Pratite nas

Istaknuto

HODAK: Zašto svakog kolovoza pobjesne Srbi, orjunaši, udbaši, jugonostalgičari, stare komunjare, mladi kriptokomunisti… i sva ‘stoka sitnog zuba’?

Objavljeno

na

Moja zadnja kolumna od 22.kolovoza isprovocirala je malu “progresivnu Oluju“ punu histerije, otvorene mržnje, prijedloga da, kad me već orjunaši i udbaši ne mogu ubiti, sam počinim suicid. Naslov kolumne uvijek, osim u jednom jedinom slučaju, određuje redakcija portala. Da podsjetim “Srbi su nas “nabili“ u košarci i vaterpolu. Mi smo njih nabili u svim disciplinama na Olimpijadi 5. kolovoza 1995g.“ Izvjesni Angel Sesar me titulira sa “HDZ-ov komesar“.

Čitam na fejsu pitanje jednog “znatiželjnog“ trudbenika koje glasi: “Zašto Srbi pobjesne svake godine baš u kolovozu?“ Iskreno, pojma nemam. Moje pitanje je malo šire. Zašto svakog kolovoza pobjesne Srbi, orjunaši, udbaši, jugonostalgičari, stare komunjare, mladi kriptokomunisti, gledaoci Žikine dinastije, etablirani četnici i sva “stoka sitnog zuba“? Možda zbog meterologije, visokih temperatura, juga, bure, maestrala.

Nekako mi se čini da je Oluja prejednostavan odgovor, ali i najbliži istini. Moja zadnja kolumna od 22.kolovoza isprovocirala je malu “progresivnu Oluju“ punu histerije, otvorene mržnje, prijedloga da, kad me već orjunaši i udbaši ne mogu ubiti, sam počinim suicid. Naslov kolumne uvijek, osim u jednom jedinom slučaju, određuje redakcija portala. Da podsjetim “Srbi su nas “nabili“ u košarci i vaterpolu. Mi smo njih nabili u svim disciplinama na Olimpijadi 5. kolovoza 1995g.“ Izvjesni Angel Sesar me titulira sa “HDZ-ov komesar“.

Komesar koji nikada nije bio član HDZ-a, pa čak nikada ni u prostorijama te stranke. U 53 komentara, drugovi su se, osim Smrt fašizmu-sloboda narodu, mogli potruditi pa naučiti nešto što se zove – ironija i sarkazam. Kad bih ja htio ironično odgovoriti liku kao što je to Angel Sesar onda bi napisao: “Lijepo su ti to objasnili!“ Sarkazam je malo pojačana ironija.

Sasvim je sigurno da će Oluja ostati trajna crvena krpa depiliranim četnicima iz Beograda. Mogu oni rehabilitirati i Dražu i Nedića i Slobu, ali to im je slaba satisfakcija i preslab aspirin za Oluju i 5.kolovoz 1995.g. Još kad ih je Slobodan Milošević 14. kolovoza 1995.g., na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije, proglasio zečevima. ”Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije“ kritizirao ih je Sloba pa nastavio: “Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca, nisu ga mogli odbraniti ni 12 sati !?(…) “Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sad to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!” Transkripte sjednice Miloševićevog Vrhovnog savjeta objavila je agencija SENSE koja redovito prati rad Haaškog suda. Uz malu ispravku: kao branitelj Mile Dedakovića-Jastreba dobio sam podatak i provjerio ga da Vukovar nikada nije branilo više od 1600 boraca. “Šest hiljada Hrvata“ branilo bi Vukovar i dan danas. Među “pametnije“ komentare raznih Sabića, Nemeca, Vujnića, Popova, Marušića, Pepera, Godanja i Raosima provlači se uvijek ista priglupa teza da smo u Oluju “pobedili civile“. Civile koji su na Zagreb poslali “zvončiće“ da na ulici ubijaju baš naše civile.

Dragan Stojković poslao je svoj komentar na ćirilici. Kaže verzirani Dragan, između ostalog: “Znam da te boli košarkaško srebro koje vi nikada nećete imati i zlato u vaterpolu, ali šta je tu je. Pomiri se s tim i ne kenjaj mnogo…“ Bojim se Dragane da je tebi u “balvan revoluciji“ jedan pao ravno na glavu. Srebro u košarci osvojili smo protiv ”dream teama” (u prijevodu, momčad iz snova) 1992.g. na Olimpijadi u Barceloni. Zlato u vaterpolu osvojili smo 2012.g. na Olimpijskim igrama u Londonu. Na kraju MOO je objavio ljestvicu zemalja po uspješnosti nakon Ria. Hrvatska je 17. Srbija 32, a Slovenija 45. I točka. Ovo je mali izlet u glave bolesnika, ovisnika za Jugoslavijom, Titom, JNA, Golim otokom, Gradiškom starom koji više ne mislim reprizirati. Jer, iskreno, šteta je vremena i prostora posvećivati ideološkim bolesnicima koji prečesto tvrde da moje “smeće od kolumne“ ne čitaju, a nakon toga istu detaljno analiziraju. Sad se malo odmorite, isperite svoje “sitne zube“ i javite se naredne godine negdje početkom kolovoza. Oluja će vas pratiti do kraja života u vašim zečjim dušama.

Kandidat za Saborskog zastupnika u 11. izbornoj jedinici Ćiro Blažević financirat će svoju kampanju isključivo iz svog ĆIRO-RAČUNA.

Događaj tjedna pa i mjeseca je sastanak koji je Zoran Milanović imao sa predstavnicima Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba i Udruge specijalne policije. Zokijev interes je bila već legendarna briga SDP-a za braniteljsku populaciju. Što je izvrsno funkcioniralo za vrijeme izuzetno popularnog ministra Freda Matića zvanog “punjena ptica“ i njegovog pomoćnika za “intelektualna“ pitanja Bojana Glavaševića, uvjerenog da je on jedini nasljednik ogromne karizme svog pokojnog oca. Na Bojanovu žalost ostavinska rasprava nikada nije bila održana. Da jest, sin bi vjerojatno bio razbaštinjen. Što je dosta čest slučaj u realnom životu. Sastanak je bio, kako je to običaj u RH, sniman, a da to nije znala ni jedna strana. Bilo je samo pitanje vremena koja će strana svoju snimku prva dostaviti Jutarnjem. Zoki, obožavatelj pojma ”moderato cantabile” (umjereno pjevno), bio je po Klemu malo “nabrijan“. Zadnji put tako je “nabrijan“ bio dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Redakcija Jutarnjeg ostala je konsternirana. Jelena Lovrić otvoreno je “prešla na drugu stanu“. Kod nje sad igra samo Andrej Plenković. Kao nekad Ivo Sanader. I tko kaže da se povijest ne ponavlja? Senzibilni Ante Tomić, sad već potpuno oporavljen od nesretne kante, kaže: “Kerumov kretenizam bio je dugo nenadmašan. I onda se Zoran sastao sa braniteljima…“ Ino Bešker zgraža se sa “doživotne“ iz Rima, Pupovac je na aparatima itd. Donald Trump postao je za naše medije salonski akademik u odnosu na Zorana.

Pa da vidimo koje je to grozote “nabrijani“ Zoki rekao da se čitav progresivni, pastoralni lijevi dio Lijeve naše tako zgrozio. Priznajem i sam da je nedopustivo reći za pristojne, europski orijentirane Srbe da su “šaka jada“, da već 150 godina ne znaju koga bi pripojili, Makedoniju, BiH ili Kosovo te da takvi pretendiraju vladati Balkanom. Srbi stvarno nisu zaslužili da ih se ovako uličarski vrijeđa. Evo, Vučić je nedavno diplomatski i uljudno usporedio Oluju sa Jasenovcem. Je li ta usporedba uvredljiva? Jelena Lovrić, Ante Tomić, Nenad Stazić, Bojan Glavašević, Milorad Pupovac, Vedrana Rudan i gledaoci Žikine dinastije sigurni su da nije. I Carl Bildt se slaže sa njima. I redakcija Jutarnjeg istog je mišljenja. To je sloboda govora i izražavanja. Čl. 38. Ustava RH. Kad mlađahni po-četnik Vučić kaže da Srbija neće više dozvoliti Oluju onda je to figurativna metafora. Pa koliko je oluja nanijela štete našim narodima i usjevima? A tek u svijetu?! Kad Ivića Dačić, Slobin đačić, kaže da će se referendum u RS održati inače će Srbija “da tamo pošalje vojsku“ to ne treba odmah bukvalno shvatiti. Dok se po sistemu “skup’te se, skup’te četnici“ vojska skupi, Rusi daju naoružanje, Merkelovica odobri akciju, proći će dosta vremena. Kad četnički vojvoda Nikolić, zvani od milja Toma grobar, uspoređuje Milanovića s Pavelićem, a RH sa NDH-om, onda on zna da na taj način priličnom broju ljudi u Lepoj njihovoj šalje birane komplimente.

I na tako rafinirane fino složene pohvale od strane komšija Zoki, umjesto da se nakloni i zahvali, on huliganski šteti idiličnim odnosima dvaju prijateljskih država. Neki hlebinski političari misle da Zoki jednostavno “ne može kontrolirati svoj izričaj.“ Još kako može! Osobito ako je sve što je rekao o Srbiji čista, destilirana istina. Srpska vladajuća garnitura je šaka jada. Problem je što to oni još ne znaju. Da je Srbija vojnički jaka kao 1991.g., uz ovakvu podršku Rusije i logistiku Angele Merkel, u Zagrebu bi Pavle Kalinić proglasom tražio da se akumuliraju rezerve hrane, vode, soli, šećera za prvih deset dana. No, to ne znači da jednog dana, a možda i prije, Srbija neće biti spremna. Kao i toliko puta prije. Za BiH je Zoki upotrijebio malo lakšu i ležerniju izjavu da su “big shit“ država. Oni nemaju teritorijalnih pretenzija prema RH. Oni su zabavljeni političkim zatiranjem svojih preostalih Hrvata. Tu je Zoki, kako kažu Dalmatinci. malo “falija“ kad je rekao “da tamo nema s kim razgovarati.“ Ne tako davno, u Mostaru je došlo do “socijalnog bunta“ kako je to vidio tadašnji HDZ. Milanović, shvativši da gore hrvatske ustanove i zgrade, odmah je odletio na lice mjesta. Nije točno da nije imao s kime divaniti. Javila mi se ljupka režiserka Jasmila Žbanić i kratko i jasno mu poručila: “Marš u Hrvatsku“. Dva dana nakon toga našla se u Zagrebu po obećanu lovu za novi film o Hrvatskoj i Tuđmanovoj agresiji na BIH te tragičnim posljedicama te agresije. Posljedice se ogledaju napose u tome što preostala polovina preostalih Hrvata još uvijek nije prešla na islam. Ako Ivica Dačić ikada ispuni svoju prijetnju i pošalje nekad 3.armiju u Europi u Republiku Srpsku, Jasmila sigurno neće s njim na pregovore. Vjerojatno će tada “slučajno“ biti na filmskom festivalu u Berlinu. Ako tamo ne dobije “zlatnog medvjeda“ dobit će ga po povratku na Jahorini.

Izetbegović junior je suho poručio Milanoviću da od sada o BIH može razgovarati samo s Ivom Bancem, počasnim građaninom Sarajeva. Lagumdžijin SDP poziva Zokia u Sarajevo zajedno sa djedom ustašom, da mu uz kafu objasni demokratski princip po kojem Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. On je Hrvat prvenstveno zato jer mu to piše u legitimaciji. I što sad? Nastao je ”big shit” ili kako bi rekli Meksikanci – los velikos sranjos! Čeka se mišljenje Stazića, Linića, Zorana Pusića, Save Štrbca, Željka Jovanovića, Kreše Beljka… Akademsku analizu dala je, uz Mirjanu Mirt, liderica akademske lijeve zajednice u Hrvata Vedrana Rudan. ”Luđak je na slobodi, a nigdje ni liječnika, ni lijekova, ni košulje!“ Zna Vedrana iz vlastitog iskustva kad se nađeš u krizi…

Što bi tek snašlo našeg Zokija da ovo što je rekao nije, kao što sam već rekao, apsolutna istina. Političke i izborne reperkusije ove iskrene analize još se ne naziru. Po mojoj procjeni, ako mu to neće 11. rujna koristiti, neće mu ni previše štetiti. Organiziraju se TV emisije. Građevinski sektor je živnuo. Svi se ograđuju od Zokija. Sve što je rekao Milanović morao je i to znatno ranije reći HDZ. Ali, malo morgen! Ne bi se ”šteli mešat’” i zamjerati. Čak je Klem (!?) za to da se ode kod Vučića i izvini za grubo remećenje idiličnih hrvatsko-srpskih odnosa! To treba svakako učiniti prije nego Dačić pošalje 121 srpsku armiju u Banja Luku.

Sve me to podsjeća na ne tako davni događaj kad su Kosorica i Šeks s Pupovcem sklepali novi zakon o Zajednici srpskih općina u istočnoj Slavoniji. Ono što je Srbija izgubila u ratu tim zakonom je dobila, zahvaljujući HDZ-u, u miru. Novu SAO Krajinu. Znate li tko je spriječio realizaciju tog sramotnog zakona u Hrvatskom saboru? Ne znate! Ne branitelji. Ne rigidna desnica, nego Vesna Pusić. I ovo je sad svojevrsna repriza onog što je napravila Vesna Pusić. Možda se u HDZ-u ipak malo zacrvene.

Na žalost, hrvatski političari sve više podsjećaju na golubove. Puno ih je. Ničemu ne služe, a na kraju sve zaseru.

Slavica Lukić, pravomoćno osuđena novinarka zbog kaznenog djela sramoćenja, opet huška u Jutarnjem. Meta je sad već bivši Načelnik policijske postaje u Kninu Miljenko Lelas. Njegov je krimen što nije kazneno prijavio DORH-u HOS-ovu postrojbu zbog njezinog ratnog pozdrava ”ZDS”. Slavica je iznenađena i uvrijeđena jer Lelas, hrvatski branitelj, nije dobio nečasni otpust iz policije. Za nju je ZDS ustaški pozdrav, a ne HOS-ov službeni ratni pozdrav koji je ta postrojba rabila kroz čitav Domovinski rat. Branio sam od 1991.g. do kraja 1993.g. preko 50 članova HOS-a, sve dok presudom Vojnog suda u Zagrebu u predmetu Dedaković, Paraga i Đapić nije utvrđeno da je HOS regularni dio Hrvatske vojske sa svim svojim simbolima pa tako i s pozdravom ZDS. Kako sam bio branitelj sve trojice okrivljenika, a presudu je potvrdio i VSH, mogu je dostaviti novinarki Lukić da prestane lutati bespućima komunističke prošlosti. Usput rečeno, Lelas je imao bolju formalno pravnu poziciju dok je ministar MUP-a bio Ranko Ostojić nego sad kad je to Vlaho Orepić. Što, s obzirom na presedane Vesne Pusić i Zorana Milanovića, više i ne treba osobito čuditi. Na žalost, jedan je HDZ bio onaj dr. Franje Tuđmana, a sve nakon njega podsjeća na neuspjelu naljepnicu. Etiketu koja nema veze sa sadržajem.

Sjećam se briljantnog novinara Nenada Ivankovića koji se svojedobno bio kandidirao za gradonačelnika Zagreba. Nažalost, nije uspio iako je obećavao da će zaslužnim građanima, bude li izabran, dodijeliti titulu SIR S VRHNJEM!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori