Pratite nas

Kolumne

HODAK: Vijeće bez Klasića, Jakovine, Markovine i Perice je kao Barcelona bez Messia

Objavljeno

na

Zima je dobro stisla. Siromašni cvokoću zubima, a eliti je to “tak’ romantično“. Ličani su dobro uočili “problem.“ Kažu: lakše je po ljeti pronaći dva metra hlada nego zimi dva metra drva! No, ako nas nešto može ugrijati bolje od “dva metra drva” onda je to politika.

Vrhunski cinik Winston Churchill još je davno rekao: “Ako želim da se neki problem nikada ne riješi, osnujem komisiju“. Naš Premijer nije ni Churchill, a ni cinik, a ipak je osnovao komisiju. Koja se je u stvari trebala zvati – komisija za povijesnu istinu. Sad zamislite kako tu “istinu“ zamišlja Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, član Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima.

U proljeće 1989.g, kad je već i političkim slijepcima bilo jasno vidljivo da je komunizam pao bez ispaljenog metka, naš se Nenad ”udružio” u UJDI. Kratica za ”Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu”. Osnivači poznati – KOS i UDBA. Malo više ipak KOS. Podsjeća me na jednog mog zemljaka koji se krajem 1944.g. u Vukovaru upisao u “Ustašku mladež“.

Inače je profesorova karijera puna zgodnih demokratskih pastorala. Tako je svojevremeno Bruna Esih upisala na FPZ poslijediplomski studij s temom “Europski sigurnosni sustav i agresija na RH”. Braneći svoj rad pred komisijom, javio se naš dr. Neno i izvalio “ja ne mislim da bi ovo trebalo proći jer je kolegica izrazito ideologizirana i pristrana“.

Kad je Bruna zamolila Ujdiovca da to argumentira, dobila je klasičan komunjarski odgovor – znate vi dobro na što ja mislim. Istakao se dični Profa i prilikom predavanja na FPZ-u koje je držala moja klijentica Judith Reisman 70-godišnja profesorica iz SAD-a. “Molim vas da budete pristojni… pričate o komunističkoj indoktrinaciji, a jedino tko je ovu djecu mogao indoktrinirati je Katolička crkva!“ vikao je na nju naš Profa. Amen! Spomenimo kao člana Plenkovićeve komisije i prof. Ivu Goldstiena poznatog titoistu. Uz ovakav sastav većine članova komisije, jasno je da je preporuka Vladi RH koju su jedva iznjedrili zapravo adresirana u crvenoj koverti.

Slavica Lukić vrišti u Jutarnjem: “Za dom spremni je neustavan, ali se iznimno dopušta!“ Nije joj palo na pamet da je komunizam izbačen iz Hrvatskog ustava, ali simboli komunizma ostaju. Crvena zvijezda je simbol Heineken piva, a ne komunizma misli većina “vijećnika“. Tko nas je ono napao, razarao i ubijao od 1991. do 1995.g.? Jesu li to bili radnici Heinekena ili ratnici Ratka Mladića čiju sliku, dok ovo pišem gledam, na fejsu? Denis Šešelj je objavio sliku HOS-ovog grba i sliku đenerala Mladića s crvenom petokrakom na kapi. Ispod slike HOS-ovog grba piše – zabranjeno, a ispod slike Mladića – dopušteno.

Prenosim i Denisov pomalo fatalistički komentar: “E, tako ti je to!“ Taj komentar predstavlja presjek razmišljanja običnih, često apolitičnih ljudi. Još jedna podvala vladajućih. A k’o vlada, zna se! Vijeće je dobro odredilo što je zadana tema. Prošlost od 1941.g do “oslobođenja“ 1945.g. Onda je kao nastupila svjetla i humana budućnost. Sve do balvana 1990.g. Pa nam se sada opet vraća dobra stara prošlost. Thompson i Čavoglave. Rat krvavi, krunice i ZDS.

I kad smo rat pobjedonosno završili javili su se likovi koji su tobože ”za bolji svijet i bolje društvo” te počeli režati na ZDS. Ni riječi o simbolima protiv kojih smo ratovali, petokraka, srp i čekić, smrt fašizmu-sloboda narodu. Sada kad smo “demokratskim dijalogom“ dobili jedno relativno ”izbalansirano” rješenje, skočiše ognjištari, desničari i ustašoidi… lijepo ih je prizemljila prof. Sanja Barić iz crvene Rijeke. Ona ukazuje na potrebu “širokog građanskog obrazovanja“ u smislu upoznavanja Ustava i njegovih postulata. Šteta što dragovoljci i branitelji nisu, prije odlaska u Vukovar i na druge bojišnice, polagali ustavno pravo. Nešto k’o MPV u JNA. Na kraju, draga Profesorica poentira: “To je dragulj humanosti“. Ni više ni manje!!!! Naravno, što se prošlosti tiče to se vjerojatno odnosi na crvenu zvijezdu a što se tiče budućnosti na ZDS.

Slične oduševljene reakcije o tom jadnom dokumentu mogli smo čuti na TV-u i od blagoglagoljive bivše predsjednice Ustavnog suda. Dobro, humanost zvijezde petokrake je već davno opjevana pa se tu slažem s profesoricama Barić i Omejec. Primjera je i previše. Najnoviji je od 27.veljače 2018.g. Časopis ”Demokracija” iz Ljubljane donio je priču slovenskog partizana na samrtnoj postelji.

Naime, partizani su na kraju rata 1945.g. grupno silovali 17 godišnju djevojku Fridu Paulitsch. I stari partizan je to jednostavnim i toplim riječima opisao: “Dekle smo posilili, ubili, iz nje skuhali “golaž“ in je pojedli!!!“ Ne znam je li je na takvu ili sličnu humanost mislila prof. Barić? Ili je aludirala na već legendarnu Hudu jamu gdje su ljudi s petokrakom na kapama zazidali 3000 živih ljudi. Gledao sam o tome film. Ne znam je li ga vidjela i prof. Barić? Prilično je iluzorno spominjati Bleiburg, Jazovku i ostale pokolje Titovih partizana.

Tko se još sjeća humane sekvence 27. srpnja ljeta Gospodnjeg 1941.g. u legendarnom Srbu gdje su Klasićevi ljubimci ispekli na ražnju župnika Juraja Gospodnetića? Nema podataka jesu li su ga pojeli kao Fridu Paulitsch. I kad tome dodamo ulogu petokrake u agresiji na Hrvatsku 1991.g. onda se postavlja samo od sebe jedno pitanje: tko je tu lud, a tko zao? Što je s Rezolucijama Vijeća Europe o komunističkim zločinima? Uostalom, pročitajte komentare Dragana Markovine, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Roberta Bajrušija, Borisa Miletića, Milorada Pupovca, Vesne Alaburić … koji pozdravljaju dokument i dijelu koji se odnosi na petokraku i ostala komunistička obilježja, ali se istodobno zgražaju nad jednim izuzetkom oko ZDS.

Komunjare su ogorčene tim jednim jedinim izuzetkom oko ZDS-a na nadgrobnim pločama! Međutim, to je njihovo ogorčenje potpuno irelevantno u odnosu na ogorčenje svih žrtava jugoslavenskog komunizma i njihovih potomaka. Sve u svemu Vijeće i dokument koji su iznjedrili nakon godinu dana nerada jedan je truli kompromis, obična jugo-musaka neprovediva u praksi. Već zamišljam orvelovsku scenu: idući Thompsonov koncert. Pedeset ili više tisuća duša. Čavoglave. ZDS i jake policijske snage kad započnu sa ”uredovanjem”. Znanstvena fantastika?!

Humani dragulj na djelu i novi povijesni sveti gral ljevičara. Tko je pobijedio u prošlom ratu na “ovim prostorima“? Crvena zvijezda i Partizan ili Dinamo i Hajduk? A Vesni Alaburić, koja zadovoljno u Večernjaku prede o “uspostavljenoj pravednoj ravnoteži“, predlažem da u svibnju ode na izlet u Kumrovec. Na tradicionalni “bal vampira“ i vidi o kakvoj se ravnoteži radi. Provedbe ovakvih preporuka moći će se nabrojati na prste. I to na prste čovjeka bez ruku. Uvjeren sam kako 70% Hrvata neće pustit ni suzu za ovim Vijećem i njegovim lošim preporukama.

Jerzy Lec je napisao: “Suze ne gase lomače“.

HRT-ova emisija Peti dan. Uobičajeno društvo. Tobože pluralno. Svatko ima pravo na svoje mišljenje pod uvjetom da je u pitanju lijeva “jugo sinteza“. Nesuđeni guru kurikularne reforme Boris Jokić, čim je došao na štih, odmah je opalio svih šakom u glavu. Kaže popularni Bora: “Amerikanci sigurno nisu glupi, ali trenutno za Predsjednika imaju idiota!“ I da je, recimo, uspio dobro zamišljeni plan preuzimanja obrazovanja od strane Jokića i drugova onda bi imali zgodne testove na svim razinama.

Npr.: pitanje pod a) koja zemlja članica Vijeća sigurnosti u UN ima za predsjednika idiota? Bivšoj ambasadorici SAD-a u Hrvatskoj pitanje bi se svidjelo jer je lagano. Ali pitanje je gleda li novi veleposlanik u Buzinu HRT-ove zabavne i nadasve obrazovne emisije? Doduše, moderatorica Gabrijela Perišić je sramežljivo prošaptala da se “HRT ograđuje od te izjave“.

Bora se na to jednom briljantnom jezičnom akrobacijom izvukao i pokazao da s punim pravom pretendira na sam obrazovni vrh RH. “Slobodno se ogradite“ rekao je Jokić i ostao živ. Je li ostao zdrav, ne znamo! Bora se ovom spektakularnom izjavom učlanio u “progresivni“ klub u kojem su već istaknuti članovi naš nesuđeni konzul u SAD-u, Tomislav Krasnec, Marina Šerić, Antonija Handabaka, Željko Trkanjec, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Josip Šoić i tko bi ih sve nabrojao. Dok Trump gazi dalje i sve uspješnije, lijeva medijska falanga vene i pljucka. Jutarnji i Večernji su privatni mediji, ali HRT je javni. No, možda Jokić to još ne zna. Kad ne znaju urednici, zašto bi on trebao znati.

Ne zna to ni etablirana jugo-perjanica, sve prisutni Hrvoje Klasić. Navodno povjesničar. Hrvoje Bajlo s Hrvojem Klasićem. Profa ovako razmišlja: sve vezano za NDH i ustaški pokret mora biti zabranjeno, no kad su u pitanju simboli socijalizma i Jugoslavije on to ne bi zabrinjavao. Ne znam tko je birao članove Vijeća za suočavanje, ali neizbor učenog profesora je oprostiva greška. Vijeće bez Klasića, Jakovine, Markovine i Perice je kao Barcelona bez Messia. Klasić nas samo upozorava da ne zaboravimo: “Pod crvenom zvijezdom ginuli su mladi Hrvati i Hrvatice u Jugoslaviji i Hrvatskoj”. Povijesno otkriće nekoga tko sebe naziva povjesničarem. Zaboravio je jednu i te kako bitnu činjenicu. Ti mladi Hrvati i Hrvatice ginuli su pod crvenom zvijezdom isključivo za Jugoslaviju, a još više njih od ruke te iste Jugoslavije, da ne spominjem JNA i Domovinski rat.

Nadalje, Hrvoje Hrvoju prodaje bozu “i ginuli su za bolji svijet i bolje društvo.“ Zna li prof. Klasnić da crvena boja na obrazima simbolizira sram? Tvrditi, i to opetovano, da je rigidna jednopartijska država i diktatura “bolji svijet i bolje društvo“ predstavlja skandaloznu izjavu, crni humor. I kad se taj ”bolji svijet i bolje društvo” 1990.g. bez ispaljenog metka urušio u provaliju prošlosti, ostali su samo mali metastazići u liku Klasića, Jakovine i sličnih mucavih proroka koji pokušavaju oponašati Miku Špiljka (kojem, usput rečeno, nisu ni do koljena).

Četrdeset i pete u školama je nastupila inflacija riječi perspektiva, pa učenici upitaše učiteljicu što ta riječ znači. ”To vam je zamjena za nekadašnji izraz “ako Bog da!“
Bio sam neku večer gost kod Bujanca. Kao i obično. Jalovo desničarenje. Psi laju, a karavana puna crvenih zvijezda, Klasića, Markovina, Pofuka, Vlašića, Glavaševića, Marasa, Granića, Stazića… prolazi i prolazi. Ipak sam se, usprkos ovoj fatalističkoj atmosferi, od srca nasmijao – HDZ-u. Treba ju preimenovati u ”Stranka demokratskog humora”.

U Zaprešiću je ponosno vijugala Ulica Maršala Tita. HDZ-ov gradonačelnik Željko Turk bio je naročito tronut Titovim likom i djelom. ”Nećemo pod pritiskom ulice dati našeg Titeka. Mi smo progresivni…” i tralala. No, kad je nakon Prozor (čitaj: Tito) pao u Zagrebu, e tada je Željko ipak odlučio poslušati bilo svojih vjernih glasača. Kako je Maršalova ulica bila malo predugačka, a i predugo je trajala, odlučili su HDZ-ovci od nje napravit tri ulice. Jedan dio ulice se sada zove Avenija hrvatskih branitelja.

Promptno i sa osjećajem za pravi trenutak. Još ima živih koji se sjećaju 5. kolovoza 1995.g. Samo 23 godine i evo nama u Zaprešiću ipak Avenije branitelja. Drugi dio ulice dobio je ime – kardinal Alojzije Stepinac. Uvjetno. Ako Srpska pravoslavna crkva ne uloži prigovor Svetom ocu. Treći dio ulice ostao je do daljnjeg – Ulica maršala Tita. Tako je naša ljubičica bijela uzela na stan i hranu podstanare – branitelje i kardinala kojeg je Tito u prošlom stoljeću transportirao u Lepoglavu na 16 godina šutnje… Što je to prema “Sto godina samoće“ Gabrijela Garcije Marqueza. I tako je Zaprešić postao grad pobratim sa Velikim Trgovišćem. Lako je trgovati kad imaš maršala za kardinala.

Željko Turk je, kako bi rekao Horacije, ”rara avis” ili rijetka ptica. Bijela vrana…

Inspektor Kajkić dobio je slučaj Ovčara. To vam je kao hrvatskih Sto godina samoće, U godinu dana ispitao je oko 300 ljudi, više nego li je ispitano u zadnjih 25 godina. Navodno je došao do izjava svjedoka, očevidaca i pokajnika. Čak i do imena članova SDSS-a. I pogodite što mu se dogodilo? Smijenjen je sa slučaja da se ne bi otvorio novi slučaj. Eto, takvi smo mi ljudi! Samo bi divanili o ustašama i partizanima. A što je sa dječjim vrtićima? To su krucijalna pitanja, a ne tamo neki zločinci koji su poubijali stotine ljudi na Ovčari. Imamo mi daleko važnijih tema od Ovčare.

Recimo, kako zabraniti Čavoglave? Kako relaksirati otrovnu atmosferu oko Frljića i svinjskih glava? Umjesto da sa Frljom otkrivamo ustaše mi bi proganjali četnike. Umjesto tog Kajkića doći će odgovorni ”drug” i smjestiti predmet u najdonju ladicu. Tako se kod Hrvata rješavaju problemi za koje ljevičarima nije stalo da se riješe.

Kraj je tjedna koji ćemo pamtiti ako baš moramo po naslovu Gorana Penića u Jutarnjem: “Zabranite “ZDS“, a petokraka se mora dopustiti.“ Bit će to malo morgen. Drugovi i drugarice, lijepo ste se pokazali u ovom Plenkovićevom Vijeću, ali nije ni vaša do vijeka! Ili kako je rekao Ciceron “Semel pro semper”- jednom zauvijek.

Zvonimir Hodak / 7dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari