Pratite nas

Kolumne

HODAK: U svijetu živi oko 17 tisuća boraca Drugog svjetskog rata, od čega 50-ak tisuća u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Hrvatska se vraća u normalu. Napokon je opet više uhićenih nego zaraženih. Milanović na Dan državnosti nije položio vijenac na Tuđmanov grob, siguran da 30. svibanj nije Dan državnosti. Petra Petter je na fejsu zatečena: “Da li je ova izjava istinita?“. Naravno da jest. Predsjednik niže biser za biserom!

Policija radi i nedjeljom. Remetinec se puni. Narod se veseli. Došao je na naplatu vršak HDZ-ove hobotnice. Kad će kapitalci, nitko još ne zna. Valjda iza izbora! Ne zna se ni jesu li to samo HDZ-ovci ili i neki tuđi loši momci!

Eto, na primjer, Policijska uprava primorsko-goranska tereti šest riječkih “hadezeovaca“ za kaznena djela iz domene gospodarskog kriminaliteta. Dvije firme natjecale su se za posao vrijedan milijun i šesto tisuća kuna, to jest za postavljanje pozornice s krovom za otvaranje EPK. Jedna iz Srbije, a druga iz Zagreba. I kao što se i očekivalo, riječki “hadezeovci“ dali su posao srpskoj firmi.

Još jedan napad na slobodarsku riječku kulturu

Policija je nefleksibilna i kruta kad tvrdi da su “hadezeovci“ pogodovali srpskom “Studiju Berar Rental“ jer ta tvrtka nije dostavila dokaz kako nema prema RH dugova po osnovi poreza itd.

“Hadezeovci” iz Rijeke “prosto ne mogu da veruju…”.  Pa kakovo je to bratstvo i jedinstvo ako ne možemo “komšijama” da damo priliku u ova teška korona vremena da nešto zarade?

Šarmantna Emina Višnjić izjavila je “da ne zna na čemu bi se ta prijava uopšte mogla temeljiti…“.

Evo, još jedan napad na slobodarsku riječku kulturu! A izbori su pred vratima. Glavni glumci smo mi birači. Napokon smo došli na štih. Ovaj puta ne smijemo zaj**ati .

Moj zlobni teniski partner prof. Žukina misli da mi birači i nismo dobili Bog zna kakvu ulogu. To je kao kad dobiješ ulogu u pornofilmu da glumiš muža koji rano ujutro odlazi na posao…, a vodoinstalater, dimnjačar i ostali dolaze k tvojoj ženi kasnije.

Moj splitski “dopisnik“ Tonči Jelavić šalje mi jednu zgodnu misao Marka Twaina: “Političare i pelene treba mijenjati, često iz istog razloga“.

Ne bih se bojao da Bernardić, Beljak, Maras i Mrak-Taritaš preuzmu vlast, ali bih bio jako žalostan

Pita me moja kolegica iz ureda: “Šefe, jel’ se vi bojite pauka?” ”Ne!” rekoh. ”To je dobro jer vam jedan upravo diže auto!” Ne bih se ja bojao ni da mi je Milanović predsjednik, Bernardić premijer, Beljak ministar policije, Maras ministar pravosuđa i Mrak-Taritaš šefica USKOK-a. Samo bi bio jako, jako žalostan.

Uostalom, Ustav “zaostale“ Švicarske započinje riječima: “In Namen Gottes des Allmachten…“ ili ”u ime Boga svemogućega”. Znači, kad bi Lijevom našom vladala gore navedena ekipa jedini adut ostala bi nam molitva: ”U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga…“.

Ovih dana osjeća se nagla depresija među Hrvatekima. Tip se pita na fejsu: “Ima li život smisla bez presice Stožera…“.

U svijetu 17 tisuća boraca Drugog svjetskog rata, od čega 50-ak tisuća u Hrvatskoj

K’o da je pitao ima li života prije smrti? Ima, ima sigurno. Dolaze dramatični, odlučujući izbori. Bernardić je već sastavio Vladu. U vrijeme recesije koju svi najavljuju, Bernardić, Beljak, Mrak-Taritaš i bratja bit će građanima čvrsto sidro dok tonu u retardaciju. Uz njega su sve antife, preživjeli sudionici Drugog svjetskog rata. Naime, na cijelom svijetu živi oko 17 tisuća vojnika koji su se borili u Drugom svjetskom ratu. Od toga njih više od pedeset tisuća živi u Hrvatskoj.

Kad smo već kod Drugog svjetskog rata, prisjetih se jednog raritetnog detalja. Naime, zadnja bitka u tom epskom ratu odigrala se na prostoru Bosanske Posavine, a postala je poznata kao bitka za Odžak. Započela je 19. travnja i potrajala sve do 25. svibnja 1945. godine. Evo napokon bitke koju su partizani dobili. Oko pedeset tisuća “malobrojnih i slabo naoružanih“ boraca NOB-a uspjeli su, nakon fratara na Širokom Brijegu, sedamnaest dana po svršetku rata slomiti otpor onih koji su savršeno znali što znači pasti u partizansko zarobljeništvo. Ova bitka je razlog čestih evociranja partizanskih herojskih podviga.

Tako jedna od čelnica “Retard“ iliti ”Restart” koalicije Anka Taritaš Mrak kaže: “U najtežim trenutcima jedrenja pjevala sam partizanske pjesme…“.

Mira Bartolić ima “retrogradni“ komentar: “Kaj, dok jedri pjeva po šumama i gorama, zbilja prigodno“.

No, dobro, to je demokracija usprkos rezoluciji Vijeća Europe o komunističkim zločinima. Nek’ si naša Ankica popeva… Tko pjeva zlo ne misli. Navodno.

Netko je napisao da smo pravno retardirana država

Puno je ljepša i humanija priča ona o Dani Lukajiću, bivšem zapovjedniku logora Manjača pokraj Banja Luke. U tom je logoru otkrivena masovna grobnica s 450 ubijenih logoraša. Usprkos tome i “budnosti“ našeg DORH-a, Dane je punih jedanaest godina obilazio sve partizanske derneke u Hrvatskoj i BiH, sve dok ga naša granična policija nije napokon lišila slobode. Vjerojatno iz “nehata“. Netko je napisao da smo pravno retardirana država. Samo se ne mogu sjetiti tko…?

Neki cinik na fejsu cvili: “Loša je vijest da smo u govnima, a dobra je da ima za sve“.

O čemu bih pisao u mojim kolumnama da nema “Obzora“ i progresivnog lijevog urednika Gorana Gerovca, popularnog Gere: “Kad vam netko zaželi “sretan Dan Republike“ padne li vam na pamet 30. 5. ili 29. 11.?“ Što u tom slučaju padne našem Geri na njegovu revolucionarnu pamet više je nego jasno iz “robovlasničkog“ teksta.

Gerina kolumna je iz mitske 1941. godine: “Nikada robom“. Sjećate se monumentalnih parola: “Bolje grob nego rob“? S vremenom su je Gerini partizani, pritisnuti od “nadmoćnog “neprijatelja, malo preoblikovali u “Bolje rob nego grob.“ Naravno, Gera ne zna za to jer nije bio ni u 6. Ličkoj ni u 11. Dalmatinskoj. Doduše ni predsjednik boraca NOB-a Habulin nije bio ni rob ni grob jer je rođen 1959. godine.

Evo jedan ljupki primjer tifusarskog virusa za koji ni dan danas nema cjepiva niti će ga ikada izumiti.

Tko se na prijevaru dokopao hrvatske države?

Kaže drug urednik: “Oni koji su se, mogu slobodno reći, na prijevaru dokopali hrvatske države grčevito brane pozicije s kojima…“ itd. Gera dijalektički podučava nas neuki narod i to svojim stilom nastavnika predvojničke obuke koji piše drvenim plugom. Hajmo pogledati tko se to “na prijevaru“ dokopao hrvatske države?

Možda oni kojima je otac Škorinog “Mate“, kad je došla devedeseta, rekao “sad ili nikada“ ili možda oni koje su klali na Ovčari, a možda i onaj klinac od 16 godina kojeg su na Ovčari strijeljali?! Da nije možda kradljivac onaj Francuz iz HOS-a kojeg je priklao drug Štuka koji sad negdje u Subotici pije nikšićko pivo? Što je sa “prevarantima“ iz Borova Sela? Njih dvanaest je bilo dokrajčeno letvama. Što je s maloljetnim prevarantima, s 405 djece koja su izgubila život prilikom te krađe…?

Gera nas superiorno, u stilu sekretara Rajonskog komiteta iz Mesničke, uvjerava: “I izbori koji dolaze bit će neizrecivo glupi i neće donijeti ništa više od prizemnih dvoboja mizernih taština iza kojih ne stoje nikakve ličnosti“. Tu se prvi put slažem s Gerom, Pofukom, Žonjom, Ivanom Jakelić… Izbori su zaista neizrecivo glupi.

Zna Gera kako su se u pravoj jugo-demokraciji odvijali istinski izbori. Kad su Gerini nekada organizirali izbore šest mjeseci prije izbora znao se pobjednik! Tu nije bilo “mizernih taština“. Bravar je bio krajnje ponizna i samozatajna osoba. Svirao je glasovir, mačevao, pušio kubanske cigare, nosio maršalsku bijelu uniformu, slikao se s američkim glumcima i bez imalo taštine dotjerao do desetog ratnog zločinca XX. stoljeća. Gera se ljuti: “Nećete čuti…ni jednu duhovitiju misao… ”.

Pun Goli otok jer je ‘Bravar’ cijenio humor

Ore Gera svojim drvenim plugom. Po njemu je “Bravar” izuzetno cijenio humor. Stvarno je bio duhovit, napose kad je rekao: “Ima sudija koji se drže zakona k’o pijani plota…“. U Bravarovo vrijeme mogao si umrijeti od smijeha ili od metka. Njegov briljantni humor osjetila je i 22-godišnja Jenna Lebl, novinarka iz Beograda, židovskog porijekla. Kao dijete preživjela je nacistički logor.

U redakciji je posvjedočila kako joj je jedan kolega ispričao vic da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ”ljubičicu bijelu od 100 kila”. Nakon što ju je neki redakcijski udbaš odcinkao, odveli su je u zatvor UDB-e u Glavnjaču, pa u Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i na Goli otok. Evo kako je kroz pet zatvora od travnja 1949. do kolovoza 1951. godine. Gerina Yuga cijenila i razvijala humor na Golom otoku, Grguru, u Glavnjači… Naravno, onaj tko opravdava i podržava takva zvjerstva, njemu je sad sve “neizrecivo glupo“, sivo i bez zdravog humora.

Ima tog komunističkog “humora“ koliko vam srce želi. Recimo, onaj vic da će “prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska postati država”. Ili u siječnju 1946. godine kad je bila izrečena presuda protiv željezničkog službenika Hot Nahod (Mehmeda i Paše), starog 33 godine, oca jednog djeteta. Optužen je bio da je na zidu jedne prostorije na željezničkoj stanici u Sunji napisao: “Nije šala, posralo Maršala, Ozna pita tko je posro Tita?” Osuđen je bio na dvije godine zatvora s prisilnim radom na Okružnom sudu u Petrinji. Da rikneš od smijeha. Bilo je u Gerinoj Jugi stotine i stotine takvih i sličnih “duhovitosti“. A danas je sve tako dosadno i glupo. Svatko priča što hoće. Gdje li su nestala dobra stara vremena?

Dosjetke s društvenih mreža

Ljuti se lik na fejsu: “Uhitili Anu Karamarko i Josipu Rimac sad kad ja nisam u zatvoru. Je*emti zemlju. Koje sam ja ku**eve sreće, mene će zatvoriti kad i Anku Taritaš Mrak i Radu Borić…“.

Čitam na fejsu: “Inteligentni ljudi ostaju budni do kasno i imaju manju potrebu za snom. Dugo godina sam mislio da me je*e nesanica…kad ono inteligencija”. Već tradicionalno pred izbore buknu afere, privođenja, istražni zatvori…slučajno? Ličani, tradicionalno lišeni akademskih manira, vole reći: kad slučaj hoće i mrtvac prdne! Vjetroelektrana Krš-Pađene u blizini Knina najveća je u RH. Vrijednost tog projekta je 237
milijuna eura ili 1,8 milijardi kuna. Vau… Kako Hercegovci kažu: IMT ili imal’ mene tute…

I sad zamislite one “inteligentne“ koji nemaju potrebu za snom. Ma kakav san. Tko može spavati uz 1,8 milijardi kuna. Piše Davor Ivanković, jedan od ”najmilijih“ novinara Gorana Gerovca, u nedjeljnom Večernjaku o prvom “velu“ koji je skinut s projekta Krš-Pađene. Piše i o lišavanju slobode “autsajdera“, zgodničkoj Josipi Rimac koju se tereti za “sitniš“ od 45.000 eura.

Davor uzburkava maštu svojih čitatelja o još pet do šest prozirnih vela koja će se tek trebati skinuti s te investicija-afere. Hoće li, pitam se? Iza nje, naime, stoje vrlo zvučna i moćna imena. To je inače druge najveća investicija u  RH, odmah iza Pelješkog mosta. Gordan Malić, istraživački novinar svojedobno je “ušao duboko“ u novčane transakcije u projektu Krš-Pađene. Naslov jednog članka mi se posebno svidio: “Zaustavi se vjetre…!“ Oni koji imaju manju potrebu za snom jednim ovakvim projektom osigurali su sebe i svoje nasljednike. Zato “žena kran“ iz Rijeke koja je platila za spot od tri minute tvrtki iz Srbije 550.000 kn može mirno otići na spavanje u 21 sat…

Honore de Balzac je napisao: “Bogatstvo je zamka: ono što vjerujemo da posjedujemo, to posjeduje nas!”

Borci s mitskom crvenom zvijezdom

U Obzoru je izašao zanimljiv intervju s Goranom Tribusonom, akademikom, dobitnikom ovogodišnje Nagrade grada Zagreba. Još su zanimljivija razmišljanja našeg akademika o zemlji koja ga tako voli i nagrađuje: “Mi smo zemlja tihih zgarišta. Ovdje je stvoren stav da je samo mrtav partizan dobar partizan”. Goran je stari roker. Ide na koncerte Rolling Stonesa i misli da su partizani zaslužili malo bolji status od ovog kojeg imaju u RH. Misli na one borce s mitskom crvenom zvijezdom na kapi i ramenima. Romantično, Sutjeska, Neretva…

Međutim, istu takvu zvijezdu imali su i kršni momci koji su klali po Vukovaru i odvodili ranjenike iz bolnice na Ovčaru. Iste partizanske uniforme, iste činove. Partizanske uniforme, a četničke brade. Identične uniforme sa sjajnom zvijezdom koje su od 8. maja 1945. godine ubijale po Zagrebu, tako da danas Zagreb doslovno leži na kostima i kosturima. To su naši ”oslobodioci” koji su oko 3000 ljudi, žena, djece i staraca žive bacili i zazidali u Hudu jamu.

Naravno, naš akademik u to ne vjeruje. Na žalost, postoji dugačak film, ali i depeša koja je bila poslana u Beograd: Druže Maršale, zadatak je izvršen… Zato hvala Gradonačelniku i Gradskoj skupštini Grada Zagreba što nas je i ove godine svojim nagradama podsjetila tko kod nas može i treba dobiti nagradu. Šteta što Gradska skupština nije bila pokrovitelj bitke na Sutjesci.

Podsjeća me na čovjeka koji je htio na dijetu, a nije izlazio iz debele hladovine.

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

TRUMP: Sjedinjene Američke Države će proglasiti ANTIFA kao terorističku organizaciju

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Negativna evolucija povijesti ponovno ubija nadu milijunima ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Događaji oko Hong Konga promijenit će sliku Kine u svijetu. Mnogi su je doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima. Sada možemo vidjeti da je to bila zabluda

Zadnjeg dana lipnja, točno na 23. obljetnicu predaje britanske uprave nad Hong Kongom, kineske su vlasti donijele dugo najavljivani zakon o sigurnosti. Radi se o drakonskom zakonu, koji je donesen kao odgovor kineskih komunističkih vlasti na prošlogodišnje masovne prosvjede u Hong Kongu.

Već sutradan je po tom zakonu uhićeno 300 prosvjednika, kojima sada prijeti izručenje Kini i proces pred tamošnjim sudovima. Po tom zakonu, oni mogu biti suđeni za terorizam, subverzivno djelovanje i doušništvo sa stranim silama zbog izražavanja mišljenja, čime se na drastičan način ukidaju vladavina prava i demokracija u ovoj nekadašnjoj oazi slobode na Dalekom istoku.

Britanski je premijer Boris Johnson na ovo reagirao nudeći građanima Hong Konga državljanstvo, dok je američki kongres donio zakon kojim se uvode sankcije za neke kineske državne tvrtke.

Premda je Zapad sklon gledati na kinesku strategiju isključivo kroz geopolitičku i vojnu optiku, kao u biti racionalnu strategiju u duhu ciničnog konfucijanizma, stvarnost nam govori kako je ideologija samo srce tog režima, koje on želi po svaku cijenu očuvati.

Kada je kineski predsjednik Xi Jinping preuzimao dužnost glavnog tajnika KP Kine 2013., istaknuo je kako “historijski materijalizam osuđuje kapitalizam na izumiranje, a socijalizam na pobjedu”. Samo se osjećajem ideološke ugroze režima mogu objasniti koraci koje kineske vlasti poduzimaju prema Hong Kongu, kao i prema susjednim zemljama i, konačno, konfrontacije sa samim Zapadom.

Iz tog osjećaja ugroze proizlazi i kineska želja za svjetskom dominacijom, njena vojna ekspanzija, masivne investicije u infrastrukturu u namjeri da se kontrolira svjetske trgovinske tokove, kao i otvaranje fronti u domeni informatičkog ratovanja. Dovoljno je spomenuti kako Kina od 27 susjednih zemalja samo s tri ima prijateljske odnose.

Prema tumačenju samog Pekinga, ostvarenje kineskog sna o “novom dobu” u direktnoj je sprezi s diskreditacijom sustava vrijednosti liberalnog kapitalizma, vladavine prava i demokracije. Unatoč prihvaćanju određenih mehanizama tržišnog kapitalizma, kineske vlasti vjeruju da su oni predvodnici sustava koji se nalazi u oštroj opoziciji prema kapitalističkom svijetu.

U internom partijskom dokumentu iz 2013. Govori se o tome kako se Kina nalazi “usred intenzivne ideološke kampanje” u borbi za opstanak. Kao glavna prijetnja opstanku Kine navode se “podjela vlasti”, “neovisno sudstvo”, univerzalna ljudska prava”, “zapadne slobode”, “ekonomski liberalizam”, “sloboda tiska” i “slobodna razmjena informacija na internetu”.

Iz promašaja maoističke etape kineski komunisti su izvukli pouku da Kina može biti jaka samo ako je integrirana s ostatkom svijeta. Međutim, primjer Sovjetskog Saveza ih je naučio kako “otvaranje” krije svoje opasnosti. Po njima, kolaps SSSR-a je započeo Hruščovljevom kritikom Staljina. Xi Jinping na pitanje “Zašto je propao Sovjetski Savez?” kaže: “Odgovor je u sferi ideologije – preispitivanje ideologije je ludost!” U svom čuvenom referatu s 19. kongresa KP Kine 2017. godine, Xi Jinping je obznanio kako Kina ulazi u “novo doba”.

Prema njemu, prošlo je vrijeme kada je Kina “skrivala svoju snagu i čekala svoje vrijeme”, što je bila deviza kojom se vodio njegov prethodnik Deng Xiaoping u prvoj fazi “otvaranja”. Sada je došlo vrijeme da Kina tu snagu otvoreno pokaže i aktivno se uključi u promjenu međunarodnih odnosa i ostvarenje plana za kineskom dominacijom.

Događaji oko Hong Konga svakako će promijeniti sliku Kine u svijetu, koju su mnogi doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima.

Sada na primjeru Hong Konga možemo vidjeti da je to bila zabluda, te da kineski režim ne preza od poduzimanja drastičnih koraka kako bi svijet uskladio sa svojom ideologijom i podvrgnuo ga svojoj kontroli. U osnovi beskrupuloznog ukidanja demokracije u Hong Kongu stoji ideološka motivacija kineskog režima, a ne racionalna strategija.

Scene koje danas gledamo podsjećaju na podizanje Berlinskog zida i početak Hladnog rata između nekadašnjeg SSSR-a i Zapada. Negativna evolucija povijesti ponovno zatvara horizont nade milijunima ljudi koji bježe od blagodati komunističkog raja, dok se slobodni svijet suočava sa spoznajom o naravi monstruma kojeg je desetljećima tetošio i hranio

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Milan Ivkošić: Za Hrvatsku bi na vlasti bio najbolji HDZ; ali bez Škore

Objavljeno

na

Objavio

Sutra dolazi olakšanje, kao sunce poslije tolike predizborne kiše koja je natapala zemlju do gnjecavosti. U toj kiši fraza i protufraza nije bilo nijednog uvjerljivog programa koji bi, od pojedinosti do pojedinosti, zadovoljio birače i naveo ih na glasanje za određenu stranku ili koaliciju.

Zapravo je jedini program imao HDZ ali ponajviše zato što je četiri godine bio na vlasti pa znamo kako vlada i kako bi vladao. Restart koalicija počinje svoj program naglašavanjem kako je riječ o “strankama bliskih svjetonazora i sličnih programa socijaldemokracije, lijevoga centra, progresivne i liberalne demokracije i zelenoga razvoja”, piše Milan Ivkošić / Večernji list

Zapravo i nisu trebali ništa drugo napisati jer svak zna reći da je za “sveobuhvatnu transformaciju ekonomije i društva”, da je “Hrvatska ekonomski slaba, demokratski deficitarna, obrazovno zastarjela, infrastrukturno zapuštena, socijalno podijeljena i administrativno neučinkovita”, da je potreban “novi početak”, itd., itd.

Kad bi, na primjer, neki radnik zaposlen u državnoj ili privatnoj tvrtki tražio koji bi mu program donio veću plaću, manje troškove života i sigurnu budućnost za njegovu djecu, ne bi našao manje-više ništa. Stoga ću ponoviti što sam već napisao: desni će glasati za desne, lijevi za lijeve, srednji za srednje, ekstremni za ekstremne, Srbi za svoje, Istrani za svoje…

U Hrvatskoj i nisu mogući spektakularni obrati na izborima i velika premoć neke stranke. Unekoliko se taj prevrat dogodio na početku 2000. godine kad je “restart koalicija” Budiše i Račana uvjerljivo pobijedila HDZ, ali od tada do danas SDP je na vlasti dvaput teško razočarao a Budiša i njegova stranka su nestali, pa današnja Restart koalicija nema šanse ponoviti uspjeh oporbe s početka 2000. godine.

Razočarao je nekoliko puta i HDZ, uključujući i Plenkovićev, no ipak će te dvije stranke osvojiti najviše glasova na izborima i biti glavne u jednoj ili drugoj koaliciji. Dakle, na kraju će Hrvatska odlučivati – Plenković ili Bernardić. Za Hrvatsku bi vjerojatno ipak bilo najbolje da pobijedi HDZ, što će se zacijelo i dogoditi.

Živimo u teškim vremenima, koronavirus bacio nas je na koljena, ali je vlast jako dobro vodila zemlju od početka pandemije i nastojala da posrnulo gospodarstvo ne padne. Stoga bi bila jako rizična promjena vlasti, kao otprilike kad bi zbog nekih razloga kirurga u osjetljivoj fazi operacije bolesnika zamijenio kolega. No to vrijedi samo u slučaju da HDZ vlada uz pomoć glasova manjinaca i još nekih, bez Škore. Sa Škorom to bi bilo gore nego velika koalicija.

Prvo, na što bi sličila koalicija u kojoj je jedan partner nastao kao suprotnost drugome? To bi bilo kao kad bi tko kome oteo ženu ali bi po dogovoru svi živjeli u istoj kući i dijelili isti krevet. Ni stari ni novi muž ne bi bili muževi, niti bi žena bila njihova žena. Ako bi se Škoro radi koalicije odrekao svojih stavova, zašto mu je onda uopće trebalo tim stavovima zavoditi dio birača? Slično načelo vrijedi i za Plenkovića – on može sa Škorom samo ako se “poškori”.

Stoga bi zasigurno koalicija Plenković-Škoro bila puno konfliktnija od negdašnje koalicije HDZ-Most. A ta konfliktnost u vremenu u kojem je Hrvatska u “konfliktu” s teškim stanjem u gospodarstvu i s pandemijom za zemlju bi mogla biti opasna.

Škoru zapravo nacionalni interesi ne zanimaju, on je od njih i dosad bježao, samoljubivi narodni pjevač i bogatun sigurno ne bi mogao podnijeti drugorazrednu ulogu u koaliciji pa bi bio spreman na svaki lom da bi bio prvi.

Zato bi on u koaliciju s HDZ-om samo uz uvjet da Plenković ne bude premijer, jer Plenković je jedina osobnost u stranci kojoj Škoro nije ni do gležnja a htio bi za glavu biti veći od njega. Iz slične samoljubivosti Mostu nisu uspijevali savezi s tom strankom.

Most i danas pamti svoja posrnuća na vlasti, pa se uoči izbora, premda slab te će jedva biti parlamentarna stranka, okomio i na HDZ i na SDP, kao da im je ravan. I iznova se pozivajući na narod kod kojeg stoji katastrofalno.

Dakle, treba moliti Boga da HDZ, bude li relativni pobjednik, izbjegne Škoru i vlast sastavi s drugim partnerima. SDP bi u teško neideološko stanje unio ideološke kriterije, a Škoro, okrenut samo sebi i svojoj ne postojećoj veličini, to stanje i ne vidi.

Milan Ivkošić / Večernji list

Sve na jednom mjestu. Usporedba uspješnosti vlada HDZ-a i SDP-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari