Connect with us

Kolumne

HODAK: Hrvatska ljevičarska krda mogu odoljeti svemu osim napasti

Objavljeno

-

Turbulentna su vremena. Demoni prošlosti zuje oko nas. Jednog nam je na “samostalnoj” izložbi predstavila Bojana Radović u Večernjaku. “Kroničar Splita koji je ‘iša kontra cilog svita’ dobio je godinu punu događanja”.

Naravno, radi se o stotoj obljetnici rođenja Miljenka Smoje. Klasični novinarski frizeraj. Po onoj “sve je prolazno osim trajne ondulacije”. Njezin Miljenko bio je jedinstven, pa Bojana za dobar “ulazak” citira Lepu Smoje koja je “rekla da ne vidi novog Smoju…”.

Točno, u sridu joj je izričaj “jedinstveni kroničar Splita”. Lijepo je i pohvalno opisivati i glorificirati tvrdog “Jugoslavena” na tako dirljiv način. To što je “slavljenik” sebe za života smatrao “Jugoslavenom” njegov je intimni odabir na koji svatko ima pravo. Ali kad se zna da je “naš Miljenko” bio i doušnik UDBA-e, onda je to red i spomenuti. Znam za presudu Prekršajnog suda u Splitu po kojoj je bio osuđen jedan taksist. Vozio je “našeg Miljenka” pa kao tipični taksist malo je “divanio” o drugu Titu, hrvatstvu, komunizmu.

Vožnja je završila, taksist otišao po nove klijente, a naš Miljenko u “miliciju”. Da ne duljim. Ubrzo je taksist dobio presudu u kojoj se kažnjava na temelju prijave druga Miljenka Smoje. Naš kroničar je “iša kontra cilog svita”, ali nije “iša kontra” UDBA-e. Volio se kititi svojim kronikama o malom splitskom čovjeku, Vlajima i težacima. Govorio je kako u “njegovoj butigi nema politike”, a ponekad je zadovoljstvo nalazio u denunciranju buržoazije u koju je vjerojatno ubrajao i splitske taksiste. Bio je pisac, kroničar, komunist, ali i orjunaš… Pa što, reći će neki? Njegovo pravo.

Međutim, ti isti nasljednici umrlih kroničara nikada nisu napisali ni slova o obljetnici smrti mladog Splićanina Frane Tente koji je razvio hrvatsku zastavu 1948. g. na Marjanu zbog čega je bio 1948. ubijen u Lepoglavi. Neki drugi “Smoje” ga je prijavio za taj veliki “zločin”, ali nema nikoga od novinara da ga se danas prisjeti. Hrvatska zastava na brdu u tadašnjoj republici Hrvatskoj. Strašno! Zato ga eto bar ja sada spominjem da se zna kakva su to lijepa vremena bila.

Jon Kabat Zinn je jednom napisao: “Ne možete zaustaviti valove, ali možete naučiti surfati”. 

U Brazilu se događa eskalacija kriminala. Denis Romac je iznenađen i uvrijeđen. Izbori su završili. Lula da Silva je pobijedio, zapalio lulu, a ono posvuda neredi. Naravno, bune se desničari. Kao i u slučaju Trumpa. Zauzeli su Kongres, divljaju, žele Jaira Bolsonara, desničara koji pojma nema o destiliranoj demokraciji koju predstavlja Lula. Lula je inače oličenje poštenja. Brazilski Sanader. Možda ga se čak može usporediti i s pok. Smojom. Jasno vam je da vam skrećem pažnju na dva, kako se to kod nas kaže, kriterija koji važe kad se radi o lijevima i desnima. Klasika.

Smoje je za ljevičare odličan kroničar vremena mada je bio i denuncijant. Lula je pak za njih narodni čovjek i “stara poštenjačina” mada je odsjedio u zatvoru zbog klasičnog koristoljubivog kriminala. Bolsonaro je pak rigidni desničar, odvratni bogataš, gulikoža “radnog naroda” itd. Sve bi to ljevičarima još nekako i prošlo da problem nije u tome što je Lula “pušio” svoju lulu 580 dana na robiji. Osuđen je bio zbog korupcije. Međutim, ponovno je izabran jer dio naroda u Brazilu još uvijek vjeruje ljevičarima i njihovim praznim parolama. Sve je to normalno našem Denisu i našoj Bojani i svim našim ljevičarima iz Jutarnjeg, Večernjaka, Globusa, Nacionala i drugih medija koji sliče jedan drugom k’o jaje jajetu, ili k’o mućak mućku.

Kako u Hrvatskoj biti sretan čovjek? Lako! Vičite stalno: Sretna vam nova godina!

Tako je, kako je. Kod nas je ipak primarna borba protiv nacionalizma. Zabrana ZDS-a neprimjerene pjesme Vatrenih na svečanom dočeku u Zagrebu, skidaju se dvojezične ploče u Vukovaru, ustašofili su se razmahali. Mirni i pastoralni su valjda samo ljevičari i Pupovčevi. Oni su pomalo zabrinuti. Žele samo miran suživot u “srpskim gradovima i općinama” u kojima su rođeni. Uglavnom, hoće biti “svoji na svojem”. Kad će napokon shvatiti da u Republici Hrvatskoj nema ni jedne “srpske općine” kao nijednog “srpskog grada”. Postoje samo gradovi i općine u kojima Srbi imaju većinu, ali svi su ti gradovi, mjesta i općine u državi Hrvatskoj.

Gledam jednu večer HRT, jedan od braće Bobetko iznosi primjer Siska iz 1971. Željezara Sisak je tada imala 17.000 zaposlenih od čega četrdeset i dva direktora. Među direktorima je bilo 40 Srba, jedan Jugoslaven i jedan Makedonac. U to vrijeme Sisak je imao pet puta više stanovnika Hrvata negoli Srba i drugih nacionalnosti. Kad se o tome napokon počelo pisati i govoriti za vrijeme tzv. Hrvatskog proljeća, zatvori su se počeli puniti. Kad se danas upitamo kako nazvati to što se događalo 1971. u Sisku, onda se samo od sebe nameće da se radilo o običnoj vulgarnoj okupaciji! Ali, hvala Bogu, s okupacijama smo završili 5. kolovoza 1995. Za svaki pokušaj eventualne nove, potrebno je nabaviti i nove traktore.

Prema zadnjim istraživanjima čovjek ima sam 30.000 gena. Pitanje? Kako s time izdržati do prvoga?

Bosanski lonac opet ključa

Bosanski lonac opet ključa. Duh Gavrila Principa širi se Bosnom. Roby Bajruši je dugo mislio da se Milorad Dodik samo šali kad je laprdao o pripojenju Republike Srpske Srbiji. Sad su se napokon Robiju upalile lampice. Vidi on da se Milanovićev i Plenkijev frend ne šali. To je stvarnost koja se polako pretvara u farsu, vidljivu i političkom slijepcu. Republika Srpska ima sve, vojsku, policiju i političku ekipu koja k’o zapeta puška čeka “prisjedinjenje”. Čim “međunarodna” zajednica tobože “osjeti bilo naroda” i upali zeleno svjetlo, evo nama “srpskog sveta” nadomak Zagreba. Običnim raketama mogu gađati Trg Bana Jelačića. Razoružanu i naivnu Hrvatsku mogu tada ucjenjivati koliko hoće. U stilu, ili potres ili mi. Okolnosti su se u Europi preko noći drastično promijenile. Mnogi će se pitati zašto i mi nismo odlikovali Putina kad ga je već odlikovao Milorad. Ustavni sud BiH proglasio je proslavu 9. siječnja neustavnom jer podsjećanje na taj datum diskriminira Bošnjake i Hrvate. Za odluku Ustavnog suda Dodika “boli ona stvar”. Njegov cilj je pripojenje RS “majčici Srbiji”. To je za njega realna opcija. Tko je pred manje od godinu dana mislio da će Putin sa svojom armadom krenuti na Ukrajinu. Danas već za to dobiva odlikovanja.

Kažu da UDBA nikada nije spavala, osim u Njemačkoj.

“Pavelić i ustaše su “ante portas”. U Hrvatskoj i Srbiji sinhrono traje lov na ustaše. Dačić, Puhovski, Miodrag Marić, Vedrana Rudan, Dežulović, Gerovac, Pofuk, Jurica Pavičić, i da ih sve dalje ne nabrajam, trube u svoje trube “mi smo pravi domoljubi”. U Banjoj Luci marširaju nacističkim koracima, ali to nikoga od njih ne zabrinjava. Vatra je buknula, a naši “vatrogasci” peru kosu. Stalno se čuje na medijima u RS kako je došlo vrijeme da svi Srbi žive u jednoj državi. Za njih su Hrvati tek pokatoličeni Srbi… Jel’ se to ipak vraća 1991.godina?

“Dajte, najte”, rekli bi purgeri. Pa mi smo u NATO-paktu koji nas štiti. I Cipar je bio. Nove doktrine dolaze s istoka na zapad. I kad se jednog lijepog dana istok i zapad “probude”, evo nama opet nove valute. Možda stari dobri jugo-dinar.

Nedavno nas je “pohvalio“ poljski premijer Morawiecki izjavivši: “Neću uvoditi euro. Pogledajte kaos u Hrvatskoj”. Čudi me rezolutnost Poljaka. Oni, za razliku od nas, uopće ne kuže da su također kod ulaska u EU potpisali da će jednog lijepog dana uvesti euro. Uostalom, euro nije još uvelo sedam članica EU-a. Ne zna Morawiecki da su nama guverner Narodne banke i predsjednik Vlade jasno obećali kako inflacije, poskupljenja, varanja i lova u mutnom kod prelaska na euro neće biti. Oni koji nešto pokušaju bit će kažnjeni. Na kraju dvotjednih “prijetnji” Vlada nam je poručila da smo budale što smo vjerovali kako će oni doista nekoga od lovaca u mutnome i kazniti. Dobili su tek “drugarsku opomenu” uz savjet nama da, ako uočimo kako je netko neopravdano podigao cijene, kupujemo kod drugoga. To je zakon tržišta, kažu. Ja pak mislim da je to zakon kod svih prelazaka na euro i to u svim državama do sada.

Nadam se da hrvatski puk neće 1. travnja nasjesti tradicionalno nekim novim podvalama jer su već dobro nasjeli zadnjoj podvali od 31. prosinca prošle godine. Znate već, onoj kako euro neće donijeti dodatno povećanje cijena i inflaciju!

Ukrajinski su ratni zapovjednici skriveni iz razumljivih razloga na nepoznatim mjestima. Ali zato ruski avioni intenzivno bombardiraju baš ta nepoznata mjesta. Na fejsu tvrde da je obogaćena seljačina opasnija od osiromašenog urana. To je u načelu točno. Međutim, odmah iza toga slijedi vijest da princ Harry i Meghan dolaze u Split vidjeti kako je to živjeti bez titula! Slušajući glorificiranje hrvatske zbilje (euro, NATO, EU, Schengen) rodbina mog frenda koja živi u Njemačkoj sad od njega traži da im šalje lovu. Nisu lakomi. Traže da uplaćuje samo jednom mjesečno.

Šamar u kaznenom pravu je informacija iz prve ruke…

Stvarnost se sve više pretvara u farsu. Oni koji se žestoko zalažu za pobačaj idu po djecu u Kongo i Zambiju. Valjda im je to bliže od bračnog kreveta. Lakše je dijete kupiti nego roditi.

Znate li koje osiguranje osigurava udbaške zločine? “Generalli osiguranje”.

Ne sliči li vam na bljutavu farsu prodika popa Pupovca o “dijalogu”. U istočnom Sarajevu se slavi, maršira, stvara se nova država sa svim obveznim atributima. Država koja ima i kadrove i resurse. Napose one haške. Radovana Karadžića, predsjednika RS, osuđenog na doživotni zatvor; Biljanu Plavšić, osuđenu na 11 godina zatvora; Momčila Krajišnika, osuđenog na 20 godina zatvora; bivšeg predsjednika skupštine RS, Radoslava Brđanina, potpredsjednika vlade, osuđenog na 30 godina zatvora; Miću Stanišića, ministra policije koji treba odležati u zatvoru 22 godine; Ljubišu Beara koji je dobio doživotni zatvor; Zdravka Tolimira, također u doživotnom zatvoru; Vujadina Popovića, u doživotnom zatvoru; Stanislava Galića, u doživotnom zatvoru; Milan Lukića, u doživotnom zatvoru i da ne nabrajam dalje. Koliko ih je u Srbiji “fasovalo”, e to ne treba ni nabrajati. U Beogradu i Banja Luci sve bi ulice mogle nositi imena srpskih ratnih zločinaca.  I sad farizeji i jugo-nostalgičari rokću iz dana u dan protiv pozdrava iz Domovinskog rata ZDS te glumataju i mole da ih se ne uznemirava… Valjda su se dovoljno tresli od tog pozdrava od 1991. do kolovoza 1995.g.

Jeery Seinfeld je jednom napisao: “Ako imate majicu natopljenu krvlju, možda pranje rublja nije vaš najveći problem u tom trenutku”.

Naši jugo-nostalgičari, orjunaši, dvolični ljevičari i članovi 6. ličke mrzitelji su onih koji kleče i mole se. Kad već ne znaju kako bi ih olajali, jer ljudi samo mirno kleče i mole se Bogu, kleveću ih kako su protiv prava žena. Nisu uopće progresivni kao npr: gayevi na svojim paradama dok se drpaju i ljube po ulicama. Navodno su ti svi molitelji autoritarni i patrijarhalni tipusi koji mrze svoje i tuđe žene. Meni se pak čini da se na sve te mrzitelje onih koji kleče i mole može primijeniti stara engleska poslovica: “Lord, help me be the person my dog thinks I am”.  Očito hrvatska ljevičarska krda mogu odoljeti svemu osim napasti.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari