Pratite nas

Kolumne

HODAK: Zamislite Freda Matića kako u Vukovaru ’91. skida ‘antifašističke’ tenkove i dere se ‘Živio drug Tito!’

Objavljeno

na

Obzirom da je navodno njihov antifašizam “temelj“ hrvatske državnosti, zašto se naš Franjo Habulin, kao pravi antifašist nije aktivno uključio u Domovinski rat?

Pobjeda nad Argentinom ujedinila je državu i gurnula trenutno u zaborav iseljavanje u Irsku, famoznu Istanbulku, Agrokor, referendume pa čak i asocijaciju na slavne dane 22. lipnja 1941.g. kad je grupa ”hrabrih i nepokolebljivih boraca” osnovala “prvi partizanski odred“ u svijetu i okolici, i to baš u šumi Brezovica.

Naravno, naši heroji su vjerojatno prije toga provjerili da taj dan u šumi nije bilo lugara, inače opakog desničara koji je već tada slušao Thompsona. Na proslavi obljetnice je bila uobičajena musaka antifašističke kreme. Zbog visokih temperatura krema kao i svaka krema počela se malo po malo rastapati i zaudarati te širiti neoboljševički vonj.

Željezni demokrati su na proslavi opleli po svemu, državi, desničarima i svima onima koji ne priznaju da je današnja RH zapravo djelo njihovih artritičnih ruku. Izaslanik predsjednika Vlade je bio dočekan “hukom negodovanja“. Ikača je održala “žestok“ antifašistički govor iako je navodno bila nenaoružana. Izaslanik Predsjednice RH međimurski župan Matija Posavec otkrio nam je koliko su besmislene podjele na antifašizam i Domovinski rat “jer jedno ne isključuje drugo…“. Bravo, Matija!

Devedesetprve napali su nas antifašisti s istoka kojima su se žestoko usprotivili antifašisti sa zapada. Sve u stilu: ”budi se istok i zapad”. Napad na Vukovar je valjda bila tek pokazna vježba. Mesiću, Josipoviću i Pupovcu nije se hukalo. Možda im se, nakon što je “melodrama“ objavljena na TV, samo malo štucalo.

Stari antifašista i prvoborac Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca, prozvao je sve koji se osobno nisu pojavili na tradicionalnoj nostalgičarskoj fešti. Franjo je donekle u pravu, on mrzi konformizam. Kao da se njemu i drugovima išlo bježat’ preko Sutjeske i Neretve pred nadmoćnim neprijateljem, borit’ se s tifusom, homoseksualcima koji su se infiltrirali među zdrave partizanske snage itd. Trebalo je izdržati te četiri godine ”pakla”.

Za nagradu su se odmah poslije rata većina njih skrasila u bivšim židovskim kućama i stanovima u Dežmanovom prolazu, u Novakovoj, na Pantovčaku i u budućoj Nazorovoj ulici. Zamislite samo da ti komunistički mrzitelji nekim slučajem danas dođu do vlasti. E, to bi bila demokracija bez presedana!

franjo-habulin

Franjo Habulin

Usput rečeno, Predsjednik saveza antifašističkih boraca, naš Franjo Habulin, rođen je 1957.g. pa nas ognjištare s pravom podučava kako je “antifašizam temelj hrvatske državnosti“!!! Kao gostu ”Studio 4” na HRT-a Franji nije bilo nažalost postavljeno jedno suštinsko pitanje: tko nas je u jesen 1991.g. napao te počeo ubijati i razarati? Ustaše? Argentina? Novi Zeland?

Obzirom da je navodno njihov antifašizam “temelj“ hrvatske državnosti, zašto se naš Franjo, kao pravi antifašist nije aktivno uključio u Domovinski rat? Bi on, ali je već jedan drugi Franjo bio preuzeo stvar u svoje ruke i stvorio državu za koju se Franjo Habulin i njegovi nikada ne bi izložili.

U isto vrijeme obilježen je dan zombija na Trgu Republike Hrvatske ”masovnim” prosvjedom na kojem okupilo oko 50 antifa uz zastave sa srpom i čekićem te slike Tita i Tuđmana. Ove slike Tuđmana koje su se pojavile na prosvjedu vjerojatno su trebale evocirati slavne dane kad je Tito Tuđmana dva puta bio strpao u zatvor. Ne puno, samo na pet godina. Čitali su se i stihovi Ivana Gorana Kovačića, Vladimira Nazora, Borivoja Radakovića…nastupio je čak i zbor ”Kamene babe”, a jedna fosilizirana ”baba”, Rada Borić, je kao i obično, podsjetila na podlost vladajući: “Stojimo na trgu kojem su oteli ime i njegovo simboličko značenje…“ U pravu je drugarica Rada! Baš zbog simboličnog značenja nositelj tog imena završio je statistički među desetak najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Na samim vratima HNK održan je bio, čiji ako ne Frljićev performans.

Velika slika Hasanbegovića i Bujanca. Iz nepoznatih razloga izostala je slika Frljića, Bojane Radović, Freda Matića, Branimira Pofuka… ima vremena, bit će drugi puta. Svi će doći na red. Fred je u Solinu smireno i duboko koncentriran rekao: “Draže mi je reći “Živio drug Tito“ nego “Za dom spremni“. Zamislite samo Freda kako u okupiranom Vukovaru skida antifašističke tenkove k’o glinene golubove i dere se “Živio drug Tito!“

Fred i ”Kamene babe” morali bi se držati stare kineske: “Tri puta promisli i ne reci ništa“.

Počeo sam s Argentinom pa je red da nastavim s gaučosima. Fredov alter-ego Nešo Stazić “oduševljen“ pobjedom “vatrenih“ nazvao je hrvatsku momčad ”jugoslavenskom repkom”. Uvjetni refleks. Argentina je bila dva puta prvak svijeta, a jedanput olimpijski pobjednik. Od pet najboljih igrača svih vremena tri su Argentinci: Mesi, Maradona i Di Stefano. S njima u istu kategoriju može stati još samo Pele, Ronaldo i Krojff.

matic fred

Matic Fred

Zašto vas sada gnjavim sa svojim nogometnim stavovima? Samo zato da si probate zamisliti kakav očaj i beznađe sada vlada u prijateljskoj Argentini nakon katastrofalne igre i pobjede naših momaka. E, sad, ako slučajno mislite da je Argentincima sve otišlo do vraga, da je zavladao crni pesimizam, šekspirijanski doživljaj suicidalnosti i da im je optimizam na dnu kanalizacije, onda se doista varate.

Samo probajte malo aktivirati svoju imaginaciju i zamisliti kako je, nakon dvije sjajne pobjede Vatrenih, našim orijunašima, jugonostalgičarima, samozvanim antifašistima, četnicima i onima koji pišu parole “da Bog da sve izgubili“ ili crtačima svastike, onima koji hrvatsku repku nazivaju Jugoslavenskom ili onima koji polude kad naši istrče u crnim “HOS-ovim“ dresovima… Zamislite psihičko stanje našeg Drageca Pilsela kad nas je počastio svojim rezolutnim stavom: “Ne navijam za ljude u crnoj boji. Kraj priče“.

Ili psihičko rastrojstvo Save Kosanovića kad je izjavio: “Jedni nacisti pobijedili fašiste!“ Duševne boli takvih izroda, njihov jal i jad su neopisivi. Ono što trenutno proživljavaju Argentinci je p….. dim prema onom što proživljavaju naši Jugovići. Osim toga gaučosi će se, ako pobjede Nigeriju, ipak plasirati dalje i eto ih opet na nogama, a našim Jugovićima će trebati puno, puno dulje da se ponovno saberu. Što znači da za Argentince ima nade, ali za naše jugonostalgičare nema lijeka.

Sudbina je valjda htjela da naši jugonostalgičari dožive ne samo šok s hrvatskom reprezentacijom već i daljnji, možda još i gori šok, već par dana iza hrvatskog trijumfa. Naime, Srbija je izgubila od “Švajcarske“. Švicarci pedantni, disciplinirani i temeljiti s najboljim germansko-francusko-talijanskim genima, precizni k’o vrhunska Omega, skinuše s trona Stazićeve i Pofukove ljubimce. Užas!!!

Uglavnom, Švicarci čega se god dohvate, zahvaljujući svojim sretnim genima, uspijevaju. Zapamtite ta imena alpskih jodlera: Xhaka, Shaqiri, Džemaili, Akanji, Rodriguez, Behrami, Embolo, Seferović, Gavranović, Drmić… Zanimljivo je da su Shaqiri i Xhaka, prilikom proslave pogodaka, rukama imitirali orla, simbol grba Albanije, prijašnje švicarske provincije.

To su odmah primijetile nevladine udruge u RH i promptno osudile. I što sad? Tuđmanovih 80% se veseli, urla, raduje se čak i dvostruko. Onih 20% se ljuti, tužni su, prijete iz Siska, prozivaju ispred bivšeg Trga Maršala Tita. U svojoj bijednoj nemoći ostaje im samo da objavljuju Modrićeve slike s brojem 10 na leđima uz tekst: “Ne sjećam se“ aludirajući na proces Zdravku Mamiću. Bojan Glavašević na Twitteru u odnosu na tu sliku na docira: “Bolja fora od Messi se vraća kući“.

Glavaševiću preporučujem za mini psihoterapiju da, zajedno sa svojim mentorom Fredom držeći se za rukicu, pjevaju “Druže Tito mi ti se kunemo…“ itd. A mi ognjištari, rigidni desničari, klerofašisti, ustašoidi i desni kontrarevolucionari veselit ćemo se Modriću i igračima. Dok ide, ide! I na kraju Marcel Holjevac na fejsu objavljuje: “Status jednog Srbijanca: “ustaše, majku vam je**m, svaka vam čast!“ Kad se hrvatski orijunaši, Jugovići i ostala “stoka sitnog zuba“ približi mentalnom sklopu citiranog Srbina onda će se i njima pojavit napokon svjetlo na kraju tunela. Za sada je to svijetlo brzi vlak koji juri prema njima. A tunel je nezgodno uzak..

Moj prijatelj Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je jednu zanimljivu usporedbu Ben Carsona američkog političara: “Rimsko carstvo je zaista vrlo slično nama, oni su izgubili svoju moralnu bit, osjećaj vrijednosti u pogledu tko su bili. I nakon svih ovih stvari koje su konvergirale zajedno, oni su upravo vrlo brzo propali“. Svaka sličnost s nama je namjerna.

“Amerika“ je roman Franza Kafke. Jedan “lakši“ roman i malo “drugačiji“ od mitskog “Procesa“. U njemu Kafka priča o čovjeku koji je uhićen i optužen, a da nema pojma zašto. I danas teška tema s neizvjesnim ishodima. U “Americi“ je Karl Rossmann jedna vrsta piščevog alter ega. Karl mora u Ameriku jer je služavki napravio dijete. Nesmotren čin i velike posljedice. Na Kafku i Karla Rossmanna podsjetio me ovih dana jedan izvrstan članak Snježane Pavić u Jutarnjem.

Napokon se netko od tzv. lijevih novinara odlučio i usudio iznijeti istinu o histeričnoj hipokriziji koja je zavladala Amerikom. Onom istom Amerikom u koju je Kafkin Karl zbrisao zbog banalne nezgode sa sluškinjom. Snježana Pavić je novinarka koju upornošću buldoga uporno pratim. I uglavnom se ne slažem s onim što objavljuje. U kolumni “Nevina u ludnici“ Pavićka je hrabro i argumentirano demaskirala pokret ”Me Too”. Pokret u kome ocvale dame nastoje pod stare dane povratiti svoju suspektnu nevinost. Radi se o aferi Billa Clintona i tada 22-godišnjoj pripravnici u Bijeloj kući.

Kad je 1998.g. buknula afera nije postojao pokret ”Me Too”, ali je postojao moral ili nešto nalik na taj pojam. Pušila je velikom Billu i bila izvrgnuta besramnom izrugivanju koje je doseglo vrhunac kad je mudri Clinton izjavio da pušenje nije seks. To je bilo tako “duhovito“ da su se babetine, koje kroz pokret ”Me Too” love bogate žrtve, grohotom smijale. I na kraju sve su ankete pokazivale da je popularnost liberalnog predsjednika bila veća nego prije afere. Nitko se ne sjeća ni jedne žene današnjih “lovaca“ na Weinsteina i njegov bankovni konto da je stao u obranu mlade pripravnice.

U tekstu “Sram i preživljavanje“ Monica Lewinsky je opisala dvadeset godina svoje borbe s pečatom najosramoćenije cure na svijetu. Sjetite se 1998.g. i hrvatskih feministkinja. Tobože bez dlake na jeziku, čkomile su i zlobno se smješkale. E sad, da se to desilo nekom iz Republikanske stranke, nekom George Bushu ili ne-daj-Bože Trumpu kako bi tada skočile Rada, Sanja, Vesna…i ostale zaostale ljevičarke. Dvoličnost, hipokrizija, lažni moral koji je izvrsno detektirala Snježana Pavić. Barem nešto dobro u Jutarnjem.

Uglavnom, sve se svodi na jeftinu ideologiju ljevičarsko liberalnih medija koji kontroliraju lavovski dio svjetskog medijskog kolača. Pogledajte samo te farizejske borce za ženska prava. Kad je Karolina Vidović Krišto, majka četvero maloljetne djece, bila izbačena s posla na ulicu, dali ste čuli B.A.B.-e , Kamene babe i druge feministice da su se zauzeli za njena ženska i ljudska prava? Je li se je itko tih jeftinih ljevičarskih demagoga ikada zauzeo za i jednu osobu koja nije iz njihovog jugo i lijevo ideološkog čopora. Ni prijetnje ni isprike ni molitve ni suze. Kamene ljevičarske babe!!!

Ronald Reagan je jednom rekao: “Primijetio sam da su svi koji su za pobačaj već rođeni”.

NU2. Gost je bio nesuđeni akademik, sveučilišni profesor i uglađeni diplomat iz Pariških salona – dr. Ivo Goldstein. Primjer intelektualne tolerancije. Očekivali bi da je čovo pun opraštanja, blagosti i dobrote. Makar i one ljevičarske. Kad ono partizanski komesar koji razmišlja i sudi kao da je upravo pristigao iz šume. Oni koji ne dijele njegov stav o Jasenovcu su ”smrdljivci i đubretari”. Inače da je “prava narodna demokracija“ već bi se “đubretari“ noćnim preko Bihaća vozili prema Golom otoku. On je kao osjetljiv jer su mu članovi obitelji nastradali u Jasenovcu. A što je sa stotinama tisuća drugih koji su također po Titovim tamnicama izgubili svoje najbliže? Po njemačko-engleskim izvorima to je bilo više od 500.000 tisuća ljudi. Od Hude jame pa do 1.700 jama i danas punih kostura.

Tolerantni profa je kao gost emisije “Otvoreno“ zaprijetio da će napustiti emisiju ako se polemizira o žrtvama Jasenovca. Ima pravo. Svaka polemika je suvišna dok nam tvrdi partijski dogmatičari tipa Goldsteina ne otkriju sveti gral. Zašto njihov ”capo” Tito nikada nije došao i poklonio se žrtvama tog logora? Kad bi arogantni i loše obaviješteni profesor povijesti znao koliko u RH ima “smrdljivaca i đubretara“ morao bi neprekidno nosit hidžab, nikab ili burku. Toliko bi mu smrdjelo pod nosom.

Oscar Wilde je rekao: “Povjesničar je osoba koja daje točan opis događaja koji se nikada nije zbio.“

Zato je ponovno pisanje povijesti naš dug prema povijesti. Zgodna je, ali zastrašujuća činjenica, osobito za one koji vole povijest i misle je studirati, da su sve katedre povijesti u Hrvatskoj okupirali razni Goldsteini, Klasići, Jakovine, Markovine, Perice… likovi koji i kad se briju pjevuše “druže Tito mi ti se kunemoooo…“ Takvu monolitnost nemaju ni u Sjevernoj Koreji… Dana 3. lipnja 1924.g, u četrdesetoj godini, umro je genijalni Franz Kafka. Pitat ćete kakve veze imaju sirovi profesori s Kafkom? Na prvi pogled nikakve. No, Kafka je prije smrti zatražio od svog prijatelja Maxa Broda da spali sve što je on Kafka do tada napisao. Max nije srećom ispunio želju velikog pisca. Da to napravi Ivo Goldstein mislim da bi mu svakako trebalo ispuniti želju.

Mark Twain je rekao: “Uvijek govori istinu. Na taj način ne moraš pamtiti što si rekao“. Jel’ tako druže Goldsteinu?

Zvonimir Hodak / 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Postoji li u ovoj Hrvatskoj relevantni političar koji će imati ‘muda’ i odgovoriti Vučiću?

Objavljeno

na

Objavio

Riječ “nijansa“ je ženskog roda što samo po sebi ne znači odmah nešto loše. Ponekad je to fina i neosjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednog u drugo. Ali ne u Hrvatskoj. U Lijepoj našoj nema postupnog prijelaza, naše nijanse su poput balvana, još bolje, poput legendarne “balvan revolucije”.

Naša omiljena lijeva medijska falanga dalekovidno i senzibilno kao “beli” orao s vrha Dinare uočava svaki “ustaški” trun u hrvatskim očima, ali je potpuno slijepa na sve veće jugobalvane pred njihovim zaslijepljenim i krmeljavim jugonostalgičarskim očima. Predrag Mišić je srpski dragovoljac Domovinskog rata. I nije jedini. Na fejsu je objavio “Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj”. Mišić zna da je taj proglas čista utopija, ali bez obzira na to dobro da ga je napisao.

Kaže: “Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se. O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja Europa. Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači. Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne… Alo, jučer je jedna od najmlađih žrtava Ovčare Igor Kačić imao rođendan. Tko je Irenu pitao kako je? Prekjučer je Luka Adrijanić…

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba, Vučića, Dačića, k…a palca. Vrli novinarčiću, da nije bilo Velimira Bujanca, o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se ne bi nikada čulo u medijima”.

Danima slušamo, gledamo i čitamo kako se Hrvatska pretvara u NDH. Hasanbegović pita: “ako je to točno je li Pupovac onda okupator ili sluga okupatora?” Na fejsu se čude: “Nisu mi jasni ovi Srbi povratnici, ako su 1995. godine bježali od ‘ustaša’ zašto su se onda vratili tim “ustašama?” Pogledajte dnevni tisak. Opća ofenziva na NDH…

U Temi dana od 23. kolovoza akademik Zvonko Kusić tvrdi da je današnja Hrvatska nastala u borbi protiv NDH. Sad je jasnije zašto se Zvonko ne zove Zvonimir. On je na vrijeme shvatio da po hrvatskom zakonu nije isto ako se napadne neki čovjek ili ako se napadne Srbin. Problem je u tome što je taj zakon davno u primjeni, mada još nije ni napisan, ni u Saboru usvojen! Gledam “zakonodavca” Pupovca na TV-u. Jedino ne shvaćam što će mu brada… Jel’ to ona nijansa s početka kolumne?

Otkud ‘delije’ i ‘grobari’ u Hrvatskoj?

Hajmo sad u sam epicentar političke “katastrofe” koja je uzdrmala, a i danas još trese antife i jugoviće u RH. Već i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali znaju da se u kafiću Borisa Petka slušaju fašističke pjesme i oplakuje tzv. Krajina. Boris, mirni i nekonfliktni hrvatski državljanin, prijatelj kapetana Dragana, njihove zajedničke slike dijeli po fejsu.  Prošle se godine u travnju, malo pod gasom, zabio autom u žandarmeriju.

Drugi dan pojaviše se naslovi u beogradskom tisku: “Kaos u Beogradu, pijani Hrvat uoči derbija Partizan-Crvena zvezda probio kordon policije i uleteo među…”. Ovih dana su tog istog “Hrvata” napali željeznim šipkama jer je Srbin i ga skoro umlatili. Gledam ga na TV-u, čovjek je čudo. Netko koga su izudarali željeznim šipkama, izgled sasvim normalno na TV-u. Što moderna medicina može čovjeku napraviti u roku od nekoliko sati, osobito u okolici Knina, u Uzdolju. To je pravi mirakul k’o oni u Međugorju, čovjek nema ni ogrebotine.

Zlobni desničari sramežljivo, ali uporno lansiraju “fake news” da se radilo o obračunu “delija” i “grobara”, ali je to malo vjerojatno. Otkud “delije” i “grobari” u srcu Hrvatske? Dobro, grobara ima svako veće mjesto…recimo, oni na Mirogoju. Ali “delija”? Ako čitate Pofuka, Gerovca, Jurasića, Ivanku Tomu, Roberta Bajrušija, Duhačeka…morate se početi lagano tresti. Od smijeha. Tako se 22. kolovoza ove godine javio Vladimir Đukanović zvani Bizon, ideolog Srpske napredne stranke, i ne trepnuvši bizonskom glavom obavijestio “vascelu” javnost da su u Uzdolju u Republici Srpskoj Krajini mučki napadnuti državljani SAO Krajine.

Je li možda netko pročitao reakciju na to naših uškopljenih političkih i medijskih poltrona koji brinu o tzv. cjelovitosti Republike Hrvatske? Nekako u isto vrijeme kad se dogodio ovaj jezivi “zločin” kraj Knina u Zagrebu, u Gračanima su pokopani su ostaci 294 žena, djece i muškaraca, žrtava komunističkog i velikosrpskog zločina 1945. godine. Opet se vraćam na nijanse. Koliku pozornost je dobio pokop? Nikakvu! Pazite, radi se o 294-ero ubijenih. Ali već danima mediji i političari bruje o ovom “zločinu iz mržnje”.

U Kninu.

I na kraju, još malo o “nijansama”. U ožujku se desio jedan sitni incident na nivou statističke pogreške. Trojica državljana Srbije “posjetili” su starijeg muškarca u Zagrebu. Malo su ga mlatili da prizna gdje drži novac i nakon što su ga pronašli, otišli su, a stariji muškarac je otišao u bolnici. U kojoj je ovih dana i umro od zadobivenih udaraca. To, naravno, nije zločin iz mržnje nego pohlepa za novcem!?

Novine su se “raskokodakale” o tom slučaju, ali to niste imali priliku nigdje pročitati. Iako to s odnosima Srba i Hrvata nema blage veze, nećemo valjda kvariti međunacionalne odnose…je li tako Branimire Pofuku? Ali da su tri hrvatska kriminalca ubili i opljačkali Srbina onda bi Gera i Pofuk digli tiražu Obzoru…

Sad je vrag stvarno odnio šalu. Ako vas netko u kafiću zapita “za što si?” Nemojte se zaletjeti i odgovoriti: “Za Dom Perignon!“ (ZDS) I to je ta nijansa na koju treba paziti.

Evo, jedan dobar srpski vic za koji su oni uvijek sposobni. Za razliku od poltronskih Hrvateka. Vic pokazuje suštinsku razliku o smislu za humoru dva “bratska naroda”.

U Beogradu lav iz zoološkog vrata preskoči ogradu i napadne ljude na cesti. Skoči neki hrabar tip, zgrabi lava i zadavi ga. Drugi dan naslov u novinama: “Neznani srpski junak golim rukama ubio lava koji je hteo da pojede našu srpsku decu”.

Nakon toga zazvoni telefon u redakciji novina i javi se dežurni novinar: “Halo, izvolite?”, “Dobar dan! Ja sam jučer zadavio lava koji je pobegao iz zoološkog vrta, ali ja nisam Srbin nego Hrvat”. Sljedeći dan pojavi se naslov u novinama: “Pobešneo ustaša bez povoda zadavio nedužnog lava, miljenika naše dece”.

Lovro Kuščević, kao i svaki bivši, pun je grijeha. Robert Bajruši je krsti. Najprije je Elizabeta Mađarević, tajnica u veleposlanstvu u Berlinu nešto mrmljala o “čistoj i bijeloj Europi”. Zamislite, ona bi u Europi htjela bijelce. K’o da neko drekne o crnoj Africi ili žutoj Aziji. Što sve ljudima pada na pamet. “Koja katastrofa” misli premijer. A Roby se trese jer smo postali država koja propagira fašizam i rasizam. Bijelci u Europskoj uniji, ma hajte, molim vas! I baš kad smo pomalo provarili jednu katastrofu, onu kninsku, naleti druga. A potom odmah treća, USKOK uletio u jednu od Lovrinih nekretnina i pronašao krunski dokaz – sliku Ante Pavelića.

Za Robyja Bajrušija, Ivanku Tomu, Pofuka, Tomića, Pavičića, Vitasa, Igora Mandića, Nenada Stazića, Klasića, Jakovinu, Markovinu, Vedranu Rudan, Radu, Anku…to je veleizdaja. Slažem se!!! Mala smo, ali ponosna zemlja. Oko četiri milje ponosnih Hrvateka. Svaki “domovine sinek” koji nešto postigne u bijelom svijetu mora se paziti k’o kap vode na dlanu. A sad naš Lovre, umjesto Titine slike, biste ili kipa, ili Bašćanske ploče u kojoj kralj Zvonimir ostavlja Hrvatsku drugu Titu, drži na zidu sliku Pavelića. S obzirom na broj stanovnika iseljene i “usoljene” Hrvatske, drug Tito je postigao rezultat koji zaslužuje svaki respekt. On na listama najvećih zločinaca 20. stoljeća zauzima između 10. i 12. mjesta na ponos i diku našeg naroda i narodnosti.

Sneška Banović očekivala je da će njegova ploča na HNK-u visjeti barem 700 godina, koliko će i ona odgajati nove mlade titoiste na Glumačkoj akademiji u Zagrebu.

Čista je misterija zašto je Pavelić završio u Lovrinoj kući

Popularni, pak, ministar u svojoj nekretnini drži sliku nekog Pavelića. Bezveznjaka kojeg nema među prvih 50 na vječnoj ranglisti zločinaca koji su obilježili Drugi svjetski rat. Dobro, pobio je on po sjećanju Igora Mandića, Ante Jelaske, Brane Pofuka, Gere, Tome, Anke, Rade, Rade i familije, kapetana Dragana i ekipe barem desetak milijuna ljudi, ali bez verifikacije tih vrhunskih rezultata.

Mislim, bez sudaca, pomoćnih sudaca, VAR-ova… Sada, eto, bivši ministar, u svjetski poznatim Nerežišćima, drži sliku zločinca kojeg Juga nije htjela osuditi na smrt barem u odsutnosti. Morao je umrijeti u Madridu prirodnom smrću. “Fali mi se”, kako kaže moj prijatelj Režić, Boljanin, da tada nije bilo moguće suditi nekoga u odsutnosti. Provjerio sam. Bilo je…

E sad, ostaje čista misterija zašto je Pavelić, umjesto pred narodnim sudom, završio u Lovrinoj kući u mondenim Nerežišćima? Misterij je i koja slika visi na zidu u kući Aleksandra Vučića? To nikada nećemo vidjeti iako si možemo zamisliti. Veća je to misterija nego pitanje kad je točno Ivo Andrić prestao biti hrvatski pisac ili tko je nacrtao “svastiku” na Poljudu.

Misterij jedino nije odgovor na pitanje zašto su hrvatski medijski falangisti potpuno prešutjeli pokop 294 žrtve zagrebačkih “osloboditelja”. Odgovor na to pitanje danas u Hrvatskoj zna svaka budala.

Usput rečeno Vučić je u subotu na TV Pink poslao poruku Hrvatskoj. Izjavio je da su napadi “strašni” i dodao da će Srbija pomoći svome narodu u Hrvatskoj. Prevedeno evo nam uskoro najprije “jogurt revolucije”, a odmah iza toga “balvan revolucije”. E sad, postoji li u ovoj Hrvatskoj relevantni političar koji će imati muda i odgovoriti srbijanskom predsjedniku? Nisam baš optimist. Ako se netko od njih ubuduće usudi spomenuti  “velikosrpsku agresiju”, blistat ćemo od sreće.

Zašto su Srbi prestali igrati šah? Kralj i kraljica su im pobjegli u London. Topovi su im na Kosovu, konji u Haagu, a šahovnica u Hrvatskoj.

Gordan Duhaček, intelektualni stup portala Index.hr, poseban dar BiH nama Hrvatekima, inače ponosni “homić”, ima dara i za poeziju, pa je malo prepjevao “Vilu Velebita”:

“Oj, ti govno,

govno Velebita,

ti našeg crijeva diko,

Tvoja slava jeste nama sveta,

tebi Hrvat kliko,

ti govno Velebita…” i tako uporno, talentirano, indexovski.

On ljubi “fekalije, govno, smeđe…”. Evo tipičnog “govora ljubavi” jednog BiH “pedera”. I budite bez brige, on je vjerojatno preko reda dobio državljanstvo Republike Hrvatske.

Njemu Martina Mlinarević-Sopta zasigurno nije poslala ljupku poruku: “Tko vas je..  majmuni”. Osjetila je ženska da je u Hercegovini ne vole dovoljno. A Sejdo je Martinu imenovao  veleposlanicom u Pragu. A 182 cm visoka diplomatkinja voli i cijeni Sejdu. A to što Sejdu ne vole i ne cijene “majmuni” nju boli ona stvar.

Napokon je Hrvatska snašla snage…

Definitivno živimo u epohi podijeljeni na “klerofašiste”, ustašoide, ognjištare, rigidne desničare, primitivne rasiste, troglodite, fašiste, naciste, mrzitelje Srba, Židova i Roma, imigranata, Soroša, Angele Merkel, Macrona, EU-a, Pupovca, Vučića, SDSS-a, NOB-a, Tita, 6. ličke…i ako nastavim ode stranica. A na drugoj strani su sami partizani, antife i Zvonko Kusić koji nas podučava da smo nastali boreći se protiv NDH i svih ovih gore citiranih. Svi su oni sam cvijet demokracije. I sad se sjetite Tuđmana i 1991. pa do kolovoza 1995. I probajte si odgovoriti na kojoj strani su bili jedni, a na kojoj drugi. Po Kusiću su se ustaše i klerofašisti…borili protiv NDH, a za državu Hrvatsku, a što po njemu dokazuje Ustav RH.

Poštovani akademiče, tko je ginuo u Vukovaru, Maslenici, Gospiću, Dubrovniku, Lici, Dalmaciji, Slavoniji…? Ustavotvorci ili oni s krunicom oko vrata i usklikom ZDS na usnama? I danas smo na kraju jednog shizofrenog puta gdje pobjedonosno stoji bradati Pupi i prijeteći podiže prst: “Ne bih želio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo koje je imao jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao sa sramotnim krajem zato što je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima…takav ishod nije nerealan pa da i ova država zbog opsesivne mržnje prema Srbima…doživi jednaku sudbinu kao i marionetska država od ’41. do ’45. godine”.

Dragi bradati Pupi, ne strahuj i ne boj se da će se još jednom ponoviti Bleiburg, Macelj, Huda jama, Križni put, Gračani, Savska cesta, Ovčara, Škabrnja, Borovo selo…i ne prijeti se. I tebe i Kusića treba podsjetiti da je i sam Tuđman, Titov general, rekao u Lisinskom da je NDH, između ostalog, bila i izraz želje hrvatskog naroda za svojom državom. I nakon ove ružne Pupovčeve prijetnje napokon je država Hrvatska našla snage da, kako to i priliči suverenoj i pobjedonosnoj zemlji, odgovori Pupovcu, traktorašima, Vučiću, Đukanoviću Bizonu, Kusiću, Orjuni, yugozombijima…te tresne šakom o stol i pošalje im dugo očekivanu poruku: RH i Vlada i dalje će raditi sve da Republika Srbija i BIH uđu u EU….

Moj Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je jednu aktualnu misao koju je napisao Johann Wolfgang von Goethe: “Nitko nije beznadnije porobljen nego oni koji lažno vjeruju da su slobodnan”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim

Objavljeno

na

Objavio

Više je razloga zbog kojih sam posljednjih godina izbjegavala pisati ili javno govoriti o hrvatskom strukturnom i sustavnom odbijanju da se suoči s totalitarnom prirodom komunističkog režima i njegovim zločinima. Ali ovih se dana dogodio razlog da učinim iznimku. U cintoriju crkve u Gračanima, u sjevernom dijelu Zagreba dovršena je spomen-grobnica žrtvama komunističkih vlasti. A to je ipak dijelom bila moja priča.

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim. Zato što se ondje jasno vidi kako su „likvidacije neprijatelja naroda“ bile pomno planirane, pažljivo organizirane i sustavno provođene.

Gračanski zdravstveni inspektor Miroslav Haramija, koji je bio zadužen za organizaciju i nadgledanje pokopa žrtava zabilježio je 20 lokacija masovnih grobnica sa 783 likvidirane žrtve i sačuvao svoje bilješke s označenim mjestima grobnica, zakopavši papire u vrtu. Još 1990. je iskopao i objavio svoje zapise. Nije dočekao da bilo koju od njih otkopaju. No svoja je saznanja prenio na svog zeta Josipa Sečena. A lokalna je zajednica počela komemorirati žrtve.

Gračani su postali moj dosje kada sam nakratko radila u uredu za istraživanje grobnica žrtava komunizma. Osnovan je u predizbornoj 2012. godini, političkim konsenzusom HDZ-a i SDP-a, da bi ga odmah nakon dolaska na vlast Milanovićeva kukuriku koalicija odlučila ugasiti. A mi smo odlučili ne nestati bez bitke.

No nije bilo lako naći saveznika na glasnoj HDZ-ovoj desnici. Jedinog tihog, ali efikasnog i pouzdanog saveznika u političkom spektru našli smo u zastupniku Davoru Ivi Stieru. Uskoro je stigla pismena potpora opstanku Ureda kao politički neovisne ustanove u vidu pisma tadašnjeg šefa kluba zastupnika pučana u Europskom parlamentu Josepha Daula premijeru Zoranu Milanoviću. Gašenje Ureda time nije zaustavljeno, ali dobili smo još koji mjesec. Da iskopamo nešto, u uvjetima snažne difamacijske kampanje i potpune sustavne opstrukcije.

Pokušali smo na velikogoričkom području. I nismo našli ništa. Policijske istrage izmanipulirane iznutra, navodile su na krivi trag i pogrešne lokacije. Ali smo naučili da veliki „mag“ za pronalaženje masovnih grobnica i iskusni operativac Udbe Ivan Grujić ima posebne strojeve – specijalnu sondu i georadar. I da je sve to samo gluma, dok ne nađete kost.
Najsličnije njegovoj specijalnoj sondi bilo je svrdlo za sadnju vinove loze.

Kupili smo taj stroj. Gračani su bili naša lokacija za biti ili ne biti. Promašimo li, znali smo da će nas saborska većina ugasiti prije ljetne stanke, kao nesposobne likove koji traže nepostojeće masovne grobnice. I krenuli smo sa svojim strojem u sondiranje, prema nacrtima M. Haramije. Moji kolege, ravnatelj Tomislav Anić i Miro Landeka svrdlali su u zapuštenom privatnom voćnjaku (zbog grobnice namjerno zapuštenom) usred Gračana, meni je stroj bio fizički prezahtjevan. Nešto je kvrcnulo i na stroju se pojavio zub. Savršeno zdravi, bijeli zub. Na drugoj lokaciji, na Medvednici, stroj je izbacio dio kosti.

Nalaze smo najprije pokazali predsjedniku Upravnog vijeća Ureda Andriji Hebrangu. „Što je to?, Otkud vam ?“- pitao je sve crveniji Hebrang. A kad smo mu rekli da smo kupili i stroj koji stopostotno detektira masovne grobnice, naš predsjednik Upravnog vijeća je pao u polukomu:“ Georadar ste kupili? Koliko to košta? Znate li vi za javnu nabavu. Uništit će nas.“ Naš stroj je koštao oko 150 kuna. Zahvaljujući njemu mogli smo mirno zatražiti od Grujića ekshumaciju grobnica Krivićev brijeg i Obernjak u Gračanima. I tako je počelo, sustavu unatoč.

Dobili smo vrijeme za sljedeći cilj: pronaći mjesto za dostojan ukop, mjesto memorije. Pronašli smo ga u cintoriju crkve u Gračanima. Lokalna zajednica, župnik, Ured nadbiskupijskog duhovnog stola, svi čija je suglasnost bila potrebna, bili su više nego spremni na suradnju, sretni što mogu sudjelovati. I do jeseni su ishođene sve dozvole. Ali je i zakon o ukidanju Ureda ponovo pušten u saborsku proceduru.

Pokušali smo prije izvjesnog kraja još nešto – urediti zajedničku memorijalnu grobnicu, ali i označiti mjesta onih skrivenih masovnih grobnica. Da budu mjesta sjećanja i spoznaje. Akademik Branko Kincl, član našeg Upravnog vijeća iznimno se angažirao da stignemo rok do Božića 2013. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck za posjeta tadašnjem hrvatskom predsjedniku Josipoviću 7. prosinca 2013. je na Pantovčaku izričito podržao istraživanje zločina komunizma. Dopisnik FAZ-a je pisao kako Milanovićeva Vlada želi ugasiti Ured. Stier je opet odradio svoju dionicu. Ali i Milanović je odradio svoju. Istoga dana saborska većina je ukinula Ured.

U tom trenutku trebalo nam je još koja tri mjeseca da u Gračanima napravimo ogledni primjer odnosa prema žrtvama komunističkih likvidacija za slične slučajeve u Hrvatskoj, na platformi rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta.

Bilo mi je drago kada mi je gospodin Sečen javio da je šest i pol godina poslije ipak napravljena grobnica u cintoriju crkve. Ali to je njihova, lokalna i ljudska pobjeda nad sustavom. I još jedan pokazatelj da nasljeđe komunizma nije za nama, već je tu – s nama, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Fra Mario Knezović: Dokle? Dokle taj medijski teror i izluđivanje istine trebamo trpjeti?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari