Pratite nas

Kolumne

HODAK: Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu, samo se tu može izdati Hrvatska i njezin jezik!

Objavljeno

na

Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić

Antifašisti, orjunaši, jugonostalgičari i napredna inteligencija na čelu s miljenicom proračuna RH Sneškom Kordić, već pomalo “živčani“, oglasiše se “Deklaracijom o zajedničkom jeziku“.

Zasjeniše svojom intelektualnošću i Agrokor, i Todorića, i Ruse i sve one koji će ostati bez posla zbog kraha Agrokora. Jedno je sigurno: Dubravka Ugrešić, Edo Popović, Daša Drndić, Slobodan Šnajder, Olja Savičević Ivančević, Bora Ćosić, Vedrana Rudan, Snežana Banović, Rajko Grlić, Ante Tomić, Dejan Jović, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Vesna Teršelič i stotine drugih jugoslavenčina neće nikada ostati bez posla. Mogu skliznuti s tračnica u Srbiji, BIH i Crnoj Gori, ali u Lijevoj Našoj ostat će kao i uvijek u sedlu.

Karizmatična jugoslavenka Sneška Kordić objavila je 2010. g. “fundamentalnu knjigu “Jezik i nacionalizam”. Za svoje “jugo-ideje“ nije ni tražila ni dobila lovu u Sarajevu, ni u Beogradu, ni u Podgorici. Tražila je lovu i dobila je jedino u Ministarstvu kulture RH.

”Dobri” ministar Biškupić i Nina Obuljen, vodeći se “stručnim kriterijima“, izađoše u susret veteranki zajedničkog jezika. I tako je krenulo. ”Para vrti gde burgija neće” kažu mudri Srbi. Zato je danas Hrvatska izbušena k’o švicarski sir. Poglavito zahvaljujući hrvatskim parama koje su dijelile hrvatske vlasti. Igrale se jugoslavenčine nasred zemlje Hrvatske… Ne znaju ni sami što žele, ali to žele odmah. Iz zajedničkog jezičnog “general štaba“ može se razaznati da žele jedan jezik i dvojezične ploče u Vukovaru! Kaže Sneška Kordić: ”Najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala se u Zagrebu na sastanku proširenog odbora eksperata“. U to ne treba nimalo sumnjati.

Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu. Samo u Zagrebu može se financirati i izdati knjiga koja ne raspravlja o sudbini hrvatskog jezika nego taj jezik negira i ne vidi ga na lingvističkoj karti Europe. Samo u Zagrebu može se izdati Hrvatska, njen Ustav, nijekati hrvatski jezični identitet… Sve će to DORH proglasiti jednog dana tek – satirom. Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić.

U portalu “poliklinikabagatin.hr “. ”Napredna intelektualka“, kako bi je nazvao nezaboravni Maršal, piše: “O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam, ali smo, mi Hrvati znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo“. I kako onda prijaviti DORHU-u našu Vedranu kad i osobe sa intelektualnim teškoćama jasno vide da se tu radi i klasičnoj ”satiri”.

Inače, kad smo već kod toga, za napomenuti je da je 16. svibnja Dan osoba s intelektualnim teškoćama pa bi bilo više nego poželjno da se taj dan uzme kao dan kad smo od jednog jezika dobili četiri, a autori te jugo-alkemije postaju najozbiljniji kandidati za Večernjakovu ružu za 2017.g. U mojoj pokvarenoj mašti već vidim Branimira Pofuka kako s ružom u ustima prilazi Zoranu Šprajcu…

No, nije ozbiljan zdravstveni slučaj samo naša Vedrana. Pisac, scenarista, putopisac iz Češke, komunista-kolumnista, operirani humorista i briljantni podoficir JNA iz Bileće, Ante Tomić nam kratko i jezgrovito daje zanimljiv odgovor na pitanje svih pitanja: zašto je naša dika potpisao Deklaraciju? Kaže Antonio: “hrvatski jezik izmišljen je da bi Hrvate držao u strahu… O podoficirima JNA oduvijek sam imao visoko mišljenje. Još od služenja vojnog roka u Bitoli.

Fascinirao me naš “četni“ zastavnik Rile koji je na pitanje Žarka Modrića, novinara TV-Zagreb, “što ima novog u Indoneziji nakon svrgavanja Sukarna“ odgovorio da je tamo trenutno “status quo vadis!“ I što sad? Hrvatski jezik je ustavna kategorija, a i dvadeset i četvrti je jezik u EU. Je li to dovoljno da se odoli elitnoj navali prve lige feralovaca i kripto-jugoslavena kao što su Dean Jović, Vesna Teršelič, Rajko Grlić, Slobodan Šnajder, Edo Popović, Rade Šerbedžija, Srećko Horvat, Viktor Ivančić, Dubravka Ugrešić, Zdravko Zima, Jasmina Žbanić, Teofil Pančić, Željko Komšić, Lenka Udovički, Dragec Carlos Zvonimir Pilsel, Pero Kvesić( jedan od autora Šuvarove “Bijele knjige“ koja je označila kraj lovostaja na hrvatsku inteligenciju), Marinko Čulić, Snježana Kordić, Dragan Markovina, Predrag Lucić, Heni Erceg, Ivana Bodrožić… itd., itd.

Tko će na kraju zagasiti svjetlo u balkanskoj krčmi, a prije toga objasniti drugovima i drugaricama da je hrvatski jezik Ustavom Republike Hrvatske definiran kao službeni jezik u Hrvatskoj, kao jedan od službenih jezika Europske unije, priznat i normiran kao zasebni jezik s vlastitim međunarodnim kodom? I točka. Pisac i novinar Balša Brković poentira: “Reakcije pokazuju da su nacionalisti svih boja znatno iritirani, što je sjajno!“ Točno! Nacionalisti u Hrvatskoj su toliko iritirani da se tresu od – smijeha!

Winston Churchill je jednom rekao: “Oni koji nisu ništa naučili iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje“. A da je tome tako govori i ova mala istinita anegdota. Klinac od 4-5 godina gleda crtiće na TV. U jednom trenutku slučajno prebaci na crtić koji se prikazivao na srpskoj TV. Nakon par minuta mali se okrene i kaže: “Mama, televizor se pokvario, ovi govore krivo“.

Vlado Vurušić je relativno umjeren i ne ekstremno lijevo eksponiran novinar Jutarnjeg. Ne bavi se spregom korporativnog kapitalizma i političkog establišmenta. Dobar je poznavatelj prilika u Rusiji. S velikim ruskim piscima i pjesnicima je na ti. Ali otkada je ljevičar Ogurlić počeo uređivati Jutarnji i naš Vurušić je naglo i znakovito evoluirao.

Vlašić, Vurušić i Biočina postaju progresivci, borci protiv ustašluka, fašizma, povijesnog revizionizma i manje-više svega, osim naravno komunizma. Dohvatio se tako naš Vlado Ivana Zvonimira Čička. Ni prvi ni zadnji. Čičak je na prezentaciji knjige “Kratka povijest komunizma (za nekomuniste), onako suptilan i pastoralno, oprezan rekao da su Picasso, Neruda i Krleža idioti koji su glorificirali komunizam. I u našem se Vladi probudio gnjev pravednika. On je u kolovozu 1995.g. bio uvjeren da je Čičak njegov istomišljenik. Sad odjednom “tako govori o svjetskim i nacionalnim veličinama koje su svi odreda ljevičari-antifašisti… to se uklapa u opću atmosferu revizionizma (do čega može dovesti revizija vidi se iz slučaja HAVC-a gdje se Hribar, nevin k’o Sanader, morao skloniti u slobodarski Beograd.) i lažiranja hrvatske povijesti i političke prošlosti ovog naroda“. Vlado je uzrujan. Kamo to sve zajedno ide?

“Nameće se normativ, sličan “idiotstvu“ Krleže, da su nam u Bleiburgu stradali Hrvati, kao takvi, a ustaše se nazivaju “hrvatskom vojskom“, mada su to uistinu bili partizani”. Slažem se! Partizani su bili “hrvatska vojska“ koja se borila za Jugoslaviju ili Veliku Srbiju. Jedna od sjajnijih pobjeda bio im je Bleiburg kad su herojski pobili razoružanog neprijatelja. I sad šećer na kraju. “Na Bleiburgu, za razliku od Jasenovca, nitko nije ubijen zbog svoje nacionalnosti ili vjere“!!! Svaka čast, Vurušiću!!! Zašto onda Bleiburg nije grobnica nekog drugog naroda?

Recimo, srpskog Ili crnogorskog? Slovenski umjetnik “idiot“ Gal Kirn čini se Vuršiću podobnim za citiranje i poentiranje. Kaže Gal (iz Asterixa i Obelixa) “Floskulom totalitarizma trebali bi izjednačiti partizane i fašiste, što je kompatibilno s europskim projektom izjednačavanja komunizma i fašizma…“ Zašto je Vlado metnuo idiot u zagradu nije sasvim jasno. Neka Asterix pogleda broj žrtava fašizma i komunizma pa neka si sam skine zagradu kojom ga je počastio Vurušić.

I za kraj nešto što je Vurušiću promaklo. George Bernard Shaw, irski dramatičar koji je 1925.g. dobio Nobelovu nagradu za književnost, bio je najpoznatiji britanski “idiot“ jer je bio otvoreni obožavatelj Benita Musolinija. Kad je umro, 2. studenog 1950.g., neka laburistička zastupnica u Donjem domu, prozvala ga je ”idiotom”. Svejedno. Da je i bio slučajno zadojen komunizmom, kao Krleža, sad bi ga Čičak proglasio idiotom. No, duhoviti i mudri Shaw nije bio te sreće. Zato ga vrijedi citirati: “Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća čitavo vrijeme bila ispred nosa.“

Zlobni hrvatski desničari koji nisu trpjeli progresivnog Titovog šahovskog partnera Krležu, smislili su zgodan opis prijeratnog i poslijeratnog Frica. Krleža je bio čovjek ”od glave do (četrdeset)-pete”.

Uz Agrokor koji potresa našu izuzetno bogatu i uspješnu Hrvatsku nitko ne obraća pažnju na sudbinu i mrcvarenje BiH Hrvata na Međunarodnom (nakaradnom) sudu u Haagu. Suoptuženici su se dragovoljno predali sudu davne 2004.g. Devet godina kasnije izrečena im je bila nepravomoćna presuda, a četiri godine nakon te presude započeo je žalbeni postupak. Optuženici su čitavo to vrijeme proveli u pritvoru. Istodobno, Šešelj, oslobođen zatvora zbog preteške bolesti, danas čio i zdrav vodi predizbornu kampanju za srpskog predsjednika. Šljivančanin piše knjigu u kojoj on opisuje strahote koje je doživio u srpskom Vukovaru. I taj i takav Sud “s posebnim potrebama“ hrvatski poltroni i dalje smatraju sudom. Kazneni procesni postupak se zasigurno više poštuje čak i u Sjevernoj Koreji nego u Haagu.

Službenu Hrvatsku ova karikatura od suđenja uopće ne zanima. A posljedice, u slučaju da opstane osuđujuća odluka, mogu biti za Hrvatsku i gore od sloma Agrokora. Osuđujuća presuda jednako je katastrofalna kako za optuženu šestorku tako i za prvog Predsjednika RH Franju Tuđmana. Time i za RH. To otvara vrata BiH unitaristima da Hrvatsku “prekomjerno granatiraju“ sa stotinama i tisućama tužbi. Da ne govorimo o Hrvatima u BiH koji trenutno “uživaju“ u punoj ravnopravnosti koju su im priskrbili Komšić i Topić zajedno s lijevim klerom iz Vrhbosanske ili Sarajevske biskupije. Hrvatska se politika u zadnji čas ipak trgla. Haag traži od Slobodana Praljka par milijuna eura za troškove njegove obrane.

Hrvati su spremno prihvatili zadatak da za “časni“ sud pronađu Praljkovu imovinu kako sud ne bi bankrotirao. I Hrvati će, kao časni Hrvateki i tvrdi poltroni, nastojati da obave svetu dužnost denuncijanata svojih nevinih državljana koji već desetljeće trunu u Haaškim tamnicama. Sreća je samo što taj Sud nije tražio i od Gotovine, Markača i Čermaka da sami plate svoje obrane.

Odredba da optuženici, koji budu oslobođeni, ni nakon godina pritvora nemaju pravo na novčanu naknadu jedna je od najsramotnijih u povijesti pravosuđa. I baš ta odredba služila je SAD-u da se izbori da njeni državljani ne mogu odgovarati pred takvim tobožnjim ”sudom”. Čudno je samo kako je Amerima uspjelo izbjeći Haašku giljotinu, a velikoj i moćnoj europskoj poltronki Hrvatskoj nije? Na optuženičkoj klupi je po “zapovjednoj“ odgovornosti jedan čitav narod, ali o tome se u Hrvatskoj šuti i čeka. Možda Godota, Samuela Becketta..

Hrvate u BiH zadesila je sudbina Židova u nacističkoj Njemačkoj. Toliko ih pljačkaju i obespravljuju, pa im je jedini spas da im prikače Davidovu zvijezdu koja se danas, za razliku od nekad, jako respektira.

Piše mi čitateljica iz Zadra i pita postoji li po mojem mišljenju bilo kakova olakšavajuća okolnost za Tina Šunjergu koji je počinio stravičan zločin ubivši svoje roditelje. Odgovorio sam joj da ne vidim baš neke olakšavajuće elemente. Možda jedino da odvjetnik u završnoj riječi traži primjenu propisa o ublažavanju kazne jer je optuženi ”dijete bez roditelja”. Mišljenja sam da je Tin tipičan proizvod priglupih i preliberalnih odgojnih metoda kod nas. Plavi telefon, suci za prekršaje koji spremno trpaju u zatvor roditelje ako djeci prilijepe šamar. Tako od djece stvaramo “svete krave“ od koji stradaju i roditelji i profesori po školama.

Po zakonu djecu odgajaju roditelji. Problem je što ih odgajaju po propisima koji su nastali u liberalnim laboratorijima, a koji su nastali po uzoru na truli EU liberalizam koji je nekritički nametnut i Hrvatskoj. Tradicionalne vrijednosti se ismijavaju. Djeca sve više “šmrču“, a Centri za socijalni rad budno paze da nam “dječica“ ne bi slučajno bila traumatizirana od strogih roditelja.

Možda ova kozmička tragedija nekom ipak otvori oči. Ili su možda naši stari zaista bili ”Čičkovi idioti” odgajajući nas bez kokaina i mobitela. Seksualni odgoj u školama? Štulhoferi ili tako nekako… Hoće li će nas ovaj i slični tragični događaji natjerati da nešto mijenjamo u sustavu odgoja koji je očito manjkav i preliberalan?

Winston Churchill je rekao: “ Za poboljšanje – mijenjaj. Za savršenstvo – mijenjaj često.“

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

> HASANBEGOVIĆ: Radi se o vukovskom vapaju jugoslavenskih nacionalista za izgubljenom domajom

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Opstaju li Hrvati u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, političar kojem je bošnjački vođa Alija Izetbegović ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu, ovih je dana zaprijetio Sjedinjenim Američkim Državama zbog njihove potpore Kurdima u Siriji, koji su se inače borili protiv Islamske države.

Erdogan je, naime, protiv američkih saveznika već najavio vojnu akciju, kojom bi s pograničnih područja u Siriji eliminirao Kurde.

Budući da su u Siriji sukobljeni interesi velikih sila, koje s jedne strane čine Rusija, Turska i Iran, a s druge SAD i njezini saveznici, slika ove raskoljene zemlje sve više podsjeća na aktualno stanje u BiH.

Sve zaoštreniji odnosi Turske i SAD-a u Siriji mogli bi se preko već glasovitoga šerijatskog amaneta i Erdoganova utjecaja na svoje islamske podanike preliti i u Bosnu i Hercegovinu.

Rusko pak interesno područje u toj bliskoistočnoj zemlji približno je sukladno odnosu Republike Srpske prema Moskvi na koju se oslanjaju političari iz Banja Luke.

Pozivi pojedinih bošnjačkih političara, poput onih iz skupine t. zv. Građanskog saveza, da se bošnjačka strana naoruža i spremi za rat nisu samo na granici političkoga izgreda.

Naime, takvim pozivima bošnjačka strana nastoji podizati tenzije unutar vlastitoga muslimanskog korpusa, a s druge strane utjerati strah Hrvatima, koji se pokušavaju izboriti da im političke predstavnike ne biraju Bošnjaci, nego vlastiti narod.

Iza ovako radikalna bošnjačkog poziva vjerojatno se skriva i već poprilično odmaklo ustrojavanje stanovite inačice nekadašnje Patriotske lige, koja je svoje vojne i financijske potencijale, namjesto tada aktualne borbe protiv JNA i Miloševićeve Srbije, usmjerila na kasnije etničko čišćenje hrvatskoga naroda iz BiH.

Bošnjačke namjere potvrđuje i tvrdoglavo odbijanje svih bošnjačkih političkih snaga da, unatoč odluci Ustavnoga suda BiH, spriječe u parlamentu svojim preglasavanjem promjenu izbornoga zakona u BiH, koji bi Hrvatima omogućio da sami biraju svoje predstavnike.

Zašto pak bošnjačka politika, ono što traži za sebe u Federaciji pa i Republici Srpskoj, ne dopušta hrvatskom narodu?

Odgovor je poprilično jednostavan. Naime, hrvatsko-bošnjačka Federacija je prostor za koji su muslimanske snage Alije Izetbegovića vodile rat devedesetih godina cijelo vrijeme tijekom bosanskohercegvačkih sukoba.

Zbog bošnjačke brojčane premoći, a nakon što su Hrvati u Federaciju unijeli Herceg-Bosnu i ostali bez teritorijalnosti, bošnjačka je politika svoju ratnu strategiju samo pretvorila u osvajanje prostora političkim sredstvima i u okviru što im ga omogućuje međunarodna uprava.

Ozbiljno pozicioniranje Turske na bosanskohercegovačkom području i sve snažnija politika protivbe Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi u slučaju da se ne promijeni izborni zakon potaknuti i Bošnjake, da poput Erdoganove prijetnje Kurdima, realiziraju već pripremljene planove za uništenjem hrvatskoga naroda u BiH.

Tim više, što bez obzira na stvarno stanje, Bošnjaci doživljavaju Hrvate kao jedine američke saveznike u BiH.

Ako se Washington ne bude znatnije zauzeo protiv politike kršenja cijeloga niza hrvatsko-bošnjačkih sporazuma – od Washingtonskih pa sve do Daytonskih, bošnjačka će politika perfidno i pod plaštem Daytona iskoristiti prigodu i Hrvate potisnuti s područja Federacije, koju doživljavaju kao isključiv bošnjački i muslimanski prostor.

Nasuprot tomu, takve će bošnjačke operacije potaknuti i Hrvate na obranu vlastite opstojnosti, što u okolnostima, kad im je zabranjeno da sami biraju svoje političke predstavnike, ne znači ništa drugo nego borba za autonoman teritorijalni status unutar BiH.

Javno odbijanje svakoga hrvatskog prijedloga samo pokazuje kako bošnjačka strana nije dorasla nikakvom dijaloga, a još manje postizanju učinkovita sporazuma, kojim bi se omogućilo funkcioniranje države.

Koja god strana, bilo Hrvati u BiH bilo SAD, bude odbijala prihvaćanje političke zbilje i zaklanjala oči od krajnjih bošnjačkih namjera na kraju će vjerojatno i jedna i druga strana izgubiti.

Kad su u pitanju Hrvati, vrlo lako bi mogli nestati s povijesne pozornice, a njihovim nestankom, sad već po dobro poznatoj formuli Bosna i Hercegovina bi bile podijeljene, ne samo između Srba i Bošnjaka, nego i po interesnim područjima – između Turske i Rusije.

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u posjetu BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ako nam uzmu kulturu i obrazovanje, izgubili smo i državu

Objavljeno

na

Objavio

Onaj tko upravlja procesima obrazovanja i odlučuje o formama i sadržajima kulture u jednoj zemlji, kreira i svjetonazor iz čega nužno proizlazi i stanoviti pogled na svijet – uključujući i one vrijednosti koje spadaju u ideološko opredjeljenje.

Dakle, pojednostavljeno i grubo rečeno: svi mi smo uglavnom produkt obrazovanja i kulturnog miljea iz kojega potječemo i to je ono što krerira naš mentalni sklop i habitus, uz, naravno, utjecaj drugih čimbenika sredine u kojoj živimo (obitelji, društvenih skupina, medija itd.).

Rijetko se tko od nas neće sjetiti omiljenih lektira ili pjesmica što smo ih pjevali još u osnovnoj školi, učitelja, nastavnika i profesora od kojih smo primali prva znanja i spoznaje o svijetu u kojemu živimo. Ne mali broj nas odrastao je s junacima iz bajki, priča, romana, stripova. I to nas je, bili mi toga svjesni ili ne, odredilo kao misaona bića i usmjerilo ka određenom poimanju života i usvajanju vrijednosti.

Kultura i obrazovanje su, dakle, bez ikakve sumnje bitni čimbenici odgoja mladih ljudi u bilo kojemu, pa i našem, hrvatskom društvu. Zato nam nikako ne može biti svejedno što se u tim sferama društvene djelatnosti čini i na koji način.

Logika stvari koja kod nas ne funkcionira (ne slučajno!), jeste da bi sustav obrazovanja i kulture (počevši od sadržaja, preko programa i prezentacije) morao biti sukladan preovlađujućem svjetonazoru ili još bolje rečeno ODRAZ tog većinskog svjetonazora u kojemu bitnu ulogu igraju nacionalne vrijednosti i identitet, te tradicija kao neodvojivi dio tog identiteta.

U slučaju da nije tako, manjina sebi uzima za pravo nametati nešto što tom društvu nije svojstveno, imanentno i u suštini ne može niti zadovoljiti potrebe tog društva.

Možemo li, primjerice, zamisliti, da se u jednoj Kini ili Indiji pokuša inaugurirati ateistički svjetonazor i proglasiti ga „progresivnim“ i „suvremenim“, odnosno, poželjnim, pa tamo zaredati s gay paradama, popularizacijom „slobodne ljubavi“ (i prikazivanjem sado-mazo ili sličnih kazališnih predstava)?

Kakav bi rezultat bio?

Loše bi se proveo svatko komu bi pala napamet takva ludorija, zar ne? Ne zato što su te sredine „primitivne“ i „nerazvijene“, nego stoga što su tamo tradicija i svjetonazorske vrijednosti u tako oštroj suprotnosti s našim zapadnoeuropskim „progresom“, da bi svako nastojanje njihova pobijanja ili poništavanja naišlo na trenutačan otpor i neprihvaćanje širokih slojeva naroda.

Ako je to tako, a jeste, moramo postaviti pitanje: Zašto smo mi Hrvati tako nespremni braniti svoje vrijednosti i popuštamo pred očitom destrukcijom koja nam se nameće, pred diktatom manjine s čijim „vrijednostima“ (ako su to uopće vrijednosti) ovaj narod nema ničega zajedničkog? Naš hrvatski narod u golemoj većini ne samo da nema ničega zajedničkog s tim „moralom“, „etikom“ i modelom života koji mu se nameće, nego je sve skupa upereno protiv njegovih vitalnih interesa!

Sjećate li se izjave gospođe Vesne Pusić (tada ministrice MVEP) koja je poslije rezultata referenduma o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice žene i muškarca, na kojemu se 66% građana izjasnilo ZA B RAK I OBITELJ, izjavila kako Hrvatskoj „predstoji dug i mukotrpan put odgajanja javnog mnijenja za prihvaćanje moralnih i etičkih vrijednosti suvremenog civilizirano svijeta“ (!?). Dotična gospođa je, naime, bez znanja hrvatske javnosti i na svoju ruku, Hrvatsku već bila uključila u „klub ljubitelja LGBT zajednica“ (potpisivanjem neke deklaracije, rezolucije – što li je to već bilo) i nakon referenduma je, naravno, bila kivna što to nije prošlo, odnosno, što je svijest o zaštiti braka i obitelji kod građana toliko izražena da zadaću koju je dobila nije u stanju obaviti.

Ako se tko pita čemu onako otrovna mržnja u medijima i nasilje na ulicama (u vrijeme organiziranja istog referenduma) što su je prosipali mainstream mediji, lijevo-liberalne i anarhističke skupine ojačane LGBTIQ i ostalim skupinama „civilnog društva“ koje su uz pomoć tadašnje vlasti (SDP-HNS-IDS-HSU) odlučile PREODGOJITI hrvatsko društvo, odgovor mu je već tada dala Vesna Pusić.

Naime, taj bolesni i destruktivni svijet koji nam nude ona i njezini istomišljenici, ide za tim da nas ta manjina doista, PREODGOJI i to tako što će diktirati sadržaj obrazovanja i kulture koji su temelj svakog društva. I usput nas, naravno, uvjeriti kako je sve to dobro, nužno i jedino moguće!!!

Drugim riječima, mi bi se trebali pomiriti s time da našu djecu uče i odgajaju Vesna Pusić, Stjepan Mesić, Dragan Markovina, Tihomir Jakovina, Ivo Josipović, Oliver Frljić, Rada Borić, Goran Beus Richembergh, Drago Pilsel, Viktor Ivančić, Nina Obuljen-Koržinek, Anka Mrak-Taritaš, Pavle Marinković, Blaženka Divjak, Boris Jokić, Zoran Ferić i slični likovi i to NAMETANJEM svojih koncepcija koje su u potpunoj suprotnosti s tradicijom, moralom, etičkim vrednotama i zasadama, svijetonazorom, potrebama i voljom OGROMNE VEĆINE GRAĐANA.

I ne treba se zavaravati, sve se to odigrava pod dirigentskom palicom Andreja Plenkovića i njegove vlade. Oni pokušavaju ovo kukavičje jaje upakirati i poturiti nam kao pozitivnu tekovinu „demokracije“, „ljudskih sloboda“ i „suvremenog svijeta“.

Oni koji pljuju na sve naše vrijednosti (vjeru i Crkvu, nacionalna znamenja, osloboditeljski rat, najosjetljivije skupine ovog društva – ratne žrtve), nazivaju nas najpogrdnijim imenima i vrijeđaju naše svetinje, rasisti i crveni fašisti kojima ništa nije sveto i koji mržnjom i isključivošću „šire obzorja slobode“ – ali samo za sebe i svoje istomišljenike, ONI SU ZABRINUTI ZA BUDUĆNOST OVOG NARODA I OVE ZEMLJE!?

I uživaju otvorenu (ili prešutnu) potporu naše „konzervativne“ vlade.

Koja perverzija!

Nemam ništa protiv njihovog svjetonazora, opredjeljenja, pa niti koncepta obrazovanja i kulture, ali samo pod jednim uvjetom: NEK TO PRIMJENE NA SVOJOJ DJECI, A NE NA NAŠOJ!

Ili, ako im to ne odogovara, nek se skupa s Frljićem na čelu i svojim anarho-liberalističkim cirkusom upute na neko drugo mjesto – po mogućnosti što dalje od Hrvatske. A nas nek ostave u našoj blaženoj „zaostalosti“, „neznanju“ i izvan tokova svoga „progresa“. Bit ćemo im zahvalni.

Za nas „talibane“ i „ustaše“ postoje samo LJUDSKA PRAVA  (a ne „ženska“ ili „muška“, ne „prava manjina i LGBTIQ zajednica“ itd.), jer je poštivanjem LJUDSKIH PRAVA zaštićeno je svako ljudsko biće.

Ne priznajemo to da za nas katolike, konzervativce, vjernike, Hrvate, ne postoji pravo na odgoj vlastite djece i da se njihovo obrazovanje provodi suprotno našoj volji, uvjerenjima i svjetonazoru! Ne pristajemo da se pod krinkom „umjetničkih sloboda“ ili „satire“ pljuje na naše svetinje! To je nasilje nad zdravim razumom na koje kao slobodni ljudi sa svojim neotuđivim pravima ne pristajemo!

Ako se mi Hrvati i svi drugi građani (neovisno o vjeri i naciji) ne budemo supotstavili toj destrukciji i u ime ponuđenog lažnog „progresa“ prihvatimo nakaradne modele kulturno-obrazovnog odgoja naše djece, nitko nam neće biti kriv!

Zar nas kršćane netko sa strane treba učiti miru, toleranciji, ljubavi, harmoniji, ljudskim pravima, istini, pravednosti, životnim vrijednostima, humanizmu i čovjekoljublju, kulturi i civilizaciji!?

Tim vrijednostima su pozvani poučiti nas Frljić, Obuljen, Pusićka i ostali?

Nama je Isus Krist prije više od dva milenija donio te vrijednosti na Zemlju i poučio nas svemu što je dobro i korisno za sve ljude pod nebeskim svodom (davno prije nastanka „marksizma“, „liberalizma“ i drugih ideologija koje su ljudski izum i služe jedino u svrhu vladavine jednom skupinom ljudi nad drugom).

Trebamo se samo toga držati i ne odstupati.

I BORITI SE!

U ime naše djece i njihove budućnosti, u ime istine i pravde, u ime zaštite ljudskog života i prava na slobodu, u ime uvjerenja za koja smo sigurni da su ispravna i vode boljem i sretnijem društvu.

Svim legitimnim, zakonitim i civiliziranim sredstvima SE MORA PRUŽITI OTPOR ovoj pošasti, uključujući i prosvjede, pa i građanski neposluh bude li ustrebalo.

Ne učinimo li to, bit će kasno i nećemo imati koga kriviti, jer glavni krivci bit ćemo MI!

 

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari