjesmu koja je bila naročito popularna na Baniji i Kordunu “Od Topole pa do Ravne gore sve su straže đenerala Draže…“. Naši Siniša i Branka bi to također, u roku odmah, zabranili, ali te dvije pjesme ne bi otišle na popularno “đubrište istorije“. Zašto? Pa tamo je kao na Zlatnom ratu u kolovozu. Od mnoštva možeš ležati samo na kuku! Kod nas je sve puno “ustaških“ pjesama kao što su Čavoglave, Vila Velebita, Ustani bane, Marjane, Marjane, Lijepa li si, Moj Ivane, Sude mi, Hrvatska te zove, zove…

Javljaju se paničari na fejsu… “Ako se blagajnica u trgovini uvrijedi jer plaćam u ustaškim i zločinačkim kunama, jesam li prekršio zakon?“ Prilično komplicirano pitanje. Ne osjećam se kompetentan odgovoriti. Tek sam oko 50 godina fiškal. Predložio sam eksperte advokata Šerića, sudca Turudića, Sinišu, Branku i Slavicu. Ja sam nekonfliktan i sklon kompromisima. Iako i trulim, stoga predlažem “Sprem’te se sprem’te četnici… ZDS!?

I na kraju ove povijesne balade gdje, kad i zašto je pozdrav ZDS zabranjen? Kojim zakonom? Kakove formalno-pravne i uzročne veze ima spomenuta Brankina i Sinišina presuda s čl. 39. Ustava RH? Ako se pozdravom ZDS krši čl. 39 Ustava RH, ne kršili li ga i “ustaška“ valuta kuna? Je li himna Lijepa naša u skladu s čl. 39. Ustava jer se pjevala za čitavo vrijeme trajanja NDH? Da se ne ponavljam, u jednoj od mojih kolumni objavio sam faksimil dopisa dvojice domobrana iz SAD-a koji se na kraju pozdravljaju s “ustaškim“ ZDS. Mali problem je jedino što je ta korespondencija iz 1936. godine.

U SAD-u su već tada mudro dijalektički zaključili kakova će ustašija buknuti na brdovitom Balkanu. Naravno, moj portal posjeduje faksimil tog dopisivanja pa ako naše antife žele, on se može pojaviti…, ali nekako sumnjam da to njih zanima. Nakon što je prvi puta bio objavljen, nitko nije ni muknuo o mogućem falsifikatu, da je to fake news ili slično kukavičje jaje. Hajmo i mi danas u slobodnoj Hrvatskoj kako nas je drug Tito učio, kazneno/prekršajno goniti i pozdrav ZDS i grb s prvim bijelim poljem i hrvatske rodoljubne pjesme. Sve to treba proslijediti Slavici Lukić, Slavku Štrbcu, Siniši i Branki…pa neka oni svakog rebnu, kao po novom Zakonu o prometu na cestama, strogim kaznama od bar pet godina na više ili manje… Sve će to “naši“ suci na Ustavnom zaviti u fini plavo, bijelo i crveni celofan i potvrditi kao ustavno. Oni malobrojni će izdvojiti svoje mišljenje, ali revolucija teče dalje.

Siguran sam da su mnogi koji čitaju ovu subverzivnu kolumnu čitali i roman Marcela Prousta “U potrazi za izgubljenim vremenom“. Proust je sa simboličnih klasnih pozicija opisao društveno raslojavanje francuske aristokracije. Usporedbom možemo gledati na raslojavanje crvene komunističke elite devedesetih godina i njihov snobovski prelazak onima koji su tada došli do vrhova vlasti. Kad su se tamo primirili, snašli, stekli pozicije, poglavito medijske, krenuli su u “potragu za svojim izgubljenim vremenima“.

Glorifikacija Tita, roktanje o “divnim“ vremenima samoupravljanja i “Golih otoka“, obračun sa simbolima protiv kojih su se četiri godine borili preko njihovih medija, a često i s puškom u ruci, zauzimanje pravih pozicija u pravosuđu, na filozofskim faksevima, osobito katedrama povijesti… Danas se pojavljuju kao likovi Mesića, Manolića, Beljaka i sličnih koji s punim pravom “predaju“ svoju povijest. Oni su “povjesničari“ koji su sami ne tako davno “držali katedru iz povijesti“, ali tako da su držali katedru dok je stolar zabijao čavle u nju. Uvjereni su da je povijest njihova.

Samo likovi iz Žikine dinastije Dejan Jović, Saša Leković, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Žonja, Rade, Rada, Anka partizanka, Slavica Lukić, Ivanka Toma… nisu shvatili biti problema. ZDS se vratio iz Domovinskog rata na velika vrata jer su se s tim poklikom naši branitelji borili i uz njega ginuli za današnju slobodu i samostalnost Hrvatske. I nema tog Siniše, Branke, Slavice, Branka…koji će mu opet nabiti lance…iste one lance koji su u komunizmu bili najveći prijatelji radnih ljudi. Naime, kad je god trebalo išli su radnicima na ruku.

Da parafraziram ono što je Ennio Flaiano, scenarist kultnog filma “Slatki život“, jedanput napisao: “Politička situacija u Hrvatskoj je teška, ali nije ozbiljna“.

Delije su na nekoj utakmici izvjesili transparent “Dogodine u Kninu!“ Torcida je odgovorila: “Bez Vojvodine!“ Zašto vas zamaram ovim u biti irelevantnim prepucavanjem navijačkih skupina. Zbog poplave sociopatoloških optužnica koje nam dolaze kako s istoka tako i iz našeg pravosuđa. Ne bi se začudio da se i tu umiješaju Štrbac, Siniša i Branka. Zašto? Zato što komšije histerično pljuju po Torcidi. Evo samo jednog od blažih naslova u jednim srpskim novinama: “Torcidaši su poznati po mržnji i žele raspad Srbije“. Valjda se to odnosilo na to što je Torcida odgovorila na ofucanu parolu “dogodine u Kninu“ s kontrom “ali bez Vojvodine“.

Ovakvo športsko prepucavanje navijača odmah pada na plodno tlo naših jugovića. Plima tobožnje mržnje i zagovora raspada Srbije širi se polagano i sigurno kroz njihove smrznute glave. Već valjda vide i Pupovca kako u Saboru hoda sa žutom trakom oko ruke. Mira Nikolić, srpska gospođa ”ambasadorka” u Zagrebu, odmah će zatražiti da se ispričamo, a možda da se i ”izvinemo”.

Nedavno se Mira istakla k’o muha u čaši mlijeka izjavivši: “Oluja je bila etničko čišćenje! Nema mirenja bez isprike“. Čije, pitam ja? Evo, ta izjava je jedan od razloga zašto sam počeo s plakatima Delija i Torcide. Oni su nas okupirali, klali i ubijali četiri godine, a sada nam preko svoje veleposlanice u RH službeno i poručuju: “Nema mirenja bez isprike…“. I tko se na kraju krajeva uopće želi pomiriti? Na žalost, ratni pobjednici tj. njihovi poltronski političari.

Je li naše zrinjevačko Ministarstvo nakon ove izjave reagiralo, je li gospođu ”ambasadorku” priupitalo za što bi se mi morali ispričati? Možda zbog toga što su napali Vukovar, Maslenicu…ili zbog Bljeska i Oluje kojima smo oslobađali vlastiti teritorij. Činjenica je da se ni jedan rat s njima nije vodio na teritoriju Srbije. To je valjda dovoljan dokaz i zadnjoj političkoj budali tko je koga napadao, tko je na čije tenkove bacao ”bele lale” na ispraćaju prema Ovčari. Mlaka, mlitava, trulo kompromisna politika RH prema ”nabrijanoj” politici iz Srbije na kraju je i dovela do zabrane izvođenja Čavoglava.

Ne bih se onesvijestio da u svom poltronstvu vlast u RH jednog dana odluči disciplinirati Torcidu. Poltronima svašta pada na pamet. A kako produžiti kratku pamet? Razlog bi mogao biti legendarni transparent Torcide u znak sjećanja na Jean-Michela Nicoliera, vukovarskog dragovoljca na kome je pisalo: “Borio se i umro za Hrvatsku, bez da je požalio ni odustao! Ja moram biti tu. To je moja sudbina. Jean-Michele Nicolier”. S takvim transparentom Torcida se zauvijek svrstala na pravu stranu povijesti. Dinamo, Mamić, suci, sve su to periferni ekscesi, ali ovaj pozdrav mladom Francuzu trajno je obilježje Torcide i Splita koje nikakva svastika ne može zasjeniti. Kod njih je jedino sigurno da neće pljeskati političarima. Ni kada slučajno i zasluže.

Roman Binder na fejsu poručuje: “Pljeskati političaru zato što je izgradio bolnicu, školu ili cestu javnim novcem je kao da plješćete bankomatu jer vam je isplatio vaš novac”.

Komunjare će za obnovu Titovog “Galeba“ potrošiti oko 60 milijuna kuna. Sada im nisu bitne dječje bolnice, vrtići… Tito je zaslužio brod-muzej. Ako ništa, zbog svojih manira. Taj ”inteljektualjac”, kako je on izgovarao riječ ”intelektualac”, bio je lukav političar mada nije mogao sročiti ni tri ozbiljne rečenice. Pipkanje Sofije Loren pred kamerama, dimljenje kubanske cigare u Bijeloj kući, šepurenje u bijeloj maršalskoj uniformi, vucaranje pudlice na press konferencije, sve samo da bi izgledao kao mondeni frajer. Da nije bilo Staljinova maršala Tolbuhina još bi danas oslobađao Istru i derao se ”Trst je naš”.

Dok “obožavaoci“ voze aute na par-nepar, on je kolekcionirao rolls rojseve, brodove, Galebove, Plave vlakove, privatno otočje Brioni. Dobro, imao je i neke sposobnosti. Okupio je sve siromašne afričke zemlje u nesvrstane i sebe stavio na čelo. No, dobro, crveni u Rijeci imaju love pa neka obnavljaju Galeb. Oni su iz Trećeg maja poslali nepovratnu pozajmicu “managerima“ u Uljanik od nekih 600 milijuna kuna. Sad traže da država spasi 3. maj, a oni će obnoviti Galeb. Lova se lijepi na europski grad kulture.

Sad se čeka da Nina Obuljen javno posveti “genijalnog“ bravara – ”Santo subito”! (svetac odmah). Dekret će javno zalijepiti na fasadu HNK-a Sneška Banović iz Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba.

Vrdoljakov  “General“ maršira kroz hrvatske kino dvorane brže nego pravi general prema Kninu 5. kolovoza 1995. godine. Iako prava sezona odlazaka u kina tek dolazi na jesen, ”Generala” je dosad gledalo više od 40.000 znatiželjnika. Nenad Polimac, s JNA pedigreom, ima taktički zadatak zaustaviti “neprijateljsko dejstvovanje“. Pomogao mu je, u svrhu puštanja orjunaške magle, film “Svećenikova djeca“ u prvom vikendu prikazivanja. Kaže naš Poli: ”Slab film s trash elementima i nizom scena nekorektnih prema Srbima“. Nenad, k’o balkanski špijun, prati “Generala“ u stopu. Najprije mu se vilica istegnula do poda od sreće: “General je naprosto domoljubni spektakl s puno problema. Inače ne bi tako slabo prošao na festivalu u Puli…. U petak navečer – kad sam ga drugi put gledao – Cinestarova dvorana u Branimir centru bila je tek napola popunjena“. Ma, bravo Poli! Zamisli, sredina je ljeta, a dvorana nije puna!

Zato je u Bolu na Braču ljetno kino u dvije predstave bilo puno k’o šipak, a na kraju su svi i zapljeskali. Ovo “šipak“ je ujedno i simbolična poruka Jurici Pavičiću, Anti Tomiću i Nenadu Polimcu da mogu na dnevnoj bazi gledati i sliniti nad filmom ”Neretva” ili ”Sutjeska“ i uživati u partizanskoj propagandnoj večeri. Ako pri tome dožive neku vrstu ugode to bolje za naše kritičare opće prakse. Za mene i gledatelje u Bolu, film je prije svega iskren i povijesno utemeljen. To što slab i nabrijani lijevi kritičar misli da je film slab samo je dokaz da Sava i dalje teče uzvodno. Kao što ih je i učio njihov partijski sveti gral – Tito.

E, sad o tobožnjoj “nekorektnosti prema Srbima“. Ona se prema “stručnom“ mišljenju našeg Polija sastoji u tome što se u “traktorijadi“ nalazilo premalo traktora i civila pa je izostao “genocidni“ dojam zbog kojeg je pravi general 7-8 godina odležao u Haagu. Ispada da bi “General“ bio gledljiv film (40 i više tisuća posjetitelja je za njega samo trash…) da je sinopsis napisao Ante Tomić, režirao ga Rajko Grlić, a da je generala glumio Rade Šerbedžija. Onda bi i 4000 gledatelja u Puli navijalo za film koji demaskira genocidnu Hrvatsku vojsku. Tada bi bilo i nagrada koliko ti srce želi.

A hrvatskim režiserima Brešanu, Mataniću, Hribaru, Grliću i ostalima ostaje sada jedino nedosanjan san postići već dosadašnju gledanost ”Generala”. Film srpskog Quentina Tarantina, Slobodana Šijana iz 1980. godine “Tko to tamo peva“ po scenariju Dušana Kovačevića, hrvatska poltronsko-režiserska elita nikada neće biti u stanju snimiti pa o takvoj filmskoj umjetnosti može samo sanjati. Da ne govorim o ostalim dobrim srpskim filmovima kao “Kad budem mrtav i beo“, “Maratonci trče počasni krug“, “Zaseda“ Živojina Pavlovića, “Balkanski špijun“ i da ne nabrajam.

Ovo što nam nude hrvatski ljevičarski režiseri je pravi ideološki ”trash”, zbrčkana boza o hrvatskim desničarskim pederima koji mrze Srbe. Od toga je bolji čak i “15 minuta-Masakr u Dvoru” – izmišljena četnička priča o HV-u koja ubija srpske duševne bolesnike. Jedino što je točno je da se dobar dio njih preko HAVC-a kao lišaj infiltrirao u naš film. I možete samo zamisliti kako im je sjela ova “Generalova“ gledanost! Siguran sam da su, ako već nemaju, dobili čireve na želucu.

Arthur Schopenhauer je napisao: “Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem oni glupi okaju na ovome“.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari