Pratite nas

Kolumne

HODAK: Zanimljivo kako ljevičari sve opraštaju Titu, a kad im je najteže sjete se Boga

Objavljeno

na

Korona, kolumna i karantena. Tri “k” podsjeća na Ku Klux Klan 21.stoljeća. Cinici su okupirali fejs. Politička vrhuška podsjeća na električare: “Bolje izolacija, nego uzemljenje!” Savjeti pljušte sa svih strana. Mudre glave kao Emmanuel Macron, francuski predsjednik, poručuje: “Izbjegavajte starije…” K’o se jednom opeče…

Plenki se još nije opekao jer je nedavno u konspirativnoj “korona tišini” predao stranačku iskaznicu novoj nadi HDZ-a Mati Graniću, autoru legendarne rečenice koje se ne bi posramio ni Fric Krleža: “Pola meni, pola tebi i pola Bagi…” Mate se nije ni rodio 1938. kad ga je Krleža predstavio u svojoj briljantnoj knjizi “Na rubu pameti”.

Nisam više siguran u redoslijed, ali nakon što u predsjedničkim izborima 2000. nije ušao ni u drugi krug, surovo se obračunao s pok. Tuđmanom u Pukijevom Nacionalu, osnovao s Vesnom Škare-Ožbolt strančicu Demokratski centar tvrdeći da je HDZ kompromitiran prije svega odbačenom nacionalističkom politikom. Na izborima 2003. DC je izašao na zajedničkoj listi s Budišinim HSLS-om i doživio debakl osvojivši svega tri mjesta u Saboru.

Mate, iznenađen i uvrijeđen na nezahvalni narod, podnio je ostavku… dalje su slijedila “lobiranja”, knjiga o velikom prijateljstvu Mate i Franje s nadom da se nitko ne sjeća intervjua s Pukanićem. Iznenada se našao među savjetnicima Kolinde Grabar-Kitarović. To mu je jedan od rijetkih uspjeha jer je Kolinda s njim ipak izgurala jedan mandat.

Neopreznom Plenkiju malo upozorenje. Uskoro su izbori za Sabor… S obzirom na to da se skoro 30 godina ne možemo riješiti “Isuseka” Mate, a korona virusa se ipak mislimo riješiti za nekoliko mjeseci, bilo bi poželjno da Hrvati napokon postanu svjesni svojih ograničenja i naivnosti. Suma sumarum: Matino Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je izvor “političke korone” u Lijepoj našoj.

Iz Matine ergele potekli su i Milanović, Kolinda, Plenković… sve liberal do liberala. Zanimljivo, najdojmljiviji diplomatski uspjeh, a nije iz Matine ergele, ostvario je jedino Stipe Mesić uspješno svjedočeći u Haagu protiv hrvatskih generala. Još je zanimljivije da sadašnji ministar Gordan Grlić Radman nije ušao u srca “6.ličke” i naše lijeve medijske falange. Možda zato jer ima čudnu biografiju. Nešto k’o doktorica Alemka Markotić. Bosna, Hrvati, progonjen otac, nije u Beogradu trenirao Dačića za ulazak u EU… Uglavnom, u dramatičnim okolnostima korona virusa posvetiti toliko prostora notornom Mati Graniću je pomalo ekcesno, ali nisam mogao odoljeti.

Kako je to lijepo napisao Oscar Wilde: “Svemu mogu odoljeti – osim iskušenju”.

U ovim “tvrdim” vremenima uvjeren sam da najviše pomaže humor. Ne humor Oscara Wildea koji nas potiče na superiorni smiješak nego izvorni humor ulice, kafića, kvartovski grubi i direktni humor. Piše Binder na fejsu: “U nedjelju 29. ožujka pomiče se sat. Moći ćemo biti sat vremena duže doma…!!” Ide nas karta, nas Hrvate. Kad te hoće, hoće te… Prošlu nedjelju zvoni mi mobitel u 9 sati. Javlja se Ante Filipi, tajnik teniskog kluba Mladost.

Kaže mi: “G. Hodak, loša vijest, gradski ured. Pavle Kalinić, zatvorili klub i u balonu nema više igre”. Shvativši da mi je u pitanju ‘teniska karijera’ počeo sam s tiradom: “Ante, znate da u balonu igramo samo Jurić i ja. Uvijek smo bar 20 metara udaljeni jedan od drugog”. Stari cinik Filipi nije ispustio priliku da mi odgovori: “G. Hodak, mogu ljudi doznati da vi i Jura igrate i evo punog balona gledatelja”.

“Ma dajte, Ante, da ljudima ponudimo 100 eura svakom kako bi gledali naš tenis, uvjeravam vas da nitko ne bi došao..” “Nemojte se podcjenjivati”, ne da se Filipi: “Za 200 eura ja bih vas došao gledati”

Eto, u svakom se zlu uvijek nađe i nešto dobro.

I naše “komšije” su pokazale smisao za humor. Evo komentara na jednom srpskom portalu: “Mislio sam da će, kad Hrvatska počne predsjedavati Unijom, propasti Evropska unija, ali iznenadili ste me – ode ceo svet u 3 p***e materine!” Dosljedni borac za ravnopravnost spolova Binder k’o pčelica skuplja nove viceve: “Svi oženjeni muškarci koji izdrže karantenu sa ženom mogu tražiti sve povlastice koje imaju branitelji.”

A gdje je Imunološki?

Čitam kako se svijet utrkuje tko će prije do cjepiva protiv korone. Prvom koji stigne do cilja smješe se milijarde i milijarde. Tada se sjetih Imunološkog zavoda u Zagrebu. Kako u Hrvatskoj mala čela stvaraju velika načela, tako su 2012. ukinuli taj Zavod. A 1893, samo pet godina nakon Pasteura, naš Zavod je počeo proizvoditi prvo cjepivo protiv velikih boginja.

Do Prvog svjetskog rata Zavod u Zagrebu proizvodio je cjepiva protiv bjesnoće, tifusa, paratifusa, kolere, antiserum protiv zmijskog otrova… Zavod je bio uspješan i za vrijeme stare Juge i SFRJ.

Glave ga je došao uvoznički lobi u hrvatskoj državi. Nekada je serum protiv zmijskog otrova iz Zavoda koštao 25 eura. Nakon sloma Zavoda uvozni serum košta 550 eura. Nazdravlje. Pobjednik je tzv. uvoznički lobi. Što god to značilo. A Vlade, stranke, koalicije, manjinci, ‘akademska’ javnost, ministri, ministranti, demonstranti, vladine i nevladine udruge, Đikić, Radman… nitko da se sjeti konačno obnoviti proizvodnju cjepiva u Imunološkom zavodu u Zagrebu. Možda čekaju da Stazić, Beljak, Rudanica i slični nešto pokrenu. Barem neki lijek protiv bjesnoće…

Predsjednik Milanović duboko suosjeća s Hrvatekima: “Znam kako vam je. I ja sam jednom imao virus – na računalu…”

Dok se mi “obični mali ljudi” doma debljamo, “lijeva kulturna jugo-inteligencija” misli za nas. Moš’mislit’. Tomislav Čadež, dragovoljac Domovinskog rata, upitomljeni bivši HOS-ovac, podsjetio nas je na jedan intelektualni paradoks: “I Shakespeare je za vrijeme velike kuge napisao svoje najbolje stvari”.

To je ta čudna razlika između zbilje i umjetničke inventivnosti. Recimo i Ante Tomić, od kada je na sceni korona, ima neke dobre stvari. Recimo, zadnji kaubojski šešir mu je vrhunska stvar. Gledam neku večer film: “Što je muškarac bez brkova”. Humor kao Shakespearov, kao da je obolio od velike kuge. Svaka čast Hrvoju Hribaru i HAVC-u.

Scenarij kao da su pisali Hrvoje Klasić i Hrvoje Zovko, a sinopsis Tvrtko Jakovina. I sad ti ocjenjuj ljude po imenima…! A ja sumnjao u Slobodana Novaka i Slobodana Prosperov Novaka… Iako optimisti tvrde kako je Shakespeare napisao “Kralja Leara” u karanteni, ne nadajte se da su Tomić, Jergović, Gerovac, Pofuk, Pavičić… u karanteni. Barem ne u onoj Shakespeareovskoj. I dalje stoji tvrdnja da su optimisti ustvari loše obaviješteni pesimisti.

Činjenica je da je 1606. u Engleskoj “vladala” kuga i da je naš William tada još napisao “Macbetha”, “Antonija i Kleopatru”, “Timona Atenjanina” i “Perikla”. Korona bi možda mogla inspirirati i danas nekog Johnsona na Trafalgar Squaru, ali ‘na ovim’ prostorima takvo što zaboravite. Potomci Žikine dinastije skloniji su “cirkusu kolorado”. Kako vole reći u Srbiji: ‘Ajd’ u kolo, Rado’.

Stoga zaboravite da će nam korona virus ostaviti nešto dobro. Čak ni u trećerazrednoj kulturi.

Na žalost ne mogu se sjetiti imena i prezimena jednog alternativnog pjesnika koji je davno, još pred nekih pedeset godina, umro. Ali naučio sam na pamet jednu njegovu antologijsku pjesmu kojoj je i naslov i tekst bio identičan: “Molim da me se ne primjećuje”. Bez diplome, škole, a genijalno…

Navodno se u BiH od ponedjeljka prekida izdavanje diploma do daljnjega. K’o je kupio, kupio je!

Ivicu Kostelića sam uvijek izuzetno cijenio. Nije imao raskošni talenat Janice. Zato čvrst,hrabar,inteligentan i što je važno do suza iskren. I savršeno uspješan. Digao je tlak do neba Nacionalovim ljevičarima, Pukiju i kompaniji kad je izjavio da je spreman kao njemački vojnik ispred Staljingrada. “Grozna” izjava. Umjesto da je izjavio da je spreman k’o partizani na Sutjesci ili Martić 25. kolovoza 1995. on spomenuo Švabe. Ljevičari “prosto nisu mogli da veruju…” Čestitam mu na blizankama.

Imat će Gips i Ivica sjajan materijal za ponovno pokoravanje svijeta s mitskog Sljemena. Jedinog hrvatskog skijališta koje u usporedbi sa Cortinom, Brunicom…izgleda kao baby lift. Da su partizani voljeli skijanje, koliko puta su prešli preko Konjuh planine, Sava Kovačević bi vjerojatno osvojio medalju za Jugu. Pa da je i drvena.. medalja je.

Naravno na tom i takvom “šminkerskom” Sljemenu koji daje privid ozbiljnog skijališta četiri dana u godini, Hrvatske šume u blaženoj tišini ruše stabla. I Ivica je skočio.

“Ovo je moj dom. Ovo je bilo moje trkalište”. I Poslao poruku: “Kad srušimo posljednje stablo, kada ulovimo posljednju ribu,kad otrujemo posljednju rijeku, tek tada ćemo shvatiti da ne možemo jesti novac!”

Sve dok nam na TV-u ne puštaju Moja domovina, dobro je.

Kad nam počnu puštati znajte da smo otišli u tri p.m.

Inoslav Bešker, doživotni dopisnik Jutarnjeg iz Rima. Zadnji partijski sekretar u mitskom Vjesniku. Za Rim je konkurirao i sjajni novinar Nenad Ivanković. On je na žalost imao “govornu manu”. Govorio je pozitivno o Tuđmanu. Nenad je otišao u Njemačku. Vratio se i napisao sjanu knjigu “Što je ostalo predsjedniče” i izgubio se u “Bespućima prošlosti…”

Inoslav i Silvek Tomašević i dalje ljevičare na relaciji Rim-Zagreb. Doživotno i uspješno. Inoslav je verziran,mala enciklopedija partije, samoupravnog socijalizma i tvrdog komunizma.

I u petak 20. ožujka u svom “rimovanju” brine ‘kako će korona virus utjecati na demokraciju i birače”,

Uz poznati ljevičarski arsenal fraza kao što su’demokracija je krhka biljka..itd”. Prva meta je naravno Trump. On tobože u SAD sondira teren za odgađanje predsjedničkih izbora. Vjerojatno se trese zbog Bernia i Joe Bidena. Trese se od smijeha. Ameri će okrenuti leđa predsjedniku s najboljim gospodarstvenim statistikama u zadnjih 50 godina pa se jadni Donald boji izbora.

Glasači će zbog ‘krize’ razmišljati da li će glasati za ‘poznato zlo’ ili za neku novu nadu. Dobro. Što se babi htilo ,to se babi snilo. Trump će se kroz izbore prošetati. K’o vreli nož kroz maslac. Ono što izaziva blagi podsmijeh je kako bivši partijski sekretar ne može bez podsvijesti ‘partijskog sekretara’ ni nakon 40 godina Rima.

On se naravno boji pobjede “poznatog zla” i sam kaže ‘strah nikada nije dobar saveznik’. I raspisao se Ino o ljudima kojima smeta demokracija. Tu su Putin, Trump, Xi Jinping, Mihael Gorbačov koji je ‘razorio moćni SSSR’. Indirektno se spominje i Staljin i njegova pobjeda u Drugom svjetskom ratu “kao svjetska klaonica” zahvaljujući gadnoj diktaturi. I spominje Ino popularne diktatore, Cezara, Aleksandra Makedonskog, Augusta,Cara Trajana. Ljuti našeg Inu Putinova transakcija s brisanjem dosadašnjih mandata…

Sve u svemu za jednog režimskog partijskog novinara briljantna memorija, enciklopedijsko znanje o diktatorima… nedostatak prostora kriv je

što tu nema Mao Ce-tunga, Hitlera, Mussolinija… I tko vam još fali. K’o da nije postojao.

Veliki sin našeg naroda i narodnosti, dragi drug Tito. On nije “poznato zlo”. On je primjer slobode, demokracije, vlasti do smrti, od 45 do 50 godina, 600 tisuća ubijenih, udbaških ubojica u inozemstvu, milijuna po Golim otocima i Starim Gradiškama, Hudih jama. Ne da njega Ino. Nema tog korona virusa koji može našeg Inu skrenuti s “pravog puta“. Ajd’ bok Ino…

George Bernard Shaw je napisao: “Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast.”

P.S. Ujutro u 6,20 sati POTRES!! Podsjetio nas kako smo mali, nemoćni i ranjivi. Koliko je ateista, agnostika, progresivaca u tih deset sekundi uzviknulo “Bože pomozi…”

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

 

Martin Pauk: Zanima me kad ovo prođe hoće li se narod sjetiti Boga i tko je spašavao narod, a tko se skrio?

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Hodak – Kako od dva s*anja birati manje, ako ne znamo koje je veće…?

Objavljeno

na

Objavio

Korona se vraća, i to na velika vrata. Ne spadam među one koji apokaliptično gledaju na događaje, ljude, rezultate izbora… I tako je previše katastrofičara i kaotičara koji u svemu vide ”kraj svijeta”. Nakon izbornog trijumfa Vučića u Srbiji i Plenkovića u Lijepoj našoj, vratio sam se kao praktični vjernik molitvi. ”Bože daj nam zdravlja, za pamet je i tako prekasno!”

Vučić je već apsolviran. Jedina nepoznanica je sada koga će vožd izabrati za opoziciju svojim depiliranim naprednjacima. Dok se on u Parizu bori k’o lav da dokaže kako su Hrvatska,Sjeverna Makedonija, Kosovo i BiH stare srpske zemlje, u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Šapcu… odvijaju se mitinzi protiv izbornih pobjednika. Umjesto ”rimskog trijumfatora”, jedinstva naroda i vlasti, svjedočimo jurišu policije i konjanika na nadahnute demonstrante. Na kraju će prošaptati: ”Sam pao, sam se ubio”. Toliko o komšijama. Možda i previše…

Imamo mi i naše trijumfatore. Oni koji me čitaju, a sve do sada me nisu uspjeli pročitati, znaju za moju politički prozirnu ideju. Desna politička platforma HDZ i DP zajedno i zagrljeni penju se na Pantovčak, te, cinično se smješkajući, predaju Milanoviću popis nekih 80 i nešto ”časnih hrvatskih muževa i žena” koji će u iduće četiri godine vladati državom, koronom, eurom, turizmom, standardom, povratkom iz Irske itd.

Kako je ispalo – zna se! Desna apokalipsa. Plenkiju ne treba nitko osim manjina, a najmanje želi sa Škorom. Manjinci i njihovi politički ”teškaši”  tu su da u još jednom mandatu Plenkija Hrvatekima vrate smiješak na lice. Osobno se osjećam ponizno i poniženo. Kad god mogu citiram pok. Josipa Severa i njegovu pjesmu ”Molim da me se ne primijećuje”. To je naslov i sav tekst pjesme.

Meni trebaju živci, a ne nešto za njih!

Ne treba meni ništa za živce. Meni trebaju živci! Moj bolski prijatelj Ufo citira mi misao Franza Kafke: ”Jedan idiot je jedan idiot. Dva idiota su dva idiota. Deset tisuća idiota su politička stranka”. U prijevodu opet smo dobili HDZ s Pupijem, Radinom, Kajtazijem, HNS-om i Reformisticom. Poražena JNA 25 godina nakon ”Oluje” Hrvate i nadalje naziva ustašama i nitko ni da ni mukne na to.

Josip Deur upozorava: ”Shvatite! Da Hrvatska vojska i policija zamijeni grb zvijezdom petokrakom opet bi to većini HDZ-ovaca bilo prihvatljivo”. Zvuči pomalo fatalistički. Možda…

Po starom običaju, idemo s imenima. K’o crna muha u čaši bijela mlijeka istakao se Bandićev kum Veljko Kajtazi. Došao tip iz Kosovske Mitrovice, završio vojne škole i do 1991. godine radio na aerodromu Pleso kao oficir JNA za obradu podataka. Osnutkom hrvatske države odjednom je shvatio kako je probitačnije biti ”vječni” manjinski zastupnik u Saboru negoli nešto raditi. Impresivno! Takvu biografiju nema ni Ante Tomić, Boris Dežulović, Rade Šerbedžija…

Moj drugi bolski prijatelj Štujo me uvjerava da je sve u stvari relativno. Da je SDP bio malo bolje ”pripravljen”, kak’ bi rekli Zagorci, Plenki bi tijesno pobijedio pa Kajtazi danas ne bi bio kandidat za ministra demografije i ”čuvar ustaša” u zimskom periodu. Međutim, SDP je, na čelu s Bernadićem, ušao u izbornu bitku spreman ”k’o njemački vojnik u svibnju 1945. godine” i popušio. Mate Knezović jetko na Fejsu konstatira: ”Židovi su čekali svoju državu dvije tisuće godina, a Romi od postanka svijeta. Židovi su je konačno i dobili nakon Drugog svjetskog rata, a Romi ovdje kod nas”.

Kada smo već kod nakaradnog izbornog sustava u RH, onda je samo za napomenuti da je notorni Veljko Kajtazi saborski zastupnik koji predstavlja pripadnike austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine. S dobivenih 3649 glasova on ”s pravom” naziva Domovinski pokret – ustaškim. I dok se Hrvati bave skupljanjem plastičnih boca i starog željeza, Romi se polako, ali sigurno uključuju u državotvornu politiku.

Pa nama ne ide nigdje, a ne samo u Hrvatskoj

No, ne ide nam nigdje, ne samo u Hrvatskoj. U BiH predstavnika Hrvata biraju Bošnjaci. Predstavnik Bošnjaka u Hrvatskoj podržava Pupovca. U Srbiji Hrvate pretvaraju u Bunjevce i Šokce pa u njihovoj Narodnoj skupštini nema predstavnika Hrvata. Možda tamo postoji neki Hrvat kao portir ili čistač… Samo u Hrvatskoj sve manjine svijeta uživaju sva prava. Naročito pravo da nas nazivaju ustašama i klerofašistima… Nedostaje još samo da prisegu novoj Vladi uveliča Lepa Brena pjesmom Jugoslovenka… Moja prijateljica iz Narodnog saveza Nijemaca šalje mi dokument za 2020. godine iz kojega je vidljivo da su nacionalne manjine trebale podijeliti 48.000.000.00 kn. Narodni savez Nijemaca nikada nije dobio ni lipu. E, moji njemački ”nacisti”,  Vijeće Europe donijelo je onu famoznu rezoluciju kojom su nacizam, fašizam i komunizam proglašeni zločinačkim režimima i ideologijama. A sad bi vi još od ovih 48 milja htjeli nešto love i za sebe.

Kod nas se sve više isplati furati na komunizam. Evo dokaza. Javio se na fejsu prof. Dino Trkulja iz vodstva Radničke Fronte, nove parlamentarne stranke u RH. Dino, pametan i lucidan kako ga je majka rodila, objašnjava pastoralnu i privlačnu agendu svoje stranke koja je bljesnula na zadnjim parlamentarnim izborima. Profa nam objašnjava kako će oni (R.F.) u koaliciji s ostalim strankama lijevog spektra, vratiti socijalističku republiku Hrvatsku na slavne puteve kakve smo imali od 1945. godine sve do vremena početka građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije.

”Vjerujemo da ćemo, uz potporu hrvatskog naroda koji je uvijek bio antifašistički i socijalistički, uspjeti u svom naumu, da će Socijalistička Republika Hrvatska biti prepoznata u svijetu kao snažna antifašistička država. Ukoliko se ostale države bivše Jugoslavije povedu našim primjerom, vjerujemo u snagu bratstva i jedinstva u tolikoj mjeri da ćemo uspjeti vratiti slavnu SFRJ, za koju se uistinu borimo i koja nam je svima prirasla srcu”. Moram priznati da sam iskreno tronut.

Dobro, tko još šljivi Ustav RH?! Već će to Vili Matula, bivši član CK SKH, Kata Peović, Rada i Neda Raukar da ”reše” s drugovima. Usput se pitam odnosi li se najnovija odluka Američke udruge psihologa i psihijatara da se ”žal za bliskom osobom proglasi mentalnim poremećajem” odnosi i na žal za komunizmom, na Radničku frontu, prof. Dinu, Katarinu, Vilija, Nedu? Naš orijunaš Dino nije čuo za čl. 141. hrvatskog Ustava koji zabranjuje udruživanje RH u saveze s drugim državama koji bi mogli dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva. To je svojevremeno pokušao srušiti svojim briljantnim neznanjem Zoran Pusić, ali mu na Ustavnom sudu nitko nije imao srca reći da o ustavnom pravu nema pojma. I sada u Saboru imamo parlamentarnu stranku čiji je sveti cilj udružiti se sa Srbijom, Kosovom i Metohijom, BiH… Ni manje ni više…

‘Notorni profa Jović’

Puno je ”jasniji” profa s Hrvatskog vojnog učilišta ”Dr. Franjo Tuđman”- notorni Dejan Jović. On se prisjeća Srebrenice tako da je svima jasno da ima problema s ”memorijom pamćenja”. Tako kaže: ”Srebrenica nas opominje: nacionalizam kojem se ne suprostavljamo vodi u užasne zločine nad civilima, a ponekad i u pravi genocid/etnocid. Jer, ubijanje ljudi redom zbog njihove pripadnosti jest upravo to. Slava žrtvama Srebrenice, ne ponovilo se nikome”. Naizgled, humano i korektno. Ali, samo naizgled. Zaboravio je profa imenovati agresora, ubojice, tko im je zapovijedao, za čiji račun su u tri krvava dana poubijali 8300…muškaraca i dječaka. Dobro, svi mi znamo da su to bili ”ustaše iz Paragvaja i Urugvaja”. To je u stvari jedna država koju neki zovu Paragvaj, a drugi Urugvaj.

Srpski političar Čedomir Jovanović je direktan i pošten kada kaže: ”Svakog trenutka kada razmišljam o tome, stidim se onih koji su pomislili da uzimaju pravdu u svoje ruke… nesvjesni da pišu najcrnju povijest Srbije poslije koje više ništa ne može i nije bilo isto”. No, zaboravio je Čedomir na svibanj 1945. godine, kada je na ”Križnom putu” ubijeno više od 80.000 tisuća ljudi, žena i djece, uglavnom jedne etičke pripadnosti. I onda su naivni mislili da ”ništa više ne može biti isto…”

Usput rečeno, 3. veljače 2015. godine, Međunarodni sud pravde donio je jednu izuzetno važnu presudu u predmetu koji je RH pokrenula protiv Srbije. Prof. Mato Palić se pita: ”Od donošenja presude do danas nije objavljen službeni prijevod presude na mrežnim stranicama nekog državnog tijela… i zbog čijeg  interesa je ta presuda u nekoj ladici… kome to uopće odgovara?” Radilo se o tužbi RH protiv Srbije za genocid. Znači, nigdje službenog prijevoda na reakciju suda na hrvatsku tužbu zbog genocida kao i reakciju suda na hrvatske dokaze za genocidne namjere Srbije, dolus specijalis… Prof. Palić pita se zašto ta neprevedena presuda leži u nečijoj ladici? Umjesto prijevoda, kao Normabel, dobivamo potpredsjednika vlade iz redova SDSS-a kojeg je osnovao osuđeni haški ratni zločinac Goran Hadžić.

Sve je počelo s jednim drugim osuđenikom ”ćaćom” Sanaderom i Slobodanom Uzelcem, potpredsjednikom vlade i kasnije kod Jace Kosor. Da bismo mogli odgovoriti na pitanje prof. Palića kome je u interesu da neprevedena presuda leži u nečijoj državnoj ladici morali bismo dati zadatak prof. dr. Josipu Jurčeviću, specijalistu za takve teme, da to detaljnije istraži. Nemojte sumnjati da bi knjiga koju bi prof. Jurčević dokumentirano o tome napisao sigurno prerasla u knjižurinu od nekoliko tisuća strana. Mislite li da bi se oni koji bi se našli u toj knjizi možda zasramili? Ne vjerujem…

Netko pametan je napisao: ”Nedostatak srama prvi je znak kretenizma…”

Haj’mo sada s lakšim temama, primjerenijim srpanjskim vrućinama, plažama i korona godišnjim odmorima. Jednu grupu na fejsu zanima: ”Kako manjine mogu imati osam zastupnika u Hrvatskom saboru, a tzv. dijaspora od gotovo četiri milijuna ljudi samo tri zastupnika”. Napisao sam im da se za objašnjenje obrate Vladi Šeksu. Možda on zna odgovor kad je pripremao izmjenu Ustava.

U svijetu medijima drma antifa-pokret Black Lives Matter – BLM, a kod nas je na vrhuncu pokret MLM ili Minority Lives Matter. RH je liberalnija od Švedske, Danske, Nizozemske… Herbert Marcuse, neomarksistički filozof, jednom je napisao: ”Nositelj nove komunističke revolucije neće biti proletarijat nego manjine, etničke, spolne, rasne…”. Ja bih nadodao i ”ideološke”. Pogledajte samo tko je sve ušao u Hrvatski sabor. Komunjare koje i danas sanjaju SFRJ, bratstvo i jedinstvo. Sreća je da se protiv takve ”revolucije” nećemo svi morati boriti. Dosta će biti, recimo, samo 4. splitska. Nikoga od ”revolucionara” nećemo tražiti ”po šumama i gorama…”, nego po Filozofskim faksevima.

Kada smo već kod naših legendarnih Filozofskih faksova koji su nam dali Mladena Zvonarevića, Milana Kangrgu, Ivu Goldsteina, Klasića, Jakovinu, Markovinu… evo čime se trenutno bave naše lijeve antife. ”Desni” rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras suspendirao je ”lijevu” dekanicu Vesnu Vlahović-Štetić jer šteti ugledu Filozofskog faksa. Njegova odluka temelji se na presudi Županijskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2020. godine, iz koje proizlazi da je Vesnica pravomoćno osuđena za šikaniranje i mobbing zaposlenika Filozofskog faksa. Ističem pravomoćno! Vesna će naravno ići do Beča, Strasbourga, Haaga, Geneve, ali presuda je i dalje pravomoćna, iako ju je donio ”klerofašistički” sud.

E, sada se diglo na lijevu nogu sve što je progresivno, antifašističko i liberalno na Filozofskom faksu u Zagrebu. Tu je zablistao u punom sjaju prof. Ivo Goldstein. On misli i kaže: ”Radi se o jednom autokratskom ponašanju rektora Borasa koje je možda jednim dijelom utemeljeno na njegovim zakonskim ovlastima, a djelomično se radi o institucionalnom nasilju te izlazi iz dobrih običaja koje bi morale krasiti jednog rektora”.  Ma, bravo Profesore na iskrenosti!!!  Sve presude protiv ljevičara, jugovića i orijunaša treba ”zbog dobrih običaja” poništiti, osuditi, organizirati protiv njih proteste antifa, a studenti trebaju svojim tijelima spriječiti dolazak povjerenstva u zagradu faksa.

Zamislite samo da prof. Raspudić ili prof. Jurčević budu pravomoćno osuđeni zbog, recimo, zlostavljanja svojih kolega, kako bi se za njih zauzeli novinari Jutarnjeg Tanja Rudež i M. Boltižar. Profesori osramotili faks i ”šimecki u tur”! Ovdje imamo atraktivan sudar ”dobrih običaja” protiv ”pravomoćne presude”. Kao tvrdi legalist ne sumnjam u pobjedu ”dobrih običaja”. Svojevremeno su ti ”dobri običaji” doveli na Filozofski faks i u Hrvatsko filozofsko društvo i dr. Vojislava Šešelja.

Arthur Schopenhauer jednom je napisao: ”Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se onda glupi okaju na ovome”.

Napokon dobra vijest. Od jeseni nam dolazi film ”Dnevnik Diane Budisavljević” u naše škole. Blago današnjoj djeci. Uskoro će se u škole vratiti i ”Sutjeska”, ”Neretva”, ”Boško Buha”, ”Tko to tamo peva”… Ovaj zadnji bih i sam preporučio svima, ne samo djeci, jer ne laže ni mistificira… Opet će ”zatucani” očevi i majke šaptati djeci ”nije to baš tako bilo, oni lažu…”. U filmu ne postoji najstrašniji rat u povijesti – Drugi svjetski rat. Postoji samo tajno spašavanje djece… tajno ili javno uvijek je pozitivno. Ali, u tvrdom ustaškom režimu koji dnevno ubija stotine tisuća ili ih toliko šalje u Jasenovac. Lažno prikazuje i kardinala Stepinca.

U filmu glume ekstremni ljevičari, bivši član CKSKH Vili Matula, Urša Neda Rukar, oba novi ljevičarski zastupnici u Saboru. Ministrice Obuljen i Divjak odradile su ”sjajan” posao… Čekamo sada ”Desant na Drvar”, ”Povratak otpisanih”…. Zamislite kada neki ”krivo” informirani klinac zapita: drugarice, kada će film o Vukovaru. Pa učiteljici ”pukne” film…

Mario Profaca postavlja pragmatično pitanje: ”Kako od dva sranja birati manje, ako ne znamo koje je veće…?”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Miklenić: Teško je reći jesu li neki birači sada progledali

Objavljeno

na

Objavio

Izbori za deseti saziv Hrvatskoga sabora, održani u eri epidemije koronavirusa u nedjelju 5. srpnja, očitovali su, po procjenama mnogih, gledajući u cjelini, snažnu prisutnost straha u hrvatskom društvu te su donijeli znatne promjene na hrvatskoj političkoj sceni.

U sučeljavanju s koronavirusom, kako je istaknulo više puta više relevantnih psihologa i sociologa, Hrvatska se antiepidemijskim mjerama uspješno borila za zaštitu fizičkoga zdravlja, a veći propusti ili čak zanemarivanja dogodili su se glede zaštite duhovnoga i psihičkoga zdravlja hrvatskih građana pa je logična posljedica toga znatno proširen strah koji može eskalirati u brojna teška psihička oboljenja. Već činjenica da se gotovo 14 posto birača manje odazvalo na izvršavanje te građanske dužnosti negoli na prošlim parlamentarnim izborima 2016. godine potvrđuje snagu straha koji vlada u hrvatskom društvu.

Premda uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera u procesu glasovanja nije bilo realnoga rizika za zarazu koronavirusom, mnogi građani (njih više od 400 tisuća) ipak su odustali od odlaska na izborna mjesta i ostali u svojim domovima. Posljedica slabijega odaziva birača svakako je činjenica da svi izborni pobjednici imaju objektivno smanjen demokratski legitimitet, a to nije niti smije biti irelevantno. U predstavničkoj demokraciji, kakva je Ustavom propisana i u Hrvatskoj, demokratski legitimitet potvrđen većinom birača, a ne samo većinom birača koji su glasovali, daje objektivno veću političku moć i snagu i olakšava donošenje i težih političkih odluka. No kao i glede referenduma za pristup Hrvatske Europskoj uniji, manjkav demokratski legitimitet ne će bitno otežavati funkcioniranje saborske većine i izvršne vlasti.

Povremeni repovi pred izbornim mjestima uz ozbiljno i striktno shvaćanje održavanja distance te što su mnogi birači došli ne samo s preporučenim maskama, nego i gumenim rukavicama, također su očita potvrda straha među hrvatskim građanima. Da je pritom riječ ne samo o odgovornu ponašanju i zdravu oprezu, očitovala je i pretežna šutnja, nekomunikacija među ljudima dok su čekali, kao da su bili u redu za primanje kojega sakramenta, što se događa po crkvama i bogoslužjima, a ne na čekanju za običan građanski čin.

Rezultati izbora pokazali su da je odluka HDZ-a da se ide na redovite prijevremene izbore, baš u vrijeme tinjajuće epidemije koronavirusa, bila mudra i uspješna za njegove ciljeve, no ne može se poreći da je i pritom došao do izražaja postojeći strah kod velikoga dijela hrvatskih građana.

Naime, vladajući za prošloga mandata iskoristili su legalno i legitimno svoj položaj te su se biračima predstavili kao zaštitnici (nije bila slučajna izborna deviza »sigurnost«), jer u vrijeme neizvjesne krize ne odbacuju se tako lako zaštitnici, makar oni i ne bili najbolji. Strah u dijelu biračkoga tijela tako je, čini se, ipak iskorišten, i to uspješno, za stjecanje novoga mandata u upravljanju Hrvatskom. To očitovanje straha golem je izazov za sve odgovorne u svim segmentima društvenoga života, osobito za političare na vlasti i medije, kao i za sve vjerske zajednice, jer postoji opasnost da mogućnost ili vjerojatnost širenja koronavirusa te epidemiološke mjere zaštite (možda katkad suviše restriktivne) ostave daleko ozbiljnije i teže Iječive zdravstvene posljedice od obolijevanja koronavirusom. Duhovno i psihički slomljeni ljudi teško mogu davati očekivane doprinose na osobnom, obiteljskom, crkvenom ili društvenom planu.

Premda je na hrvatskoj političkoj sceni i nakon parlamentarnih izbora opstao stranačko-politički duopol, birači koji su sudjelovali na izborima uvelike su na nov način konfigurirali hrvatsku političku scenu. Naime taj duopol sada ni približno nije više jednak po snazi: HDZ s malobrojnim partnerima ima čak 25 zastupnika više od SDP-a i njegovih sedam partnera u Restart koaliciji. Ako se zbroje osvojena zastupnička mjesta HDZ-a, Domovinskoga pokreta i Mosta nezavisnih lista, dobije se 90 zastupnika, što je očito respektabilna većina (oko 64 posto zastupnika bez manjinaca) izabrana od dijela biračkoga tijela koji podupire političke opcije centra i desno od centra, uz isključivanje desnoga ekstremizma. Oni koji su na parlamentarnim izborima dali glas tim trima opcijama postupili su bitno drugačije negoli na ne tako davnim predsjedničkim izborima.

Teško je reći jesu li to neki birači sada progledali, je li tomu pridonio svojim potezima i izjavama i Predsjednik, no očito je da su oni koji su izišli na birališta i glasovali pokazali da u hrvatskom društvu respektabilnu većinu tvore i politički legitimitet daju političkim opcijama desnoga centra uzimajući u obzir sve njihove nijanse po kojima se razlikuju. Istodobno i na ljevici se dogodio velik raskol, pad popularnosti i dovođenje na političku scenu potpuno novih skupina i ljudi. Izbori, koji su po rezultatu za mnoge veliko iznenađenje i koji su odstranili neke strančice, stvaraju dojam da se politička scena znatno mijenja te da bi se mogla očitovati u Hrvatskoj konačno stvarna i snažna opozicija, a to je preduvjet i za odgovornije upravljanje izvršnih vlasti.

Ivan Miklenić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari