Pratite nas

Kolumne

Hodak: Srbi ne potražuju ništa, osim granice Virovitica, Zadar, Karlobag, Vukovar, SAO Krajinu i Sao Paulo u Brazilu

Objavljeno

na

Država Hrvatska. Za mene je ona nezavisna, a za neke je neovisna. Neovisna od čega? Od marihuane, kokaina… ”Nezavisna” previše podsjeća na onu takozvanu državu u kojoj je, po Dejanu Kovaču, vladao ”tip” koji se zvao ”Ante”. Zamislite državu na čelu s Antom! Poltronska neovisna Hrvatska.

Sad se ponosni ”neovisni” Hrvat nađe za jednog ”sudnjeg dana” u Sloveniji. Još bolje, u Izoli, pitoresknom gradiću neovisne Slovenije. I pozlije mu od silne i iskrene pažnje domaćina prema državljaninu neovisne RH s ”brdovitog Balkana”. Neovisni slučajni prolaznik odmah nazove Hitnu pomoć, a dijalog se odvija odprilike ovako: ”Prosim lepo, ovde leži fant iz Hrvaške… Prosim da ga se hitno makne s pločnika”. Dežurni iz hitne, human i zabrinut uzima neophodne podatke. ”Tko zove?”; ”Ja sam Sujlo…”… ”Žao mi je gospod Sujlo, ali sad je dva sata i 10 minuta, a naša Hitna pomoć dolazi po, kako ste rekli Hrvate, samo do 14 sati. Ako može sam doći u Hitnu onda ga upozorite da, ako je stariji od 70 godina, onda ga možemo primiti samo do 19 sati”.

Ubacimo u ovu nevjerojatnu priču tzv. načelo reciprociteta. Janezu pozlije u Hrvaškoj, recimo u Poreču. Naša Hitna humana i zabrinuta kaže: ”Žao nam je, ali prošlo je 14 sati”. Ili Janez dobije, ne daj Bože, moždani udar, a Kovačev Ante, u stilu slovenskog, tiho i utješno kaže: ”Žao nam je, prošlo je 19 sati do kada primamo takove slučajeve iz dežele”.

I kada bi se to, apstraktno rečeno, dogodilo u iskompleksiranoj Lijepoj našoj, naši dragi susjedi Slovenci ne da nam ne bi dopustili ulazak u Schengenski prostor nego bi, kao Trump Meksikancima, digli na Bregani i Macelju žičanu ogradu sa strujom iz Krškog.

Ovu uzbudljivu i ohrabrujuću vijest objavio je progresivni Jutarnji list. I do danas je nitko nije demantirao sa ”sunčane strane Alpa”. Dakle, koja smo mi država? Dragi susjedi Slovenci drže svoju vojarnu na Svetoj Geri s ovu stranu granice u Hrvatskoj.

Odlazak Hrvata u Austriju ili Italiju kroz ”prijateljsku” Sloveniju nalikuje na avanturistički izlet skupine ovisnika. Ako te slučajno ne zaustavi policija i ne naplati ti kaznu jer, recimo, nisi pazio na razmak između vozila, ne daj Bože da ti zatreba Hitna pomoć u deželi.

S druge strane ni prijateljska BiH ne želi da bilo kakvi mostovi stoje među nama. Pa tako ni Pelješki. Spremni su nam pokloniti sve imigrante koje imaju bez i jedne kune.

Nadalje, Crna Gora nema više pretenzije na Dubrovnik. Zadovoljni su što je Prevlaka gotovo njihova. Nema veze što je naša po međunarodnom pravu.

Srbi ne potražuju ništa, osim granice Virovitica, Zadar, Karlobag, Vukovar, SAO Krajinu i Sao Paulo u Brazilu te da im se prizna treće i drugo mjesto u fudbalu koje su osvojili u Francuskoj i Rusiji s braćom iz Hrvatske.

Nakon rasističke prakse u Izoli od našeg Ministarstva ”inostranih” poslova ni riječi. Uvjereni su da se tu radi o klasičnom nesporazumu slovenske i hrvatske Hitne pomoći pa se oni ”ne bi šteli mešati”. Ne znam baš točno značenje riječi reciprocitet. Je li to ima veze s 30.000 slovenskih vikendica u RH te višim ili nižim porezima, ne znam. Mi Hrvati, ratni pobjednici, ne damo se zaj…..ti. Ako baš zagusti mi smo spremni (ne mislim ”za dom”) čak i povući graničnu crtu s deželom nekoliko kilometara istočnije tako da Sveta Gera ostane na slovenskoj strani. Pa neka onda Janezi cmizdre i krenu s novom arbitražom.

Pred nove izbore svaka od četrdeset slovenskih stranaka obećava biračima cijeli Piranski zaljev, a u koaliciji valjda i cijeli Jadran.

Vijest koja me učinila ponosnim i sretnim. Čitam ”Naklada Ljevak ponosno vas poziva na predstavljanje knjige ‘Mika Špiljak revolucionar i državnik’ povjesničara Hrvoja Klasića”.

Knjigu predstavljaju Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Mladen Pejnović i Boris Rašeta u srijedu, 30. listopada. Za Novinarski dom spremni u 19 sati! To je stvarno izvrsno isplanirana partizanska akcija nakon zadnje Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine, pod naslovom ”Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe”, kojom su ponovno osuđeni i izjednačeni nacistički i komunistički zločini kao i zločini svih ostalih totalitarnih režima. Tom Rezolucijom odzvonilo je svim retrogradnim režimima. Ustašama je, doduše, odzvonilo još 1945. godine, a rijetki su se uspjeli domoći Argentine i Paragvaja.

Prof. Jurčević u svojoj novoj knjizi matematički prikazuje i dokazuje kako su ”komunisti likvidirali 568.000 ljudi, a kroz logore je prošlo 3,7 milijuna zatvorenika”. Međutim, ljevičari iz Ljevaka sad predstavljaju ”revolucionara i državnika” iz te slavne epopeje. Tko šljivi 568.000 ubijenih i 3,7milijuna logoraša. Treba dostojno evocirati dane ”ponosa i slave”. Nije Mikin ljubimac Tito samo tako svečano proglašen desetim najvećim zločincem XX stoljeća. Obzirom na legendarnu pamet našeg Mike, nejasno mi je kako među prezentere nisu pozvani i Joža Manolić, Jelena Veljača i Vedrana Rudan.

Kad je bal, nek’ je bal… Možda se trebalo sjetiti novijih boljševika kao, primjerice, Bore Miletića koji je, čuvši za nenarodnu rezoluciju Europskog parlamenta, zacvilio: ”Ne znam kako netko može biti protiv zvijezde petokrake”. Kada se prisjetimo da su Borinu ”zvijezdu petokraku” nosili i Staljin i Mao Ce Tung, a da obojica nose na duši približno sto milijuna žrtava, onda pomalo razumijem našeg Boru. Mao je pobio oko 60 milijuna, Staljin 40 milijuna, a Tito skromnih pola milijuna ljudi. Pa tko je tu ostao živ da bi danas bio protiv petokrake?

Šteta što nisam pozvan na tu vampirsku seansu pa da napokon doznam da bez Mike Špiljaka ne bi bilo ni hrvatske države. Kao što je ne bi bilo ni bez ZAVNOH-a, Ustava iz 1974.g, ”antifašističkih” brigada iz Domovinskog rata, Zorana Ercega, Ratka Mladića, Ante Jelaske, Miljenka Smoje, Dragana Markovine, 6. Ličke, 11. Dalmatinske… Pomalo sam zavidan Hrvoju Klasiću na ljubavi prema njegovom rođaku Miki Špiljku.

Uvijek netko nekoga voli. Nijemac koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju ženu. Francuz ako ima ženu i ljubavnicu, voli svoju ljubavnicu, Talijan koji ima ženu i ljubavnicu voli svoju mamu, a Englez koji ima ženu i ljubavnicu voli susjeda. Pupovac ako bi imao ženu i ljubavnicu volio bi Vučića. Slovenac ako ima ženu i ljubavnicu, voli novu Ljubljansku banku. Bosanac ako ima ženu i ljubavnicu, voli Erdogana. Opća ljubav. Svih sa svima.

Ljevičari i njihov salonski osjećaj za ljepotu

Ono što me fascinira kod ljevičara je finoća izražaja, stil i salonski osjećaj za ljepotu. Evo kako našu državu, za razliku od sirovih ognjištara, vidi jedan SDP-ov intelektualac Damir Krstinić, SDP-ov vijećnik u skupštini Splitsko dalmatinske županije, inače profesor na faksu.

Na Fejsu je napisao: ”Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu, pa onda organizirajte bicikle, nogometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vrimena, slikavanje i mahanje bandijerama. Mater vam jebem svima po redu”.

Skoro da bih i sam potpisao ovaj pastoralni prikaz naše socijalne scene. No, uvaženi profa brka dva odvojena pojma. Državu i vlast. Državu smo čekali 700 godina i napokon smo je dobili, prolivši mnogo krvi i prolivši more suza. Tu epsku dramu oko dobivanja države ponajprije mora imati na umu svaka hrvatska vlast. Ako ona ne valja, nju treba mijenjati isključivo na izborima, izlascima na referendume i pasivnim i aktivnim djelovanjem.

Međutim, mi smo jedini narod, ne samo u Europi nego i na svijetu, koji je 1945. rušio, ne vlast, nego državu. S Hitlerom su surađivali Talijani, Rumunji, Mađari, Francuzi, Norvežani, Bugari, Slovaci, Japanci, Španjolci… ali nitko tu suradnju nije platio rušenjem vlastite države, osim Hrvata. U tome su naročiti obol dali dalmatinski orjunaši kojima je Beograd i dan danas mitska zvijezda s istoka.

Prebacivati magnum crimen s vlasti na državu ne drži vodu niti će ikada držati, između ostalog, i zbog Torcide, 4. splitske brigade i svih onih koji su se u zoru 5. kolovoza 1995. g. spustili s Dinare u Knin. Hrvati još kako pamte da su ovih dana u rujnu 1991. g. srpske postrojbe, nedaleko Lovasa, natjerale pedeset i jednog Hrvata iz tog mjesta u polje puno mina koje su oni postavili. Kad bi zaboravili Ovčaru, Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Škabrnju i sve ostalo onda bi već samo taj perverzni pokolj kod Lovasa bio dovoljan da svi skočimo na noge za državu. A za vlast nas boli ona stvar. Uvijek je možemo promijeniti ako imamo i malo pameti.

Evo jednog životnog vica kojeg je na fejsu objavio Goran Mufić. Rom pita tatu: ”Što je to demokracija?”; ”To je”, reče otac, ”kad svi beli radu, a mi dobivamo socijalu”. ”Ali zar ih to ne nervira?”, znatiželjan je mali Rom? ”Da, ali to je već rasizam!”, odgovori otac.

Hajmo sad ne zaostati za općim trendom u RH. Jelena Veljača u rujnu ljeta Gospodnjeg 2019. pojavljuje se kao ”božica pravde”, kako joj tepaju. Producentica, glumica i politička aktivistica. Godinama je živjela u Zagrebu na marginama. Sveti gral je otkrila preselivši se u ”slobodarski” Beograd. Karizmu i auru dobila je stisnuvši se kraj Plenkija na fotografiji. I taj stisak ni do danas nije olabavio. Puna je brige za djecu. Djeca su najvažnija. Manijak je pobacao četvero svoje djece s balkona na ulicu. Kad je držala lekciju velikom bijelom heteroseksualcu Aci, u 60 minuta intervjua u ”Nedjeljom u 2” djecu nije ni spomenula. Ne može se sjetiti baš svega. I Stanković je dobio lekciju. Mislim da je u tom trenutku, stjeran uza zid, poželio da je veliki crni homoseksualac.

Jelena vrlo jasno i izravno artikulira svoje stavove. Za nju je silovanje u Zadru dokazan zločin optuženih prije i jednog održanog ročišta, a kamoli presude. Odmah predlaže ”delegaciju” predmeta iz Zadra jer je to ”grad slučaj” i ”nasljeđe HDZ-ove vladavine koja prešutno glorificira nasilje”.

Nino Raspudić, u ”kratkom espressu”, tvrdi da je po službenim statistikama hrvatski rekorder po kaznenim djelima protiv spolne slobode već godinama Istarska županija. Naravno, Istrom vladaju HDZ-ovci iz Svetog Petra u šumi. Moš’ mislit! Kako bi rekla Tanja Torbarina koju je u Jutarnjem zamijenila Veljača upravo negdje u veljači ove godine. Vrhunski potez Jutarnjeg! Kao da su organizirali veliki dobrotvorni koncert pa su umjesto najavljene Marie Callas na pozornicu doveli Micu Trofrtaljku. I tako, svake nedjelje, kako bi rekli moji Ličani, s veseljem odlazim na kiosk znajući da Jutarnji neću kupiti.

No, dani Veljače nastavljaju se i u listopadu. Uz Acu, nastradala je i Catherine Deneuve koja je deklarirani protivnik feminističkog puritanizma ili veljačizma. Dobro, Francuskinja nije tako ”dobra glumica” k’o Jelena, ali to nije razlog da joj se ne ukaže malo milosti s obzirom na godine i iskustvo. Dobro da notorna Sanja Sarnavka nije dobra glumica. Inače je ne bi tako brzo pročitali zašto, od kada stiže lova od Istanbulke, uglavnom šuti.

Na redu je opća ”prijateljska” ofanziva na bijele heteroseksualne muškarce. ”Još malo pa će morati nositi bijele trake oko ruke”, misli Marin Saric na fejsu. Slaven Letica je dobio što je i zaslužio. U nezgodno vrijeme je ušao u 73. godinu života. Stoga sveučilišni profa sociologije ništa ne shvaća. Pregazilo ga vrijeme. Bolje to nego da ga pregazi Jelena na tenku, dolazeći iz Beograda na veliko finale u Hrvatsku.

Srpski mediji puni su ponosa i veselja. Nino Raspudić ih prati. Beogradski Večernjak, kao da ga uređuje Goran Gerovac, trijumfira: ”Posle emsije ‘Nedeljom u 2’ ostao haos: hrvatska (?) glumica postala miljenica nacije, voditelju Srbinu prete da će mu da siluju člana porodice.”. Portal Blic kaže: ”Plavuša ga oduvala…” Sigurno je da će ”menadžericu ženske patnje”, kako je naziva Raspudić, vrlo brzo ”oduvat” Sanvsvraka i ekipa jer je iznos od 70 milijuna nečega od Istanbulke već davno podijeljen. Kako kažu njeni u Beogradu: ”Para vrti gde burgija neće”.

A što se silovanja tiče, netko bi ”miljenicu nacije” trebao upoznati s činjenicom da je najmlađa žrtva silovanja u Domovinskom ratu imala samo šest godina, a najstarija 80 godina. Kako zločinci i silovatelji i danas šeću ulicama Vukovara bilo bi dobro da Jelena, s obzirom na svoju ”pravnu kompetenciju”, zatraži da se zbog sporosti vukovarskog suda predmeti presele u Beograd.

Ne završava odlazak gusaka u maglu uvijek hepiendom. Neke se i vraćaju. Doduše, business classom. Ali, to ne znači da su izgubile status gusaka. Šteta tinte i papira. Umjesto da se bavim senzacionalnim otkrićem Dejana Jovića o agresoru Penavi, ja se bavim lažnom plavušom koju su nam ”upakovali” Blic i Večernje novosti i poslali kao poklon za Dan mrtvih.

Onako usput jedna dosjetka za Jelenu: našla se u šansi, a nakon toga su je našli…

Zvonimir Hodak / direktno.hr

 

HODAK: Ni traga smrdljivoj ‘političkoj korektnosti’ kod Penave

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari