Pratite nas

Kolumne

HODAK: Zamislite da nam je u ovom trenutku premijer Milan Bandić, ili Davor Bernardić

Objavljeno

na

Bravo Plenkoviću! Za sada Ti ide odlično, a poslije ćemo se vratiti ‘prepucavanju’, uz poruku mojim branjenicima: ‘Bježanje pred policijom nije socijalna distanca’…

Uvijek čitan i pametan, Borislav Ristić se pita: ”…jer što nam vrijedi i da spasimo svijet ako izgubimo dušu?“ Kako je barem meni prilično teško danomice sjediti zatvoren u stanu s vlastitom ”dušom”, izlaz nalazim nižući krugove oko Tomislavovog trga. Dok se još može… Hodak – hoda, nomen est omen, ili ”ime je predznak”, kako  su to smislili Latini.

I tako u tom mom svakodnevnom hodu stižem do spomenika kralju Tomislavu gdje me čekaju jata golubova. O njima je pjevao i legendarni Ivo Robić, Tereza, Gaby… Severina nije… Pomalo me podsjećaju na našu ljevičarsku političku elitu. I goluba ima jako puno, ne služe ničemu, a prije nego odlete, sve zaseru!

Sada već mogu čuti komentare naših antifa i ”golubova” kako su nas desničari usrećili s privatizacijom, lopovskom privatizacijom… Sve same već znane i ofucane ljevičarske floskule.

Prvo: lavovski dio privatizacije bio je odrađen još davne  1989. godine, tzv. Markovićeva, kada su mudri drugovi ”maznuli” sve što je vrijedilo dok su vrištali protiv ”stranke opasnih namjera”.

Drugo: naši ”golubovi” su došli na štih dva puta. Ukupno su vladali osam godina. Navedite mi slovima i brojkama bar jednu ”lopovsku privatizaciju” koju su naši ”golubovi” poništili, ili barem pokušali poništiti. Osjećali su se vjerojatno tako usamljeni u svojim dobrim namjerama da nisu ni pokušali. Čitali su valjda ”Sto godina samoće” Gabriela Garcie Marqueza, ali ni prstom nisu mrdnuli da sankcioniraju ”lopovsku” privatizaciju.

Naravno, duboko svjesni da bi nastradali prvenstveno neki njihovi ”zaslužni” drugovi. Štoviše, već u prvoj polovici mandata 2000. godine, prodali su hotele u Dubrovniku vrijedne oko 40 milijuna maraka svojem simpatizeru Goranu Štroku za pet milijuna maraka. I nakon toga nastavili su obećavati obračun s ”desničarskom privatizacijom”, ali bez da su maknuli prstom da to i dokažu. Tadašnja ministrica turizma Pave Rusković, sva očajna, podnijela je ostavku, a SDP-ov vuk je samo pojeo HDZ-ovog magarca.

I treći krunski dokaz je da zagrebački golubovi sliče na naše ljevičare. Hrvatska desnica stvorila je ovu državu. I  točka. Naravno, u Domovinskom je ratu bilo i onih lijevoga svjetonazora. To su tzv. mobilizirani ”dragovoljci”, kao famozni Fred Matić, zvan ”punjena ptica”, koji danas u Bruxellesu ”predstavlja” autentičnog heroja, usput pljujući kad god mu se pruži prilika prave ratnike iz ”Stožera za obranu hrvatskog Vukovara”. Oni dragovoljci, a on mobiliziran. Oni su morali otići u zatvor zbog njegovih ćiriličnih ploča, a on njih danas ”predstavlja” u Bruxellesu za desetak tisuća ”evra” mjesečno.

Ljevičari kao golubovi

Osim toga, svi se sjećamo vremena od jeseni 1991. godine, do 5. kolovoza 1995. godine, od Maslenice do Oluje. Svi se sjećamo naših heroja kako pjevaju ”po šumama i gorama naše zemlje…”, ”Druže Tito mi ti se kunemo…”, ”Konjuh planino…”, boreći se s AVNOJ-em i ZAVNOHO-om na usnama. Sjećamo se imena naših pobjedonosnih brigada ”Moša Pijade”, Šesta lička, Peko Dapčević, Sutjeska i Neretva.. .i svi mi danas znamo tko je dobio ovaj zadnji rat te stvorio nakon osam stoljeća državu.

A danas se umjesto pravih boraca kao što je to Nenad Stazić, Šokre Beljak, Vedrana Rudan i Šesta lička u prsa busaju razno razni Glasnovići, Gotovine, Markači, Sačići i razni Hercegovci. Parafrazirajući bivšu Kolindinu savjetnicu Mirjanu Hrgu koja se svojedobno logično i mudro zapitala: ”Kakve veze Hrvatska ima s Dubrovnikom” i mi se danas usred pandemije korona virusa možemo zapitati: Kakve veze Hercegovina ima s Hrvatskom? Robin Harris, britanski povjesničar, napisao je: ”Ja mislim da nije bilo Herceg-Bosne i HVO-a, Srbi bi jednostavno napredovali i pregazili Bošnjake. U tom smislu možemo reći da je Herceg-Bosna spasila Bosnu”. Pitanje je sada što Hercegovina ima s Hrvatskom? Još je Tuđman stalno bio ponavljao: Hrvatska se brani i u Bosni i Hercegovini.

Naš narod poznat je po tome da puši hercegovački duhan, ali ne puši fore. Stoga se s pravom pita tko se to danas razbacuje našim novcem? U čije ime RH donira mostarskoj bolnici 43 milijuna kuna? Naročito zato jer znamo kako još nismo do kraja skupili 60 milijuna za obnovu našeg ”Titanica“ Galeba. Obersnel je s pravom ”revoltisan”. Tko to smije marginalizirati ”druga Starog”, riječku kulturu, kanalizirati našu lovu mostarskoj bolnici za bolesnike? Bolesno drugovi… Obi odavno zna kakva je to bolnica. Čuo je od ”Hercegovaca”, kao što je Slavek Linić, što progresivni ljudi misle o toj bolnici. Kažu, tko ode na studij u Zagreb ili u mostarsku bolnicu, taj se više ne vraća! I sad njima odlaze četrdeset i tri milje! Ma drugovi..!? I kako onda voljeti takvu državu?

Dobro poantira Dinko Dedić kada na Fejsu sjetno razmišlja o onima koji Hrvatsku jednostavno ne vole. Podsjeća li ih ta država na NDH, ili na Franju Tuđmana, njima je potpuno svejedno. Njima je problem što ta država uopće postoji. ”Da to nije tako, onda državu pod vodstvom partizanskog generala ne bi dočekali na noževe, jednako kao što su dočekali državu pod vodstvom ustaškog poglavnika”, poentira na kraju Dinko Dedić, referirajući se na vampirsko kreštanje koje se svake godine ponavlja pred dan 10. travnja. No, sami su krivi za sva strahove, padavice, želučane tegobe, besanice… Mogli su, dok su još imali pendrek u rukama, onako demokratski izbaciti iz kalendara 10. travanj, bilo koje godine. Tako bismo brojili 9. travanja pa 11. travanja. Sad je malo morgen. Sad sebi rigidni desničari svašta dopuštaju.

Neki dan, ”prosto ne mogu da verujem”, tip na Fejsu objavio kartu NDH i to prije nego je Tito vratio Hrvatskoj Istru, Rijeku, Dalmaciju, otoke koje je navodno ”Pavelić, 12. studenog 1920. g. u Rapallu” poklonio ”Italiji”. Karta k’o karta, ali nije lijepo za vidjeti. Na toj ”šatro” karti NDH je točno duplo veća od današnje RH. čak i kada se toj karti dodaju kasnije pripojene Istra, Dalmacija itd. Ta karta je čvrsti dokaz da je Hrvatsku 8. maja 1945. godine preplavio predak današnjeg korona virusa i doslovno je prepolovio. I kao krunu svega još to začinio virusom bezobzirne neprijateljske propagande – slikom Nancy i Ronalda Reagana kako pred masom Amera i Hrvata čestitaju u Kaliforniji 10. travanj.

Što su radili tih ’80-tih godina preci Vesne Pusić, Nenada Stazića, Marasa, Bauka, Beljaka, Gerovca, Tomića, Pofuka, Pupovca…? Zašto nisu upozorili neukog Reagana, tada još guvernera, na činjenicu da su ustaše 3. i 4. travnja 1940. godine bili ti koji su u Katinskoj šumi pobili 21.857 pripadnika poljskih oružanih snaga, ili zašto ga nisu upoznali s činjenicom da su samo u Jasenovcu ti isti pobili 10 milijuna antifašista, Roma, Židova… Svaka bi laž bila dobra samo da se dobri, naivni i zavedeni Reagan ne sramoti čestitanjem ”Hrvatskog dana” – 10. travnja. No, dobro! O komunističkim, kriptokomunističkim, orijunaškim i inim lažima ostalih navodnih progresivaca moglo bi se još puno pisati i to danima, tjednima i godinama. Stoga, ostavimo ih da se sami udave u svojim lažima. To je u ostalom i najbezbolnije.

Oglas na Fejsu: “Molim za pomoć! Ako suprug padne s četvrtog kata, hoće li pisati da je umro od korone? Pitam za prijateljicu”.

Koja je razlika između ‘Kuš’ i ‘Mrš’? Veća nego mislite…

Hrvoje Zekanović, suverenist, tvrdio je u Saboru da je EU propali projekt, što je za neke skoro suludo. Pa tek je Engleska jedva zbrisala, Mađarska i Poljska još oklijevaju, a Hrvoje o propalom projektu. Potpuno neinformirana i dobronamjerna Vesna Pusić, spremno je skočila da ga ”informiše”. Ona zna najbolje da iz EU-a mogu stizati samo ”med i mlijeko”.

I umjesto da se zahvali drugarici, Hrvoje njoj ”kuš”. Kako tu čudnu riječ očito nitko nije čuo osim Vesne, Vesnica je odšetala do govornice i ledeno pogledala Hrvoja rekavši: ”Rekao mi je kuš!” Tek tada je skočilo na ljevičarske nožice lagane sve što je progresivno… Pa nismo mi potpisali ”Istanbulku” da se sad vrijeđa jedna naša drugarica. Jučer su to bili Srbi i muslimani, prije toga homići i migranti, a sada naša drugarica. Uvijek netko drugi. A ”kuš” označava, između ostaloga, srednjevjekovnu kraljevinu uz rijeku Nil. Sve je to lijepo, ali je to ipak kraljevina, a mi smo se još od 1945. godine obračunali s monarhijama.

A uzvik ”mrš”? Rekli bi u Dnevniku: Evo priče! Nastala frka s koronom u Staračkom domu u Splitu. Iznosilo nesretne ljude iz doma, malo se ćakulalo o Pernarovoj teoriji, skupilo se mnoštvo progresivnih novinara, fotića i ”policjot” Kokeza. Navodno potomak legende Hajduka Ljube Kokeze, čije geslo je bilo ”tko leži, taj ne bježi”. Današnji Kokeza pristupi brojnim novinarima, zamoli čvrstim glasom da se raziđu jer su mu tako ”oni” naredili. Intonacija Kokezina glasa nije se svidjela ”intelektualnoj proleterki”, Ivani Šilović, novinarki HRT-a. Ona  je strpljivo i pristojno upozorila ”policota” kako s novinarima ”triba” fino, a ne tako begovski. ”Izvještavala sam o migrantima na granici, ali ovo nisam doživjela…” I nakon što je naša Ivana podučila sirovog policajca kako se ”triba” ponašati, na videu Dalmatinskog portala čuo se jedan dražesni ”Mrš!” upućen nesretnom i sirovom Kokezi. I kao svaka policijska uprava u RH, tako se i splitska odmah ispričala ”žrtvi”, našoj Ivani. Čudno, policajci se do danas nisu ispričali HRT-u za primitivizam Ivane Šilović.

Sada vam je valjda napokon potpuno jasna razlika između ”Kuš” i ”Mrš”… Uputiš li ”Kuš”- primitivac si. Pohvali li lijeva novinarska primadona slabo plaćenog ”policijota” s umiljatim ”Mrš”, policijska uprava spremno se ispričava takvoj novinarskoj ”žrtvi”… Žalosna, siva i neizlječiva ”Lijeva naša”.

Upravo je izašla iz tiska nova knjiga ”Lijevom našom” u nakladi izdavačke kuće Tonimir, Varaždinske Toplice. Zahvalan sam izdavaču, ali napose i urednici Petri Petter. Javna prezentacija bit će, naravno, tek nakon rata s Korejom… pardon, koronom.

Cetinić i Pauletić nam se javljaju iz Kokezinog grada: ”S ponistre se vidi Wuhan, šišmiš nije dobro kuhan…”

Javlja mi se moj bivši klijent Ivan Pernar. ”Doktore, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od utorka organizira besplatne izlete za starije od 75 godina. Kratko razgledavanje Venecije, Rima, Vatikana i Milana. Puni pansion, doručak, ručak i ‘Posljednja večera’. Odbio sam atraktivnu ponudu. Ionako se u Zagrebu debljam zbog nekretanja. Koliko bih tek nakupio da odem na talijansku spizu…

Gledam neku večer opširan razgovor urednice HRT-a s premijerom Plenkovićem. Podsjeća me na one trenutke kad je ”obrisao pod” s ministrima iz Mosta. Elokventan, brz i argumentiran, superioran intelektualno i verbalno. U ovom super kriznom trenutku, nitko od domaćih ”izdajnika” nije mu ni do koljena. Naravno, postoji i epsko ”ali”, koje svi znamo. Andrej Plenković nema previše izražen onaj ”hrvatski nerv”. Kada ga je u mlađim danima trebao dobiti, nije ga dobio. Pragmatični europejac koji, za razliku od Tuđmana, nije imao još do sada priliku razočarati se u bjelosvjetskim idejama euro-zajedništva i ozbiljnu šansu da postane ”naš”. Tuđman je bio povjesničar koji je rano ”progledao”. To ga je ubrzo koštalo zatvora i suđenja… što je ubrzalo njegovu transformaciju u uvjerenog domoljuba.

Slušajući njegov intervju neki dan, Plenković pomalo podsjeća na ”najmlađeg Titovog generala”. Ova kriza izbacila je na površinu sve njegove kvalitete. Ne znam, da mu se dogodi ono što se dogodilo Tuđmanu… zatvor, suđenja, borba za egzistenciju, medijska kompromitacija… bi li tada i po iskazivanju domoljublja postao sasvim sličan Tuđmanu?

Vremena su, doduše, drugačija i traži se drugačiji vid domoljublja, ali nikada nije na odmet jasno pokazati ljubav prema domovini i zaštititi njene nacionalne interese. U ovo doba korona virusa stvarno je to i pokazao, valjda već u samom početku osvjedočen da od zajedništva i solidarnosti EU-a ne treba ništa očekivati (osim možda negdje puno kasnije neka financijska sredstva) te se okrenuo organizaciji zaštite s domaćom pameti i snagama. Bravo Plenkoviću! Za sada ti to ide odlično!

Zamislite da nam je u ovom trenutku premijer Milan Bandić, ili Davor Bernardić

Bandić samo šeće okolo i priča, a ništa ozbiljnog ne poduzima, dočim Bernardić optužuje Vladu da je ”kasnila s mjerama za sprečavanje korone…” Sjetite se kako je još 8. ožujka Davor Bernardić u središtu Zagreba dijelio poljupce ženama slaveći Dan žena. Korona je u Italiji bila otkrivena još dvanaest dana ranije. Beroš je već najavio epidemiju, a naš Davor je još ljubio drugarice, Radu, Anku partizanku, računajući valjda da na njih neće ni virus.

Stoga sada moja puna podrška Plenkiju, a kada to sve prođe, moći ćemo se ponovno vratiti ideološkim ‘prepucavanjima”. Ako je ulicu u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu mogao dobiti Tomáš Garrigue Masaryk, poznat po tome što je izjavio da su Hrvati niža vrsta Srba, onda je ulicu zavrijedio i pan Plenky. Za sada samo naklon.

Međutim, i Bjelica je briljantno vodio Dinamo, a sada je dobio ”šimecki”! Pokazuje se da je u ovoj situaciji korona virusa i potresa u Zagrebu i okolici HDZ s Plenkijem daleko bolji od onih koji su u najvažnijim povijesnim trenutcima napuštali Sabor ne želeći razvrgnuće s Beogradom.

Dobro je napisao Milan Ivkošić u Večernjaku: ”Hrvatska uspješna samo u kriznim vremenima?”. Tuđman je to i dokazao. Plenković je na putu da, uz malo sreće, dokaže to isto.

Što  je peh? Kada dobiješ koronu od ljubavnice, a moraš u izolaciju sa ženom.

Sretan Uskrs svima koji imate živce, strpljenje i volju iz tjedna u tjedan čitati sve ove moje nepočešljane misli i pseudo-duhovitosti. Posebna čestitka svima koji boluju danas od zlokobnog virusa u Hrvatskoj i cijelom svijetu sa željom da što prije i lakše ozdrave, kao i svima onima koji su u nedavnom potresu u Zagrebu i okolici ostali bez svojih domova.

Samo oni znaju koliko čovjeku znači imati vlastiti dom, napose u ovo blagdansko vrijeme. I na kraju čestitka i mojim branjenicima, s porukom da se bježanje pred policijom kasnije ne priznaje kao ”socijalno distanciranje”.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Dva HDZ-a, dva Raspudića i Restart restauriranog kompjutera s malo memorije’

Objavljeno

na

Objavio

Raspisani izbori, a magla svuda oko nas. Hrvatska politička scena zamagljena zamuljena, gaca se po glibu, tuče teškom artiljerijom, dijele krvna zrnca, izvlače duhovi i politički mrtvaci, krenula je borba za svaku kunu, ispravak – za svaki glas, ispravak – za vlast.

Piše: Ante Rašić

U Hrvatskoj, kod nekih, (možda ne svih, ali ti su manjini) događaju se stvari, a da nisu svjesni što se to događa i što bi im se moglo zbiti.

Možda se u kod nekih ipak, iako u podsvijesti, pojavi misao da je politika rad za javno dobro, a ne grabež, žudnja za vlašću protkana osobnim ili nekim drugim interesima, ali ne interesima za dobro građana Lijepe naše. Možda je njihova želja ipak lijepa njihova.

Nikada nisu dva vazala dijelila vlast, uvijek jedan drugome skidao glavu, a raja je uvijek slavila novog vazala.

No vratimo se mi Lijepoj našoj i našem političkom okršaju. Imamo tako dva HDZ-a, jedan Plenkovićev HDZ i drugi Škorin HDZ. To što se Škorin drugačije zove, to je zbog umjetničkog dojma, da se lakše uklopi uz tamburicu.

Tuku se teškom artiljerijom, istina u otežanim uvjetima jer im je glib pod nogama, sva sreća pa na bojišnici nema Korone, ona je u bunkeru i čeka jesen dok prođu furešti, a i recesiju su stavili u karantenu.

U Zagrebu ništa novo, čeka se povratak ili noć u stožeru, nije važno što je na krovovima umjesto crijepa najlon. Čekaju i građevinari, nisu još dobili predračune s cijenama WC četki, a možda se cijene obnove po kvadratu moraju usuglasiti s onima u Gunji. Ne bi bilo dobro da se razlikuju. Nama to s građevinom ne ide baš od ruke, eto i poslovično točni Kinezi oboljeli od hrvatskog sindroma točnosti pa će se Pelješki most ipak graditi po našim standardima, ili usklađuju dovršetak s dovršetkom pristupnih cesta.

Kako u Zagrebu nema ništa novo, nema ni u HDZ-u. Oni se bave analitikama, krojenjem lista, vađenjem nekih kandidata iz političke povijesti, ali isplivali i neki novi kandidati, kažu da ih ni u njihovim temeljnim ograncima ne poznaju. Služba za analitiku i komunikologiju radi punom parom, otvaraju se komunikacijski kanali u mainstream medijima, ali se ne prezentira ponuda i program za budućnost već otvaraju frontovi prema drugim suparnicima, bolje rečeno suparniku, jer ne daj bože napasti krivog, odnosno poželjnog partnera. Tko je to vidio da neka stranka koalira sama sa sobom, odnosno da koalira HDZ s HDZ-om dva, jer svaki HDZ želi da njihov vođa bude premijer, a da budu oba potpredsjednici, a da neutralni bude premijer, nismo li to probali.

Kažu da HDZ očekuje vlast sa starim partnerima, ankete im još uvijek daju prednost, istina ona koja se pokazala najrelevantnijom u nazad nekoliko izbornih ciklusa kaže da loše stoje, ali u vjerojatno u HDZ-u nisu čuli za “Bradley effect”, ima vremena, čut će.

U HDZ-u dva – svaki dan padne po koja zvijezda, neka sa sjajem, neka s patinom, ali i neka ugasla. Čini mi se da i kod njih stavljaju lokote na ormare, jer ne daj bože da ispadne koji kostur. Sve dok protivnički arheolozi kopaju po njihovoj prošlosti, poglavito po arheološkom nalazištu HDSSB-a, dok vrte snimke vikend tenis okršaja, nema mira ni u tom vinogradu.

Ovih dana u političkim strankama sklonim stranačkim piknicima stalno se prati vremenska prognoza. Dosjetili se da na otvorenom smije biti više ljudi na okupu, pa eto prilike da se uz lošu kobasicu i još lošije pivo okupe članovi i mobiliziraju u lovu na glasove. Vjerojatno će biti i neka kvota, recimo svaki član povede po četiri glasača. Sve je to legitimno, no pojavili se i profesionalni birači, tko da više piva za tog se glasa i samo da plin ne poskupi, jer nikada se ne zna.

No, ne postoji samo HDZ jedan i HDZ dva, već postoji Raspudić jedan i Raspudić dva, ispravak – Selak Raspudić, samo oni igraju filozofski zajedno ovaj put u Sedmom danu. Tako će Mostovci s filozofskom ekipom u dvije liste popuniti ekipu koja je otišla u transferima bez oštete. Ne bi to išlo da im je Mamić menadžer. Uzeo bi on Vinogradaru novce za ekologa. Ipak je on kapitalni vezni igrač, veže ekologiju i energetiku.

Sve to lijepo iz prikrajka prate na restauriranom računalu članovi Restart koalicije. Na njima je samo da Bernardiću i pogotovo Beljaku stave flaster na usta i dogodit će se čudo, past će im ničim izazvana vlast u krilo, ali i oni su problemu.

Jadni i čemerni, treba se obraniti od Korone koja eto spava negdje u prikrajku, a recesija ruši zidove karantene.
Dobro, sad da vidim kad je prvi piknik.

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari