Pratite nas

Pregled

Hodak u Bujici: Zakon o aboliciji treba ukinuti

Objavljeno

na

Hodak u Bujici: “Napad kriškom limuna na P.M. je smiješan, tu nema ni prekršaja, skandal je plasiran da se ne govori o prosvjedu u Vukovaru!”

Zakon o aboliciji treba ukinuti – jasan je u Bujici na Z1 bio ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak. Iznio je šokantan podatak: – Od 1.400 srpskih zločinaca, procesuirano je njih samo 90!

“Dvije klijentice otkrile su mi da su silovatelje srele na ulicama Vukovara i Đakova! Možete li zamisliti kakav je to šok,” zapitao se Hodan i nastavio: “Oni im se smiju kada ih vide! Pa, to je van svake pameti! Obojica su dekriminalizirana Zakonom o oprostu, no taj zakon nije sveto pismo. Svaki zakon na svijetu može se promijeniti! Pokojni predsjednik Tuđman na svašta je morao pristati da bi se Vukovar vratio tamo gdje pripada. To je ipak bio truli kompromis jer masa ratnih zločinaca su u tom trenutku prošli ispod radara i danas žive kao normalni ljudi.”

Milorad Pupovac čak se protivi i tome da neko bude osumnjičen, po njemu, procesuiranje ratnih zločina sprečava povratak Srba – upozorio je Hodak, optuživši pri tome za dugogodišnji nerad DORH, naše sudove i Ministarstvo pravosuđa… Komentirao je time Pupovčevu subotnju izjavu iz Varivoda, gdje je rekao da se pravosuđe ne smije koristiti kao sredstvo etničkog progona i da neki ljudi nisu trebali biti optuženi, pa čak niti osumnjičeni.Tom izjavom jasno je aludirao na svoje stranačke kolege iz SDSS-a Vojislava Stanimirovića i Đorđa Ćurčića, kojeg je na ispitivanje kao osumnjičenika za Ovčaru pozvao suspendirani istražitelj Nikola Kajkić.

“To je klasični bezobrazluk i prepotencija jednog političara! Degradirajuća je to poruka za DORH koji prema zakonu ima pravo osumnjičliti bilo koga, ako ima dovoljno dokaza… Pupovac je tom izjavom svima dao do znanja ‘ubi et orbi’ da je on na vrhu i da ova vlast ovisi o njemu,” jasan je bio Hodak.

NAPAD NA PUPOVCA JE PRAVA LIMUNADA!

“Riječ je o pravoj limunadi,” rekao je za napad na Pupovca na zagrebačkom Dolcu Zvonimir Hodak i nastavio u istom tonu: ”Oružje kojim je Pupovac napadnut je prema mojim pouzdanim informacijama – već pojedeno!”

Objasnio je i pozadinu medijskog napumpavanja “atentata”: – Vukovar je događaj koji je u pozadini svega! Treba ga razvodniti, marginalizirati, baciti u pozadinu, a onda se pojavljuju SMS-ovi i ‘atentat’ na Pupovca… Zadnji partijski sekretar pokojnog Vjesnika Inoslav Bešker iz Rima je odmah poslao ‘znanstveni’ članak na temu što je to linč. Zamislite, netko baci limun na Pupovca i to je linč! U zapadnoj demokraciji napad hranom na političare je pitanje nivoa demokracije u tim zemljama. Uopće se ne uzima kao atentat ili provokacija, to je izraz protesta naroda protiv političke elite!

Bacanje limuna na šefa SDSS-a usporedio je s napadom na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na zagrebačkom Vukomercu, gdje su ga građani gađali jajima: “Napad na Bandića dobio je medijske pozornosti točno onoliko koliko zaslužuje, vrlo malo. Drugi dan je konstatirano što je bilo, a ovdje imamo čak i sociološke analize. Dopisnik iz Rima objašnjava domorcima u Hrvatskoj što je to linč! Slučaj s Pupovcem postaje zapravo medijski linč Hrvata i naše javnosti!”

U emisiji su podsjetili i na slučaj istarskog župana Valtera Flege koji je na prosvjedu radnika Uljanika zaliven vodom, što je voditelj komentirao riječima: “Da se tako nešto dogodilo Pupovcu, rekao bi da su ga pokušali utopiti u Savi!”

Hodak je otišao i korak dalje: “Nedavno je mladić u Zaprešiću umro na ulici, a ogorčeni građani došli su u Zagreb i jajima gađali vrata Ministarstva zdravstva. Da je tamo bio ministar i njega bi gađali jajima. No, to se ne bi označilo kao linč, neki bi to čak medijski prikazivali sa simpatijama. To su benigne stvari koje se u demokraciji naprosto toleriraju!“

UBOJICA JEAN-MICHEL NICOLIERA ŽIVI U SUBOTICI, ZAŠTO MU SE NE SUDI U ODSUTNOSTI?!

Pupovac je dio vlasti i tu prestaje njegova manjinska pozicija, objašnjeno je u Bujici.

“Nema govora da je on u situaciji da se mora plašiti za svoj položaj u vlasti. On ima komfornu poziciju, unaprijed ima tri predstavnika u Saboru, a to je danas jamstvo za opstanak Plenkovićeve Vlade. Pupovac je zapravo stup ove vlasti i ljudi ga ne doživljevaju kao predstavnika jedne manjine,“ kaže Hodak.

U Bujici je objavljen podatak da je u zadnjih nekoliko tjedana zatvoreno više privatnih radnji pripadnika albanske nacionalne manjine i to u Varaždinskoj županiji te još ranije na području zagrebačke Trešnjevci. “To je rezultat djelovanja Pupovčevih ljudi u hrvatskim institucijama, a o toj vrsti ugrožavanja prava Albanaca nitko javno ne govori,” rekao je voditelj emisije, a Hodak se nadovezao: “Samo se prava albanske manjine vode posebno…”

Na upit zašto institucije nisu tako revne oko Ovčare i Vukovara te Jean-Michela Nicoliera, kao oko slučaja Dolac, Hodak je odgovorio: “To je već legendarno opjevana dvoličnost vlasti u Hrvatskoj!”

“Nicolierov ubojica živi u Subotici! Mislite da to naše institucije ne znaju?! Sve guraju i trpaju pod tepih zbog meni neshvatljivih interesa… Ista stvar je i sa Gordanom Ledererom! DORH je davno moglo dignuti optužnice, a hrvatski sud osuditi njihove krvnike u odsutnosti, no to iz nekih razloga nije učinjeno…“

U emisiji je bilo govora i o smjeni Nikole Kajkića s mjesta glavnog istražitelja u slučaju Ovčara i njegovoj suspenziji, nakon što je na razgovor pozvao vukovarsko-srijemskog dožupana i potpredsjednika Đorđa Ćurčića.

“Slučaj Kajkić je paradigma trenutne političke situacije u Hrvatskoj. Ne dirajte nas, mi smo u vlasti, koalicijski partneri HDZ-a, imamo Zakon o oprostu i neke stvari ćemo urediti onako kako to nama odgovara! Razlozi za Kajkićevu smjenu? Ni jednom riječju od nadležnih nismo čuli koji su to dokazi lažirani od strane Nikole Kajkića,“ jasan je bio odvjetnik.

VODSTVO ĐAKIĆEVE HVIDRE JE VIRUS!

“Divide et impera – klasičan slučaj gdje se treba podijeliti one koji su spremni na nešto konkretno poput Penave, Josića i ekipe,” komentirao je Hodak ograđivanje Josipa Đakića i Miljenka Filipovića od skupa u Vukovaru. “Sve je to već viđeno. Pokušava se ubaciti virus među branitelje. Taj virus u ovome trenutku je vodstvo Hvidre. Đakić kategorički kaže da ne ide na prosvjed! Ako su to zaista suborci iz rata, kako se na ovako jeftin način daju navući na to da pokušaju kompromitirati nešto što apsolutno nema nikakav politički prizvuk?! To je protest zbog jednostavnih činjenica – od 1.400 evidentiranih ratnih zločina na sudu se našlo tek njih 90! Znate li koji je to prosjek,“ šokirao je Hodak.

Na kraju je otkrio i što mu je rekao Tomislav Josić, predsjednik vukovarskog Savjeta za branitelja i njegov klijent u slučaju skidanja ćirilićnih ploča, o prosvjedu najavljenom za subotu, 13. listopada.

“Rekao je da će prosvjed biti vrlo ozbiljan i neće se uspjeti ubaciti nikakve bombice ili virusi među branitelje. Ovaj put će Vukovarci i prvenstveno žrtve jasno i glasno reći da su nezadovoljni radom DORH-a, hrvatskih sudova i Ministarstva pravosuđa. Činjenica je da su mnogi u Vukovaru osuđeni jer su skidali ćiriline ploče, činjenica je da o njima danas nitko više niti ne priča… I te ploče su također svojedobno bile jedna vrsta dimne zavjese da bi se sakrilo stvarno stanje u istočnoj Slavoniji, gdje pravi ratni zločinci žive i djeluju. U ime svojih klijenata podnio sam kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića. Prošli su mjeseci bez da me DORH pozvao na bilo koji sastanak ili ročište! DORH je u dogovoru s nekim odabrao 15 svojih “svjedoka” i svi su dali izjave da Stanimirović nikada nije bio na mjestu zločina i nitko nije znao ništa ni o čemu, a svjedoke koji bi potvrdili nešto posve drugo, uopće nisu htjeli zvati,“ zaključio je Zvonimir Hodak u Bujici.

Tisuću i pol ratnih zločinaca slobodno šeće Slavonijom i Vukovarom

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi prijavljena za ratni zločin nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru 1995.

Objavljeno

na

Objavio

Dvojica bivših pripadnika srbijanskih paravojnih postrojbi kazneno su prijavljeni za ratni zločin zbog sumnje da su na području Vukovara 1995. mučili i tukli hrvatske civile i ratne zarobljenike, no obojica nisu dostupni hrvatskim tijelima progona.

MUP je u četvrtak priopćio da su osječko-baranjski policajci iz Odjela za ratne zločine, u suradnji s osječkim Županijskim državnim odvjetništvom i Sigurnosno-obavještajnom agencijom, dovršili višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 75-godišnjim srbijanskim i 55-godišnjim hrvatskim državljaninom.

Osumnjičeni su da su, postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te onih o postupanju s ratnim zarobljenicima, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika.

Tako se 75-godišnjak tereti da je krajem 1995., kao pripadnik Obavještajnog odsjeka u sastavu 11. korpusa Vojske tzv. Republike Srpske Krajine, u podrumu privatne kuće u Vukovaru oko četiri mjeseca držao zatočenog tada 41-godišnjeg zarobljenika, pripadnika 5. gardijske brigade Hrvatske.

Ratnog zarobljenika u podrumu mučili elektrošokovima, izgladnjivali, uskraćivali mu vodu

Tamo ga je, zajedno sa skupinom nepoznatih pripadnika srbijanskih paravojnih formacija, psihički i fizički zlostavljao tako što su ga šakama i nogama te palicama udarali po cijelom tijelu, mučili elektrošokovima, izgladnjivali i uskraćivali mu vodu. Takvo zlostavljanje se ponavljalo svakodnevno u trajanju od oko četiri mjeseca, kada je upućen na razmjenu zarobljenika 22. ožujka 1996. godine, kažu u MUP-u.

Njega i 55-godišnjaka, koji je zapovijedao spomenutom paravojnom postrojbom u sastavu tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, tereti se da su zatočili i grubo fizički zlostavljali trojicu civila.

Riječ je o zaposlenicima komunalnog poduzeća UNIKOM iz Osijeka koje su pripadnici paravojnih formacija podređenih spomenutom 55-godišnjaku 24. lipnja 1995. protupravno lišili slobode te ih prevezli u vojarnu u naselju Sajmište u Vukovaru.

Jedan od otetih civila i danas se vodi kao nestala osoba, sumnja se da je ubijen 

Nakon toga su ih odveli u kuću u Vukovaru gdje su ih dvojica osumnjičenika grubo fizički zlostavljali. Potom su dvojicu od njih prevezli u prostorije 35. slavonske brigade tzv. Vojske Republike Srpske Krajine u Dalju, a nakon toga i u zatvor u Belom Manastiru gdje su bili do razmjene, 24. kolovoza 1995.

Treći civil, tada 54-godišnjak tom prilikom nije prevezen te se i danas vodi kao nestala osoba, a sumnja se da je ubijen uslijed grubog fizičkog zlostavljanja. Njegovo tijelo niti posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni.

Protiv dvojice osumnjičenih, koji nisu dostupni hrvatskim tijelima progona, podnijeta je kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

(Hina)

 

Bujica: VJEROVALI ILI NE; Lik iz HRT-ove ankete o ćirilici u Vukovaru je poručnik okupatorske vojske! (VIDEO)

 

 

 

Penava: I dalje stojim iza tvrdnje da je Vukovar ‘epicentar puzajuće velikosrpske agresije’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Zdravku Mustaču potvrđeno 40 godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Vrhovni sud potvrdio je odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je bivšem čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču u travnju izrekao 40 godina zatvora zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Muenchena 1983. godine, zbog čega ga je njemački sud ranije osudio na doživotni zatvor.

Nakon odluke velikogoričkog suda, koji je 40-godišnju kaznu izrekao ‘prevodeći’ njemačku presudu u hrvatski pravni sustav, Mustač je podnio žalbu, a Vrhovni sud ju je odbacio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Obrana stoga Mustača u hrvatskom zatvoru očekuje početkom rujna.

Budući da je Vrhovni sud zaključio kako “ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu te da pri ispitivanju prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba osuđenog odbijena kao neosnovana”, izvijestio je Vrhovni sud na svojoj internetskoj stranici.

Zajedno sa 77-godišnjim Mustačem na njemačkom sudu je zbog istog zločina osuđen i Josip Perković (74) koji je 11. srpnja izručen Hrvatskoj.

Iako im je njemački sud izrekao istu kaznu Perkoviću je zagrebački Županijski sud, koji mu je nadležan jer je živio u Zagrebu, odredio 30-godišnju kaznu prema hrvatskim propisima koju treba odslužiti u domaćem zatvoru.

Obrazlažući odbijanje Mustačeve žalbe Vrhovni sud je ustvrdio da činjenica što je Perkoviću “u drugom postupku priznanja strane sudske odluke za isto kazneno djelo i na temelju iste strane presude izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina”, nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak. Mustač je, pak, tvrdio da je različitim kaznama došlo do nejednake primjene zakona i povrede ustavnih načela o jednakosti građana pred zakonom.

Vrhovni sud podsjeća da i kada je potvrđivao kaznu zagrebačkog Županijskog suda u Perkovićevu slučaju “jasno izrazio stav da je tom prvostupanjskom presudom u pogledu visine kazne” povrijeđen kazneni zakon u korist osuđenog Perkovića, “koju pogrešku Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, bez žalbe državnog odvjetnika, nije mogao ispraviti”.

Vrhovni zemaljski sud u Muenchenu Perkovića i Mustača osudio je u kolovozu 2016. na doživotnu zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za ubojstvo emigranta Đurekovića kojeg su u srpnju 1983. u Wolfratshausenu ubili zasad nepoznati počinitelji.

Obojica su od početka odbacivali krivnju, a nakon njemačke presude obratili i Europskom sudu za ljudska prava od kojega očekuju da zatraži novo suđenje.

Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat kazala je da Vrhovni sud svoju odluku mora dostaviti na prijevod prvostupanjskom sudu koji ju šalje u Njemačku, nakon čega se dogovara predaja Hrvatskoj gdje će, kao i Perković, odslužiti kaznu. Očekuje da bi, s obzirom na rokove, Mustač u hrvatskom zatvoru trebao biti početkom rujna.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari