Pratite nas

Kolumne

HODAK: Vijeće bez Klasića, Jakovine, Markovine i Perice je kao Barcelona bez Messia

Objavljeno

na

Zima je dobro stisla. Siromašni cvokoću zubima, a eliti je to “tak’ romantično“. Ličani su dobro uočili “problem.“ Kažu: lakše je po ljeti pronaći dva metra hlada nego zimi dva metra drva! No, ako nas nešto može ugrijati bolje od “dva metra drva” onda je to politika.

Vrhunski cinik Winston Churchill još je davno rekao: “Ako želim da se neki problem nikada ne riješi, osnujem komisiju“. Naš Premijer nije ni Churchill, a ni cinik, a ipak je osnovao komisiju. Koja se je u stvari trebala zvati – komisija za povijesnu istinu. Sad zamislite kako tu “istinu“ zamišlja Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, član Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima.

U proljeće 1989.g, kad je već i političkim slijepcima bilo jasno vidljivo da je komunizam pao bez ispaljenog metka, naš se Nenad ”udružio” u UJDI. Kratica za ”Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu”. Osnivači poznati – KOS i UDBA. Malo više ipak KOS. Podsjeća me na jednog mog zemljaka koji se krajem 1944.g. u Vukovaru upisao u “Ustašku mladež“.

Inače je profesorova karijera puna zgodnih demokratskih pastorala. Tako je svojevremeno Bruna Esih upisala na FPZ poslijediplomski studij s temom “Europski sigurnosni sustav i agresija na RH”. Braneći svoj rad pred komisijom, javio se naš dr. Neno i izvalio “ja ne mislim da bi ovo trebalo proći jer je kolegica izrazito ideologizirana i pristrana“.

Kad je Bruna zamolila Ujdiovca da to argumentira, dobila je klasičan komunjarski odgovor – znate vi dobro na što ja mislim. Istakao se dični Profa i prilikom predavanja na FPZ-u koje je držala moja klijentica Judith Reisman 70-godišnja profesorica iz SAD-a. “Molim vas da budete pristojni… pričate o komunističkoj indoktrinaciji, a jedino tko je ovu djecu mogao indoktrinirati je Katolička crkva!“ vikao je na nju naš Profa. Amen! Spomenimo kao člana Plenkovićeve komisije i prof. Ivu Goldstiena poznatog titoistu. Uz ovakav sastav većine članova komisije, jasno je da je preporuka Vladi RH koju su jedva iznjedrili zapravo adresirana u crvenoj koverti.

Slavica Lukić vrišti u Jutarnjem: “Za dom spremni je neustavan, ali se iznimno dopušta!“ Nije joj palo na pamet da je komunizam izbačen iz Hrvatskog ustava, ali simboli komunizma ostaju. Crvena zvijezda je simbol Heineken piva, a ne komunizma misli većina “vijećnika“. Tko nas je ono napao, razarao i ubijao od 1991. do 1995.g.? Jesu li to bili radnici Heinekena ili ratnici Ratka Mladića čiju sliku, dok ovo pišem gledam, na fejsu? Denis Šešelj je objavio sliku HOS-ovog grba i sliku đenerala Mladića s crvenom petokrakom na kapi. Ispod slike HOS-ovog grba piše – zabranjeno, a ispod slike Mladića – dopušteno.

Prenosim i Denisov pomalo fatalistički komentar: “E, tako ti je to!“ Taj komentar predstavlja presjek razmišljanja običnih, često apolitičnih ljudi. Još jedna podvala vladajućih. A k’o vlada, zna se! Vijeće je dobro odredilo što je zadana tema. Prošlost od 1941.g do “oslobođenja“ 1945.g. Onda je kao nastupila svjetla i humana budućnost. Sve do balvana 1990.g. Pa nam se sada opet vraća dobra stara prošlost. Thompson i Čavoglave. Rat krvavi, krunice i ZDS.

I kad smo rat pobjedonosno završili javili su se likovi koji su tobože ”za bolji svijet i bolje društvo” te počeli režati na ZDS. Ni riječi o simbolima protiv kojih smo ratovali, petokraka, srp i čekić, smrt fašizmu-sloboda narodu. Sada kad smo “demokratskim dijalogom“ dobili jedno relativno ”izbalansirano” rješenje, skočiše ognjištari, desničari i ustašoidi… lijepo ih je prizemljila prof. Sanja Barić iz crvene Rijeke. Ona ukazuje na potrebu “širokog građanskog obrazovanja“ u smislu upoznavanja Ustava i njegovih postulata. Šteta što dragovoljci i branitelji nisu, prije odlaska u Vukovar i na druge bojišnice, polagali ustavno pravo. Nešto k’o MPV u JNA. Na kraju, draga Profesorica poentira: “To je dragulj humanosti“. Ni više ni manje!!!! Naravno, što se prošlosti tiče to se vjerojatno odnosi na crvenu zvijezdu a što se tiče budućnosti na ZDS.

Slične oduševljene reakcije o tom jadnom dokumentu mogli smo čuti na TV-u i od blagoglagoljive bivše predsjednice Ustavnog suda. Dobro, humanost zvijezde petokrake je već davno opjevana pa se tu slažem s profesoricama Barić i Omejec. Primjera je i previše. Najnoviji je od 27.veljače 2018.g. Časopis ”Demokracija” iz Ljubljane donio je priču slovenskog partizana na samrtnoj postelji.

Naime, partizani su na kraju rata 1945.g. grupno silovali 17 godišnju djevojku Fridu Paulitsch. I stari partizan je to jednostavnim i toplim riječima opisao: “Dekle smo posilili, ubili, iz nje skuhali “golaž“ in je pojedli!!!“ Ne znam je li je na takvu ili sličnu humanost mislila prof. Barić? Ili je aludirala na već legendarnu Hudu jamu gdje su ljudi s petokrakom na kapama zazidali 3000 živih ljudi. Gledao sam o tome film. Ne znam je li ga vidjela i prof. Barić? Prilično je iluzorno spominjati Bleiburg, Jazovku i ostale pokolje Titovih partizana.

Tko se još sjeća humane sekvence 27. srpnja ljeta Gospodnjeg 1941.g. u legendarnom Srbu gdje su Klasićevi ljubimci ispekli na ražnju župnika Juraja Gospodnetića? Nema podataka jesu li su ga pojeli kao Fridu Paulitsch. I kad tome dodamo ulogu petokrake u agresiji na Hrvatsku 1991.g. onda se postavlja samo od sebe jedno pitanje: tko je tu lud, a tko zao? Što je s Rezolucijama Vijeća Europe o komunističkim zločinima? Uostalom, pročitajte komentare Dragana Markovine, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Roberta Bajrušija, Borisa Miletića, Milorada Pupovca, Vesne Alaburić … koji pozdravljaju dokument i dijelu koji se odnosi na petokraku i ostala komunistička obilježja, ali se istodobno zgražaju nad jednim izuzetkom oko ZDS.

Komunjare su ogorčene tim jednim jedinim izuzetkom oko ZDS-a na nadgrobnim pločama! Međutim, to je njihovo ogorčenje potpuno irelevantno u odnosu na ogorčenje svih žrtava jugoslavenskog komunizma i njihovih potomaka. Sve u svemu Vijeće i dokument koji su iznjedrili nakon godinu dana nerada jedan je truli kompromis, obična jugo-musaka neprovediva u praksi. Već zamišljam orvelovsku scenu: idući Thompsonov koncert. Pedeset ili više tisuća duša. Čavoglave. ZDS i jake policijske snage kad započnu sa ”uredovanjem”. Znanstvena fantastika?!

Humani dragulj na djelu i novi povijesni sveti gral ljevičara. Tko je pobijedio u prošlom ratu na “ovim prostorima“? Crvena zvijezda i Partizan ili Dinamo i Hajduk? A Vesni Alaburić, koja zadovoljno u Večernjaku prede o “uspostavljenoj pravednoj ravnoteži“, predlažem da u svibnju ode na izlet u Kumrovec. Na tradicionalni “bal vampira“ i vidi o kakvoj se ravnoteži radi. Provedbe ovakvih preporuka moći će se nabrojati na prste. I to na prste čovjeka bez ruku. Uvjeren sam kako 70% Hrvata neće pustit ni suzu za ovim Vijećem i njegovim lošim preporukama.

Jerzy Lec je napisao: “Suze ne gase lomače“.

HRT-ova emisija Peti dan. Uobičajeno društvo. Tobože pluralno. Svatko ima pravo na svoje mišljenje pod uvjetom da je u pitanju lijeva “jugo sinteza“. Nesuđeni guru kurikularne reforme Boris Jokić, čim je došao na štih, odmah je opalio svih šakom u glavu. Kaže popularni Bora: “Amerikanci sigurno nisu glupi, ali trenutno za Predsjednika imaju idiota!“ I da je, recimo, uspio dobro zamišljeni plan preuzimanja obrazovanja od strane Jokića i drugova onda bi imali zgodne testove na svim razinama.

Npr.: pitanje pod a) koja zemlja članica Vijeća sigurnosti u UN ima za predsjednika idiota? Bivšoj ambasadorici SAD-a u Hrvatskoj pitanje bi se svidjelo jer je lagano. Ali pitanje je gleda li novi veleposlanik u Buzinu HRT-ove zabavne i nadasve obrazovne emisije? Doduše, moderatorica Gabrijela Perišić je sramežljivo prošaptala da se “HRT ograđuje od te izjave“.

Bora se na to jednom briljantnom jezičnom akrobacijom izvukao i pokazao da s punim pravom pretendira na sam obrazovni vrh RH. “Slobodno se ogradite“ rekao je Jokić i ostao živ. Je li ostao zdrav, ne znamo! Bora se ovom spektakularnom izjavom učlanio u “progresivni“ klub u kojem su već istaknuti članovi naš nesuđeni konzul u SAD-u, Tomislav Krasnec, Marina Šerić, Antonija Handabaka, Željko Trkanjec, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Josip Šoić i tko bi ih sve nabrojao. Dok Trump gazi dalje i sve uspješnije, lijeva medijska falanga vene i pljucka. Jutarnji i Večernji su privatni mediji, ali HRT je javni. No, možda Jokić to još ne zna. Kad ne znaju urednici, zašto bi on trebao znati.

Ne zna to ni etablirana jugo-perjanica, sve prisutni Hrvoje Klasić. Navodno povjesničar. Hrvoje Bajlo s Hrvojem Klasićem. Profa ovako razmišlja: sve vezano za NDH i ustaški pokret mora biti zabranjeno, no kad su u pitanju simboli socijalizma i Jugoslavije on to ne bi zabrinjavao. Ne znam tko je birao članove Vijeća za suočavanje, ali neizbor učenog profesora je oprostiva greška. Vijeće bez Klasića, Jakovine, Markovine i Perice je kao Barcelona bez Messia. Klasić nas samo upozorava da ne zaboravimo: “Pod crvenom zvijezdom ginuli su mladi Hrvati i Hrvatice u Jugoslaviji i Hrvatskoj”. Povijesno otkriće nekoga tko sebe naziva povjesničarem. Zaboravio je jednu i te kako bitnu činjenicu. Ti mladi Hrvati i Hrvatice ginuli su pod crvenom zvijezdom isključivo za Jugoslaviju, a još više njih od ruke te iste Jugoslavije, da ne spominjem JNA i Domovinski rat.

Nadalje, Hrvoje Hrvoju prodaje bozu “i ginuli su za bolji svijet i bolje društvo.“ Zna li prof. Klasnić da crvena boja na obrazima simbolizira sram? Tvrditi, i to opetovano, da je rigidna jednopartijska država i diktatura “bolji svijet i bolje društvo“ predstavlja skandaloznu izjavu, crni humor. I kad se taj ”bolji svijet i bolje društvo” 1990.g. bez ispaljenog metka urušio u provaliju prošlosti, ostali su samo mali metastazići u liku Klasića, Jakovine i sličnih mucavih proroka koji pokušavaju oponašati Miku Špiljka (kojem, usput rečeno, nisu ni do koljena).

Četrdeset i pete u školama je nastupila inflacija riječi perspektiva, pa učenici upitaše učiteljicu što ta riječ znači. ”To vam je zamjena za nekadašnji izraz “ako Bog da!“
Bio sam neku večer gost kod Bujanca. Kao i obično. Jalovo desničarenje. Psi laju, a karavana puna crvenih zvijezda, Klasića, Markovina, Pofuka, Vlašića, Glavaševića, Marasa, Granića, Stazića… prolazi i prolazi. Ipak sam se, usprkos ovoj fatalističkoj atmosferi, od srca nasmijao – HDZ-u. Treba ju preimenovati u ”Stranka demokratskog humora”.

U Zaprešiću je ponosno vijugala Ulica Maršala Tita. HDZ-ov gradonačelnik Željko Turk bio je naročito tronut Titovim likom i djelom. ”Nećemo pod pritiskom ulice dati našeg Titeka. Mi smo progresivni…” i tralala. No, kad je nakon Prozor (čitaj: Tito) pao u Zagrebu, e tada je Željko ipak odlučio poslušati bilo svojih vjernih glasača. Kako je Maršalova ulica bila malo predugačka, a i predugo je trajala, odlučili su HDZ-ovci od nje napravit tri ulice. Jedan dio ulice se sada zove Avenija hrvatskih branitelja.

Promptno i sa osjećajem za pravi trenutak. Još ima živih koji se sjećaju 5. kolovoza 1995.g. Samo 23 godine i evo nama u Zaprešiću ipak Avenije branitelja. Drugi dio ulice dobio je ime – kardinal Alojzije Stepinac. Uvjetno. Ako Srpska pravoslavna crkva ne uloži prigovor Svetom ocu. Treći dio ulice ostao je do daljnjeg – Ulica maršala Tita. Tako je naša ljubičica bijela uzela na stan i hranu podstanare – branitelje i kardinala kojeg je Tito u prošlom stoljeću transportirao u Lepoglavu na 16 godina šutnje… Što je to prema “Sto godina samoće“ Gabrijela Garcije Marqueza. I tako je Zaprešić postao grad pobratim sa Velikim Trgovišćem. Lako je trgovati kad imaš maršala za kardinala.

Željko Turk je, kako bi rekao Horacije, ”rara avis” ili rijetka ptica. Bijela vrana…

Inspektor Kajkić dobio je slučaj Ovčara. To vam je kao hrvatskih Sto godina samoće, U godinu dana ispitao je oko 300 ljudi, više nego li je ispitano u zadnjih 25 godina. Navodno je došao do izjava svjedoka, očevidaca i pokajnika. Čak i do imena članova SDSS-a. I pogodite što mu se dogodilo? Smijenjen je sa slučaja da se ne bi otvorio novi slučaj. Eto, takvi smo mi ljudi! Samo bi divanili o ustašama i partizanima. A što je sa dječjim vrtićima? To su krucijalna pitanja, a ne tamo neki zločinci koji su poubijali stotine ljudi na Ovčari. Imamo mi daleko važnijih tema od Ovčare.

Recimo, kako zabraniti Čavoglave? Kako relaksirati otrovnu atmosferu oko Frljića i svinjskih glava? Umjesto da sa Frljom otkrivamo ustaše mi bi proganjali četnike. Umjesto tog Kajkića doći će odgovorni ”drug” i smjestiti predmet u najdonju ladicu. Tako se kod Hrvata rješavaju problemi za koje ljevičarima nije stalo da se riješe.

Kraj je tjedna koji ćemo pamtiti ako baš moramo po naslovu Gorana Penića u Jutarnjem: “Zabranite “ZDS“, a petokraka se mora dopustiti.“ Bit će to malo morgen. Drugovi i drugarice, lijepo ste se pokazali u ovom Plenkovićevom Vijeću, ali nije ni vaša do vijeka! Ili kako je rekao Ciceron “Semel pro semper”- jednom zauvijek.

Zvonimir Hodak / 7dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari