Pratite nas

Pregled

HODAK: Zašto Milanović voli po noći postavljati dvojezične table?

Objavljeno

na

U Podcastu Velebit gost je odvjetnik i novinar Zvonimir Hodak.

► Kolika je razina u novinarskim slobodama između Hrvatske i Srbije?
► Zašto se Hrvati boje nezavisnosti pa slave neovisnost?

► Zašto se Hrvati usuđuju svome djetetu dati ime Ante?
► Kad Srbin vrijeđa Hrvata to je demokracija, a kad Hrvat odgovori to je rasizam.

► Kako se prima plaća od države koju ne priznaješ?
► Tko je u Europi nakon Drugog svjetskog rata rušio svoju državu?

► U Jugoslaviji se moglo ići slobodno u kino i na tenis?
► Je li Kolindina željezna zavjesa bila od lijevanog željeza ili iz Željezare Sisak Mike Špiljka?

► U Rijeci dulje egzistira komunizam nego u Sjevernoj Koreji.
► Nogometnom klubu Rijeka je uvijek bio bliži Partizan ili C. zvezda nego Dinamo.

► Smije li se govoriti protiv Jugoslavije?
► Čega se Orjuna u Dalmaciji najviše boji?

► Čemu služi knjiga ‘Mika Špiljak revolucionar i državnik’ povjesničara Hrvoja Klasića?
► Je li nogometni klub Rijeka bio rezervni klub Partizana i C. Zvezde?

► Zašto Milanović voli po noći postavljati dvojezične table?
► Gdje se ime Stjepan Radić na ćirilici piše Puniša Račić?

► Koliko je SDP-ovaca bilo u Hrvatskoj vojsci, a koji nisu bili mobilizirani?
► Zašto Hrvati ne razlikuju državu od vlasti, pa im se dogodi da sruše državu umjesto vlast?

► Tko je domaća momčad na filmskom festivalu Arena u Puli?
► Jesu li Hrvati postali previše bijeli ljudi?
► Je li za izbornu pobjedu važnije pridobiti glasače ili brojače glasova?

 

Hodak: Srbi ne potražuju ništa, osim granice Virovitica, Zadar, Karlobag, Vukovar, SAO Krajinu i Sao Paulo u Brazilu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Penava: Srbija nikad nije priznala i suočila se sa svojom ulogom u ratovima na području bivše države

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan prije 28 godina, nakon 87 dana opsade, pao je Vukovar. 2717 hrvatskih branitelja i civila je ubijeno, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom, gost Teme dana HRT-a bio je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava koji je govorio o nestalima, odnosu sa Srbijom i budućnosti Vukovara.

I ove godine, kolonom od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja, deseci tisuća ljudi došli su odati počast stradalima i pokloniti se gradu heroju. Žrtva Vukovara bila je prekretnica u ratu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava za HRT kaže kako su osjećaji uvijek dvojaki.

– S jedne strane je osjećaj ponosa, s obzirom na silu koja je napadala grad Vukovar, s druge strane snage hrvatskih branitelja koje su bile u gradu, iskazane ljudske vrline u tim najtežim trenucima koji je pokazao hrvatski narod. Građani Vukovara koji su stali u obranu, to nas čini stvarno ponosnima. S druge strane nedužni civili koji su stradali, teško granatiranje, sto postotnog razaranja. Poglavito zločini, likvidacije, mučenja, silovanja koja su uslijedila kad je rat praktično za Vukovar bio izgubljen, ističe Penava.

Kad je grad pružao otpor, onda je uslijedilo stradavanje i to izaziva veliku tugu, osjećaj gorčine i žalosti.

– Nestali su samo jedan dio o priči o ratu. Ima puno teži dio koji je nekažnjavanje za sve ono što se dogodilo u Vukovaru i mislim da je neprihvatljivo da danas nemamo osuđen vrh JNA, generalštab, da nemamo zapovjednike vojne policije, zapovjednike logora. Naš sustav to nije adekvatno prepoznao. Krivim Hrvatske institucije, ne mogu Srbiju. Treba se nasloniti na naše institucije koje to dobro nisu uradile. Pitanje nestalih je također problem, naglašava Penava.

Ivan Penava kaže kako treba shvatiti kad se priča o teškim traumama da govorimo o temeljnim ljudskim vrijednostima, temeljnim vrijednostima rata.

– Nama sudbina tih ljudi mora biti primarna. Postojeći model nema dovoljno rezultata. Nepojmljivo mi je da u Hrvatskoj ljudi koji su zaduženi za to nemaju rezultata i ne snose nikakve posljedice, dodaje Penava.

Vukovarski gradonačelnik ističe kako je važno doći do pravde za sve građane Vukovara, tako i za stradalnike u cijeloj državi. Sudbine nestalih, silovanih i ubijenih su iznad nas. Treba na tome inzistirati u što kraćim rokovima.

– Srbija nikad nije priznala činjenice koje su se dogodile devedesetih, nikad nije priznala i suočila se sa svojom ulogom u ratovima na području bivše države. Dok se ne prizna postojanje srpskih koncentracijskih logora, suludo je graditi dobre odnose, glumiti da smo dobri susjedi. To su kule od pijeska na slabim temeljima. Kvalitetni odnosi su i jednim i drugim ljudima u interesu, kaže Penava.

Zakon o obnovi i razvoj najviše očekujemo, ističe Penava, koji je u suradnji s Vladom RH.

– Nadam se povoljnom ishodu jer tu ćemo imati najviše pozitivnih stvari za gospodarstvo. Moramo nastaviti ulagati maksimalno u sebe, Vukovar i mladu državu, zaključuje Ivan Penava.

 

Penava: Vrlo sam zadovoljan s velikim brojem iskoraka koji su učinjeni prema Vukovaru

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Pismo majke Jean-Michel Nicolieru: Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Objavljeno

na

Objavio

Jean-Michel Nicolier, francuski državljanin, hrvatski dragovoljac, nestao je na Ovčari 20. studenog 1991. Njegovo tijelo još nije pronađeno. Za taj zločin nitko nije odgovarao.

U tijeku je istraga Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku koju provode protiv državljanina Republike Srbije. Okrivljenik nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske.

Jean-Michel Nicolier danas bi imao 53 godine. Za njegov rođendan 1. srpnja majka mu je napisala pismo u kojem mu među ostalim poručuje: “Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da”, navodi HRT:

Upravo usprkos majčinim molbama, uputio se u Vukovar.
“Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, tako je govorio Jean-Michel Nicolier 1991. Na pitanje zašto se odlučio biti dragovoljac, odgovorio je: “Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu… “.

Više su mu puta, govorio je, predložili da izađe iz Vukovara i vrati u Francusku, ali je ostao. Na pitanje što za njega zapravo simbolizira Vukovar, odgovorio je:

“Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu”.

Iako mu je francuska ekipa ponudila da pođe s njima, odlučio je ostati sa svojim suborcima do samoga kraja. Obećanje da će se vratiti, koje je dao majci, Lyliane Fournier, nije ispunio.

PISMO MAJKE JEANU-MICHELU:

“Tebi, moj sine Jean-Michel,

1. srpnja 2019. imao bi 53 godine. U studenom će proći 28 godina otkako tražimo 63 nestala tijela mučenika s Ovčare. Bez uspjeha! Prokleti rat!
Dio mog bića, uključujući i razum, otišao je s tobom. Tvoja prisutnost, tvoj osmijeh, tvoja ljubaznost, naši razgovori… Sve to čini tvoju odsutnost teškom.
“Jednog bića nema i sve je pusto”. Što se mene tiče, upravo je tako!
Stalno si sa mnom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da!

Mama”, napisala je Lyliane Fournier majka Jean-Michel Nicoliera

 

Majka Jean-Michela Nicoliera: Srbija ne može ući u demokratsku zajednicu kao što je Europska unija

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari